Pr-1782/2023-36

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, Split, OIB: 51401063283, zastupan po punomoćniku CB, zaposleniku, dipl. pravniku, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7. srpnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice, KB, odvjetničke vježbenice, objavljene dana 10. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 3.500,11 EUR bruto za razdoblje od 01.11.2018. do 30.09.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos:

- 73,04 EUR teče od 15. prosinac 2018.

- 72,70 EUR teče od 15. siječanj 2019.

- 53,70 EUR teče od 15. veljača 2019.

- 109,55 EUR teče od 15. ožujak 2019.

- 79,06 EUR teče od 15. travanj 2019.

- 79,00 EUR teče od 15. svibanj 2019.

- 66,25 EUR teče od 15. lipanj 2019.

- 98,92 EUR teče od 15. srpanj 2019.

- 82,77 EUR teče od 15. kolovoz 2019.

- 70,10 EUR teče od 15. rujan 2019.

- 96,70 EUR teče od 15. listopad 2019.

- 62,29 EUR teče od 15. studeni 2019.

- 55,11 EUR teče od 15. prosinac 2019.

- 49,27 EUR teče od 15. siječanj 2020.

- 40,86 EUR teče od 15. veljača 2020.

- 86,46 EUR teče od 15. ožujak 2020.

- 85,47 EUR teče od 15. travanj 2020.

- 153,33 EUR teče od 15. svibanj 2020.

- 74,18 EUR teče od 15. lipanj 2020.

- 62,56 EUR teče od 15. srpanj 2020.

- 64,10 EUR teče od 15. kolovoz 2020.

- 73,95 EUR teče od 15. rujan 2020.

- 96,31 EUR teče od 15. listopad 2020.

- 86,83 EUR teče od 15. studeni 2020.

- 78,57 EUR teče od 15. prosinac 2020.

- 83,06 EUR teče od 15. siječanj 2021.

- 103,64 EUR teče od 15. veljača 2021.

- 90,34 EUR teče od 15. ožujak 2021.

- 74,62 EUR teče od 15. travanj 2021.

- 39,39 EUR teče od 15. svibanj 2021.

- 32,99 EUR teče od 15. prosinac 2021.

- 20,08 EUR teče od 15. siječanj 2022.

- 62,16 EUR teče od 15. veljača 2022.

- 85,49 EUR teče od 15. ožujak 2022.

- 90,73 EUR teče od 15. travanj 2022.

- 83,18 EUR teče od 15. svibanj 2022.

- 73,50 EUR teče od 15. lipanj 2022.

- 25,49 EUR teče od 15. srpanj 2022.

- 5,03 EUR teče od 15. ožujak 2023.

- 44,60 EUR teče od 15. travanj 2023.

- 67,09 EUR teče od 15. svibanj 2023.

- 66,19 EUR teče od 15. lipanj 2023.

- 85,37 EUR teče od 15. srpanj 2023.

- 89,78 EUR teče od 15. kolovoz 2023.

- 96,71 EUR teče od 15. rujan 2023.

- 101,26 EUR teče od 15. listopad 2023.

- 81,53 EUR teče od 15. studeni 2023.

- 46,80 EUR teče od 15. prosinac 2023.

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena"

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.890,45 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN''156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 22.11.2023. podnijela tužbu u kojoj navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zdravstveni djelatnik-medicinska sestra/tehničar pri Klinici za kožne i spolne bolesti. Tuženik da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna pogrešno isplatio i obračunao plaću i naknadu plaće.

1.1. Naime, tužiteljica da je obavljajući poslove svog radnog mjesta dužna nakon završetka svog radnog vremena ostati dodatnih 30 minuta kako bi obavila primopredaju službe. Odredbom iz čl.28.st.8. KU-a da je propisano da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta prije početka radnog vremena. Zaključkom broj 108 sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.g. zauzeto je tumačenje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra se radnim vremenom pri čemu primopredaju službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Ako temeljem takovog rada, radnik ostvari veći broj sati rada od redovitog mjesečnog fonda radnih sati, ti sati da mu se obračunavaju kao prekovremeni rad. Nadalje, Odlukom tuženika od 28.12.2022.g. da je utvrđeno da se višak iznad mjesečnog fonda sati plaća kao prekovremeni rad. Prema tome, tužiteljica da ima pravo da joj se sati odrađeni prilikom primopredaje službe obračunaju i isplate kao prekovremeni rad, a koji rad od strane tuženika da nije evidentiran i isplaćen (primopredaja službe).

1.2. Prethodne činjenice da imaju za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

1.3. Nadalje, tužiteljica da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu jer da tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, a posljedično tome da je manje obračunata i isplaćena naknada plaće.

1.4. U tužbi tužiteljica ističe, da će nakon što se pribavi dokazna dokumentacija od tuženika i to, od 1.11.2018. pa do dana dostave podataka i nakon što se provede vještačenje, određeno postaviti tužbeni zahtjev (čl. 186.b. ZPP).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 3.4.2024.u cijelosti osporava tužbu. Tuženik ističe da je tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu u skladu s odredbama čl. 186.b ZPP-a pa da je prije bilo kakvih daljnjih radnji potrebno da sud donese rješenje kojim će se tužiteljici naložiti da ili pruži dokaz da je prije podnošenja tužbe od tuženika zatražila podatke potrebne za uređenje tužbe koje joj potom tuženik nije dao ili da uredi tužbu na način da uopće ni tužbeni zahtjev iz stupnjevite tužbe nadomjesti točno određenim tužbenim zahtjevom. U slučaju da tužitelj ne postupi po predloženom rješenju, tuženik predlaže odbaciti tužbu. Nadalje, tuženik ističe da je tužba nepodobna za raspravljanje jer da nije razvidno što tužitelj potražuje, a teret dokazivanja da je na tužiteljici prema odredbama čl. 135. Zakona o radu.

2.1. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je uz tužbu priložena punomoć koja se ishodila i koristila u ranije pokrenutom sudskom postupku pa da se ista ne može odnositi na ovaj postupak. Stoga tuženik predlaže da se odvjetniku tužitelja naloži dostava valjane punomoći, a ukoliko se ne dostavi valjana punomoć, predlaže tužbu odbaciti.Međutim, na ročištu od 27.1. 2025. tužiteljica je izjavila da je odvjetnici Martini Radić Šunjić izdala punomoć za vođenje ove parnice, da je to bilo prije podnošenja predmetne tužbe i da ju je ovlastila da od protivne stranke primi dosuđene troškove na svoj račun iz čega proizlazi, da je Martina Radić Šunjić koja se u ovoj parnici pojavljuje kao punomoćnik tužiteljice ovlaštena za zastupanje.

3. Na pripremnom ročištu od 5.6.2024. sud je raspravnim rješenjem odredio izvođenje dokaza pa tako i izvođenje dokaza financijskim vještačenje te je naložio tuženiku da u spis dostavi dokumentaciju potrebnu za izvođenja dokaza financijskim vještačenjem. Protiv tog rješenja nije dopuštena posebna žalba (čl. 292. st. 5 ZPP) pa se ono ne dostavlja strankama u ovjerenom prijepisu (čl. 343. st. 2. ZPP) te se to rješenje može pobijat samo u žalbi protiv konačne odluke (čl. 378. st. 2. ZPP). Unatoč tome, tuženik je na to raspravno rješenje od 5.6.2024., izjavio žalbu podneskom od 5.6.2024.

4. Raspravnim rješenjem od 24.9.2024., sud je naložio tužiteljici da postavi određen tužbeni zahtjev (čl. 186. ZPP), s obzirom tužiteljica u tužbi ni ne tvrdi da joj tuženik ne želi dati podatke potrebne za postavljanje određenog u smislu odredbe čl. 186.b ZPP-a.

4.1. Podneskom od 30.9.2024. tužiteljica je određeno postavila tužbeni zahtjev pa je za razdoblje od 1.11.2018. do 30.9.2024. zatražila od tuženika isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 1.330,00 eura bruto, sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 19,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.

5. U podnesku od 16.10.20204. tuženik navodi kako smatra da tužiteljica treba precizirati plaću za svaki pojedinačni osnov, smatrajući da je tužiteljica samo objedinila (zbrojila) svoja potraživanja po različitim osnovama pa da je tužbeni zahtjev neuredan i da ga kao takvog valja odbaciti. Nadalje, tuženik se protivi da se naknada parničnog troška isplaćuje na račun odvjetnika tužiteljice jer da bi se u tom slučaju ustupila tražbina (cesija) tužiteljice koju ima prema tuženiku 3. osobi.

6. Nadalje, nakon provedenog financijskog vještačenja i nakon što je sudski vještak u pisanom nalazu i mišljenju od 22.5.2025. utvrdio da je tuženik za utuženo razdoblje tužiteljici manje isplatio plaću sate rade odrađene u primopredaji službe i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rada u ukupnom bruto iznosu od 3.500,11 eura, tužitelj je podneskom od 9.6.2025. uredio tužbeni zahtjev na način da je na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće zatražio isplatu u ukupnom iznosu od 3.500,11 eura bruto.

6.1. Tuženik u podnesku od 12.6.2025. navodi da je tužiteljica time djelomično povukla tužbu, a čemu da se tuženik protivi. Navedeno stoga što da je sudski vještak za mnoge mjesece iz utuženog razdoblja po raznim osnovama utvrdio 0 dugovanja, a tužiteljica da je podneskom od 30.9.2024. zatražila od tuženika isplatu pojedinačnih mjesečnih iznosa od 19,00 eura, ukupno 1.330,00 eura.

6.2. Prema mišljenju suda, tužiteljica nije djelomično povukla tužbeni zahtjev. Tužiteljica od početka postupka pa do faze zaključenja glavne rasprave traži isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće i to sada, u povećanom iznosu pa se radi o preinaci tužbe prema odredbi čl. 191. st. 1. ZPP-a, a kojoj preinaci se tuženik protivi, ali je sud dopušta prema odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a, s obzirom je je tužba preinačena nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem pa tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.

7. Svakako, tuženik tijekom postupka ističe da tužiteljica ne vrši primopredaju uopće, a kamo li nakon isteka vremena jer da uopće ne radi s "ležećim bolesnicima" i da ne radi u turnusima već samo u ambulanti od 7,00 do 14,00 sati. Tuženik u podnesku od 12.6.2025. istoče prigovor zastare potraživanja.

8. Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem Zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a od 17.2.2023., Odluke tuženika od 28.12.2022., Pravilnika o radu, platnih lista i evidencije radnog vremena te spisu druge priložene dokumentacije, izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje HB i tužiteljice u svojstvu parnične stranke te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za financije, računovodstvo i poreze Ines Lozić (za Centar za vještačenja d.o.o.).

8.1. Sud nije uzeo u obzir podnesak tuženika predan u sustav komunikacije 8.7.2025. (list 305-339 spisa) jer isti nije predan do faze zaključenja glavne rasprave, odnosno do 7.7.2025.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće u razdoblju od 1.11.2018. do 30.9.2024.

10.1. Naime, tužiteljica tvrdi da joj tuženik nije isplatio sate rada u primopredaji službe (30 minuta nakon završetka radnog vremena) i da joj je manje obračunao i isplatio naknadu plaće, s obzirom je ista obračunata prema prosjeku mjesečnih plaća isplaćenih tužiteljici u prethodna tri mjeseca bez obračunate naknade za primopredaju službe. Nadalje, tuženik da je tužiteljici manje obračunao i isplatio naknadu plaće temeljem obračunatih i isplaćenih plaća, neovisno o tome što u prosjek mjesečnih plaća isplaćenih tužiteljici u prethodna tri mjeseca, nije obračunao naknadu za primopredaju službe.

11. Među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva i je li potraživanje tužbenog zahtjeva zastarilo.

12. Potraživanje tužiteljice za studeni 2018. kao "najstariji dio potraživanja" dospijeva 15.12.2018. u smislu odredbe čl. 92. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17., 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje ZR). Članak 139. ZR-a propisuje da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina. Kako je tužba podnesena 22.11.2023., proizlazi da je podnesena unutar zakonom propisanog roka od 5 godina pa prigovor zastare potraživanja tužiteljice za studeni 2018., a i za mjesece potraživanja koji slijede, nije osnovan.

13.Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/2019), a koji je zaključen 27.09.2019.godine, je prema odredbi članka 34. tog Dodatka u primjeni od 01.09.2019.godine (osim članka 12. koji je u primjeni od 01.01 .2020.godine) izmijenjen članak 28. KU/18 na način da se istome dodaju stavci 8. i 9. i to stavak 8. koji glasi da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te stavak 9. koji glasi da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Nadalje, Zaključkom broj 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.godine (list 6 spisa), zauzeto je tumačenje da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Također, navedenim Zaključkom je zauzeto shvaćanje da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Nadalje, ovim zaključkom zauzeto je shvaćanje, da se radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme službe smatra radnim vremenom pri čemu vrijeme primopredaje službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, ti sati da mu se obračunavaju kao prekovremeni rad.

14. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br.143/13, 96/15) u članku 47. odnosno članak 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 29/18) propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće.

