Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 1294/2022-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1294/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice B. C. iz V., OIB:..., drugotužitelja R. C., iz V., OIB:..., i trećetužiteljice S. C. iz V., OIB:..., kao nasljednika pokojnog T. C. iz V., OIB:..., koje zastupa punomoćnica Z. K. P., odvjetnica u V., protiv tuženice M. P. iz J., OIB:..., koju zastupa punomoćnica J. V., odvjetnica u Odvjetničkom društvu K., H. i V. u V., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj -558/2018-2 od 6. travnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, broj P-306/2016-13 od 15. ožujka 2018., u sjednici održanoj 20. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e :

 

Prihvaća se revizija tužitelja, preinačava presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj -558/2018-2 od 6. travnja 2020. pod točkom I. i II. izreke i sudi:

 

Odbija se žalba tuženice M. P. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, broj P-306/2016-13 od 15. ožujka 2018. u pobijanom dijelu pod točkom 1. i 2. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"1/ Nalaže se tuženici M. P., J., da tužitelju T. C., V., isplati iznos od 6.328,12 kn (slovima: šest tisuća tristo dvadeset osam kuna i dvanaest lipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. ožujka 2016. do isplate, po stopi sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

2/ Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 4.350,00 kn (slovima: četiri tisuće tristo pedeset kuna), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja tj. 15. 03. 2018. do isplate, po stopi sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

3/ Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja, i to preko dosuđenog iznosa od 6.328,12 kn do zatraženog iznosa od 6.953,12 kn, kao neosnovan."

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Varaždinu Stalna služba u Ivancu poslovni broj P-306/2016-13 od 15. ožujka 2018. u pobijanom dijelu pod točkom 1. i 2. izreke i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja T. C. koji glasi:

 

''1. Nalaže se tuženici M. P. isplatiti tužitelju iznos od 6.328,12 kn sa zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2106. do isplate.

 

2. Nalaže se tuženici M. P. nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.350,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2018. do isplate.''

 

II. Nalaže se tužitelju T. C. nadoknaditi tuženici M. P. trošak parničnog postupka u iznosu od 4.584,37 kn u roku od 15 dana.''

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revd 2243/2020-2 od 23. rujna 2020. tužiteljima je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj -558/2018-2 od 6. travnja 2020. zbog pravnog pitanja koje glasi:

 

              ''Da li odredbe čl. 80. st.1. i 2., čl.82. i čl. 83. st.1. Statuta Hrvatske odvjetničke komore (''Narodne novine'', broj 115/2013) isključuju pravo bivšeg odvjetnika da izravno od stranke traži naplatu nagrade i troškova za radnje koje je on poduzeo za stranku prije prestanka obavljanja odvjetničke djelatnosti? ''

 

4. Tužitelji su protiv drugostupanjske presude podnijeli reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnog pitanja zbog kojeg je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložili su Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, tuženicu obvezati da im nadoknadi trošak postupka ili ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja da tuženica plati 6.953,12 kuna s osnova naknade za pruženu uslugu odvjetničkog zastupanja, u predmetu koji je vođen pred Općinskim sudom u Varaždinu pod brojem P-278/13, u kojem je prednik tužitelja kao odvjetnik zastupao tuženicu iz ovog postupka, kao tužiteljicu, kojoj je pravomoćnom presudom priznat trošak u utuženom iznosu.

 

9. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev, za iznos od 6.328,12 kuna i odbio preko dosuđenog iznosa do zatraženi 6.953,12 kuna, na temelju odredbe čl. 763. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO/05) i čl. 18. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", broj: 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11 – dalje: ZO) u vezi s čl. 82. Statuta Hrvatske odvjetničke komore ("Narodne novine", broj 115/2013 – dalje: Statut HOK/13) odnosno čl. 53. prethodno važećeg Statuta Hrvatske odvjetničke komore ("Narodne novine", broj: 74/09, 90/10, 64/11 i 101/11 – dalje: Statut HOK/11). Prema ocjeni suda prvog stupnja prednik tužitelja ima pravo na isplatu troškova u iznosu od 6.328,12 kuna, specificiranih u presudi Županijskog suda u Varaždinu, broj R-26715-2 od 18. veljače 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu, broj P-278/13-26 od 26. veljače 2015., među ostalim i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka. To iz razloga jer je prednik tužitelja kao odvjetnik tužiteljice (u ovom postupku tuženice) izvršavao njene naloge i zastupao je sve do ročišta za objavu, a tuženica mu pruženu uslugu nije platila, premda joj je naknada troška po drugostupanjskoj presudi isplaćena. Među strankama nije bilo sporno da je prednik tužitelja prestao obavljati odvjetništvo 30. studenog 2014. zbog odlaska u mirovinu i da je preuzimateljicom njegova odvjetničkog ureda imenovana Z. K. P., odvjetnica u V. Preuzimateljica ureda pristupila je na ročište za objavu odluke, pa je tužiteljima dosuđen iznos za trošak zastupanja do zaključenja glavne rasprave u navedenom predmetu, dok je odbijen zahtjev za naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude jer je tu radnju za tuženicu obavila preuzimateljica ureda.

 

10. Drugostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 373. točka 3. ZPP, prihvatio žalbu tuženice, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev, pozivom na odredbu čl. 80. st. 1. Statuta HOK/13, čl. 82. Statuta HOK/13 i čl. 83. st. 1. Statuta HOK/13. Prema ocjeni drugostupanjskog suda, tužitelj nakon što je brisan iz imenika Hrvatske odvjetničke komore, nema pravo naplaćivati odvjetničke usluge, već je to ovlašten učiniti preuzimatelj ureda. Prema ocjeni drugostupanjskog suda, međusobni odnosi bivšeg odvjetnika i preuzimatelja ureda u pogledu naplate troškova zastupanja ne tiču se zastupanog.

 

11. U revizijskom stadiju postupka je sporno, ima li prednik tužitelja pravo na naplatu odvjetničke nagrade i naknade troška zastupanja, koje je za tuženicu poduzeo kao njezin odvjetnik i koji troškovi su tuženici priznati pravomoćnom presudom i isplaćeni ili to pravo naplate ima preuzimateljica njegova ureda, kojoj nije isplaćena naknada troška postupka po pravomoćnoj presudi, niti joj je taj trošak naknadila tuženica.

 

12. Iz spisa proizlazi da je prednik tužitelja kao odvjetnik, tuženicu zastupao u predmetu P-278/13 kao tužiteljicu, tijekom cijelog prvostupanjskog postupka, sve do ročišta za objavu presude, na koje je pristupila preuzimateljica njegova ureda jer je on rješenjem Hrvatske odvjetničke komore brisan iz Imenika odvjetnika 30. studenoga 2014. radi odlaska u mirovinu. Trošak koji je tužiteljici priznat za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u predmetu Općinskog suda u Varaždinu, broj P-278/13 specificiran je u obrazloženju drugostupanjske presude i u tom dijelu je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev u ovom postupku, osim u dijelu koji se odnosi na trošak pristupa na ročište za objavu odluke, koji je odbijen kao neosnovan jer je na isto pristupila preuzimateljica ureda koja radi u svoje ime i za svoj račun i koja radnju koju obavi u zastupanju preuzete stranke obračunava u svoju korist. Nadalje, preuzimateljica ureda prednika tužitelja je trošak sastava žalbe koju je sastavila, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj P-278/13-26 od 26. veljače 2015., naplatila od tuženice u postupku prisilne naplate koji je vođen kod javne bilježnice L. M. iz V., pod brojem Ovrv-1075/16, pa niti ta nagrada odnosno trošak zastupanja nije predmet ovog spora.

