REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-478/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA, Zagreb, Berislavićeva 9, OIB:56668956985, kojeg zastupa Pavle Fellner, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika MD - TIM d.o.o. Rijeka, Murini 11, OIB:13783293013, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Matić, odvjetnik u Rijeci, radi zabrane i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 11. srpnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te objavljene 10. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Zabranjuje se tuženiku MD – TIM d.o.o. Rijeka, Murini 11, OIB:13783293013, da u svom ugostiteljskom objektu caffe baru – noćnom baru „KHALA LOUNGE“, Miroslava Krleže 3, Rijeka, priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje organizacije za kolektivno ostvarivanje prava iz odredbe čl. 233. Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima.

II. Nalaže se tuženiku MD – TIM d.o.o., Rijeka, Murini 11, OIB:13783293013, isplatiti tužitelju HRVATSKOM DRUŠTVU SKLADATELJA, Zagreb, Berislavićeva 9, OIB:56668956985, iznos od 1.812,59 EUR, zajedno sa zateznom kamatom, sve sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja kamata teče:

- na iznos od 82,81 EUR od 1. kolovoza 2023. pa do naplate,

- na iznos od 169,17 EUR od 1. rujna 2023. pa do naplate,

- na iznos od 130,09 EUR od 1. listopada 2023. pa do naplate,

- na iznos od 130,09 EUR od 1. studenog 2023. pa do naplate,

- na iznos od 130,09 EUR od 1. prosinca 2023. pa do naplate,

- na iznos od 130,09 EUR od 1. siječnja 2024. pa do naplate,

- na iznos od 142,49 EUR od 1. veljače 2024. pa do naplate,

- na iznos od 142,49 EUR od 1. ožujka 2024. pa do naplate,

- na iznos od 142,49 EUR od 1. travnja 2024. pa do naplate,

- na iznos od 142,49 EUR od 1. svibnja 2024. pa do naplate,

- na iznos od 142,49 EUR od 1. lipnja 2024. pa do naplate,

- na iznos od 142,49 EUR od 1. srpnja 2024. pa do naplate,

- na iznos od 185,31 EUR od 1. kolovoza 2024. pa do naplate,

kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 1.599,54 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 10. listopada 2025. pa do isplate, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 2. rujna 2024. podnio tužbu protiv uvodno označenog tuženika navodeći da je u skladu sa Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj: 111/21; dalje: ZAPSP), kao udruga autora, ovlašten za davanje odobrenja za priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela, za Hrvatsku udrugu za zaštitu izvođačkih prava – HUZIP, za iskorištavanje snimljenih izvedaba umjetnika izvođača, kao i za Udrugu za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava – ZAPRAF za iskorištavanje fonograma i odgovarajućih izmjena i dopuna citiranih Pravilnika. Naveo je da bez odobrenja nije moguće javno korištenje autorskih glazbenih djela, snimaka umjetnika izvođača i fonograma. Istaknuo je da je tuženik u svom ugostiteljskom objektu caffe baru – noćnom baru „KHALA LOUNGE“, Miroslava Krleže 3, Rijeka, iskorištavao autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme iako za isto nije ishodio odobrenje niti je u tom pravcu zaključio sporazum sa tužiteljem. U odnosu na ugostiteljski objekt „KHALA LOUNGE“, Miroslava Krleže 3, Rijeka, kao elementi za utvrđivanje tarife temeljem Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela ("Narodne novine" broj: 80/92. i 1/97.), Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača ("Narodne novine" broj: 1/97.), Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma ("Narodne novine" broj: 116/00.) te Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala od 10. listopada 2006., Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača od 9. studenog 2006. i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma od 31. listopada 2006. (Sve objavljeno u službenom glasilu Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo broj 1/07.) je uzeto da se radi o noćnom baru (do 31. srpnja 2023. bio caffe bar), kapaciteta od 31 do 100 osoba, s krajem radnog vremena između 00:01 i 02:00 (do 31. srpnja 2023. s krajem radnog vremena poslije 24 sata), razdoblje od mjeseca rujna do lipnja gradovi i općine s više od 10.000 stanovnika – kategorija B, a razdoblje od srpnja do kolovoza turistička područja u sezoni turizma – kategorija A.

