Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Čakovec, Ruđera Boškovića 18
Poslovni broj: K-6/2025-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Sanji Zadravec, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Mirele Vičentijević, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog VL, zbog kaznenih djela iz članka 140. stavak 2. u svezi članka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023 i 36/2024 dalje u tekstu: KZ/11) i dr. , povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu broj:
KO-DO-183/2024-1 od 30. kolovoza 2024., nakon javne rasprave održane i dovršene dana 10. listopada 2025., u nazočnosti zastupnice Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu VLK, okrivljenog VL i izabranog branitelja Denisa Mišića, odvjetnika iz Preloga, objavio je i
p r e s u d i o j e
Okrivljeni VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin V i ML rođene M, rođen **.**.1994. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, tehničar za mehatroniku, sa završenom srednjom školom, zaposlen, prima naknadu za bolovanje od oko 1.800,00 eura, neoženjen, bez djece, bez imovine, bez čina, bez odlikovanja, neosuđivanog,
k r i v j e
I/ što je
1) u razdoblju od svibnja 2024. do 30. lipnja 2024., u Gardinovcu i Grazu, svoju bivšu djevojku JL, s kojom je bio u intimnoj vezi, iako je izbjegavala komunikaciju s njim, uznemiravao učestalim pozivima i SMS porukama te kontaktima putem raznih aplikacija, u kojima je tražio da se nađu i razgovaraju, raspitivao se za nju kod njezinih roditelja, brata i prijatelja, te pratio po Grazu u Republici Austriji te kroz vikend po Gardinovcu, a koje postupanje je kod JL izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti,
dakle, pratio i s drugom osobom nastojao uspostaviti neželjeni kontakt i time kod nje izazvao strah za njezinu sigurnost, a djelo je počinjeno u odnosu na blisku osobu,
2) dana 29. lipnja 2024., u Palovcu, u cilju da ustraši svoju bivšu djevojku JL, s kojom je bio u intimnoj vezi, na mobilni telefon njezinog sadašnjeg partnera DL, putem aplikacije "Viber" poslao poruku: „Il bumo lepo resili il budu mrtvi“, što je kod JL, kada joj je DL pokazao poruku, izazvalo osjećaj straha za vlastiti život i živote njoj bliskih osoba,
dakle, drugome ozbiljno prijetio da će njega i njemu bliske osobe usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, te
3) dana 30. lipnja 2024., nakon 12,00 sati, između Gardinovca i Belice, u cilju da ustraši svoju bivšu djevojku JL, s kojom je bio u intimnoj vezi, presreo na cesti sa svojim osobnim automobilom, za vrijeme dok se ona kretala svojim osobnim automobilom i tražio da ga slijedi, nakon čega joj je na parkiralištu firme u Belici, rekao da će joj razbiti automobil i stan u [adresa], a kada je htjela pozvati pomoć, uzeo joj je mobilni uređaj, a što je kod JL izazvalo strah i uznemirenost,
dakle, drugome ozbiljno prijetio kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,
pa je time počinio kaznena djela protiv osobne slobode, i to radnjama opisanim pod točkom 1) nametljivim ponašanjem – opisano i kažnjivo po članku 140. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje u tekstu: KZ/11), radnjom opisanom pod točkom 2) – prijetnjom – opisano u članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, a radnjom opisanom pod točkom 3) – prijetnjom – opisano u članku 139. stavak 3. u svezi stavka 1. KZ/11, kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, sve kažnjivo uz primjenu članka 51. KZ/11
III/ Temeljem članka 140. stavak 2. KZ/11 okrivljenom CL se za počinjeno kazneno djelo pod točkom 1)
utvrđuje
kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci.
Temeljem članka 139. stavak 3. KZ/11 okrivljenom CL se za počinjeno kazneno djelo pod točkom 2)
utvrđuje
kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
Temeljem članka 139. stavka 3. KZ/11 okrivljenom CL se za počinjeno kazneno djelo pod točkom 3)
utvrđuje
kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
Temeljem članka 140. stavak 2. i 139. stavak 3. uz primjenu članka 51. KZ/11 okrivljenik VL se za počinjena kaznena djela
osuđuje
na jedinstvenu kaznu zatvora
u trajanju od 1 (jedne) godine.
IV/ Na temelju članka 56. KZ/11 okrivljenom CL se izriče
UVJETNA OSUDA
pa se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo te ako izvrši sigurnosnu mjeru iz članka 70. KZ/11.
V/ Osnovom čl. 70. KZ/11 okrivljenom CL se izriče sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, a mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, odnosno isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje 2 (dvije) godine, te se izvršava po izvršnosti ovopredmetne presude.
VI/ Osnovom članka 79. stavak 2. KZ/11 od okrivljenog VL se trajno oduzima, bez naknade, mobilni uređaj marke "Samsung Galaxy" privremeno oduzet po djelatnicima Policijske uprave međimurske uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] od 1. srpnja 2024. godine.