 

13. Odredbom čl. 80. st. 1. Statuta HOK/13 propisano je ako odvjetniku prestane pravo na obavljanje odvjetništva, nadležno tijelo određuje mu preuzimatelja ureda iz redova odvjetnika istim rješenjem kojim utvrđuje da mu je prestalo pravo na obavljanje odvjetništva. Prema st. 2. istog članka preuzimatelj ureda je dužan odmah, a najkasnije u roku od 30 dana, obavijestiti stranke da je njihovom prijašnjem punomoćniku prestalo pravo na obavljanje odvjetništva odlukom ili rješenjem nadležnog tijela i staviti im na raspolaganje spise.

 

13.1. Prema čl. 82. Statuta HOK/13, preuzimatelj ureda radi u svoje ime i za svoj račun. Sve radnje koje obavi u zastupanju preuzete stranke obračunava neposredno sa strankom u svoju korist.

 

13.2. Odredbom čl. 83. st. 1. HOK/13 propisano je da nakon okončanja postupaka po predmetima, privremeni zastupnik odnosno preuzimatelj ureda dužan je isplatiti odvjetniku kojem je prestalo pravo na obavljanje odvjetništva, odnosno nasljednicima preminulog odvjetnika, pripadajući dio naknade, umanjen za poreze i doprinose.

 

14. Stoga tužitelji u podnesenoj reviziji osnovano navode da je navedenim odredbama Statuta HOK/13, reguliran položaj preuzimatelja ureda, te su propisana prava i obveze preuzimatelja ureda u odnosu na odvjetnika od kojeg je preuzeo zastupanje i u odnosu na stranku čije zastupanje preuzima. Međutim, navedene odredbe ne isključuju pravo odvjetnika, koji se prestao baviti odvjetništvom, da izravno od stranke koju je zastupao naplati nagradu i naknadu troška za radnje koje je kao odvjetnik poduzeo, u slučaju kad su takvi troškovi priznati pravomoćnom odlukom i neposredno isplaćeni upravo stranci, a ne preuzimatelju ureda. Naime, obveza preuzimatelja ureda iz odredbe čl. 83. st. 1. ZPP odnosi se na situacije u kojima je odvjetniku koji je preuzimatelj ureda, osim za radnje koje je on obavio, priznata i isplaćena nagrada i naknada troška i za one radnje koje je prethodno, prije preuzimanja poduzeo odvjetnik od kojeg je preuzeo zastupanje, pa je u tom slučaju obveza preuzimatelja isplatiti odvjetniku kojem je prestalo pravo na obavljanje odvjetništva, odnosno nasljednicima preminulog odvjetnika, pripadajući dio naknade umanjen za poreze i doprinose. U ovom konkretnom slučaju, preuzimateljici ureda nije isplaćena nagrada niti naknada troška priznatog pravomoćnom presudom za radnje koje je poduzeo prednik tužitelja, niti joj je stranka taj trošak platila, pa za nju nije niti mogla nastati obveza iz čl. 83. st. 1. Statuta HOK/13. Pritom treba navesti da je preuzimateljica ureda, u skladu s čl. 82. Statuta HOK/13, nagradu za sastav žalbe koju je sastavila za tuženicu nakon preuzimanja zastupanja, koju joj tuženica nije platila, obračunala u svoju korist i naplatila od tuženice u postupku izravne naplate. Niti jednom odredbom Statuta HOK/13, nije isključeno pravo odvjetnika, kojem je prestalo pravo na obavljanje odvjetništva, da izravno od stranke naplati nagradu i naknadu troška koji je stranci priznat pravomoćnom odlukom, za radnje koje je obavio prije prestanka odvjetništva, u slučaju kad nagrada i naknada troška nije isplaćena preuzimatelju ureda, već izravno stranci koja, niti preuzimatelju ureda niti odvjetniku kojem je prestalo pravo na obavljanje odvjetništva, nije isplatila nagradu.

 

15. Zbog navedenog je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP revizija tužitelja prihvaćena i preinačena pobijana drugostupanjska presuda, kako je to naznačeno u točki I. izreke ove presude.

 

Zagreb, 20. rujna 2022.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Željko Šarić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu