REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8

52100 Pula

Poslovni broj: P-323/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli - Pola po sucu Saši Javoranu, kao sucu pojedincu, po prijedlogu višeg sudskog savjetnika-specijalista Gorana Lipljana, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE D.D., sa sjedištem u [adresa], na adresi [adresa], OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon zaključenja glavne i javne rasprave 2. rujna 2025., održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja po zaposlenju PĆ i punomoćnika tuženika po zaposlenju UĆ, na ročištu za objavu presude 10. listopada 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE D.D., OIB: 26187994862, da isplati tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 iznos od 8.934,92 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26.5.2024.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, iznos od 2.256,15 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28.10.2024.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena kao i da mu naknadi parnični trošak, a sve to u roku od 15 dana od primitka presude.“, kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

I Dopušta se objektivna preinaka tužbe sukladno podnesku tužitelja od 28. listopada 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 17. svibnja 2024. i tijekom postupka navodi da se dana 7. travnja 1991. dogodila prometna nezgoda na Fažanskoj cesti u kojoj su sudjelovali ZĆ, kao vozač specijalnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], koje vozilo je u vrijeme predmetnog štetnog događaja bilo osigurano Policom osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika i tuženikov osiguranik OĆ, kao vozač osobnog automobila reg. oznaka [registarska oznaka]. Za predmetnu prometnu nezgodu u kojoj je OĆ , tužiteljev osiguranik zadobio teške tjelesne povrede zbog kojih mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu, odgovoran je tuženikov osiguranik koji je skrivio prometnu nesreću krečući se od pravca Valbandona u pravcu Fažane, iza vozila tužiteljeva osiguranika, te pošto nije držao dovoljan razmak između vozila, u trenutku kada je vozilo tužiteljeva osiguranika počelo skretati u lijevo, udario ga u zadnji dio vozila, te na taj način prouzročio predmetnu prometnu nezgodu. Kao dokaz predmetnih navoda, tužitelj je dostavio presliku zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka i presliku izvještaja o izvršenom prekršaju te je u slučaju da tuženik ospori navedene činjenice predložio određivanje prometnog vještačenja na okolnost utvrđivanja nastanka i dinamike nastanka prometne nezgode te saslušanje tužiteljeva osiguranika OĆ. Tužitelj nadalje navodi da je temeljem odredbi ZOMO proveden upravni postupak u kojem je donijeto Rješenje br. 012596 od dana 18. studenog 1999., kojim je osiguraniku OĆ priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad počevši od 1. siječnja 1999. Tuženik je za prethodna obračunska razdoblja uredno podmirio svoja dugovanja s osnova isplate invalidske mirovine. Tužitelj se prije pokretanja ovog postupka obratio tuženiku vansudski s odštetnim zahtjevom za daljnje potraživanje koje se odnosi na prvotno utuženo obračunsko razdoblje od 1. prosinca 2021. do 31. ožujka 2024., međutim isti je otklonjen, te je tužitelj prisiljen svoje pravo ostvarivati sudskim putem. Odštetni zahtjev je tuženik primio dana 16. svibnja 2024. S obzirom na navedeno, tužitelj u ovom postupku potražuje isplaćene iznosa invalidske mirovine za obračunsko razdoblje od 1. prosinca 2021. do 31. ožujka 2024. Za navedeni period tužitelj je isplatio svom osiguraniku iznos od 8.934,92 eura koji iznos tužitelj potražuje ovom tužbom. Podneskom od 28. listopada 2024. tužitelj je povećao svoj tužbeni zahtjev na način da sada od tuženika potražuje i isplatu iznosa od 2.256,15 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to po osnovi pretrpljene stvarne štete zbog daljnjih isplata invalidske mirovine svome osiguraniku OĆ u razdoblju od 1. travnja 2024. do 30. rujna 2024. Kao dokaz svojih navoda, tužitelj je dostavio Rješenje tužitelja od 18. studenog 1999., a podredno predlaže vještačenje medicine rada na okolnost utvrđivanja uzročno-posljedične veze između zadobivenih povreda i odlaska u invalidsku mirovinu, u slučaju osporavanja od strane tuženika te je dostavio i Obračun isplata od 7. svibnja 2024. i ispis iz Banke podataka doznačenih mirovinskih davanja od 7. svibnja 2024., a podredno predlaže financijsko vještačenje na okolnost visine isplaćenih mirovinskih primanja sukladno odredbama čl.161.st.2. ZOMO-a, po potrebi. Tužitelj predlaže da sud temeljem članka 161. i 164. stavka 1. i 5. Zakona o mirovinskom osiguranju usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog postupka.

