REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj P-3163/2018-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja MJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa Petar Ćubela, odvjetnik iz Zagreba, protiv I tuženika ŠJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] Dubica, II tuženika KJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], III tuženika RJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], IV tuženika FJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], V tuženika AJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] Dubica, VI tuženika PJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i VII tuženika ČJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. 111, Albstadt, koje zastupa Siniša Babić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Babić, Brborović & partneri j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave dana 12. lipnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Petra Ćubele, odvjetnika iz Zagreba i punomoćnika tuženika Siniše Babića, odvjetnika iz Zagreba, dana 10. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je pisana oporuka TJ pred svjedocima od 24.10.2016. godine a pročitana na ročištu 16.4.2018. u postupku koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem O-8356/16, koji za jedinog nasljednika imenuje MJ uništena, izgubljena, skrivena ili zametnuta prije ili nakon ostaviteljeve smrti, ali bez njegovog znanja te da proizvodi učinke valjane oporuke.

Nalaže se tuženima da tužiteljici naknade trošak parničnog postupka u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 2.986,30 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 18.6.2018. godine navodi da se kod ovog suda pod posl. br. O-8356/16 vodi ostavinski postupak iza pok. TJ M. U istome postupku doneseno je dana 17.4.2018. rješenje kojim se prekida ostavinski postupak te se tužiteljica upućuje pokrenuti parnični postupak protiv ovdje tuženika radi utvrđenja da je pisana oporuka ostavitelja izgubljena, zametnuta ili uništena nakon ostaviteljeve smrti, ali bez njegova znanja te da proizvodi učinke valjane oporuke jer je postojala, ali je uništena, izgubljena odnosno zametnuta. Nadalje navodi da je ostavitelj BJ živio sa svojom majkom IJ u [adresa] na drugom katu zgrade u kojoj tužiteljica živi sa svojom obitelji na 4. katu. Tužiteljica i sada pok. BJ poznaju se od 1990. godine te su bili u bliskom odnosu prijateljstva dugi niz godina do te mjere da bi provodili svakodnevno druženje kako međusobno tako i sa obitelji tužiteljice i to kako u stanu tužiteljice i njezine obitelji tako i u stanu sada pok. TJ. Ističe i to da je tužiteljica za pok. TJ i njegovu majku brinula, a što je bilo izraženo posebno u odnosu na majku IJ koja je bila teški bolesnik i potpuno nepokretna osoba koja je bila ovisna o tuđoj pomoći i njezi, a koju je nakon povratka iz doma za starije pružala upravo ovdje tužiteljica. Tužiteljica se angažirala oko zdravstvene skrbi pok. IJ kako osobno tako i vezano uz osiguranje dolazaka medicinskih djelatnika tako i potrebnih usluga kako za TJ tako i IJ. Ističe i to da je udovoljila molbi pok. IJ vezano uz odlazak u mjesto [adresa] gdje je po želji IJ i TJ ostala mjesec dana. Nakon dolaska u Zagreb zdravstveno stanje IJ pogoršalo se te je zaprimljena u bolnicu. S obzirom na dugotrajan odnos prijateljstava i povjerenja između IJ i TJ s jedne strane i tužiteljice s druge strane isti su više navrata predložili tužiteljici da joj se oduže za svo dobro koje im je pružila na način da zaključe ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim bi joj isti nakon smrti posljednjeg od njih ostavili nekretninu u kojoj su živjeli – stan. Isti su joj zajedno priopćili svoju želju opravdavajući činjenicom da je BJ jedino dijete IJ, da se nikada nije ženio niti imao djece odnosno drugih osoba u rodbinskim vezama s kojima bi bio u kontaktu. Ove ponude tužiteljica je odbila budući je sve što je radila za dobrobit istih radila iz humanih i ljudskih razloga i iz određenih osjećaja simpatije i prijateljstva prema istima te nije htjela da isto bude ukaljano nekakvim ekonomskim interesom koji bi proizašao iz takvog pravnog posla kojeg su predlagali. Ističe činjenicu organizacije sprovoda sada pok. IJ. Navodi i to da je BJ doživio odmah nakon smrti svoje majke zdravstvene tegobe zbog kojih je hitno primljen u bolnicu te je tužiteljica neprekidno bila upoznata sa njegovom zdravstvenom situacijom i u njoj je sudjelovala, komunicirala s medicinskim osobljem, time da ju je BJ predstavljao kao svoju suprugu, izvanbračnu odnosno nevjenčanu. Tijekom boravka u bolnici, a još više nakon izlaska iz bolnice BJ je počeo intenzivnije razmišljati o smrti odnosno reguliranju svojih odnosa s ovdje tužiteljicom glede svoje imovine o čemu je znao pričati s tužiteljicom i svoju namjeru raspolaganja svojom imovinom u korist tužiteljice iznio i njezinoj obitelji budući od uže obitelji nije imao nikoga, a sa širom obitelji, ovdje tuženima nije imao nikakve odnose niti kontakte. Ranije spomenuta konstatacija supruga, nevjenčana supruga navedena je u nekoliko bolničkih dokumenata. Oporuka koja je predmet postupka sačinjena je 24.10.2016. godine u večernjim satima na način da je ostavitelj BJ bio u stanu ovdje tužiteljice u kojem su još bili prisutni tužiteljica, njezin suprug ŽJ, sin JJ, SJ, CJ i EJ. Tijekom ovog druženja, a nakon što je SJ ošišala ostavitelja, ostavitelj BJ otišao je u svoj stan te donio papir sa sadržajem oporuke pred svjedocima navodeći kako je to njegova oporuka i da njome sve želi ostaviti ovdje tužiteljici. Tražio je da dvije osobe istu potpišu nakon njega, a to su učinile CJ i SJ nakon što je isti pročitao sadržaj oporuke i potpisao je pred njima. Nakon toga ostavitelj je istu oporuku dao kopirati na faks – print uređaju koji se nalazi u stanu tužiteljice te joj uručio presliku koja je dostavljena u spis, a ostavitelj je original zadržao za sebe te ga kasnije odnio u svoj stan. Sutradan je tužiteljici pokazao original naprijed opisane oporuke navodeći kako će ista biti pohranjena u stanu "za slučaj njegove smrti" te da na taj način "želi osigurati" tužiteljicu. Dana 27.10.2016. ostavitelj BJ je preminuo te je istoga u njegovom stanu pronašla upravo tužiteljica o čemu je odmah obavijestila hitnu pomoć i policiju te je stan ostavitelja zapečaćen, a ključevi istog pohranjeni kod ovog suda. Nad tijelom ostavitelja provedena je obdukcija te je utvrđeno da je smrt nastupila nesretnim slučajem i da nije bilo tragova nasilja. Tužiteljica je kao osoba od povjerenja i najbližeg odnosa prijateljstva s ostaviteljem o svom trošku organizirala njegov sprovod koji je održan u mjestu [adresa]. Na sprovodu su bili prisutni tužiteljica i njezina obitelj te tuženici od kojih su pojedini prema tužiteljici bili neugodni dok joj je dio daljnje rodbine ostavitelja izrazio sućut otvoreno navodeći kako znaju da je tužiteljica brinula za M i IJ te kako znaju da joj pripada sve što je M ostavio. U ostavinskom postupku iza pok. TJ kao zakonski nasljednici pojavili su se ovdje tuženici. U ostavinskom postupku proveden je očevid radi potrage za oporukom na kojem je bila prisutna tužiteljica i njezin punomoćnik, tuženici, ali i osobe koje nisu stranke u postupku, ali su u rodbinskim vezama s nekim od tuženika, time da isti nisu niti poimence navedeni u zapisniku. Ističe neugodnosti koje je doživjela od strane dijela tuženika kao i to da je na početku potrage rekla da bi oporuka trebala biti u plavom fasciklu kako joj je pokazao ostavitelj te je započela potraga po stanu. Tijekom navedene pretrage, time da tužiteljica i njezin punomoćnik nisu mogli vidjeti niti pratiti što svaki od prisutnih radi, jedna od osoba je nakon nekog vremena došla s plavim fasciklom navodeći kako u njemu nema ništa vrijedno, time da je tužiteljica navela kako taj fascikl odgovara onome kojega joj je pokazao ostavitelj međutim u njemu nije bilo originala oporuke. Tijekom daljnje pretrage nije pronađen original oporuke čijom preslikom tužiteljica raspolaže i koja je predmet ovog postupka te je očevid prekinut. Na ročištu u ostavinskom postupku iza pok. TJ održanom dana 16.4.2018. pun. tužiteljice je predao u sudski spis presliku oporuke ostavitelja, ista je pročitana, tužiteljica ju je priznala i prihvatila se nasljedstva koje joj po istoj pripada dok tuženici nisu priznali vjerodostojnost ove oporuke što je bio razlog donošenja rješenja o prekidu postupka te je upućivanje tužiteljice na pokretanje ovog spora. Ističe da raspolaže preslikom pisane oporuke pred svjedocima koja je valjana u skladu s odredbama čl. 31 Zakona o nasljeđivanju te da je original ove oporuke uništen, izgubljen, skriven ili zametnut prije ili nakon oporučiteljeve smrti, ali bez njezina znanja odnosno volje, a iz svega je vidljivo kako je volja ostavitelja bila upravo to da svojim jedinim nasljednikom proglasi upravo tužiteljicu. Tužiteljica smatra kako je oporuka izgubljena, skrivena ili zametnuta u stanu ostavitelja i to na način da ju je ostavitelj ostavio na neko njemu skriveno mjesto koje nije pronađeno prilikom potrage za oporukom ili je original iste oporuke uništen odnosno skriven od strane nekoga od osoba koje su bile prisutne tijekom potrage za navedenom oporukom budući tijekom ove potrage nije vladao red, uobičajen za provođenje sudskih radnji, a tuženici i osobe koje su bile s njima prisutne slobodno su se kretale po stanu i pretraživale ladice, dok je tužiteljica čitavo vrijeme bila okružena sa nekoliko tuženika, a njen punomoćnik u društvu punomoćnika tuženika. Slijedom svega izloženog predlaže da joj sud pruži pravnu zaštitu na način naveden u izreci presude.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu ne osporavaju činjenicu pokrenutog ostavinskog postupka iza pok. TJ pod posl.br. O-83567/16 kao ni činjenicu upućivanja tužiteljice na pokretanje parničnog postupka. Ističu da tužiteljica sukladno čl. 225 st. 1 Zakona o nasljeđivanju mora dokazati da je izvornik oporuke zagubljen odnosno uništen, ali ne voljom ostavitelja, a prije svega mora dokazati da je ta oporuka u obliku izvornika uopće postojala, a potom gore navedene činjenice. Osporavaju bliskost odnosa tužiteljice i sada pok. TJ. Ne osporavaju činjenicu da je tužiteljica njegovala pok. IJ koja joj je plaćala tu uslugu budući je imala dovoljnu mirovinu za plaćanje pruženih usluga. Ističu i to da je uz tužiteljicu njegu majci pružao i sin sada pok. BJ. Osporavaju navode tužiteljice vezano uz nabavku potrepština vezano uz zdravstvenu skrb. Ističu da imaju razloga vjerovati da je tužiteljica upravo pokušala za sebe priskrbiti određenu korist, a na to ih je navela sama tužiteljica jer je iznosila razne verzije u vezi imovine pok. TJ i to nakon njegovog sprovoda na način da je rekla da ima zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju da bi kasnije iskazivala da ima oporuku. Tuženici isto tako navode da je teško za povjerovati da bi sin odmah nakon smrti majke u žalovanju i u trenutku kad još nije započeo ostavinski postupak iza njegove pok. majke mislio na tužiteljicu i brinuo o tome što će biti s njegovom imovinom slučaju njegove smrti. Osporavaju navode tužiteljice koji se odnose na organiziranje medicinske skrbi pok. IJ kao i organiziranje usluga za pok. IJ od strane tužiteljice. Također osporavaju navode tužiteljice o boravku tužiteljice u kući u [adresa]. Tuženici su mišljenja da je tužiteljica manipulirala sa bolesnom IJ kako bi ostvarila imovinsku korist za sebe, a potom kada to nije uspjela imala je slične namjere i sa TJ. Isti ističu da je pok. BJ cijeli život bio štedljiva osoba i da nije davao ništa svoje drugima pa ne mogu povjerovati u navode tužiteljici da bi on pristao napisati oporuku. Ističu i to da je tužiteljica kao i njezin suprug imali evidentirani dug. Ističu i to da je tužiteljica dobro znala da pok. BJ ima zakonske nasljednike i da im nije htjela javiti da je isti preminuo kao i to da nikada nije kontaktirala nikoga od nasljednika vezano za korištenje groba. Mišljenja su da se tužiteljica liječnicima i medicinskim djelatnicima očito lažno predstavljala te manipulirala sa pok. TJ budući je bila udana žena time da se isto tako V tuženiku predstavljala u kontaktima da je pravnica što sve potvrđuje sumnje tuženika u iskrene namjere tužiteljice i u to da je ikada postojala oporuka. Tuženici u potpunosti osporavaju navode da bi pok. ĐJ nakon izlaska iz bolnice razgovarao s tužiteljicom i njenom obitelji o smrti i o raspolaganju svojom imovinom u korist tužiteljice. Osporavaju i to da isti sa svojom širom obitelji nije imao nikakve kontakte, u stalnom kontaktu bio je sa FJ. Osporavaju i tvrdnje tužiteljice vezano uz okolnosti samog sačinjenja oporuke. Mišljenja su da da je pok. BJ zaista htio ostaviti valjanu oporuku da bi tražio savjet odvjetnika, zasigurno bi ju bio napisao vlastoručno svojom rukom te je očito da je tekst oporuke sastavila upravo tužiteljica te putem svojim poznanstava "organizirala" navodne svjedoke te oporuke. Tuženici osporavaju da je oporuku pok. BJ sastavio i potpisao jer je potpis na preslici drugačiji od njegovih potpisa koji se nalaze u sudskom spisu. Podredno da se i dokaže da je oporuka postojala očito se tada pok. BJ predomislio i uništio ju. Naime sama tužiteljica navodi da je isti rekao da će ju pohraniti u svom stanu, a tužiteljica je za razliku od tuženika imala ključeve stana i bila je u njemu nakon smrti pok. TJ. U ostavinskom postupku prilikom očevida u stanu pok. TJ nije pronađena oporuka iako se sav stan detaljno pretražio. Tuženici su mišljenja i predlažu da se istraže činjenice vezane uz smrt pok. TJ. Ističu i to da sve do ročišta 16.4.2018. godine tužiteljica nije sudu predočila presliku oporuke te tuženici sumnjaju da je ista ikada postojala jer se nakon što se očito ništa nije pronašlo odjednom pojavila neka preslika navodne oporuke. Tuženici ne vjeruju da je oporuka postojala, ali podredno ističu da tužiteljica navodi u tužbi da je pok. BJ istu pohranio u svoj stan u plavom fasciklu, a da u tom istom fasciklu u stanu nije bilo oporuke. Obzirom da je uz njega ključeve stana imala samo tužiteljica, da je stan kasnije zapečaćen i da oporuka nije bila u fasciklu ukoliko je ista postojala jedino je moguće zaključiti da se tada pok. BJ predomislio i uništio je. Da ju je zaista napisao i htio da ju tužiteljica nađe, a da ju je premjestio iz stana tada bi joj to bio rekao kao što joj je navodno rekao da je čuva tj. pohranio u stanu. Uostalom da je htio da tužiteljica bude njegova nasljednica mogao je sastaviti oporuku na sudu ili joj uručiti izvornik oporuke. Mišljenja su da preslika oporuke ne dokazuje ništa. Slijedom svega izloženog predlažu tužiteljicu odbiti s tužbenim zahtjevom uz naknadu troška parničnog postupka.