1.2. Nakon što je tuženik evidentiran kao korisnik, tužitelj navodi da je istom poslan dopis upozorenja u kojem je navedeno da je evidentiran kao korisnik predmeta zaštite bez odobrenja, kao i da je dužan regulirati sve odnose koji nastaju iz osnova priopćavanja javnosti predmeta zaštite sa tužiteljem. U dopisu je naznačeno na koji način se utvrđuje visina naknade za priopćavanje javnosti glazbenih djela. Ni nakon slanja dopisa upozorenja ističe da tuženik nije poduzeo ništa kako bi regulirao svoju zakonsku obvezu u svezi priopćavanja javnosti predmeta zaštite.

1.3. Tuženik da je po navedenim osnovama dužan platiti naknadu za priopćavanje javnosti predmeta zaštite za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 31. srpnja 2024. Za caffe bar – noćni bar „KHALA LOUNGE“, Miroslava Krleže 3, Rijeka, tuženik da je do 31. prosinca 2023. za mjesec srpanj bio dužan platiti iznos od 82,81 EUR (73,28 + PDV 13% 9,53), za mjesec kolovoz iznos od 169,17 EUR(149,71 + PDV 13% 19,46), a za razdoblje od mjeseca rujna do lipnja svaki mjesec iznos od 130,09 EUR (115,12 + PDV 13% 14,97), a od 1. siječnja 2024. za razdoblje od mjeseca rujna do lipnja svaki mjesec iznos od 142,49 EUR (126,10 + PDV 13% 16,39), a za mjesec srpanj iznos od 185,31 EUR (163,99 + PDV 13% 21,32). Slijedom iznijetog, navodi da ukupno dugovanje tuženika za navedeni lokal iznosi 1.812,59 EUR.

1.4. Činjenicu da je tuženik priopćavao javnosti autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme, tužitelj navodi da je istu utvrdio kontinuiranim kontrolama koje vrši na terenu pa da je tako u ugostiteljskom objektu tuženika priopćavanje javnosti glazbenih djela evidentirao 27. svibnja 2023., 08. listopada 2023., 26. siječnja 2024. i 27. travnja 2024. Za razdoblje kroz koje je vršio kontrole javne izvedbe, tužitelj navodi da tuženik nije imao odobrenje za priopćavanje javnosti glazbenih djela, a koje odobrenje je potrebno sukladno odredbi čl. 233. ZAPSP-a. Također, ističe kako su zapisnici o kontroli uredno sačinjeni od ovlaštenog zastupnika tužitelja, slijedom čega predlaže njegovo eventualno saslušanje u dokazne svrhe.

1.5. Obzirom da tuženik odbija platiti iznos naknade za priopćavanje javnosti glazbenih djela za razdoblje kada je ista koristio, odnosno ishoditi odobrenje ili zaključiti sporazum te postupati u skladu sa Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima, tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev kojim se traži da se tuženiku zabrani svaka daljnja povreda prava za ubuduće jer ne posjeduje odobrenje organizacije za kolektivno ostvarivanje prava iz odredbe čl. 233. ZAPSP, kao i da se istom naloži isplata iznosa od 1.812,59 EUR zajedno sa zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva, prije svega ističući prigovor nedostatka pravnog interesa, obrazlažući da tužitelj uz tužbu dostavlja izvod iz poslovnih knjiga, odnosno vjerodostojnu ispravu. Slijedom navedenog, navodi da tužitelju nedostaje pravni interes za pokretanjem predmetne parnice budući da za istu postoji vjerodostojna isprava. Nadalje, tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije i to iz razloga jer da tužitelj nije na ispravan način utvrdio tko je eventualno vršio javno korištenje autorskih glazbenih djela, snimaka umjetnika izvođača i fonograma. Tužitelj, uz tužbu da prilaže samo izvod iz sudskoga registra za tuženika, međutim, tuženik navodi da isto nije relevantno dokazno sredstvo. Nadalje, navodi da tužitelj u svojoj tužbi navodi kako je sporna radnja vršena u caffe bar-night bar „KHALA LOUNGE“, međutim, ističe da pod tim nazivom određeni caffe i/ili night bar nema nikakve veze sa ovdje tuženikom. Također, tuženik je istaknuo i prigovor zastare utuženog potraživanja.