1.1. U odnosu na objektivnu preinaku tužbe od 28. listopada 2024. sud je temeljem članka 190. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/202 2 i 155/2023; u daljnjem tekstu: ZPP) odlučio kao u točki I izreke ovog rješenja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu uvodno priznaje svoju pasivnu legitimaciju u ovome postupku jer je u trenutku prometne nezgode od 07. travnja 1991., u kojoj je tjelesno stradao osiguranik tužitelja OĆ, specijalno vozilo marke TAM 75 T 3 B reg. oznake i broja PU 919-79, vlasništvo Vatrogasnog saveza Općine Pula, s kojim je upravljao ZĆ, bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti br. 001162044896 s valjanošću od 21. travnja 1990. do 21. travnja 1991. Također, tuženik ne osporava da je tužitelj HZMO u predmetu br. 012596 dana 18.11.1999. godine donio rješenje kojim se osiguraniku SĆ (rođ. **.**.1958.godine) od 01.01.1999.godine određuje invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad, temeljem kojeg rješenja tužitelj i dalje isplaćuje svom osiguraniku invalidsku mirovinu, iz kojeg osnova tvrdi da trpi štetu, koju potražuje od tuženika predmetnom tužbom. Nije sporno da je na temelju ranijih vansudskih i sudskih zahtjeva, za prethodna obračunska razdoblja počevši od 01.01.1999. godine do zaključno sa 30.11.2021. godine tuženik namirio potraživanja tužitelja, iz naslova isplaćenih iznosa invalidske mirovine svom osiguraniku. Posljednji sudski spor koji se iz istog osnova vodio između istih stranaka okončan je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Pazinu, posl. br. P-134/2017 od 26.07.2017.godine (potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH, posl.br.Pž- 5870/2017 od 14.06.2018.godine) temeljem koje je tuženik naknadio tužitelju pretrpljenu štetu nastalu isplatama invalidske mirovine u razdoblju od 01.12.2011.godine do 31.01.2017.godine. Nakon toga, tužitelj se obratio tuženik s vansudskim odštetnim zahtjevom od 03.09.2019.godine temeljem kojeg je tuženik naknadio tužitelju pretrpljenu štetu nastalu isplatama invalidske mirovine u razdoblju od 01.02.2017.godine do 30.06.2019.godine, a na temelju vansudskog odštetnog zahtjeva od 23.12.2021.godine tuženik je naknadio tužitelju pretrpljenu štetu u razdoblju 01.07.2019.godine do 30.11.2021.godine. Posljednjim vansudskim odštetnim zahtjevom od 08.05.2024.godine (zaprimljenim kod tuženika 16.05.2024.godine) tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za refundaciju iznosa od 8.934,92 EUR na ime stvarne štete nastale isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 01.12.2021. godine do 31.03.2024. godine. Šteta se kod tuženika vodila pod oznakom 16 AO 9073/2024 te je ista odbijena kao neosnovana, jer tužitelj nije uz vansudski odštetni zahtjev, niti kasnije, dostavio tuženiku obračun razmjernog iznosa mirovine sukladno odredbi čl. 27.st.3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, NN 