3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u rješenje ovog suda posl.br. O- 8356/16 od 17.4.2018., ostavinski spis ovog suda posl.br. O-8356/16 u ostavinskom postupku iza pok. TJ, medicinsku dokumentaciju za IJ i TJ, uplatnicu Komunalac d.o.o od 30.9.2016., presliku oporuke BJ, račun Komunalni – servisi Jasenovac d.o.o. od 3.11.2016. sa troškovnikom, podneske stranaka, fotokopije razglednica pok. TJ, presliku lista HZZO-a, proveden je dokaz saslušanjem stranaka, izvršen je uvid u kaznenu prijavu ovdje tuženika protiv ovdje tužiteljice, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka SJ, DJ, dokaz dopunskim saslušanjem tužiteljice, saslušani su svjedoci NJ, ZJ, izvršen je uvid u zapisnik Službe mrtvozorstva Grada Zagreba, Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 28.10.2016., dopis Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko pravne poslove, Područni odsjek Maksimir, Grad Zagreb, saslušani su svjedoci JJ i ŽJ, izvršene je uvid u dopis MUP-a, Centar za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić od 30.1.2024., izvršen je uvid u dopis HZMO sa žalbom sada pok. TJ od 12. lipnja 2001., dopis MUP-a, PUZ, Sektor za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove od 16. veljače 2024. i izvornik kartona izdane putovnice za TJ te dopis MUP-a, Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić od 15.4.2024.

4. Cijeneći rezultate ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud je uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. U predmetnom postupku tužiteljica zahtjeva da se utvrdi da je pisana oporuka BJ pred svjedocima od 24.10.2016. kojom se za jedinog nasljednika imenuje ovdje tužiteljica uništena, izgubljena, skrivena ili zametnuta prije ili nakon ostaviteljeve smrti, ali bez njegovog znanja te da proizvodi učinke valjane oporuke.

6. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva potrebno je uzeti u obzir odredbu čl. 41 Zakona o nasljeđivanju, dalje ZN (NN broj 48/03, 163/03, 127/13, 33/15 i 14/19) kojim je određeno da će oporuka uništena slučajem ili radnjom neke druge osobe, izgubljena, skrivena ili zametnuta, prije ili nakon oporučiteljeve smrti, ali bez njegova znanja proizvesti učinke valjane oporuke ako zainteresirana osoba dokaže da je oporuka postojala, da je uništena, izgubljena, sakrivena ili zametnuta, da je bila sastavljena u obliku propisanom u zakonu i ako dokaže sadržaj onog dijela oporuke na koji se poziva. Cijeneći rezultate provedenog dokaznog postupka, odredbu čl. 8 ZPP-a te naprijed citiranu odredbu čl. 41 ZN sud je stajališta da tužbeni zahtjev nije osnovan točnije da tužiteljica nije dokazala da je pok. BJ sačinio pisanu oporuku pred svjedocima kojom bi za svojeg jedinog oporučnog nasljednika odredio tužiteljicu točnije da bi ta oporuka postojala, zbog čega nije mogla biti niti uništena, izgubljena, sakrivena ili zametnuta.

7. Iz izvršenog uvida u rješenje ovog suda posl.br. O-8356/16 od 17.4.2018. u ostavinskom postupku iza pok. TJ proizlazi da je ostavinski postupak prekinut te da je ovdje tužiteljica upućena na pokretanje parnice protiv ovdje tuženika radi naprijed navedenog utvrđenja. Navedeno potvrđuje i izvršen uvid u ostavinski spis iza pok. TJ pod brojem O-8356/16 iz kojeg proizlazi da je ostavinski postupak pokrenut temeljem smrtovnice iza pok. TJ sastavljene dana 9.12.2016. pred Matičnim uredom Maksimir na temelju podataka iz matice umrlih i dobivenih od KJ (ovdje II tužene). Tužiteljica se dana 27.12.2016. obratila podneskom sudu navodeći da smatra da je nasljednica te kako nije prijavljena da se pozove na ostavinsku raspravu. Iz izvršenog uvida u navedeni spis proizlazi da tužiteljica na ostavinskoj raspravi nije predala "kopiju oporuke", već se ista samo navodi kao oporučna nasljednica te predlaže da se ode u stan da bi se našla oporuka što je učinjeno kojom prilikom oporuka nije pronađena. Nadalje utvrđeno je da je tužiteljica presliku oporuke predala na ročištu 16.4.2018. godine te u nasljedničkoj izjavi priznala predanu oporuku kao istinitu i pravno valjanu i prihvatila se nasljedstva temeljem iste.

8. Iz izvršenog uvida u kopiju pismena naziva Oporuka za koju tužiteljica navodi da je izgubljena (list 21 spisa) proizlazi da pok. BJ svojom jedinom nasljednicom imenuje MJ te joj ostavlja svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu kao i prava koja mu pripadaju. Traži da se ova njegova oporuka poštuje jer je MJ jedina brinula za njega i njegovu sada pok. majku IJ pa joj u znak poštovanja i zahvalnosti zbog toga ostavlja svu svoju imovinu za slučaj smrti. Na oporuci je navedeno ime TJ iznad kojeg se nalazi potpis pisan rukom te potpisi dvaju osoba (po navodima tužiteljice SJ i DJ). U oporuci nije naveden datum sačinjenja time da tužiteljica navodi u tužbi da je ista oporuka sačinjena dana 24.10.2016. u večernjim satima. Tužiteljica kako navodi nema saznanja o tome kada je oporuka napisana. U iskazu navodi okolnosti sačinjenja oporuke, naglašava brigu i skrb o pok. TJ i njegovoj majci IJ te navodi da su joj M IJ i IJ za života bezbroj puta govorili da će nakon njihove smrti sve biti njezino i nudili zaključenje dokumenata. Ovaj sud je stajališta da tužiteljica nije dokazala da je pok. BJ sačinio pisanu oporuku pred svjedocima kojim bi za svojeg jedinog oporučnog nasljednika odredio tužiteljicu točnije da bi ta oporuka postojala te ista nije mogla biti niti uništena, izgubljena, sakrivena ili zametnuta.

9. Saslušana tijekom postupka tužiteljica je u svojem iskazu navela da je pok. TJ i njegovu majku IJ poznavala dugi niz godina točnije od 1990. godine te da je s istima bila u izuzetno prijateljskim odnosima, a bili su i susjedi na način da su isti stanovali na 2., a ona na 4. katu stambene zgrade. Navela je da je pok. IJ bila osoba sa čitavim nizom zdravstvenih problema te da je o njoj vodila 24 satnu brigu od 8. mjeseca 2015. godine te da je sada pok. BJ živio u stanu sa majkom te je pored brige o njoj vodila brigu i o njemu budući je bio osoba koja je imala zdravstvenih problema koji su iziskivali potrebu pomoći druge osobe. Navela je da je vodila računa o higijenskim i prehrambenim potrebama TJ točnije o svemu što je uključivalo i vođenje liječniku osim kupanja i hranjenja. Upitana od strane suda vezano za navod u medicinskoj dokumentaciji TJ gdje je navedena kao nevjenčana supruga navela je da ona ima svojeg supruga međutim to navođenje je pojasnila "da je to linija manjeg otpora za rješavanje problema". Navela je da za brigu i skrb koju je pružala pok. IJ i TJ isti joj nisu ništa plaćali. Upitana od strane suda vezano za pobudu o 24 satnoj brizi o IJ bez naknade navela je da to nije činila iz nikakvih pobuda nego je to početno krenulo tako da BJ nije mogao naći osobu adekvatnu za skrb svoje majke te je ona to činila. Navela je da su joj IJ i BJ tijekom života nudili zaključenje dokumenta kojim bi svoju imovinu ostavili njoj točnije u bezbroj slučajeva govorili su joj da je nakon njihove smrti sve njezino. Upitana od strane suda da li joj je konkretno nuđen kakav dokument navela je da joj je to nuđeno 2016. godine, a nudio joj je BJ da se napravi dokumentu kojem će sva imovina do smrti njega i njegove majke biti njihova, a nakon toga njezina. Posebice je navela da je BJ za vrijeme svoje hospitalizacije u bolnici, u bolničkoj sobi tražio da se dovede bilježnik, odvjetnik ili bilo tko da riješi svoj status prije operacije time da to nije htjela već mu je rekla da će se to učiniti kada ozdravi. Nakon povratka iz bolnice ponovno je inzistirao na navedenom što je odbila i rekla da se prvo riješe formalnosti nakon smrti IJ. Vezano uz okolnosti sačinjenja oporuke od 24.10.2016. koja je predmet ovog postupka navela je da joj nije poznato gdje i kako je ista sačinjena. Vezano uz isut oporuku pojasnila je da je sada pok. BJ po dolasku iz bolnice došao u njezin stan budući se htio ošišati a ona je pozvala frizerku SJ, isto je bilo u večernjim satima, M je bio kod nje kad je došla frizerka, a u međuvremenu je M otišao u svoj stan te kada se vratio donosio je papir ili točnije oporuku koja je predmet ovog spora. U momentu kada je BJ donio oporuku u stanu je bila frizerka SJ, CJ, njezina prijateljica, EJ, žena njezinog brata, UJ, njezin brat, a koji su došli kod nje na kavu povodom njezinog rođendana. U stanu je bila i njezina kćerka i njezin sin međutim oni su bili u drugoj sobi. Sve te osobe nalazile su se u stanu u vrijeme kada je frizerka šišala M, ali ne i u sobi gdje se šišao M. Navela je da je M doslovce rekao "cure, sada kada ste tu da li bi vi ovo potpisale" i to nešto je pročitao naglas, upitao je da li je to u redu što je izazvalo reakciju sviju pa i nje osobno u smislu čuđenja jer se to nije očekivalo. Upitana od strane suda da pojasni kako to da se to nije očekivalo, a ranije je navela da je to stalno nuđeno pojasnila je da je to zato "što nije znala da je to napravljeno". Oporuka koju je tada donio BJ nije bila potpisana i oporuku je prvo potpisao BJ, a nakon što je dobio odgovor od "cura" da će i one to potpisati oporuku je potpisala CJ, a nakon nje SJ. Isti joj je dao tu oporuku i rekao joj da to kopira što je ona i učinila putem faksa, a BJ uzeo je original oporuke. Original oporuke bio je samo jedan i bio je kod njega. Original oporuke koji je sa sobom odnio BJ stajao je u tamno plavom fasciklu sa logom LJ i ona je vidjela da je oporuka u tom fasciklu jer joj je to pokazao BJ. U tom fasciklu nalazili su se i ostali dokumenti primjerice dokumentacija od kuće, stana. Upitana od strane suda da pojasni činjenicu kako to da oporuka nema datum sačinjenja navela je da to ne zna jer je BJ to donio tako time da nije rekao da li je on to pisao sam ili mu je netko drugi pisao, mišljenja je da on to nije pisao sam. Od momenta kada je oporuka potpisana u njezinom stanu do smrti TJ proteklo je 4, 5 dana. Upitana od strane suda navela je da je BJ prije sačinjenja oporuke imao značajnijih zdravstvenih problema. Za smrt TJ saznala je na način da ga je našla u kadi mrtvog dana 27.10.2016. godine time da je kontakt s istim imala dan prije u kasnim večernjim satima prije njezinog puta u Sloveniju. Pok. TJ sahranila je o vlastitom trošku, a o njegovoj smrti nije obavijestila tuženike budući nema njihove kontakte. Navela je da je o smrti TJ rekla osobi koja je zaposlena u komunalnom, a koja je ujedno i njihov rođak točnije da ih obavijesti o smrti. Na sahrani joj je jedna od ovdje tuženih i još jedna gospođa pitala za ključ stana na što je ona odgovorila da je ključ u policiji i da je stan bio zapečaćen. Ovdje tuženici sa TJ bili su "u nikakvom odnosu" odnosno mišljenja je da nije postojao nikakav kontakt, a to joj je poznato iz Nikolinog pričanja, a to se i pokazalo nakon smrti IJ. Tuženicima nije govorila da bi imala ugovor o uzdržavanju sa M, a oporuku je spomenula otprilike godinu i više dana nakon smrti TJ točnije kada je našla odvjetnika. Upitana od strane suda kada je prvi puta službeno spomenula oporuku odnosno istu prezentirala navela je da je to bilo kada je učinio njezin odvjetnik. U matičnom uredu došla je do saznanja da je već pokrenuta ostavina i rečeno joj je da će dobiti poziv za ostavinu. Kada nije dobila nikakav poziv shvatila je da joj treba odvjetnik. Upitana od strane suda da pojasni nelogičnosti svojih tvrdnji da ništa nije poduzimala po pitanju oporuke koju je smatrala zakonitom i valjanom navela je da to nije učinila jer je mislila da će dobiti poziv od strane suda time da je u matičnom uredu bila skeptična ostaviti papir jer je tamo službenica za koju joj je M rekao da je osoba iz njihovog sela i da je se čuva. Upitana od strane suda vezano za daljnje vođenje ostavinskog postupka navela je da je potpisala punomoć odvjetniku koji je preuzeo vođenje ostavinskog postupka, u ostavinskom postupku održan je očevid radi traženja originala oporuke na kojem je bila prisutna kao i njezino odvjetnik, bile su prisutni tuženici te još ljudi koje ne poznaje. Navela je da su sve siv šetali po stanu, tražili oporuku i da je u stanu bilo puno ljudi time da je jedna osoba, jedan mladi dečko pokazao plavi fascikl koji se tražio međutim u fasciklu se nije nalazila oporuka koju su tražili. Navela je da su sve svi šetali po stanu i tražili osim nje dok je sudac cijelo vrijeme stajao i promatrao situaciju. Mišljenja je da je jedna od tuženih osoba pronašla original oporuke. Kako navedenom prilikom nije pronađen original oporuke u stanu uslijedio je nastavak ostavinskog postupka u kojem je upućena pokrenuti ovu parnicu što je i učinila. Navela je da je njezin odnos s TJ bio dobro susjedski, vrlo prijateljski i nije bio ljubavni odnos, i ona je TJ bila sve ono što treba biti, a to znači od kuharice do prijatelja. Ključeve stana imala je ona i BJ. Vezano za pronalazak TJ navela je da je nakon povratka s puta iz Slovenije telefonom nazvala M, a kako se isti nije javljao otišla je u stan, otključala stan, ušla u isti i istog je zatekla mrtvog u kupaonici u kadi. Ranije opisani ljudi koji su se zatekli u njezinom stanu kada je M donio oporuku zatekli su se tu budući joj je bio rođendan i ona ih nije pozvala, svi koji su bili u stanu su njezini prijatelji. Vezano za preuzimanje tijela pok. TJ u bolnici navela je da je pokazala oporuku i povijest bolesti za TJ na kojem je stajalo da je nevjenčana supruga te joj je sudska medicina obavila formalnosti vezano uz izdavanje tijela TJ. Nikada joj nije dat niti je službeno tražila izdavanje obdukcionog nalaza. Navela je da pok. BJ nije imao nikakvih problema osim što nije imao povjerenja u ljude. Na ponuđeni ugovor o doživotnom uzdržavanju od strane TJ nije mogla pristati budući nije mogla pristati na nikakve uvjete jer nije znala što se njoj sutra može dogoditi. U stan TJ ulazila je samo ona, dovodila je majstora, a ulazio je i predsjednik kućnog savjeta. Nakon pronalaska mrtvog tijela TJ pozvala je policiju.

