REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-3196/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja LONIA d.o.o. iz Kutine, Kolodvorska 19, OIB: 22001400633, koje zastupa Ante Meštrović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Planinić, Šoljić i partneri, Zagreb, Tkalčićeva 73A, protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Zagreb, Runjaninova 2, OIB: 02433307419, radi utvrđivanja mjera zaštita na kulturnom dobru, dana 10. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, KLASA: UP/II-612-08/24-02/0051, URBROJ: 532-02-03-
02/1-24-2 od 3. lipnja 2024.
II Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja te je potvrđeno rješenje Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Sisku, KLASA: UP/I-612-08/24-01/0065, URBROJ: 523-05- 02-04/2-24-2 od 29. ožujka 2024. kojim su utvrđene mjere zaštite za građevinu u Hrvatskoj Kostajnici, ulica Gordana Lederera 2, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja se nalazi unutar zaštićene Kulturno-povijesne cjeline grada Hrvatska Kostajnica utvrđeno rješenje Ministarstva kulture i medija, KLASA: UP/I-612-08/11-06/0509, URBROJ: 532-04-01-1/6-11-1 od 17. listopada 2011. i upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske pod brojem: Z-5330. Mjere zaštite predmetnog kulturnog dobra, a do početka radova na cjelovitoj obnovi građevine, određene su točkom 2. izreke prvostupanjskog rješenja, dok su točkom 3. izreke propisani rokovi u kojima je potrebno izvesti mjere zaštite.
2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći kako nije sporno da je on vlasnik nekretnine, ali je činjenica da nekretnina nije kulturno dobro te se stoga na nju ne može primijeniti Zakon o očuvanju kulturnih dobara. Ističe da se nekretnina nalazi unutar zaštićene Kulturno-povijesne Grada Hrvatska Kostajnica, koja Kulturno-povijesna cjelina predstavlja kulturno dobro upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske pod brojem Z-5330. Dakle, napominje da je kulturno dobro Kulturno-povijesna cjelina grada Hrvatske Kostajnice, a ne predmetna nekretnina. Stoga smatra da je pogrešno primijenjen Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.
3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano i prvostupanjsko rješenje te mu nadoknadi trošak upravnog spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se predmetna građevina nalazi unutar zaštićene Kulturno-povijesne cjeline grada Hrvatska Kostajnica koja je zaštićeno kulturno dobro upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske pod brojem: Z-5330 te je nedvojbeno utvrđeno da se predmetna građevina ne održava pa su sukladno tome tužitelju utvrđene mjere zaštite na predmetnom kulturnom dobru. Napominje da se mjere zaštite primjenjuju i na sve vlasnike pojedinih nekretnina unutar Kulturno-povijesne cjeline, a koja cjelina je zaštićena kao kulturno dobro.
5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
6. Budući da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS), Sud je spor riješio bez rasprave, a nakon što je strankama, sukladno članku 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
7. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.
9. Odredbom članka 20. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (Narodne novine, broj: 69/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 98/15, 44/17, 90/18, 32/20, 62/20, 117/21, 114/22) propisano je da je vlasnik kulturnog dobra obvezan postupati s kulturnim dobrom sa dužnom pažnjom, a osobito ga čuvati i redovito održavati te provoditi mjere zaštite propisane zakonom.
10. Člankom 21. toga Zakona propisano je da nadležno tijelo utvrđuje mjere zaštite kulturnog dobra rješenjem. Ako vlasnik ne provede mjeru propisanom rješenjem u utvrđenom roku, tu će mjeru provesti nadležno tijelo na trošak vlasnika.
11. Među strankama nije sporno da je građevina koja se nalazi u Hrvatskoj Kostajnici u ulici Gordana Lederera 2, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tužitelja te da se ista nalazi unutar zaštićene Kulturno-povijesne cjeline grada Hrvatska Kostajnica koja je zaštićeno kulturno dobro. Također, nije sporno da ista ne održava (građevina je urušenog krovišta i zabatnih zidova, znatno narušenog i uništenog pročelja s kojeg otpada žbuka, crijep s krovišta i komadi cigle), te zbog neadekvatnog održavanja građevine postoji znatna opasnost od daljnjeg oštećivanja i potpunog uništenja te zgrada predstavlja opasnost za život i zdravlje ljudi.
12. Slijedom navedenog, a imajući pri tome u vidu citirane odredbe Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, po ocijeni ovog Suda, pravilno su tužitelju utvrđene mjere zaštite za građevinu u Hrvatskoj Kostajnici, ulica Gordana Lederera 2, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] .
13. Stoga, Sud osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti nezakonitim, pri čemu su neosnovani prigovori tužitelja da predmetna nekretnina nije pojedinačno kulturno dobro pa da mu se kao vlasniku ne mogu nalagati mjere zaštite. Naime, budući da se predmetna nekretnina nesporno nalazi unutar zaštićene Kulturno-povijesne cjeline grada Hrvatska Kostajnica, koja je nedvojbeno kulturno dobro, predmetne mjere zaštite kulturnog dobra primjenjuju se i na sve vlasnike nekretnina unutar kulturno-povijesne cjeline.
14. Valjalo je stoga, temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presuditi kao u točki I izreke presude.
15. Odluka o trošku u točki II izreke presude temelji se na članku 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 10. listopada 2025.
Sudac:
Jasna Peroš Nikolić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Odvjetnik Ante Meštrović, Zagreb, Tkalčićeva 73A
2. Povjerenstvo za žalbe pri ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske, Zagreb, Runjaninova 2
3. U spis
