Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Pr-3/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sutkinji toga suda Meliti Šmentanec-Klarić, u pravnoj stvari tužitelja RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po Marku Benčiću, odvjetniku u OD Porobija & Špoljarić d.o.o. u Varaždinu, protiv tuženika KOSTWEIN – proizvodnja strojeva d.o.o., OIB: 61825216722, Varaždin, Podravska ulica 37, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i vraćanja na rad, 10. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da otkaz ugovora o radu koji je tuženik kao poslodavac dao tužitelju Odlukom o redovitom (poslovno uvjetovanom) otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga od 12.12.2024. nije dopušten te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na posao na radno mjesto ELEKTROMONTER 3 ili na drugo odgovarajuće radno mjesto koje odgovara tužiteljevoj stručnoj spremi, znanju i kvalifikacijama, u roku 15 dana.
III. Nalaže sa tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate , u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 16. siječnja 2025. podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika Kostwein – proizvodnja strojeva d.o.o., radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i vraćanja na rad . U tužbi je naveo da je tuženik ako poslodavac donio je dana 12.12.2024. Odluku o redovitom (poslovno uvjetovanom) otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga kojim mu je redovito otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 1.03.2024 za rad na radnom mjestu ELEKTROMONTER 3, te mu je navedena odluka uručena istog dana. Nadalje je naveo da je protiv odluke o otkazu pravovremeno, putem punomoćnika 18.12.2024. podnio Zahtjev za zaštitu prava, a koji Zahtjev za zaštitu prava je tuženik primio 19.12.2024. (razvidno je iz povratnice), međutim na isti se u zakonskom roku od 15 dana oglušio. Stoga u zakonskom roku podnosi ovu tužbu. Tvrdi da je Odluka o otkazu nedopuštena iz razloga navedenih već u Zahtjevu za zaštitu prava. U Odluci se navodi da je poslodavac ukinuo radno mjesto za koje tužitelj ima sklopljen ugovor o radu, a radi se o radnom mjestu ELEKTROMONTER 3, a koju tvrdnju o ukidanju radnog mjesta tuženik ničim nije potkrijepio niti obrazložio. Naveo je se radna mjesta ukidaju donošenjem odgovarajućih pisanih odluka i promjenama internih akata kojima je to radno mjesto sistematizirano (Pravilnik o radu, Prilozi Pravilniku o radu, pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta – ako postoji, Procjena rizika i sl.). Prije donošenja takve odluke o ukidanju radnih mjesta, koja je zasigurno važna za položaj radnika, mora se provesti postupak savjetovanja s radničkim vijećem odnosno sa sindikatom koji je preuzeo funkciju radničkog vijeća, sukladno čl. 150. Zakona o radu, a tuženik nije proveo takav postupak, jer da je sigurno bi to obrazložio u spornoj Odluci o otkazu. Nadalje je naveo da ako tuženik tvrdi da je predmetno radno mjesto ukinuo (iako po svemu sudeći nije), onda je morao svim radnicima koji su imali sklopljene ugovore za to radno mjesto otkazali ugovore o radu. Ako to nije učinio nego je samo smanjio broj izvršitelja na tom radnom mjestu, onda je morao izvršiti uspoređivanje svih radnika na tom radnom mjestu sukladno kriterijima iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu (trajanje radnog odnosa, starost, obveze uzdržavanja i dr., npr. uspješnost u poslu i sl.). Niti o tome ne postoji nikakvo obrazloženje u osporenoj Odluci. Nadalje, u Odluci o otkazu se navodi da ne postoji mogućnost da ga se zaposli na nekim drugim odgovarajućim poslovima. Niti ta tvrdnja ne stoji, a to iz razloga što tuženik