10. U svojem dopunskom iskazu dodatno je pojasnila razloge okupljanja u njezinom stanu predmetne zgode kada je potpisana oporuka.

11. I tuženik ŠJ u svojem je iskazu navela da je pok. BJ bio njezin bratić dok je pok. IJ bila njezina teta te je odnos s istima opisala kao jedan fini odnos, time da su isti dolazili k njoj u kuću, družili bi se i u [adresa] na njihovom imanju te je ona dolazila k njima u Zagreb. Njihova druženja bila su otprilike dva puta mjesečno. Navela je da bi bila rado brinula o svojoj teti IJ, međutim imala je bolesnu majku o kojoj je brinula. Navela je da je tužiteljicu prvi puta vidjela na sahrani IJ, a nakon toga na sahrani TJ te da s njom nije kontaktirala. Za oporuku je prvi puta saznala na sudu i istu tužiteljici osporava budući ta oporuka nije pravovaljana. Navela je da ju je teta IJ obožavala, međutim nikada niti ona niti M nisu govorili kome će dati svoju imovinu nakon svoje smrti. Poznato joj je da je brigu o IJ, kada je izašla iz bolnice, vodila tužiteljica, što joj je rekao BJ, međutim ta briga je bila uz naknadu, točnije on joj je to plaćao. Vezano uz postupanje tijekom očevida prilikom traženja oporuke ista je navela da je isto bilo "strahota", točnije da je tužiteljica najviše rondala, a onda svi ostali, time da je do plave fascikle prva došla tužiteljica. Navela je da tuženici ništa nisu ukrali prilikom očevida. Navela je i to da nije imala ključ od stana TJ niti je u taj stan ulazila nakon smrti IJ. S TJ nije mogla komunicirati jer se nije javljao na telefon, time da se ne sjeća kada je zadnji puta razgovarala s njim na telefon ili mobitel. Osporila je da bi tužiteljica provodila vrijeme kako je to navela u [adresa]. Navela je i to da je njezin bratić M bio samostalan i dosta "šparan".

12. II tuženik KJ u svojem je iskazu navela da je tužiteljicu prvi put vidjela na sahrani pok. IJ i s njom je komunicirala nakon sahrane na karminama. Pok. BJ njezin je bratić i na njegovoj sahrani ponovno je vidjela tužiteljicu, razgovarali su na karminama. Navela je da je na karminama razgovarala sa suprugom tužiteljice koji joj je rekao da je tužiteljica brinula o M i njegovoj majci kao i to da su joj oni za to plaćali, time da on ništa ne zna o tome jer ima svoj posao. Navela je da je tužiteljica na tim karminama rekla da ima ugovor o doživotnom uzdržavanju, što je čuo i njezin suprug budući da su zajedno sjedili. Navela je i to da je sa ovdje tuženom FJ otišla na područni ured Maksimir gdje im je rečeno da je jedna gospođa donijela račune i rekla da ima oporuku koju će donijeti, kao i to da je protekao rok od mjesec dana i da ništa nije donijela. Navela je da su se ona i FJ prijavile kao nasljednice te su na područnom uredu Maksimir dale podatke o nasljednicima pok. TJ te je uslijedio ostavinski postupak. Za oporuku je prvi puta čula na područnom uredu Maksimir, a nakon toga i u ostavinskom postupku, time da oporuku tužiteljice osporava budući je mišljenja da je to lažna oporuka. Svoju sumnju temelji na činjenici da tužiteljica prvi puta kada su pristupili u ostavinski postupak nije donijela oporuku na sud te je njezina pretpostavka da, da je tu oporuku imala, da bi je donijela. Osobno je bila prisutna kada se pretraživao stan radi pronalaženja oporuke. Kada je spominjala ugovor o doživotnom uzdržavanju tužiteljica njoj i ostalim tuženicima to nije pokazala te je njezino mišljenje da, da je imala ugovor, da bi ga pokazala. Vezano uz smrt i pokop TJ na sudskoj medicini joj je rečeno da je tijelo izdano na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju, s tim da joj je službenica rekla da joj to nije smjela reći. Nije joj poznato koliko je dugo tužiteljica bila u kući s IJ u [adresa], a to je vidio i njezin suprug. Navela je da nije imala ključ stana TJ. S pok. TJ bila je u dobrim odnosima, čuli su se telefonski, a njezin suprug je svaka dva tjedna bio s TJ. Kao osoba, njezin bratić bio je dobar.