2.1. Tuženik u odnosu na navod tužitelja da je tuženik evidentiran kao korisnik, navodi da se tuženika može evidentirati na bilo koji način, ali način evidentiranja da mora biti ispravan. Međutim, navodi da tužitelj u tužbi ne definira na koji način i zašto je baš ovdje tuženika evidentirao kao korisnika. Također, navodi da dopis upozorenja, tuženik nikada nije zaprimio. Potvrdu o zaprimanju tužitelj uz svoj navodni dopis upozorenja (upućen 7. lipnja 2024. putem punomoćnika) nije priložio, stoga da je upitno je li ista ikada poslana.

2.2. Također, navodi da su na priloženim zapisnicima o izvršenom nadzoru javnog korištenja autorskih glazbenih djela potpisane nepoznate osobe, čak štoviše kod spominjanja osobe TT navodi da su potpisi različiti (pa je upitna i vjerodostojnost samih zapisnika). Iz priloženog izvatka iz sudskog registra da je vidljivo da je član uprave tuženika osoba pod imenom ŠT, a ne neke druge osobe. Dakle, tužitelj nije utvrdio je li možda neko drugo trgovačko društvo kroz sporno vrijeme bilo korisnik (temeljem određenih npr. ugovora o najmu, ugovora o korištenju, ugovora o kupoprodaji i sl.) objekta. Nadalje, navodi da tuženik (iako pogrešno pasivno legitiman) nikada nije zapošljavao niti angažirao DJ-eve za bilo kakve potrebe (iako se ovdje u zapisnicima u više navrata spominju), a posebice nije puštao folk muziku.

2.3. U konačnici, tuženik navodi da tužitelj paušalno i taksativno navodi Pravilnike prema kojima navodno ima pravo obračunavati naknade. Međutim, budući da je teret dokaza na tužitelju, ističe da nije dovoljno samo navesti akte iz kojih proizlaze određena prava, već da je potrebno detaljno primijeniti materijalno pravo na utvrđeno činjenično stanje. Svoje navode tužitelj da ne potkrjepljuje relevantnim dokazima, niti je uopće obrazloženo temeljem čega je zaključeno da je riječ o javnom priopćavanju, a ne primjerice nekim zatvorenim druženjima ili slično. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom.

3. U podnesku od 15. studenog 2024. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu te je naveo da su isti neosnovani, pozivajući se na odredbu čl. 233. i čl. 235. ZAPSP-a. Istaknuo je da tuženikova obveza prema tužitelju nastaje već samim korištenjem predmeta zaštite, u konkretnom slučaju autorskih glazbenih djela. Također je naveo da tužitelj nije bio niti dužan dokazati da je tuženiku otpremio i dostavio račune, već da se tuženik bez njegovog odobrenja koristio predmetima zaštite, u kojem slučaju ima pravo na naknadu prema cjeniku, pozivajući se na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1658/07 od 18. prosinca 2007. Nadalje, tužitelj navodi da nakon što je tuženik evidentiran kao korisnik u smislu navedenog članka da su vršene kontrole na terenu (nadzor korištenja predmeta zaštite), sve sukladno odredbi čl. 241. ZAPSP, kao i da je riječ o nadzoru korištenja predmeta zaštite čija svrha obuhvaća osobito da li se radi o neovlaštenom korištenju predmeta zaštite kakvo je propisano odredbom čl. 281. st. 1. i 2. ZAPSP. U skladu s time je i stav izražen u presudi Visokog trgovačkog suda RH u presudi posl.br. Pž-2907/2018 od 08. listopada 2020. S obzirom na tuženikovo osporavanje zapisnika i time i pasivne legitimacije tuženika ističe se da zapisnici o kontroli imaju funkciju koja se očituje u nadzoru korištenja predmeta zaštite, a podredno i dokazivanju neovlaštenog korištenja.

4. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), ), sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanje naknade za iskorištavanje autorskih glazbenih djela, snimljenih izvedbi umjetnika izvođača i fonograma u objektu caffe bar – noćni bar „KHALA LOUNGE“ koji koristi tuženik, obzirom isti nije za predmetni objekat ishodovao odobrenje niti s tužiteljem zaključio ugovor i to za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 31. srpnja 2024., kao i zahtjev za zabranom daljnjeg priopćavanja javnosti autorskih glazbenih djela hrvatskih i stranih autora, snimki izvedbi umjetnika izvođača i snimki sadržanih na fonogramu za koja ne posjeduje odobrenje udruge nositelja autorskog prava ili organizacije.

6. Tužitelj je uz tužbu priložio obračun naknade za javno korištenje glazbe, ispis evidencijske kartice za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 31. srpnja 2024., odnosno izdanih obračuna, ispis izdanih upozorenja, zapisnike o kontroli te rješenje PGŽ, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj od 10. kolovoza 2023.

7. Među parničnim strankama je sporna osnovanost osnove i visina tužbenog zahtjeva, obzirom na istaknuti prigovor tuženika promašene pasivne legitimacije, prigovora nedostatka pravnog interesa te prigovor zastare potraživanja tužitelja.

8. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka ĐT (kontrolora).

9. Uvidom u dostavljene zapisnike o kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela (stranica 15-16 spisa), sud je utvrdio da je u trenutku kontrole evidentirano korištenje glazbe (zapisnik br. 1010887, 1011365, 1012862 i 1012633). Predmetni zapisnici sastavljeni su u utuženom razdoblju od 27. svibnja 2023. do 24. travnja 2024., slijedom čega je utvrđen kontinuitet javnog korištenja utuženih predmeta zaštite budući da iz zapisnika proizlazi da se u trenutku kontrole čula glazba u ugostiteljskom objektu tuženika. Pritom je sud ocijenio vjerodostojnim sadržaj naznačenih zapisnika o kontroli budući da je ocijenio uvjerljivim, životnim i istinitim navode saslušanog kontrolora koji je sastavio predmetne zapisnike, a koji je u ovom postupku bio saslušan u svojstvu svjedoka.

10. U vezi navedenog se ističe da je na ročištu za glavnu raspravu održanom 24. ožujka 2025. svjedok ĐT (stranica 155 spisa) u svom iskazu naveo da je više puta bio u caffe baru „KHALA LOUNGE“ na Srdočima u svojstvu zastupnika ZAMP-a te da se je prilikom ulaskom u navedeni objekt voditelju lokala uvijek predstavio, zatim sastavio zapisnik koji je bio uredno potpisan od voditelja te je također iskazao da je suradnja bila korektna. Kada su mu se predočili zapisnici sa stranice 15 i 16 spisa, svjedok je iskazao da su to njegovi potpisi, a u kojim je evidentirano koja se glazba puštala u tom trenutku, kao i da su istu puštali DJ-evi. Ujedno je naveo da koliko se sjeća da su od djelatnika tuženika bili prisutni g. T i g. TT te da je predmetni lokal radio do 4:00 sata ujutro, budući je registriran kao caffe bar – noćni bar.

11. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka ĐT kao vjerodostojan dokaz izvršene kontrole te činjenice korištenja autorskih glazbenih djela, snimljenih izvedbi umjetnika izvođača i fonograma u objektu tuženika, budući je isti iznio uvjerljive detalje (konkretno koja se glazba puštala u trenutku kontrole, kao i imenima djelatnika tuženika) povezanih s izvršenom kontrolom korištenja autorskih glazbenih djela te budući je isti uvjerljiv i u suglasnosti s priloženim ispravama.

12. U odnosu na tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije sud utvrđuje isti neosnovanim. Uvidom u rješenje PGŽ, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj od 10. kolovoza 2023. (stranica 148 spisa), proizlazi da je predmetnim rješenjem utvrđeno da tuženik ispunjava minimalne uvjete glede uređenja i opreme ugostiteljskih objekata, usluga te zdravstvene i druge uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti iz skupine „Barovi“ dvojne vrste caffe bar i noćni bar u prostoru u Rijeci, Miroslava Krleže 3, kao i da će predmetni ugostiteljski objekt poslovati pod nazivom caffe bar i noćni bar „KHALA“, Rijeka, Miroslava Krleže 3. Slijedom iznijetog, neosnovana je tvrdnja tuženika da caffe bar –noćni bar „KHALA LOUNGE“ nema veze s ovdje tuženikom. Ujedno valja istaći da je na pripremnom ročištu održanom 23. siječnja 2025., sud odredio provođenje dokaza saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika ŠT na okolnosti navedenih u odgovoru na tužbu, međutim isti nije pristupio na ročište održano 24. ožujka 2025., 11. lipnja 2025., a na kojem su stranke suglasno predložile odgodu radi pokušaja rješenja spora mirnim putem, kao što isti nije pristupio niti na ročište održano 11. srpnja 2025., a na kojem je ovaj sud raspravnim rješenjem odustao od provođenja dokaza saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika te zaključio glavnu raspravu.

13. Nadalje, istaknuti prigovor tuženika nedostatka pravnog interesa tužitelja za pokretanjem predmetne parnice, uz obrazloženje jer da je tužitelj uz tužbu dostavio izvod iz poslovnih knjiga, po njemu vjerodostojnu ispravu, je također neosnovan. U konkretnom slučaju ispis obračuna za utuženo razdoblje koji je tužitelj priložio uz tužbu ne predstavlja izvod iz poslovnih knjiga, sukladno odredbi čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22.) jer isti ne sadrži sve potrebne podatke iz stavka 2. predmetnog članka, kao niti podatke koji bi upućivali da je riječ o redovnom knjigovodstvenom dokumentu, budući isti ne proizlazi iz poslovnog odnosa parničnih stranaka, već iz ovlaštenja tužitelja sve sukladno odredbi čl. 216. st. 1. i 2., čl. 217., čl. 218. st. 1. t. 1.a) i t.2. a) te čl. 275. ZAPSP-a i odgovarajućih odobrenja izdanih od strane Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo.

14. Istaknuti prigovor zastare tuženika je također neosnovan, sve temeljem odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21; dalje: ZOO), budući se utuženo potraživanje odnosi na razdoblje od 1. srpnja 2023. do 31. srpnja 2024., a predmetna tužba je podnesena 2. rujna 2024.

15. Dodatno, u vezi s prigovorom tuženika da su zapisnike o izvršenim kontrolama potpisane od njemu nepoznate osobe, ističe se stajalište Visokog trgovačkog suda RH iz odluke broj Pž-5411/03 od 24. svibnja 2005. prema kojoj "izostanak tuženikovog potpisa ili potpisa njegovog radnika na tužiteljevim zapisnicima nije od značenja, jer bi suprotno shvaćanje onemogućilo tužitelja u zaštiti autorskih prava i prava umjetnika izvođača", kao i na odluku Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-2264/08 od 9. srpnja 2008. u kojoj se navodi da „zapisnici o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela predstavljaju objektivne pokazatelje stanja u određenom objektu u trenutku kontrole i bez potpisa vlasnika“.

16. Utužena naknada temelji se na odredbi čl. 281. ZAPSP-a kojom je propisano da ukoliko se neovlaštenim korištenjem autorskog djela ili predmeta srodnog prava povrjeđuje pravo nositelja prava, nositelj prava odnosno udruga za kolektivno ostvarivanje tih prava može zahtijevati naknadu koja je uobičajena za tu vrstu korištenja ili naknadu koja je propisana cjenikom. Nadalje, prema odredbi čl. 281. st. 2 ZAPSP-a propisano je da se smatra da je pravo koje se ostvaruje kolektivno povrijeđeno kada su autorsko djelo ili predmet srodnog prava korišteni bez ugovora ili bez odobrenja udruge za kolektivno ostvarivanje ili kada ugovor ili odobrenje nisu valjani.

17. Kako je u postupku utvrđeno da je tuženik svojim ponašanjem povrijedio autorska prava, prava umjetnika izvođača te prava proizvođača fonograma, pa kako niti naknadno nije dokazao da je svoje ponašanje uskladio s postojećim obvezama traženja odobrenja za korištenje određene vrste predmeta zaštite, sud je ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja za određivanje zabrane sukladno odredbi čl. 279. ZAPSP- a i odlučio kao u toč. I. izreke presude.

18. Visina obračunate naknade u postupku je ocijenjena utemeljenom primjenom važećih Pravilnika, sve u smislu odredbe čl. 309. ZAPSP-a. Pritom je utvrđeno da je utužena naknada pravilno obračunata za utuženo razdoblje naznačeno u tužbi. Obračunata naknada za korištenje autorskih glazbenih djela u caffe baru – noćnom baru „Khala“ se temelji na činjenici da se radi o noćnom baru (do 31. srpnja 2023. bio caffe bar), kapaciteta od 31 do 100 osoba, s krajem radnog vremena između 00:01 i 02:00 (do 31. srpnja 2023. s krajem radnog vremena poslije 24 sata), razdoblje od rujna do lipnja gradovi i općine s više od 10.000 stanovnika – kategorija B, a razdoblje od srpnja do kolovoza turistička područja u sezoni turizma – kategorija A. Primijenjen je tarifni broj 4.1. i 4.2 a) i b) Pravilnika o autorskoj naknadi, Tbr. 1.1. i 1.2 a) i b) Pravilnika o izvođačkoj naknadi te Tbr. 1.1. i 1.2 a) i b) Pravilnika o fonogramskoj naknadi.

19. Stoga je visina tužbenog zahtjeva u postupku ocijenjena osnovanom, budući da se radi o visini naknade propisanoj važećim podzakonskim aktima. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren na isplatu naknade zbog neovlaštenog korištenja sve na temelju odredbe čl. 281. ZAPSP-a, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

20. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Parnični trošak tužitelja odnosi se na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 EUR i na presudu u iznosu 66,36 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.) te trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23., dalje: Tarifa), a koji se odnosi na trošak za sastav tužbe od 2. rujna 2024. u iznosu od 200,00 EUR, za sastav obrazloženog podneska od 15. studenog 2024. u iznosu od 200,00 EUR, (Tbr. 8. toč. 1.), te trošak zastupanja na ročištu 23. siječnja 2025., 24. ožujka 2025., 11. lipnja 2025. i 11. srpnja 2025., svaki u iznosu od 200,00 00 EUR, odnosno ukupno 1.200,00 EUR, ( Tbr. 9. toč. 1.) te trošak PDV-a (Tbr. 46.), odnosno sveukupno iznosi 1.599,54 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

Rijeka, 10. listopada 2025.

Sutkinja

Patrizia Muždeka Funčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.