s jedne strane otkazuje ugovor o radu tužitelju, s istovremeno s druge strane na mrežnim stranicama (www.kostwein.at/karriere/offene-stellen-kroatien – osnivač tuženika je Kostwein Holding GmbH Austrija) ima otvorene oglase za posao u Hrvatskoj za više radnih mjesta od kojih bi neke sasvim sigurno mogao obavljati i on. U Odluci se navodi da je prestala potreba za daljnjim radom tužitelja. Niti ta tvrdnja ne stoji, jer je obučen za rad (u Austriji) i radio je na projektu SEIDENADER, a na tom projektu postoje narudžbe do srpnja 2025. godine, tako da sasvim sigurno ima posla na tom projektu minimalno do tada. Daljnja nezakonitost ogleda se u činjenici što je tuženik oslobodio tužitelja od obveze rada za vrijeme otkaznog roka, a istovremeno je određeno da će za to vrijeme (za koje je oslobođen od obveze rada) tužitelj koristiti preostale dane godišnjeg odmora. Tvrdi da nije moguće koristiti godišnji odmor (koji je po definiciji odmor od rada) u periodu u kojem je radnik po drugoj osnovi oslobođen od obveze rada. Jedno s drugim ne ide te da je određivanjem korištenja godišnjeg odmora 12.12.2024. s početkom korištenja 13.12.2024. tuženik prekršio zakonsku obvezu da radnika najmanje 15 dana prije obavijesti o vremenu korištenja godišnjeg odmora, čime je tuženik počinio teži prekršaj poslodavca iz čl. 228. u vezi sa čl. 85. st. 4. Zakona o radu. Tužitelj je naveo da je u Odluci o otkazu navedeno da kod tuženika djeluju dva sindikata te da je tuženik proveo prethodno savjetovanje u smislu propisa Zakona o radu. Međutim, u odluci se ne navodi koji su to sindikati, je li savjetovanje provedeno samo s jednim ili s oba, niti kakvo je očitovanje sindikata bilo, što odluku čini manjkavom tj. nezakonitom. Tužitelj je naveo i da je prema njegovim saznanjima, veći broj radnika je krajem 2024. dobio otkaze ugovora o radu. Tvrdi da Odluka o otkazu kojom je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju nije dopuštena. Naveo je da je nakon proteka roka iz čl. 133. st. 2. Zakona o radu, putem punomoćnika 15.01.2025. zaprimio tuženikov Odgovor na zahtjev za zaštitu prava radnika od 10.01.2025. napisan po punomoćniku Jurici Sevšeku, odvjetniku. Navedenim odgovorom tuženik je odbio njegov zahtjev za zaštitu prava te naveo da tuženikov odgovor samo potvrđuje da je otkaz nedopušten. Tako tuženik obrazlaže da nisu ukinuta sva radna mjesta ELEKTROMONTER 3, nego samo pojedinačno upravo tužiteljevo radno mjesto. Kada bi takvo što bilo dopušteno, onda bi svaki poslodavac mogao bez ikakvog razloga svakom radniku dati otkaz, bez ikakvih ograda, kriterija ili prepreka. Naveo je da tuženik nadalje pokušava obrazlagati da je ipak vodio računa o kriterijima koje zakon propisuje kod donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, međutim stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske je tu jasan: „Ako se iz obrazloženja odluke o otkazu ugovora o radu ne vide egzaktni kriteriji koje je poslodavac imao na umu pri donošenju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, takav će otkaz sud utvrditi nedopuštenim.“ (Vrhovni sud RH, Revr-1379/10 od 1.12.2010.) Naveo je i da je tuženik dostavio suglasnost Sindikata metalaca Hrvatske – Industrijski sindikat od 12.12.2024. iz koje je razvidno da je navedeni sindikat dao suglasnost za otkazivanje ugovora o radu za 5 radnika, uključivo i za tužitelja, no tvrdi da navedenom suglasnosti tuženik još uvijek ne dokazuje da nije ušao u obveze po čl. 127. Zakona o radu. Predložio je da se od tuženika zatraži da dostavi podatke o svim prestancima ugovora o radu (i o načinu prestanka) u periodu od 90 dana prije i 90 dana nakon otkaza tj. u periodu od 12.09.2024. do 12.03.2025. Tvrdi