13. III tuženik RJ u svojem je iskazu navela da je pok. BJ bio njezin bratić dok tužiteljicu osobno ne poznaje, nije čula za nju, a prvi put ju je vidjela na sudu. S TJ nije kontaktirala, međutim znali bi se susresti kod njezinog brata AJ u [adresa] i s M je bila u dobrim odnosima. Navela je da nije zalazila u stan M i IJ, time da je IJ koja je bila njezina teta znala doći kod nje. Navela je da joj niti IJ niti BJ nisu pričali o tome da bi tužiteljica vodila brigu o njima. Za oporuku je prvi puta saznala na sudu na način da je tužiteljica i njezin odvjetnik rekli da imaju oporuku, međutim tužiteljica je rekla da istu nema kod sebe i da je ta oporuka u stanu TJ u plavom fasciklu. Nakon toga sud je odredio očevid u stanu TJ, time da ona nije tražila oporuku dok su tužiteljica i ostali tuženici tražili. Upravo je tužiteljica bila ta koja je pronašla fascikl, isti je otvorila i rekla nakon što je pogledala da oporuke nema u tom fasciklu, time da je njoj rekla da je ukrala tu oporuku. Navela je da joj nitko nije pričao pa tako ni IJ i BJ, o tome kome bi pripala imovina nakon njihove smrti, pogotovo to ne bi učinio M je bio škrt i samostalan te se od srednje škole brinuo o svojim životnim potrebama. Upitana od strane suda zašto osporava navedenu oporuku, navela je da u toj oporuci ima nelogičnosti te pojasnila razloge navedenog. Mišljenja je da je oporuka falsifikat te postavlja pitanje kako se odjednom pojavila preslika, a originala nema. Mišljenja je da je BJ bio normalan, pametan čovjek i da osim onih zdravstvenih problema za koje je znala da ih ima nije imao drugih problema, time da si je u zadnje vrijeme možda znao popiti malo.

14. IV tuženik FJ u svom je iskazu navela da je pok. BJ njezin bratić dok je pok. IJ bila njezina ujna. Tužiteljicu je prvi puta vidjela na sahrani IJ. Navela je da je s TJ posjetila u domu IJ kao i kod kuće te je postavila pitanje tko će brinuti o njoj, na što je M rekao da će to jedna susjeda činiti. Mišljenja je da IJ nije bila potrebna skrb, time da za skrb koja joj je bila potrebna BJ je rekao da će tu skrb platiti susjedi. Za oporuku koja je predmet spora saznala je prvi puta na sudu, time da tada nije bilo oporuke i mišljenja je da je na potpisu te oporuke nešto sumnjivo. M i IJ nikada nisu pričali o tome kome će ići njihova imovina nakon njihove smrti. Navela je da je kontaktirala s M i IJ, a prilikom dolaska u njihov stan nije zatekla tužiteljicu niti se o njoj pričalo. Oporuku osporava zato što vjeruje da to M nikada ne bi napravio čak i u situaciji da je bio stariji nego što je. Nije joj poznato da li je tužiteljica prije nego što je na sudu navela da posjeduje oporuku još negdje pričala da ima ugovor ili oporuku. Nije bila na očevidu u stanu TJ kada je tražena oporuka. Uzrok smrti TJ saznala je na Zavodu za sudsku medicinu, time da se morala identificirati osobno, točnije, kada je rekla da je sestrična istog, rekli su joj uzrok smrti. U matičnom uredu bila je sa svojom sestričnom KJ gdje su pokrenule ostavinu i dale imena i adrese ostalih ovdje tuženika. Tamo im je od strane službenice rečeno da se javila ženska osoba, ali da nije donijela oporuku do tada. Navela je da M nije bila potrebna nikakva skrb, isti je kuhao i nije volio da mu se netko petljao, to je on činio sam, bio je čist i uredan.

15. V tuženik AJ u svojem je iskazu naveo da je pok. BJ bio njegov bratić dok je pok. IJ bila njegova teta. Svoj odnos sa njima opisao je kao dobar, a češće su se viđali nakon njegovog dolaska iz Njemačke gdje je radio, time da se vratio 2002. godine. Njihova druženja bila su u [adresa] odnosno [adresa] na način da bi ga M i IJ nazvali kada bi došli tamo te bi on došao i znali bi se družiti. Za tužiteljicu je prvi puta saznao nakon što je njegov bratić BJ doveo svoju majku IJ iz doma te mu je rekao da ima jednu susjedu MJ i da će istu plaćati za brigu o majci. Tužiteljicu je prvi puta vidio na ukopu IJ. Upitan od strane suda naveo je da se o tome kome će imovina IJ i TJ biti nakon njihove smrti nikada prilikom njihovih druženja nije razgovaralo. Prvi puta je za oporuku koja je predmet ovog spora saznao na ročištu u ostavinskom postupku. Vezano uz postupanje na očevidu prilikom traženja oporuke naveo je da je upravo tužiteljica, budući je tvrdila da zna gdje se nalazi oporuka i u kojoj ladici, otišla, izvadila fascikl i pogledala da li u tom fasciklu postoji ili ne postoji oporuka. Traženje od strane sviju prisutnih krenulo je nakon što tužiteljica u plavom fasciklu nije pronašla oporuku i nakon što je sutkinja dozvolila da mogu tražiti po stanu. Upitan zašto konkretno osporava predmetnu oporuku, naveo je da takvu oporuku može napisati dijete u 4. razredu na kompjuteru te ne vjeruje da je ova oporuka izraz volje TJ koji je bio čovjek koji se nije rasipavao sa svojim i bio je na određen način škrt i ne bi dao svoje. Osobno nikada nije pitao TJ kome će ostaviti svoju imovinu nakon smrti. Vezano uz boravak tužiteljice u kući u [adresa] sa IJ isto mu nije osobno poznato, već je to po pričanju susjeda. Njegov bratić u svemu je bio samostalan, znao je kuhati i voditi brigu o sebi i o domaćinstvu te je njegovo mišljenje, a imajući u vidu njihova učestala druženja, da je bio osoba koja je zdravstveno i u svakom pogledu bila dobro i nije trebala pomoć. Tu i tamo si je znao popiti, međutim nije bio pijanica.