VII/ Temeljem čl. 145. st. 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012 – Odluka Ustavnog suda, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 130/2020, 80/2022, 36/2024 i 72/2025, dalje u tekstu ZKP/08) okrivljenik VL se obvezuje platiti troškove postupka u ukupnom iznosu od 270,00 (dvjestosedamdeset) eura, odnosno 70,00 (sedamdeset) eura paušal državnog odvjetništva i 200,00 (dvjesto) eura paušal postupka pred sudom u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu je pod brojem KO-DO-183/2024- 1 od 30. kolovoza 2024., podiglo optužnicu protiv okrivljenog VL, zbog kaznenih djela iz članka 140. stavak 2. u svezi članka 1. , članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. uz primjenu članka 51. KZ/11, čime je počinio kaznena djela protiv osobne slobode, i to radnjama opisanim pod točkom 1) nametljivim ponašanjem – opisano i kažnjivo po članku 140. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, radnjom opisanom pod točkom 2) – prijetnjom – opisano u članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, te radnjom opisanom pod točkom 3) – prijetnjom – opisano u članku 139. stavak 3. u svezi stavka 1. KZ/11, kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, sve kažnjivo uz primjenu članka 51. KZ/11 .Sud je u skladu sa rezultatima dokaznog postupka izmijenio činjenični opis djela opisanog pod tokom 1. ) optužnice i to u korist okrivljenika.
2. Okrivljenik je prilikom očitovanja o osnovanosti optužbe, izjavio da se ne smatra krivim za počinjenje ovopredmetnih kaznenih djela kojima se tereti u optužnom aktu, a kako to sada stoji u izreci ove presude, time da je tijekom postupka, okrivljenik izmijenio takav svoj stav u jednom dijelu.
3. U dokaznom postupku sud je na kraju dokaznog postupka ispitao okrivljenika, te su uz suglasnost stranaka pregledani i pročitani dokazi iz spisa i to DVD medij s porukama predanima od strane oštećene JL (listovi 36-44), Zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 1. srpnja 2024. (listovi 45-47), Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 1. srpnja 2024. (list 48), Zapisnik o ispitivanju osumnjičenog VL od 1. srpnja 2024. sa snimkom (listovi 49-53), Preslik poruka predanim od strane DL (listovi 60- 65), Zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenog VL od 2. srpnja 2024. (listovi 86-90), Zapisnik o ispitivanju svjedoka TL od 23. srpnja 2024. (listovi 120-122), Zapisnik o pretrazi pokretne stvari od 15. srpnja 2024. (listovi 124-129), Službena zabilješka PU međimurske, PP Prelog od 19. srpnja 2024. (listovi 135-170), Zapisnik o ispitivanju svjedokinje (oštećene) JL od 25. srpnja 2024. (listovi 173-177), Zapisnik o ispitivanju svjedoka DL od 26. srpnja 2024. (listovi 178- 179), Zapisnik o ispitivanju svjedokinje ŽL od 8. kolovoza 2024. (listovi 184-186), Zapisnik o ispitivanju žrtve JL sa zapisnika od 11. srpnja 2025. godine (listovi 270-272), Zapisnik o ispitivanju svjedoka DL sa zapisnika od 11. srpnja 2025. godine (listovi 273-274), Zapisnik o ispitivanju svjedoka TL od 11. srpnja 2025. (list 274), Zapisnik o ispitivanju svjedokinje EL od 11. srpnja 2025. godine (list 275), te ukupno 47 listova priloženih od strane obrane o komunikaciji između optuženika i oštećenice sa fotografijama, te Izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.
4. Stranke nisu predlagale druge dolaze, a sud ih nije izvodio jer drži da je u konkretnom slučaju činjenično stanje utvrđeno u mjeri koja omogućava donošenje pravilne i na zakonu utemeljene odluke.
5. Okrivljenik je uvodno porekao je počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret. Naveo je kako je nemoguće da bi se ponašao nametljivo prema sada bivšoj djevojci, oštećenoj JL, jer su cijelo to vrijeme, do 10. lipnja 2024. živjeli zajedno u stanu u [adresa]. Toga dana iselio je iz stana i od tada ne žive zajedno, a vezu su započeli prije tri godine. Znali su se ponekad i posvađati, no to su uvijek bile kraće svađe i ubrzo bi se pomirili. Navodi da roditelji oštećenice, koji žive i rade u Stuttgartu, nisu znali da oni žive zajedno u [adresa], jer im je PL to tajila, s obzirom da su se ranije porječkali oko njezinog bivšeg dečka koji ju je uhodio i s kojim je imala problema, a oni su bili protiv da ga ona prijavi. Navodi da su problemi u njihovoj vezi počeli prije otprilike mjesec i pol dana, dok je ona saznala za njegovu nevjeru, preko čega nije mogla prijeći, no da su unatoč tome oni funkcionirali civilizirano, čak ga je i njegovala dok se ozlijedio na poslu. Što se komunikacije sa IL tiče, okrivljenik je potvrdio da je poslao poruku „Il bumo lijepo rešili il budu mrtvi“, no da se ta poruka nije odnosila na JL, već da je to bio razgovor između njega i DL, u kojem su jedan drugome poručili da više nisu prijatelji i da jedan ne želi više imati veze s drugim. U odnosu na događaj od 30. lipnja 2024., potvrdio je da su oštećenica i on razgovarali u Belici, na parkiralištu, no naveo je da nije spominjao nikakvo razbijanje stana ili auta, da to nije istina, jer što bi razbijao stan za koji je kupovao namještaj. Navodi da joj je tada uzeo mobitel kako bi vidio kakve joj poruke šalje DL, no da je ona tada otišla, bez da joj je mobitel vratio te da je poslije mobitel dao njezinome bratu. Smatra da je razriješio sva pitanja i probleme prema JL i da više nema potrebe s njom razgovarati te da će se suzdržavati daljnjeg kontakta s njom.