14.1. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 88/13;143/13) u članku 57., kasnije ("Narodne novine" br. 29/18) u članku 55., II. Dodatak KU ("Narodne novine" br. 92/19) propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji obavlja poslove na radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Iznimna odgovornost za život i zdravlje ljudi.

14.1.1. KU i Dodatci istom ("Narodne novine" br. 88/13; 143/13; 96/15, 92/19) propisuju da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću i to za razdoblje od 01.10.2015.g. do 31.8.2019.g. u iznosu 4% te u razdoblju od 01.09.2019.g. u iznosu 8% od osnovne plaće.

14.1.2. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 88/13, 143/13, 96/15) u članku 51. odnosno članku 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 29/18 - 68/23) propisuje da se osnovna plaća radnika uvećava: - za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%., za prekovremeni rad 50% , za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili turnusima. Noćni rad je u pravilu rad radnika u vremenu između 22 sata uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana.Za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40- satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

14.2. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13, 96/15) u članku 34. navodi da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Nadalje, od 01. ožujka 2018. godine KU ("Narodne novine" br. 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20) u čl. 34. navodi da radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 56/2022) u istom članku navodi: 5. Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se isplaćuje naknada plaće u visini njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem koristi godišnji odmor (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ili u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, ovisno o tome što je za zaposlenika povoljnije. Pod ostvarenim plaćama u prethodna tri mjeseca smatraju se plaće ostvarene za rad u tri mjeseca koja prethode mjesecu korištenja godišnjeg odmora. Ako je u prethodna tri mjeseca zaposlenik za dio razdoblja ili za cijelo razdoblje ostvario pravo na naknadu plaće, tada mu se za to vrijeme obračunava naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu i kao takva uračunava u prosjek iz stavka 5. ovoga članka.

14.3. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12, 24/17, 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020) u čl. 59., kasnije 58. regulira da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana istom pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započelo bolovanje. Od 01. svibnja 2022. godine Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 56/2022) u čl. 57. navodi da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% njegove plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu ili u visini 85% njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojemu je započeto bolovanje (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ako je to povoljnije za zaposlenika, odnosno ako je u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojemu je započeto bolovanje zaposlenik za dio razdoblja ili za cijelo razdoblje ostvario pravo na naknadu plaće, tada mu se za to vrijeme obračunava naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu i kao takva se uračunava u prosjek.

15. Tužiteljica saslušana u svojstvu parnične stranke navodi kako je u utuženom razdoblju pretežito radila u ambulanti, a rijetko na odjelu, a to da bi bilo ukoliko bi netko bio bolestan pa da kad tu sestru ne bi imao tko mijenjati. Radno vrijeme u ambulanti da joj je bilo od 7 do 15 sati i tako od prošle godine, a do tada da je radila u dvije smjene, u jutarnjoj i popodnevnoj. Na posao da je dolazila pola sata prije kako bi se pripremila za posao. Kada bi joj završilo radno vrijeme u 15 sati, tada da još ne bi mogla otići kući već da bi sačekala popodnevnu službu,odnosno kolegicu. Popodnevna služba da je radila od 14 sati do 20 sati, dakle kolegica da je već bila tu, ali da je ona morala pričekati 15 sati jer da bi se tek tada mogla odjaviti iz sustava. Inače, glavna sestra ambulante da je vodila evidenciju prisutnosti na radu. Nakon završetka smjene u 15 sati, tužiteljica navodi da bi kolegici rekla koliko je pacijenata bilo te da bi joj prenijela podatke ukoliko neki pacijent u jutarnjoj službi nije bio obrađen i to da bi trajalo nekih 15-20 minuta. Svaki put da bi odlazila s posla u 15,30 ili 15,45 sati. Tužiteljica ističe, da radi primopredaje ostaje iza 15 sati, iako je kolegica iz iduće smjene došla na posao prije 15 sati, a navedeno iz razloga što da je tužiteljica "polivalentna sestra", a to znači da radi na više radnih mjesta-specijalistička ambulanta, šalter, previjalište i to sve u isto vrijeme, dok da su liječnici u ambulantama dok joj traje radno vrijeme (do 15,00 sati), ona da ne može sjesti s kolegicom i predati joj službu. Tužiteljica je iskazala da je svaki dan ostajala iza 15,00 sati.

16. Svjedokinja HB u bitnom iskazuje, da je u KBC Split radila do 27.8.2023., a kada je otišla u mirovinu i to kao glavna medicinska sestra u Klinici za kožne i spolne bolesti. Za organizaciju rada medicinskih sestara, da je bila zadužena svjedokinja HB, a za liječnike da je bio zadužen šef klinike. Što se tiče primopredaje službe, "ona da je oduvijek tu" jer da netko ne može otići kući s klinike bez da preda svoju službu, a to da traje ovisno o stanju na klinici, nekada duže, a nekada kraće, a služba da se ne može nastaviti ukoliko nije izvršena primopredaja. U evidencijama tuženika o prisutnosti na radu, nigdje da nije bila evidentirana primopredaja, iako je ona uvijek postojala već da bi se pisalo da medicinska sestra radi prema njenom službenom radnom vremenu, npr. od 7 ujutro do 19,00 sati. Dakle, taj rad nigdje nije evidentiran i on da se medicinskim sestrama nije isplačivao. U jednom mjesecu medicinska sestra da u prosjeku odradi od 10 do 12 smjena te da svaki put ostaje na primopredaji. Što se tiče prosječnog mjesečnog fonda radnih sati, on da bi iznosio oko 174 sata (radni dani x 8). Što se tiče sati primopredaje koji su trajali duže od 30 minuta, njih da je bilo u prosjeku mjesečno jedan ili dva sata, a sati primopredaje koji su trajali do 30 minuta, njih da je bilo 30-ak. Inače, tužiteljica da je radila u turnusu, a to znači da je radila 12 sati dan i 12 sati noć, a primopredaja da bi bila na kraju svakih od tih 12 sati.

17. U provedenom dokaznom postupku sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je tužiteljica radila kod tuženika na radnom mjestu zdravstveni djelatnik- medicinska sestra/tehničar pri Klinici za kožne i spolne bolesti,

- da je tužiteljica svaki put nakon završetka formalno propisanog radnog vremena, radila duže, u prosjeku do 30 minuta u primopredaji službe,

- da je tužiteljica po završetku svoje smjene u primopredaji službe prenosila podatke zdravstvenom djelatniku koji preuzima smjenu i to, koliko je pacijenata bilo i koliko ih nije bilo obrađeno u smjeni tužiteljice, a koju primopredaju je tužiteljica radila svaki put nakon završetka svoje smjene, neovisno o tome što je većinom radila u ambulanti i što nije radila s „ležećim bolesnicima“,

- da tužiteljica nije smjela otići kući prije nego što izvrši primopredaju službe i da se služba nije mogla nastaviti po drugom zdravstvenom djelatniku sve dok tužiteljica s njim ne izvrši primopredaju,

- da tuženik kao poslodavac vrijeme primopredaje službe nije evidentirao u evidenciji prisutnosti na radu.

18. Kako je dokaznim postupkom utvrđeno da je tužiteljica u cijelom utuženom razdoblju radila primopredaju službe, u prosječnom trajanju od 30 minuta svaki put nakon što joj završi formalno radno vrijeme, to se vrijeme prema naprijed citiranim odredbama KU-a i Zaključku Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a, ima smatrati radnim vremenom u kojem je tužiteljica obavljala rad za poslodavca pa taj rad treba i platiti.

18.1. To što navedeni rad nije evidentiran u evidenciji prisutnosti na radu, ne oslobađa poslodavca od obveze da taj rad plati tužiteljici. Naime, prema odredbi članka 5. ZR-a poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati i podatke o radnicima i o radnom vremenu. Temeljem odredbe članka 135. st. 4. ZR-a u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 5. st. 1. ovog Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu. Tuženik je bio u obvezi voditi sve propisane podatke u evidenciji o radnom vremenu i sukladno onome što je bilo propisano pravilnikom koji je važio u utuženom razdoblju i to Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''Narodne novin” br.' 73/17), a koji Pravilnik je prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''Narodne novine” br.' 55/24) koji je stupio na snagu dana 1.10.2024. godine. Prema odredbi članka 8. st. 1. ranije važećeg Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, tuženik je kao poslodavac bio dužan voditi i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, a odredbom članka 8. stavka 2. tog Pravilnika bilo je propisano da je poslodavac osim podataka iz stavka 1. ovog članka dužan voditi i posebne podatke o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi sa radnim odnosom kao što su primjerice, prekovremeni radni sati provedeni u primopredaji dužnosti. Podjednako je propisano i novovažećim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''Narodne novine“ br. 55/24) i to odredbom članka 13. stavak 1. i 2. tog Pravilnika.