16. VI tuženik PJ u svojem je iskazu navela da je za tužiteljicu prvi puta čula kad je umro BJ i to kada je došla u [adresa] na sahranu. Pok. BJ bio je njezin bratić i sa njim je bila u dobrim odnosima, a kontaktirali su ugl. telefonom. Isti joj nikada nije pričao da bi tužiteljica brinula o IJ i njemu niti je pričao da netko brine o njegovoj majci i njemu. S istim nije razgovarala o tome kome će nakon njegove smrti i smrti njegove majke IJ ostati njihova imovina. Navela je da je došla na sahranu pok. TJ. Za oporuku TJ rekla joj je njezina kćerka OJ koja je bila kada se tražila oporuka. O oporuci joj ništa više nije poznato, a vezano uz osporavanje iste odgovorila je protupostavljenim pitanjem "kako se nije mogla naći ta oporuka taj dan kada se tražilo".

17. VII tuženik ČJ u svojem je iskazu navela da je pok. BJ bio njezin bratić dok je IJ bila njezina teta i s istima je bila u dobrim odnosima, a kako je boravila i radila u Njemačkoj s istima je kontaktirala prilikom dolaska u Republiku Hrvatsku i iste je posjećivala u Zagrebu. Zadnji kontakt s TJ imala je 2012. godine kada je umrla njezina majka. Navela je da BJ pred njom nikada nije pričao o svojoj imovini nakon njegove smrti i smrti majke. Za oporuku koja je predmet ovog spora saznala je na ostavinskoj raspravi, a tužiteljicu je prvi puta vidjela na sahrani TJ i s njom nije osobno kontaktirala. Na toj sahrani tužiteljica je rekla da ona ima sve u svojim rukama i da je sve njezino. Upitana od strane suda vezano za osporavanje oporuke navela je "da da ona ima nešto od nekoga, da joj je ostavio, da bi odmah s time došla na sud, to bi pokazala i sasvim sigurno nitko od ovih prisutnih to tužiteljici onda ne bi osporavao". Mišljenja je da ova oporuka nije valjana i to je razlog zašto istu osporava. Sa pok. M i IJ bila je u rodbinskim, dobrim odnosima.

18. Svjedoci SJ, frizerka i CJ, prijateljica tužiteljice iskazuju o mjestu i okolnostima nastanka oporuke te ističu brigu tužiteljice o TJ i IJ. Navedeno proizlazi i iz iskaza ostalih svjedoka saslušanih po prijedlogu tužiteljice (HJ, JJ), supruga i sina tužiteljice. Svjedok NJ (suprug II tužene) za spornu oporuku je saznao tek po kazivanju svoje supruge, dok mu IJ i BJ nisu za života pričali o oporuci, ugovoru o uzdržavanju niti o tome kome će pripasti njihova imovina nakon smrti. Istome je poznato da je BJ plaćao tužiteljici vezano uz pomoć IJ. Svjedok je naveo da je na karminama iza pok. TJ tužiteljica navela da s istim ima ugovor o doživotnom uzdržavanju te da nije spominjala oporuku, a isti je istaknuo i to da je u matičnom uredu od službenice saznao da je tužiteljica trebala donijeti jednu potvrdu da ima navedeni ugovor.

19. Svjedoku ZJ nisu poznate nikakve činjenice vezano uz spornu oporuku kao ni odnos tužiteljice i pok. TJ, time da je tužiteljicu vidio jednom u [adresa]. M i IJ nisu rekli svjedoku da bi bio sačinjen kakav ugovor o doživotnom uzdržavanju ili oporuka, niti su isti govorili kome će poslije njihove smrti pripasti imovina. Osobno mišljenje svjedoka vezano uz sačinjenje oporuke i škrtost TJ nisu relevantni. Neznanje svjedoka vezano uz nasljeđivanje sud prihvaća kao logično i životno uvjerljivo budući se radi o susjedu M i IJ u [adresa], povremenim viđanjima istoga sa M i IJ te pitanje smrti i ostavine sasvim sigurno nije tema povremenih susreta i razgovora susjeda.

20. Na traženje suda dostavljen je obdukcioni nalaz za pok. TJ od strane Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu time da nije dostavljeno traženo očitovanje od strane suda tko je preuzeo tijelo pokojnika nakon obdukcije kao i temeljem koje dokumentacije je preuzeto tijelo pokojnika budući tijelo nije preuzeto od člana obitelji time da Medicinski fakultet nije dostavi očitovanje kako se osoba koja je preuzela tijelo predstavila u odnosu na pokojnika. Tijekom postupka utvrđeno je da je tijelo pok. TJ preuzela tužiteljica predočivši medicinsku dokumentaciju gdje je navedena kao nevjenčana supruga te spornu kopiju oporuke. Pravilnost postupanja Medicinskog fakulteta vezano uz preuzimanje tijela nije predmet ovog postupka.

21. Iz dopisa Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Područni odsjek Maksimir vezano uz traženje suda očitovanja tko je prijavio činjenicu smrti, temeljem koje dokumentacije te kako se osoba koja je prijavila činjenicu smrti predstavila vezano uz srodstvo sa pok. TJ kao i to da li je predočen kakav dokument sačinjen sa ili od strane pokojnog TJ primjerice ugovor o doživotnom uzdržavanju, oporuka, potvrda ili slično Matični ured se očitovao da je upis u maticu umrlih izvršen na temelju potvrde o smrti Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku dana 22.11.2016. te da je dana 9.12.2016. u Matični ured Maksimir pristupila nepozvana stranka KJ koja je izjavila da je sestrična pokojnog te je za sastavljanje smrtovnice navela podatke o nasljednicima i imovini pokojnog.

22. Dokaz predloženim grafološkim vještačenjem potpisa pok. TJ na kopiji oporuke iako određen nije proveden iz razloga što nije dostavljen sporni materijal u izvorniku (oporuka) točnije za potrebe vještačenja potrebna je i sporna oporuka u originalu (izvorniku), a kako to proizlazi iz dopisa MUP-a, Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić (list 158 spisa).

23. Navodi iskaza stranaka te svjedoka da je pok. BJ navodio ili nije navodio kao potencijalnu nasljednicu tužiteljicu nisu dokaz da je sačinio oporuku. Isto tako isticana činjenica pružanja pomoći i brige o pok. TJ i njegovoj majci može biti uzročno vezana uz očekivanja i obećano ostvarenje neke koristi međutim pružanje usluga nije dokaz sačinjenja oporuke budući iste usluge mogu biti vršene uz plaćanje.