6. Međutim, na raspravi je v
ezano za točku 1.), a glede ispisa poziva mobitela okrivljenika po nalogu suca istrage iz kojeg proizlazi da je više puta kontaktirao oštećenu JL, više desetaka puta navodi da je isto točno, ali tvrdi isključivo iz razloga jer više nisu živjeli zajedno, a ona mu nije vratila stvari. Dana 10.06. se iz stana iselio, dakle, točno je da je tu komunikaciju ostvario u periodu od 10.06. od kad je iselio do 30.06.2024. godine. Točno je da se raspitivao za nju u tom periodu kod njezinih roditelja, brata i prijatelja, a isto isključivo da vide kako mogu riješiti da mu vrati stvari, nije je pratio po [adresa] u Austriji, odnosno po [adresa] te mu nije bila namjera ustrašiti je ili uznemiriti. Vezano za točku 2.) optužnice navodi da ista točno opisuje zbivanja kritične zgode i doista je putem Viber aplikacije na telefon DL poslao poruku "il bumo lepo rešili, il budu mrtvi", zna da je pogriješio, te kada ga se pita da li je svjestan da se nakon takve poruke koju joj je DL pokazao, oštećena mogla uplašiti za sebe, odnosno za njoj bliske osobe, priznaje da vjeruje da se mogla uplašiti, žao mu je što je tu poruku pod točkom 2.) poslao i na taj način je ustrašio. Vezano za točku 3.) navodi da se našao na istoj relaciji kojom se PL kretala ispred njega u inkriminiranom trenutku, blendao joj je dva puta vozeći se iza nje i ona se zaustavila, nije točno da bi je vozilom prisilio da skrene u desno, odnosno nije je stjerao s ceste, te navodi da zna da je nakon toga zvala policiju. Točno je da joj je, dakle žrtvi, tada iz ruke doista oduzeo mobitel, jer je htio pogledati što je zapravo točno od onoga što mu je ona rekla, vezano za novu vezu, ona se odvezla svojim autom, on je pregledao njezin mobitel i za nekih dvadesetak minuta je otišao na njenu kućnu adresu i njezin mobitel vratio njezinom bratu. Na upit da li je svjestan da je oduzimanje mobitela oštećenici i posjedovanje istoga na način kako je on to opisao, zabranjeno i kažnjivo, isti navodi da je svjestan istog. Na upit što je oštećenica rekla i kako se ponašala dok joj je on oduzeo mobitel iz ruku, isti je naveo da mu je ona rekla da joj vrati mobitel, on joj je odgovorio da će joj ga vratiti kad pogleda na mobitelu što ga interesira, što je u konačnici i učinio.