i da je pokušaj tuženika da opravda istodobno oslobođenje od obveze rada za vrijeme otkaznog roka i korištenje godišnjeg odmora neosnovano, jer u odluci o otkazu stoji da se tužitelj oslobađa od obveze rada od 13.12.2024. pa do isteka otkaznog roka. Dakle za vrijeme cijelog otkaznog roka. Stoga istovremeno nije moguće radniku odrediti korištenje godišnjeg odmora. Godišnji odmor je odmor od rada, a rada nema ako je radnik oslobođen od obveze rada. Tužitelj je predložio da se utvrdi da je otkaz ugovora o radu koji mu je tuženik kao poslodavac dao Odlukom o redovitom (poslovno uvjetovanom) otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga od 12.12.2024. nije dopušten te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, kao i da se naloži tuženiku da ga vrati na posao na radno mjesto ELEKTROMONTER 3 ili na drugo odgovarajuće radno mjesto koje odgovara tužiteljevoj stručnoj spremi, znanju i kvalifikacijama, kao i da mu naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja.
2. Tuženiku su tužba i poziv za podnošenje odgovora na tužbu poslovni broj Pr - 3/2025-2 od 5. veljače 2025. uredno dostavljeni 21. veljače 2025., u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, sukladno odredbi čl. 143.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP ZPP-a). Naime, sukladno odredbi čl. 133. st. 5. ZPP-a propisano je da se između ostalog pismena pravnim osobama dostavljaju u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava ili na drugi odgovarajući način. Tuženik je pravna osoba koja je upisana u sudski registar i upisom u sudski registar je stekao svojstvo pravne osobe. Nadalje, odredbom čl. 143.c st. 2. ZPP-a je propisano da sud putem informacijskog sustava šalje adresatu u njegov sigurni elektronički poštanski pretinac pismeno, koji adresat mora preuzeti u roku od 15 dana od dana kad je pismeno pristiglo u njegov sigurni elektronički poštanski pretinac, a inače nastupaju posljedice iz st. 5. tog članka, kojim je propisano da će se smatrati da je dostava prema st. 4. tog članka obavljena istekom 15. dana od dana kad je pismeno pristiglo u sigurni elektronički poštanski pretinac, ako adresat u tom roku ne potvrdi primitak pismena. Odredbom čl. 143.c st. 4. ZPP-a je propisano da adresat pismeno preuzima iz sigurnog elektroničkog poštanskog pretinca informacijskog sustava tako da dokaže svoj identitet putem nacionalnog identifikacijskog i autentifikacijskog sustava i elektronički primitak potvrdi primitak pismena, a odredbom čl. 143. c. st. 6. ZPP -a je propisano da informacijski sustav o dostavi obavještava sud potvrdom u elektroničkom obliku. Tuženik nije u roku od 15 dana od dana kad je pismeno pristiglo u njegov sigurni elektronički poštanski pretinac tužbu s prilozima i poziv za podnošenje odgovora na tužbu preuzeo, tako da se smatra da je tuženiku dostava navedenih pismena izvršena 21. veljače 2025., a kako to proizlazi iz potvrde o ne preuzimanju elektroničkog sudskog pismena (iza lista 26 spisa). Isto tako iz navedene potvrde proizlazi i da su tuženiku u siguran elektronički pretinac tužba s prilozima i poziv za podnošenje odgovora na tužbu poslani 5. veljače 2025. Slijedom svega navedenoga, s obzirom da je čl. 143.d ZPP-a propisano da se osobnom dostavom smatra i dostava obavljena sukladno odredbi čl. 143.c tog zakona, tužba s prilozima i poziv za podnošenje odgovora na tužbu su tuženiku uredno dostavljeni 21. veljače 2025., no u ostavljenom roku od 30 dana tuženik nije sudu podnio pisani odgovor na tužbu, a niti do dana donošenja ove odluke, slijedom čega je sud, utvrdivši da su ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 331.b st. 1. ZPP donio presudu zbog ogluhe.