24. Uvidom u ostavinski spis vidljivo je da je na održanom očevidu radi pronalaženja originala oporuke nitko nije stavio primjedbe na nezakonitost postupanja suda i neprimjereno ponašanje stranaka i njihovih punomoćnika te isticanje navedenog tijekom ovog postupka nije relevantno. Bitno je zaključno utvrđenje da original oporuke nije pronađen. Nije sporno da tuženici nisu imali učestale kontakte sa pok. TJ niti su ulazili u stan, već je nakon njegove smrti stan zapečaćen te sud ne nalazi mogućnost otuđenja oporuke od strane istih. Pronalazak "plavog fascikla" u kojem je po navodima tužiteljice bila oporuka po kazivanju TJ također nije dokaz njezinog postojanja kao ni otuđenja iste od bilo koje stranke prisutne na očevidu. Mišljenje je ovog suda sagledavajući ukupnost provedenih dokaza da se u "plavom fasciklu" čije je traženje inicirala tužiteljica nije nalazio original oporuke budući isti nije niti postojao niti je oporuka sačinjena. Isto tako ovom sudu je nelogična i neživotna prihvatljivost tvrdnji tuženika da bi BJ odmah nakon sačinjenja oporuke istu uništio imajući u vidu razdoblje od svega pet dana od, po navodima tužiteljice sačinjene oporuke do smrti, a radilo se o nesporno bolesnoj osobi. Za slučaj da je pak oporuka doista i sačinjena, a kao što je ranije rečeno navedeno nije mišljenje ovog suda te da je BJ istu uništio navedeno bi značilo da oporuka više ne postoji. Tu također valja reći i to da je tužiteljica u svojem iskazu izričito navela da je u stan TJ ulazila isključivo ona, ključeve stana imala je samo tužiteljica, stan je nakon smrti TJ bio zapečaćen, a kako oporuka nesporno nije bila u fasciklu isto dodatno upućuje da oporuka nije postojala niti da je bila uništena slučajem ili radnjom neke druge osobe, izgubljena, skrivena ili zametnuta bez znanja TJ. Isto tako vezano uz oporuku pravilo je da izvornik oporuke čuva osoba koja je oporučni nasljednik, a ne osoba koja je sačinila oporuku.

25. Tijekom postupka utvrđeno je da je tužiteljica pristupila u matični ured, da nesporno nije predočila oporuku niti pokrenula ostavinski postupak, presliku oporuke predaje u ostavinskom postupku, ne uključenjem u ostavinski postupak, već u velikom vremenskom odmaku i nakon kako navodi "konzultacije sa odvjetnikom" što predstavlja dodatni prilog u uvjerenje suda o nepostojanje iste. Tužiteljica tek nakon očevida radi pronalaska oporuke tijekom kojeg original oporuke nije pronađen dostavlja u spis presliku oporuke. Tužiteljica u svojem iskazu jasno navodi da je ovu oporuku spomenula otprilike godinu i više dana nakon smrti TJ točnije kada je našla odvjetnika što je ovom sudu životno nelogično budući upravo oporukom tužiteljica želi ostvariti nasljedno pravo. Životno su nelogični i neuvjerljivi navodi tužiteljice da je odlazeći u matični ured vezano uz smrt TJ bila skeptična ostaviti papir (misleći pri tome na kopiju oporuke) jer je tamo službenica za koju je M rekao da je osoba iz njihovog sela i da je se čuva. Općepoznata je činjenica nepovjerenja građana u institucije, ali isto tako je općepoznata činjenica da u slučaju ostvarenja prava na ostavinu u konkretnom slučaju tužiteljica je nesporno morala predočiti kopiju oporuke koju službenik u matičnom uredu ne ispituje vezano uz valjanost, već se isto samo konstatira. Usput valja reći da se tužiteljica liječnicima predstavljala kao nevjenčana supruga TJ (iako je u braku i ima supruga), a što pojašnjava da je "to linija manjeg otpora za rješenje problema". Isto se predstavila i prilikom preuzimanja mrtvog tijela BJ što po uvjerenju suda izlazi izvan okvira očekivanog, uobičajenog i moralnog ponašanja osobe posebice kada tužiteljica tijekom cijelog postupka višekratno stavlja naglasak na svoju humanost i pomaganje iz ljudskih i prijateljskih pobuda bez naknade i interesa. Naprijed opisani navodi i postupci tužiteljice po uvjerenju suda ukazuju na svojevrsne kalkulacije tužiteljice u ostvarenju vlastitih interesa. Svjedoci oporuke pedikerka i frizerka, time da je dolazak frizerke u stan organizirala tužiteljica radi, kako navodi šišanja TJ, da su se u stanu tom prilikom zatekli i njezina prijateljica pedikerka te rodbina tužiteljice, ovom sudu predstavljaju neuvjerljive tvrdnje kao i to da bi u takvim okolnostima velikog broja ljudi u stanu BJ donio napisanu oporuku na potpis i tužiteljica se prihvatila nasljedstva (iako joj je kako je navela bilo jako neugodno), a ranije je navela da je ranije to odbijala i "stavljala na čekanje".

26. Vezano uz navode iskaza tuženika, radi se o osobama koje su zakonski nasljednici pok. TJ, ali evidentno osobe koje nisu bile u bliskom i učestalom kontaktu sa TJ niti su bile uključene u bilo kakvu brigu i skrb o istome i njegovoj majci. Sud je mišljenja da odnos tužiteljice i pok. TJ vezano uz skrb i brigu kao i postojanje oporuke interpretiraju sukladno svojim interesima u ovom postupku gledajući svoje interese, a kako to po uvjerenju suda čini i tužiteljica svojim navodima tijekom postupka.

27. Slijedom svega izloženog, a imajući u vidu naprijed određenu odredbu čl. 41 Zakona o nasljeđivanju sud je uvjerenja da tužiteljica nije dokazala da je pok. BJ sačinio pisanu oporuku pred svjedocima kojom bi za svojeg jedinog oporučnog nasljednika odredio tužiteljicu, da bi ta oporuka postojala te stoga nije mogla biti niti uništena, izgubljena, sakrivena ili zametnuta što je bio razlog odluke suda kao u izreci ove presude.

28. Odluka o trošku parničnog postupka temeljena je na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP- a. Trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku određen je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to temeljem Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 8. toč. 1, Tbr. 9 toč. 1, Tbr. 36, Tbr. 42 i 48. Trošak se sastoji od troška sastava odgovora na tužbu 100 bodova, ročište 21.5.2019. 100 bodova, ročište 17.1.2020. 100 bodova, ročište 11.4.2022. 100 bodova, podnesak 3.11.2022. 100 bodova, ročište 3.11.2022. 100 bodova, ročište 23.10.2023. 100 bodova te ročište 12.6.2025. 100 bodova ili ukupno 800 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR daje ukupan iznos parničnog troška od 1.600,00 EUR te 60% povišenja temeljem Tbr. 36 toč. 1 za zastupanje II-VII tuženika 960,00 EUR ili ukupno 2.560,00 EUR te 25% PDV-a 640,00 EUR ili ukupno 3.200,00 EUR. Kako tuženici potražuju iznos od 2.986,30 EUR, a vodeći računa da sud odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva tuženicima je valjalo dosuditi potraživani iznos od 2.986,30 EUR.

U Zagrebu, 10. listopada 2025.

Sudac:

Vesna Horvat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude i rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u pet primjeraka.

Dna:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.