7. Oštećena JL u svom iskazu je navela da nekoliko godina radi i živi u [adresa] u Republici Austriji, a da vikendom dolazi u Republiku Hrvatsku, kada boravi u [adresa]. Negdje u listopadu 2021. započela je ljubavnu i intimnu vezu sa VL, a u siječnju 2022. VL doselio se k njoj u [adresa]. Neka dva do tri mjeseca odnos između njih je bio dobar, no tada su počele gotovo svakodnevne svađe i to zbog njegove ljubomore. To je trpjela jedno vrijeme sve do misli siječnja 2023. kada se preselila u drugi stan, nakon čega ju je okrivljenik pratio po [adresa], a jednom prilikom se popeo na balkon na drugom katu te udarao po balkonskim vratima. Nakon toga su nastavili ljubavnu vezu, no nisu zajedno živjeli. Tijekom cijele 2023. godine u više navrata su na taj način prekidali vezu i mirili se, a za vrijeme prekida VL bi ju učestalo, gotovo svakodnevno nazivao, slao poruke te molio da se pomire, kada bi popustila te bi se pomirili. U razdoblju prekida kada mu se ne bi javila kontaktirao je i njene roditelje i prijatelje te se raspitivao za nju, a u vrijeme prekida, kada bi bila u [adresa] pratio bi ju. Zbog takvog njegovog ponašanja promijenila je više telefonskih brojeva. Početkom 2024., bili su u prekidu veze, kada se VL ozlijedio na poslu te ju zamolio da ga primi, na što je pristala jer se sažalila nad njegovim zdravstvenim stanjem. Navela je da je kod nje živio tijekom veljače, ožujka i travnja 2024., a za to vrijeme njihov odnos nije bio ni ljubavni niti prijateljski, osim što su se često svađali. Zbog učestalih svađa VL se odselio, no ne zna da li je to bilo u travnju ili svibnju, a 10. lipnja 2024. vratio joj je ključeve. Od kada se odselio učestalo ju je i gotovo svakodnevno nastavio nazivati, slati poruke, i to SMS poruke te poruke putem raznih aplikacija poput "Whatsapp", "Viber", "Facebook" u kojima je tražio da se nađu i razgovaraju, a ona to nije htjela, što mu je u više navrata rekla jer s njim od trenutka kada se odselio iz stana nakon oporavka definitivno više nije htjela imati nikakvog kontakta. Navela je da ju je i u tom razdoblju pratio po [adresa] i [adresa] te kontaktirao njene roditelje, brata TL i prijatelje. Navela je da su njeni roditelji znali kada je živjela s VL u prvom stanu, a nisu znali kad je s njim povremeno živjela u drugom stanu u koji se preselila, a iz razloga jer joj je bilo neugodno i sram. Krajem lipnja 2024. u jutarnjim satima došla je u [adresa], a u popodnevnim satima je otišla na more sa sadašnjim partnerom DL. Budući da se nije javljala VL, VL ju je tražio kod brata i prijateljice J, a **.**.2024. VL je počeo nazivati DL, kojem je poslao više poruka, koje joj je DL pokazao, a jedna poruka je glasila „il bumo lepo resili ili budu mrtvi“. Zbog te poruke joj nije bilo svejedno, a osobito stoga što ju VL nije ostavljao na miru, bojala se, a istu je shvatila usmjereno ne samo prema sebi već i prema DL, kao i prema drugim njoj bliskim osobama. Idućeg dana, dakle 30. lipnja 2024., negdje poslije 12,00 sati, nazvao ju je DL te joj rekao da je VL bio kod njega i raspitivao se da li su zajedno bili na moru. Navela je da je u to vrijeme kretala automobilom iz dvorišta kuće u [adresa], kada se VL dovezao sa svojim automobilom te joj mahao da stane, no ona je nastavila vožnju prema Belici, a primijetila je da se on vozi za njom. U jednom trenutku na cesti između [adresa] i [adresa] vozio se po lijevoj traci, paralelno s njenim vozilom te je naglo skrenuo u njenu traku, čega se uplašila i skrenula u desno. Nastavila je voziti, kao i on te joj je u jednom trenutku prepriječio cestu svojim automobilom, stala je, on je došao do nje i rekao joj da ga slijedi, da želi razgovarati, na što je pristala jer se bojala što bi joj sve mogao učiniti na cesti. Tako su došli do parkirališta firme „Agrobela“ u Belici, no ona nije htjela izaći iz vozila, već su razgovarali kroz prozor. VL je cijelo vrijeme govorio da želi čuti istinu od nje te joj je u jednom trenutku rekao da će joj razbiti automobil te stan u [adresa]. Tom prilikom je vikao i bio ljutit, a kada je pokušala sa svojim mobitelom nazvati nekoga, uzeo joj je mobitel, kojeg mu je pokušala uzeti nazad, no nije uspjela. Nakon toga otišla je na policiju i sve prijavila, jer postupanje okrivljenika kod nje izaziva uznemirenost i strah.
8. U svom iskazu, svjedok DL u bitnome je potvrdio navode oštećenice te je iskazao da mu je oštećenica pričala o odnosu s VL, da su se često svađali i mirili, a da bi ju okrivljenik u prekidima njihove veze često nazivao i pratio. Naveo je da mu nije poznato do kada je okrivljenik živio kod JL, nakon što ga je primila u stan jer je imao operaciju ruke, te nije imao gdje boraviti. Nakon što se VL odselio, PL mu je pričala da ju VL učestalo prati kako po [adresa] tako i po [adresa], gotovo svakodnevno ju kontaktira i šalje poruke te je zove, a da je kontaktirao i njezine roditelje te se za nju raspitivao, ali i njega. Naveo je da je krajem lipnja 2024. s PL bio na moru, kada mu je VL počeo slati više poruka, a putem aplikacije "Viber", negdje oko 16,00 sati, okrivljenik mu je poslao poruku „il bumo lepo resili il budu mrtvi“, koju je pokazao JL. Poruke su se uplašili, osobito stoga što PL nije ostavljao na miru te su istu shvatili usmjerenu prema njima. Idućeg dana, do njega je došao PL te tražio da mu kaže jesu li PL i on zajedno, a pritom je djelovao dosta ljutito. Kako mu je PL rekao da ide do JL, PL je o tome obavijestio. Nakon nekog vremena do njega je došla PL te mu rekla da ju je na cesti, s automobilom presreo PL, da joj je iz ruke uzeo mobitel i govorio joj da će joj razbiti automobil i stan. Vidjelo se na JL da je prestrašena.
9. Svjedok TL, brat oštećenice je naveo da mu nisu poznati svi detalji odnosa između oštećenice i VL, osim što mu je poznato da su za vrijeme veze često prekidali i mirili se, ali mu nije poznato kada su vezu definitivno prekinuli. Naveo je da je PL od nedavno u ljubavnoj vezi sa DL, a što je saznao od RL koji ga je 29. lipnja 2024. učestalo nazivao i slao poruke i govorio mu da su PL i DL zajedno otišli na more te se raspitivao za PL. Kada se PL vratila s mora, primijetio je da je nekamo otišla sa svojim automobilom, a kada se istoga dana vratila kući rekla mu je da je na putu susrela VL, da joj je uzeo mobitel te da ide na policiju da ga prijavi, kao i da se pritom VL sa svojim vozilom htio zaletjeti u njezin automobil. Bila je uznemirena i uplašena. Nadalje je naveo da je dok je toga dana bio u dvorištu, u jednom trenutku došao VL i na stupu ograde ostavio Martinin mobitel. Naveo je i da mu je DL poslao poruke u kojima mu je naveo da mu je VL poslao poruku nešto u smislu da ako mu se ne javi da će biti mrtvih. Naveo je i da je VL, osim što je njega zvao i raspitivao se za PL, kontaktirao i njihove roditelje.
10. EL, majka oštećenice, u svom svjedočkom iskazu navela je da joj se oštećenica povjeravala da nije zadovoljna u vezi s okrivljenikom i da ju on ljubomorno kontrolira, te da je primijetila kako ju okrivljenik prati. Navela je da je krajem lipnja 2024. okrivljenik nazvao Martininog oca jer mu se ona nije htjela javiti, nakon čega je otac nazvao PL koja mu je ispričala da se ne želi vidjeti s VL i da ga se boji. Tog istog dana, Martinin otac zaprimio je više poziva, a pretpostavlja da ga je zvao okrivljenik. Nekoliko dana nakon toga PL im je ispričala da ju je okrivljenik tražio po [adresa] i presreo s automobilom, zaustavio je i uzeo joj mobitel. Navela je da okrivljenik nije mogao prihvatiti prekid veze s PL. I dan danas kada čuje zvuk poruke, ne osjeća se ugodno, lecne se i uplaši da mi to mogao biti okrivljenik.
11. Tijekom postupka DL priložio je poruke koje je izmijenio sa okrivljenikom, a u kojima je vidljiva inkriminirana poruka opisana pod točkom 2.) izreke, kojoj prethodi okrivljenikov zahtjev da mu se oštećenica javi.
12. Iz fotografija zaslona mobilnog telefona oštećene JL proizlazi da joj je 29. i 30. lipnja 2024. okrivljenik poslao više poruka u kojima joj navodi kako se želi naći s njom, da je uznemiren i da želi s njom razgovarati da sve riješe. Od okrivljenika je uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta oduzet mobilni uređaj "Samsung Galaxy" kojeg je koristio za komunikaciju sa oštećenom JL, time da je uz nalog sutkinje istrage izvršena pretraga navedenog mobitela. Pretragom je utvrđeno da je samo na dane 28., 29. i 30.06.2025. okrivljenik ostvario 25 odlaznih poziva, putem Facebook- a je uputio 18 poziva, uz niz poziva za druge datume u inkriminiranom periodu, kako to sam priznaje.
13. U konačnici, povezujući provedene dokaze, a osobito iskaz oštećenice u kojem je detaljno opisala postupanje okrivljenika prema njoj i to ne samo kroz inkriminirano razdoblje, već i za vrijeme trajanja njihove ljubavne i intimne veze, tijekom koje su neko vrijeme i zajedno živjeli, a koji iskaz je u bitnome potvrđen iskazima svih ispitanih svjedoka kojima se oštećenica povjerila, kao i taksativno popisanom materijalnom dokumentacijom, uz činjenicu da je u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka odgovornost za počinjenje zbivanja opisanog pod točkom 2.) izreke isti izrijekom priznao, a veći dio činjeničnog opisa djela pod točkama 1.) i 3.) u globalu i potvrdio, nije dvojbeno da je okrivljenik u inkriminiranom periodu, počinio kaznena djela iz članka 140. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11, članka 139. stavak 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11 i članka 139. stavak 3. u svezi stavka 1. KZ/11, prema oštećenoj JL, kao bliskoj osobi.