18.2. Teret dokazivanja radnog vremena je u konkretnom slučaju prema odredbi čl. 135. st. 4. ZR-a upravo na tuženiku kao poslodavcu. Tuženik nije dokazao da je uredno vodio evidencije o radnom vremenu, a vezano za sate primopredaje službe koji se odnose na tužiteljicu, iz iskaza svjedokinje HB koja je radila kao glavna medicinska sestra u Klinici u kojoj je radila tužiteljica proizlazi, da se primopredaja dužnosti nikada nije kod tuženika evidentirala niti u evidencijama prisutnosti na radu niti evidencijama o radnom vremenu. Nadalje, tuženik nije svojom odlukom ni zadužio konkretnu osobu koja bi bila zadužena za vođenje primopredaje dužnosti.

19. Radi svega navedenog i primjenom odredbe čl. 90. stavka 1. ZR-a prema kojoj je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, i primjenom odredbe čl. 28. st. 8. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20), sud je odlučio kako tužiteljici pripada pravo na isplatu neisplaćene plaće i naknade plaće vezano za sate odrađene sate u primopredaji službe za utuženo razdoblje od 1.11.2018. do 30.9.2024.

20. Sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za financije, računovodstvo i poreze Ines Lozić (za Centar za vještačenja d.o.o.) koja je u spis 22.5.2025. podnijela pisani nalaz i mišljenje koje sud u cijelosti prihvaća kao stručno, jasno i na koje tuženik nije imao primjedbi u smislu matematičke ispravnosti obračuna.

20.1. Sudska vještakinja Ines Lozić daje mišljenje, pod pretpostavkom da sud zauzme stav da tužiteljici pripada pravo potraživanja za primopredaju službe, odnosno da je tužiteljica nakon završetka svake smjene ostao raditi 30 minuta dulje, a koji stav je prihvatio ovaj sud zbog svih naprijed navedenih razloga, da za razdoblje od 01.11.2018. do 30.09.2024. godine, potraživanje tužiteljice po osnovi primopredaje službe iznosi 1.999,20 EUR (Tabela 6, stupac '6'), po osnovi manje obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad zbog neobračunate naknade za primopredaju službe iznosi 1.158,05 EUR (Tabela 6, stupac '7') i po osnovi manje obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad neovisno o primopredaji službe iznosi 342,86 EUR (Tabela 6, stupac '8'), a na isplatu koje razlike naknade plaće tužiteljica ima pravo jer ista nije obračunata temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene tužiteljici u prethodna tri mjeseca, a što sve zbrojeno daje iznos od 3.500,11 EUR, a na koji iznos je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev pa je isti u cijelosti valjalo prihvatiti kao osnovan, iz svih naprijed navedenih razloga i pozivom na na prije navedene odredbe ZR-a, KU-a i TKU-a.

21. Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO)koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa, 15-og dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 92. st. 3. ZR).

22. Tužiteljici je s obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23, u tekstu ZPP), prema popisanom trošku (list 300 spisa) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br.138/23, dalje Tarifa), prema vrijednosti spora određen slijedeći parnični trošak: za sastav tužbe - 100 bodova, za sastav podnesaka od 4.6.2024., 18.6.2024., 30.9.2024., 9.6.2025. – za svaki 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 5.6.2024., ,24.9.2024., 27.1.2025., 13.3.025., 11.6.2025. - za svako 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu za objavu presude – 50 bodova, što zbrojeno, pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 Eur (Tbr. 54. Tarife), uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) i zbrojeno s troškom vještačenja u iznosu od 265,45 eura, daje iznos od 2.890,45 eura koliko je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade parničnog troška.

22.1. Tužiteljici pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

22.2. Pregledom spisa sud je utvrdio da je tužiteljica izdala punomoć odvjetnici Martini Radić Šunjić za vođenje parnice te je na osnovi takve punomoći navedena odvjetnica, između ostalog, "ovlaštena primiti novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde ". Čl. 95. st. 1. t. 3. ZPP-a propisuje da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, da je odvjetnik ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Kako u pogledu načina isplate troškova parničnog postupka ne postoji ograničenje u nekoj kogentnoj normi, a iz opsega priložene punomoći proizlazi da je punomoćnik tužiteljice „ovlašten primati novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde“, a kako je to iskazala i tužiteljica saslušana na ročištu od 27.1. 2025. U svojstvu parnične stranke, proizlazi da je punomoćnik tužiteljice na temelju ovlaštenja iz punomoći ovlašten primiti parnični trošak pa je sud odlučio kao u izreci presude pod točkom II, odnosno da je dužan tuženik troškove postupka isplatiti tužiteljici na račun njene punomoćnice.

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 10. listopada 2025.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku

- u spis