3.Tu valja napomenuti i da je tuženik u pozivu za podnošenje odgovora na tužbu upozoren na odredbu čl. 106.a st. 5. ZPP-a prema kojoj je podneske dužan podnositi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava sukladno Pravilniku o elektroničkoj komunikaciji ("Narodne novine" broj 139/21, o čemu se detaljnije upute mogu pronaći na stranici https://usluge.pravosudje.hr/komunikacija-sa-sudom/.
4. Sukladno odredbi čl. 331.b st. 1. ZPP presuda zbog ogluhe može se donijeti ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, te ako bude udovoljeno ovim uvjetima:
− ako su tuženiku tužba i poziv na davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,
− ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,
− ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,
− ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
5. Dakle, kako je tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, a tuženik nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku od 30 dana, te kako je tužitelj u tužbi naveo činjenice koje ukazuju na osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva, i te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio (Odluka o redovitom (Poslovno uvjetovanom) otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga od 12.12.2024. list 6-10 spisa, Ugovor o radu od 1.3.2024. list 11-12 spisa, Zahtjev za zaštitu prava – RR od 18.12.2024. sa povratnicom list 13-15, prijepis otvorenih natječaja kod Kostwein group od 14.1.2025. list 16-18 spisa, Odgovor na zahtjev za zaštitu prava radnika tuženika od 10.1.2025. list 19-21 spisa, prijepis e-maila dostavljenog punomoćniku tužitelja od 15.1.2025. list 22 spisa, suglasnost Sindikata metalaca Hrvatske – Industrijski sindikat od 12.12.2024. list 23 spisa), ili s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, sud je utvrdio da su u konkretnom ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe. Naime, iz sadržaja Odluke o redovitom (poslovno uvjetovanom) otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga proizlazi da je tuženik u istoj naveo da tužitelju prestaje radni odnos istekom otkaznog roka u trajanju od 1 mjesec, koji počinje teći dostavom te odluke, do zaključno 12.1.2025. te da se za vrijeme otkaznog roka radnik oslobađa obveze rada od 13.12.2024. pa do isteka otkaznog roka. Tuženik je naveo i da je tužitelju preostalo 11 dana godišnjeg odmora za 2024., dok za 2025. ima 1 dan pravo te da će navedene dane godišnjeg odmora radnik koristiti za vrijeme otkaznog roka i to od 13.12.2024. do 31.12.2024. i od 2.1.2025. do zaključno 2.1.2025. Nadalje , iz obrazloženja navedene odluke o otkazu ugovora o radu proizlazi da je tuženik naveo da je utvrđeno da je prestala potreba za radom tužitelja odnosno za izvršavanjem predmetnog radnog mjesta na kojem je radio tužitelj te da je poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede izvršio reorganizaciju radu tako da je poslove radnog mjesta radnika djelomično rasporedio na druge radnike. Tuženik je naveo i da je ukinuo predmetno radno mjesto tužitelja i da tužitelju nije moguće osigurati daljnje obavljanje poslova na kojima je do sada radio, a niti ne postoji mogućnost da se zaposli na nekim drugim poslovima, pa niti uz dodatno obrazovanje/osposobljavanje. Tuženik je naveo i da je pri donošenju te odluke vodio računa o trajanju radnog odnosa radnika kod poslodavca, njegovoj starosti i obvezama uzdržavanja koje istog terete. Međutim, prema stajalištu suda tuženik je samo paušalno naveo da je vodio računa o navedenim okolnostima, kao i da se samo paušalno pozvao i na tehnološko-organizacijske razloge zbog kojih je donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, odnosno prema stajalištu tuženika, tuženik u odluci o otkazu nije točno obrazložio u čemu se sastoje ti tehnološko-organizacijski razlozi. Nadalje, valja reći da iz samog odgovora na zahtjev za zaštitu prava tužitelja proizlazi da tuženik nije ukinuo sva radna mjesta naziva ELEKTROMONTER 3 te da je na tom radnom mjestu kod tuženika radilo 14 radnika. S obzirom da iz odgovora na zahtjev za zaštitu prava tužitelja, dakle, proizlazi da je kod tuženika na radnom mjestu ELEKTROMONTER 3 radilo 14 radnika, prema stajalištu suda je tužitelj pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu morao voditi računa o kriterijima iz čl.115.st.2. Zakona o radu ( NN broj 93/14, 98/19, 151/22, 64/23), odnosno prema stajalištu suda je tuženik prilikom otkazivanja ugovora o radu morao utvrditi tko čini usporednu skupinu radnika koji obavljaju iste poslove, pa usporediti te radnike vodeći računa o kriterijima iz Zakona o radu kao i onim kriterijima koje je možebitno propisao svojim općim aktima i izbor ograničiti na radnike koji su u istom pravnom položaju. Iz obrazloženja pobijane odluke o otkazu ugovora o radu ne proizlazi da je to tuženik učinio u skladu s odredbom čl.115.st.2. Zakona o radu , već samo da je tuženik paušalno naveo da je vodio računa o trajanju radnog odnosa tužitelja kod poslodavca, njegovoj starosti i obvezama uzdržavanja koje istog terete. Slijedom svega navedenoga sud je zauzeo stajalište da osnovanost tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju proizlazi iz činjenica i dokaza navedenih u tužbi, te da su u konkretnom slučaju ispunjeni svi uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe. Naime, presuda zbog ogluhe zasniva se na tezi da je tuženik svojom pasivnošću kvalificirano prešutno priznao činjenične navode tužitelja, te da činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi predstavljaju relevantnu činjeničnu osnovu za donošenje odluke. Tuženik je imao priliku osporiti i očitovati se na navode tužitelja podnošenjem odgovora na tužbu, no to nije učinio, a ne postaje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Slijedom navedenoga sud je imajući u vidu odredbe čl. 124. Zakona o radu, kao i da su u konkretnom slučaju ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje predmetne tužbe sukladno čl. 133. Zakona o radu, te čl.331.b ZPP-a odlučio kao u izreci.
6. Odluka o parničnim troškovima donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, s obzirom da je tužitelj uspio u parnici u cijelosti, odnosno tuženik je u cijelosti izgubio parnicu. Sud je, u smislu odredbi čl. 155. ZPP, tužitelju priznao kao opravdan trošak sastava zahtjeva za zaštitu prava 100,00 EUR. sukladno tbr.30.točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 138/23, dalje: Tarifa), u vezi s tbr.54. Tarife, te trošak u visini jednokratne nagrade za prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 EUR sukladno tbr.7.t.2. Tarife u vezi s tbr.54. Tarife, s obzirom da se ovdje radi o neprocjenjivom predmetu. Na navedeno valja obračunati i PDV u iznosu od 150,00 EUR, sukladno tbr.46. Tarife. Dakle, tužitelju je za zastupanje po punomoćniku odvjetniku priznato ukupno 750,00 EUR. Odluka o zateznim kamatama na trošak postupka temelji se na čl. 151. st.3. ZPP-a.
7. Odluka o roku za izvršenje činidbe donesena je na temelju odredbe čl. 328. ZPP -a i slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci.
U Varaždinu 10. listopada 2025.
Sutkinja
Melita Šmentanec-Klarić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude zbog ogluhe nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno ovome sudu u 3 primjerka, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.
Dostaviti:
1. Tužitelju po punomoćniku Marku Benčiću, odvjetniku u OD Porobija & Špoljarić u Varaždinu
2. Tuženiku KOSTWEIN – PROIZVODNJA STROJEVA d.o.o., Varaždin,
Podravska ulica 37