14. Dakle, de facto okrivljenik priznaje, glede točke 1.) da je u periodu od 10.06.2024. od kada se odselio od oštećenice, do 30.06.2024. učestalo zvao i pokušavao kontaktirati bivšu djevojku kako pozivima, SMS porukama te kontaktima putem različitih aplikacija, tražeći da se nađu, raspitivao se kod njezinih roditelja, brata i prijatelja DL, a kako to izrijekom potvrđuju svojim iskazima oštećenica, njezina majka, brat, te bivši okrivljenikov prijatelj DL, ne priznajući jedino da je oštećenicu u tom periodu i pratio. Da je okrivljenik uz gore navedeno ponašanje, oštećenu i pratio, proizlazi iz suglasnih iskaza ispitanih svjedoka, ne samo oštećnice koja se o istome uvjerljivo izjasnila, već se o istome povjerila ne samo majci već i bratu i momku. U točnost iskaza svih navedenih svjedoka, uključiv i oštećenicu, sud nema razloga sumnjati s osnova decidiranosti i uvjerljivosti, te slijedom neke „uvrnute“ logike ponašanja okrivljenika kao ostavljenog momka, koje ponašanje je kulminirao presretanjem vozilom, te prijave policiji, kada ovakvo ponašanje okrivljenika konačno prestaje. Sud je u tom dijelu utvrdio da je dokazano da je navedeno ponašanje okrivljenika trajalo od 10. lipnja do 30. lipnja 2024., odnosno kako je i sam naveo da se tada odselio od oštećenice te priznaje da se doista na opisani način ponašao prema njoj, prihvaćajući njegov iskaz u tom dijelu ne nalazeći razloga zbog čega bi sam sebe neopravdano teretio. Na Izvodu popisa poziva mobitela okrivljenika, period od svibnja 2024. i nije obuhvaćen, radi čega je sud skratio inkriminirani period pod točkom 1.) našavši ga dokazanim za upravo taj period, i to u svakako korist okrivljenika.
15. Isto tako okrivljenik izrijekom priznaje, glede točke 2.) te za to djelo i prihvaća odgovornost da je dana 29. lipnja 2024., u [adresa], na mobilni telefon sadašnjeg partnera oštećenice DL, putem aplikacije "Viber" poslao poruku: „Il bumo lepo resili il budu mrtvi“, za što je iskazao da je svjestan da je kod JL, kada joj je DL pokazao poruku, moglo izazvati osjećaj straha za vlastiti život i živote njoj bliskih osoba. Činjenica je da je doista navedena poruka u konačnici i izazvala strah u oštećenice, kako za vlastitu sigurnost tako i sigurnost njoj bliskih osoba, obzirom je oštećenica navedeno i potvrdila. Navela je da se tada jako uplašila i za sebe i za sebi bliženje, a što su svojim iskazima potvrdili i majka, sadašnji partner i brat, parter je poruku sam vidio, a majci i bratu je oštećenica prenijela okolnosti vezano za istu poruku, te su svi suglasno uz nju samu, naveli da je bilo vidljivo da se ista jako boji. Da je poruka bila upućena oštećenici i njoj bližnjima, jasno je iz konteksta (list 61) u kojem okrivljenik traži da mu se javi PL, navodi da je bio kod nje doma, da mu se javi, jer mu je dosta, te da sve lijepo riješe, ili „oni budu mrtvi“, a koja poruke je nedvojbeno podobna da u svakoga, pa i u ovom slučaju oštećenice, izazove strah kako za sebe, tako i njoj bližnje.
16. U konačnici, glede točke 3.) optužnice, okrivljenik priznaje da je dana 30. lipnja 2024., nakon 12,00 sati, između [adresa] i [adresa], doista presreo na cesti svojim osobnim automobilom, za vrijeme dok se ona kretala svojim osobnim automobilom oštećenicu, tvrdi da joj je „blendao“ i na taj način tražio da se zaustavi, vozeći se iza nje, ona se doista i zaustavila na parkiralištu firme u Belici kojom prilikom joj je on zaista protupravno oduzeo mobitel. Mobitel joj je naknadno na njezinoj kućnoj adresi ostavio, a zna da je tom prilikom oštećenica o navedenom obavijestila policiju. Ne priznaje da ju je „stjerao s ceste“ te da joj je prijetio da će joj razbiti stan i auto u Grazu“. Upravo se o takvom ponašanju okrivljenika i na gore opisani način izjasnila, ona sama je isto ispričala majci, bratu i partneru, te u konačnici, očito jako uznemirena i uplašena, prijavila policiji. Za očekivati je da bi se, nakon zbivanja pod točkom 1. i 2.), odnosno takvog ponašanja okrivljenika prema oštećenici, ovakav pokušaj zaustavljanja oštećenice, svatko u položaju iste ovakve radnje od strane okrivljenika, ustrašio i uznemirio te ponašanje prijavio policiji. Sud navedeno ponašanje okrivljenika, dakle uzima, na neki način vrhuncem ekscesa, kao rezultata nezadovoljstva, bijesa i nemoći zbog prekida intimne veze sa oštećenicom. Sud cijeni iskaz oštećenice i u tom segmentu istinitim i točnim, jer okrivljenik priznaje da joj je u konačnici protupravno oduzeo mobitel i pregledao ga, koja radnja je nezakonita i slična agresivnom ponašanju pri zaustavljanju kako je to opisala oštećenica.
17. Osim glede točke 2.) za počinjenje kojeg kaznenog djela okrivljenik izrijekom priznaje odgovornost, svjestan da se nakon navedene poruke oštećenica doista mogla uplašiti, kako se sebe, tako i za svoje bližnje, analizom i povezivanjem iskaza okrivljenika, oštećenice, majke, brata i sadašnjeg partnera, te pregledom materijalne dokumentacije, sud nalazi dokazanim da je nesporna odgovornost okrivljenika i za kaznena djela po točkama 1. i 3. optužnice, a sada izreke. Ispred navedeno jer nije sporno, kako to priznaje i okrivljenik da je u inkriminiranom periodu stalno nazivao oštećenicu, pokušavao je kontaktirati na sve moguće načine, pozivima, porukama, putem svih medija, te nazivajući i njezine roditelje, brata, a i njezinog sadašnjeg partnera, svoje takvo ponašanje obrazlažući samo željom da se dogovore da mu ona vrati njegove stvari, međutim, kako pregledom broj navedenih poziva i poruka, činjenicu da iz priloženog proizlazi da ga je blokirala i oštećenica i njezina majka, razvidno je da je takva vrste kontakta neposrednog i posrednog oštećenici i njezinoj obitelji bila neželjena, odnosno objektivno nametljiva, jer su svi navedeni takvu komunikaciju sa okrivljenim odbijali, te su je smatrali nameljivom i uznemiravajućom. Obranu okrivljenika da je htio samo svoje stvari pobija brojnost poziva i kontakata te sadržaj istih. Oštećenica jasno navodi da ju je u tom periodu konstantno na taj način uznemiravao, premda mu je više puta jasno rekla da ne želi kontakt s njim, majka i brat potvrđuju da je i njih zbog učestalosti kontakata uznemiravao, a majka navodi da se čak i sada lecne kada čuje zvuk poruke. Isto tako oboje potvrđuju da im se za taj period i sama oštećenica potužila da je okrivljeni nebrojenim pokušajem kontakata uznemirava, a da ona stalno pokušava izbjeći kontakt s njim. Potvrda ovakvog stanja straha oštećenice je i činjenica da je ista tražila da je se na raspravi ispita u odsutnost okrivljenika koji joj i sada izaziva nelagodu. Ovakve decidirane i jasne, te u bitnom suglasne iskaze oštećenice, majke i brata joj i sadašnjeg partnera, sud prihvaća u cijelosti, jer su činjenično potvrđeni i kako iskazom okrivljenika, koje navedene činjenice brojnosti poziva, poruka i pokušaja da dođe do oštećenice putem članova njezine obitelji, samo želja da mu vrati stvari, nalazeći ovakvu obranu okrivljenika isključivo pokušajem izbjegavanja ovopredmetne odgovornosti za djelo pod točkom 1.) Da je okrivljenik oštećenicu pratio proizlazi iz iskaza oštećenice, koji posredno potvrđuju majka, brat i partner navodeći da im se upravo o toj okolnosti oštećenica povjerila i višekratno naglasila da je zbog takvog ponašanja okrivljenika uznemirena i uplašena.
18. Logično je i životno da je okrivljenik ako je htio samo svoje stvari mogao isto riješiti na civiliziran i uobičajeni način u takvim situacijama u smislu jedne poruke tipa, „molim te vrati mi moje stvari, kaži mi gdje i kada da dođem do njih“, a ne sve ono što je, prema stavu suda, nedopušteno, nezakonito, prijeteće i kažnjivo, okrivljenik učinio u ovopredmetnom periodu na štetu oštećenice.
19. Slijedom navedenog sud u cijelosti prihvaća iskaz oštećenice jer je bio decidiran i jasan, uvjerljivo je prezentirala sve okolnosti opisane pod točkama 1. 2. i 3., koje su potvrđene i iskazima svih svjedoka, a i materijalnom dokumentacijom, te u konačnici i priznanjem okrivljenika odgovornosti za djelo pod točkom 2. u cijelosti, a okolnosno i zbivanja pod točkama 1. i 3., međutim, uz drugačiji predznak, odnosno opravdavajući se da je samo htio doći do svojih stvari. Iskazi svjedoka i to oštećenice, majke, brata i njezinog momka prihvaćeni su u cijelosti, kako s osnova međusobnog suglasja, tako i činjenice da su potvrđeni i materijalnom dokumentacijom, time više što je tijekom iznošenja istih, svo troje , sud zaključio da su jasni, decidirani, te u konačnici, bazirani isključivo na realnim zbivanjima i saznanjima dobivenih od strane oštećenice, a niti jedan od navedenih svjedoka, ocjena je suda, nije neosnovano pokušao teretiti okrivljenik izmišljenim optužbama.
20. Sud je prihvatio i sve materijalne dokaze iz spisa, ne nalazeći razloga sumnjati u vjerodostojnost iste, tim više što i obrana nije problematizirala pitanje kvalitete i istinitosti navedenih dokaza.
21. Sud je obranu okrivljenika glede priznanja odgovornosti za postupanje opisano pod točkom 2. ) prihvatio u cijelosti jer je ista potvrđena suglasnim iskazima oštećenice i svih svjedoka, te materijalnom dokumentacijom, odnosno preslikom sporne poruke, dok je obranu okrivljenika glede zbivanja pod točkama 1. i 3. izreke našao samo neuspješnim pokušajem obrazlaganja od strane okrivljenika, protupravnog ponašanja prema bivšoj intimnoj partnerici nakon što je ona, očito prekinula odnos s njim, a on se s tom odlukom nije mogao pomiriti, te ih uzima samo pokušajem izbjegavanja ovopredmetne odgovornosti.
22. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude, okrivljenik je proglašen krivim i izrečena mu je kazna kao u izreci ove presude .
23. Nedvojbeno je da je VL, s obzirom na svoju dob, stupanj obrazovanja i ostale karakteristike znao i morao znati da su kaznena djela koje je izvršio inkriminiranih zgoda zakonom nedopuštena i zabranjena, mogao je kontrolirati i usmjeravati svoje postupke, te je upravo htio i prema istom je usmjerio svoje radnje, ostvarivši sve objektivne i subjektivne elemente djela iz članaka 140. stavak 2. u svezi članka 1. , te članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. uz primjenu članka 51. KZ/11, kako to stoji u izreci presude.
24. Prilikom odluke o vrsti i visini kaznenopravne sankcije, imajući pri tome u vidu granicu kazne predviđene Zakonom za ova kaznena djela, sud je okrivljenika osudio na kazne zatvora za svako od navedenih djela u zakonom propisanom trajanju za ista djela, osudio ga je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, time da mu je primjenom članka 56 KZ/11 izrekao uvjetnu osudu, na način da se izrečena kazna neće izvršiti ako u roku od tri godine ne ponovi djelo, odnosno ako postupi po naloženoj mu mjeri psihosocijalnog tretmana. Ispred navedeno smatrajući je primjerenom stupnju krivnje okrivljenika, njegovoj osobnosti, težini i pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela i nastalim posljedicama stava da će polučiti svrhu kažnjavanja predviđenu Kaznenim zakonom kako bi se okrivljenika odvratilo od daljnjeg činjenja kaznenih djela. Pri tome mu je od olakotnih okolnosti utvrđena činjenica da se radi o osobi koja do sada nije kažnjavana, u jednom trenutku je iskazao svijest od protupravnosti i iskazao je žaljenje zbog počinjenog, navodeći da će se ubuduće kloniti ikakvog kontakta sa oštećenicom, nakon izricanja mjera opreza i trajanja istih, navedene nije kršio, dok otegotne okolnosti nije utvrđene, radi čega sud utvrđuje da se tako izrečenom kaznom u navedenom trajanju, uz primjenu instituta uvjetne osude, ostvariti u cijelosti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, odnosno u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.
25. Sud je osnovom članka 70. KZ/11 okrivljeniku izrekao sigurnosnu mjeru obaveznog psihosocijalnog tretmana jer okolnosti pod kojima je počinio predmetno kazneno djelo pod prijetnjom usmrćivanja, odnosno nasilja, upućuju na opasnost da bi mogao ponoviti istovrsno ili slično kazneno djelo, pa će se provođenjem ove mjere spriječiti takav rizik.
26. Osnovom članka 79. stavak 2. KZ/11 okrivljenom CL trajno je oduzet, bez naknade, mobilni uređaj marke "Samsung Galaxy" privremeno oduzet po djelatnicima Policijske uprave međimurske uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] od 1. srpnja 2024. godine, jer se radi o predmetu izvršenja djela, procjennjujući da bi isti mogao ponovno poslužiti izvršenje djela, ukomiko mu se ne oiduzme.
27. Temeljem čl. 145. st. 2. točka 6. ZKP/08 sud je obvezao okrivljenika VL platiti troškove postupka u ukupnom iznosu od 270,00 (dvjestosedamdeset) eura, odnosno 70,00 (sedamdeset) eura paušal državnog odvjetništva i 200,00 (dvjesto) eura paušal postupka pred sudom u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, određujući isti u skladu sa duljinom trajanja i kompleksnošću postupka
U Čakovcu 10. listopada 2025.
Sutkinja
Sanja Zadravec
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe putem ovoga suda na Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana po dostavi prijepisa presude, pismeno, preporučenom poštom u 4 (četiri) istovjetna primjerka.
O tom obavijest:
1. Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu na broj: KO-DO-183/2024
2. Okrivljeni VL
3. Branitelj okrivljenika Denis Mišić
4. Oštećena JL