151/05 (dalje:ZOOP). Tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U pogledu primjene materijalnog prava, tuženik ističe da se u konkretnom slučaju, uz uvažavanje recentne sudske prakse Vrhovnog suda RH (VSRH) potraživanje tužitelja ima smatrati potraživanjem naknade štete te da se na isto primjenjuje ono materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, a to je trenutak izvršenih isplata invalidske mirovine. Slijedom navedenog, a kako je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu za tuženika lex specialis, nedvojbeno je da tužitelju pripadaju prava prema odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu-ZOOP (NN br. 151/05), sukladno čl. 27.st.1. do 4.ZOOP-a. Sukladno navedenim odredbama, Zavodi koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja imaju pravo od društva za osiguranje potraživati naknadu štete samo u visini razmjernog iznosa mirovine oštećene osobe. Budući tužitelj temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti potražuje od tuženika naknadu štete, kao mjerodavno pravo ima se primijeniti upravo ZOOP, jer društvo za osiguranje ne može biti obvezano platiti više ili nešto drugo od onog rizika koji je preuzet policom osiguranja. Tuženik nadalje osporava visinu tužbenog zahtjeva i stavom da regresiranjem isplaćene invalidske mirovine zaključno sa 05.11.2023. (danom kada bi osiguranik tužitelja navršio 65 godina života i po redovnom tijeku stvari stekao uvjete za pretpostavljenu starosnu mirovinu), tuženik je u cijelosti podmirio štetu tužitelju i uspostavio stanje kakvo je bilo da nije nastupio štetni događaj. Prije štetnog događaja stanje je bilo takvo da tužitelj ne bi imao obvezu isplate invalidske mirovine, ali bi stjecanjem uvjeta za starosnu mirovinu njegovog osiguranika stekao obvezu isplate iste, te bi došlo do umanjenja njegove imovine. Samim nastupom štetnog događaja tužitelj je stekao obvezu isplate invalidske mirovine, ali se istovremeno oslobodio obveze isplate starosne mirovine. Iz svega navedenog proizlazi da kada bi sud dosudio utuženi iznos nakon 05.11.2023.godine, istog bi tužitelj stekao po osnovi koja je otpala s danom 05.11.2023. godine. Faktički gledano, za tužitelja je štetnim događajem osim štete nastala i izvjesna korist, smatra tuženik. Tužitelj bi eventualno trpio štetu ukoliko bi iznos invalidske mirovine koji isplaćuje bio veći od iznosa starosne koju bi bio dužan isplaćivati. Pri tome se tužitelj ne može pozivati da ne bi bio u mogućnosti izračunati iznos starosne mirovine na koju bi njegov osiguranik imao pravo po redovitom tijeku stvari. Zapravo, tužitelj bi isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku trpio štetu jedino kada bi je kumulativno isplaćivao zajedno sa starosnom mirovinom. Prema tome, tuženik smatra da je u konkretnom slučaju, potrebno provođenje financijskog vještačenja na dvije okolnosti:

-utvrđivanja razmjernog iznosa mirovine za razdoblje od 01.12.2021.godine do 04.11.2023.godine sukladno odredbi čl.27.st.3. ZOOP-a u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i

-utvrđivanja iznosa pretpostavljene starosne mirovine osiguranika tužitelja koju bi po redovnom tijeku stvari tužitelj isplaćivao nakon što je isti napunio 65 godina života 05.11.2023.godine do 31.03.2024.godine i stavljanjem u odnos sa isplaćenom invalidskom mirovinom te utvrditi koliko iznosi razlika između stvarno isplaćene invalidske mirovine u utuženom razdoblju i pretpostavljene starosne mirovine, budući prema stavu tuženika tužitelj trpi štetu samo u visini te razlike i to uvijek u razmjernom iznosu. Kao dokaz svojih navoda, tuženi je predložio da sud obveže tužitelja da dostavi izračun razmjernog iznosa mirovine sukladno čl.27.st.3.ZOOP-a, da sud obveže tužitelja da dostavi aktuarski izračun pretpostavljene starosne mirovine osiguranika tužitelja te financijsko vještačenje.

3. Na odgovor na tužbu tuženika, tužitelj se očitovao podneskom od 5. rujna 2024., na načim da je ustvrdio da se odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, na koju se poziva tuženik, odnosi na subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja prema društvu za osiguranje te je ista neprimjenjiva u ovoj pravnoj stvari, budući da je premet ovog spora regresni zahtjev tužitelja iz čl. 161. u vezi s čl. 164. ZOMO-a. Također, kako je propisano člankom 27. stavkom 3. ZOOP-a, fiktivna razlika između stvarno isplaćene mirovine i pretpostavljene invalidske mirovine zbog ozljede na radu, nije i niti može biti šteta po općim načelima odštetnog prava. Posljedica primjene odredbe čl. 27. ZOOP-a kako to zahtjeva tuženik, bila bi da svi vozači u Republici Hrvatskoj koji su odgovorni za nastanak prometne nezgode, odgovaraju za naknadu štete prema HZMO-u, iako su se osigurali od odgovornosti za štetu prema trećima. Tužitelj ipak smatra da intencija zakonodavca nije bila osloboditi osiguravajuća društva obveze naknade štete ili ih dovoditi u povlašteniji položaj od drugih pravnih i fizičkih osoba. Tužitelj ukazuje i u najnoviju sudsku praksu, primjerice slijedeće odluke: Općinski sud u Varaždinu posl. br.: Pn-101/2021 od 15.7.2022.; Općinski sud u Zlataru P-237/2023 od 20.10.2023.; Županijski sud u Osijeku Gž- 2075/2022 od 29.6.2023.; Trgovački sud u Zagrebu P-348/2023 od 2.9.2023. i Visokog trgovačkog suda RH Pž-786/2022 od 17.8.2023. Najnoviju presudu koju je tužitelj primio od Općinski sud u Splitu posl.br. P-2734/22 od 8.7.2024. podržava pravni stav tužitelja. U odnosu na 2. sporno pravno pitanje koje tuženik navodi u odgovoru na tužbu, tužitelj se očituje na način da su ti navodi da on nije u obvezi tužitelju nadoknaditi utužene iznose, jer da je tužiteljev osiguranik stekao uvjete za starosnu mirovinu neosnovani budući tuženikova obveza za isplatu naknade štete s osnova isplaćene invalidske mirovine proizlazi iz odredbe čl. 161. st. 1. i 2. t. 1. i 3. ZOMO-a, neovisno o stjecanju uvjeta za starosnu mirovinu. Naposlijetku, tužitelj posebno ukazuje na Rješenje Vrhovnog suda RH BROJ Revd 1177/2023 od 21.3.2023. kojim se Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje dopušta revizija u odnosu na slijedeće pravno pitanje: „1. Da li za HZMO u parničnom postupku naknade štete, kojom potražuje naknadu štete po isplaćenoj invalidskoj mirovini nakon 1. siječnja 2014. stvarnu štetu predstavlja puni iznos isplaćene mirovine u skladu s člankom 161. ZOMO („Narodne novine“ 157/13) ili kako smatra tuženik štetu predstavlja razlika između rješenjem priznate i isplaćene mirovine i pretpostavljenog iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, u skladu sa čl. 27. ZOOP-a („Narodne novine“ 151/05) „…. uz obrazloženje da se radi o pravnom pitanju o kojem sudska praksa viših sudova nije jedinstvena.

4. Na pripremnom ročištu od 11. studenog 2024. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva preinačenog podneskom od 28. listopada 2024. te kod svih dotadašnjih podnesaka, navoda i dokaznih prijedlog, dok je tuženik ostao kod odgovora na tužbu, dotadašnjih podnesaka, činjeničnih navoda i dokaznih prijedloga. Sud je rapravnim rješenjem na ročištu odbio tužiteljeve dokazne prijedloge za provođenje prometnog vještačenja na okolnost utvrđenja nastanka i dinamike predmetne prometne nezgode, za saslušanje tužiteljevog osiguranika OĆ te za provođenje vještačenja medicine rada na okolnost utvrđenja uzročno-posljedične veze između zadobivenih povreda i odlaska u invalidsku mirovinu tužiteljevog osiguranika OĆ, dok je odredio izvođenje dokaza uvidom u cjelokupnu dokumentaciju spisa predmeta te financijsko vještačenje osnove i visine utužene tražbine.

5. Na ročištu za glavnu raspravu tužitelj je prihvatio pisani Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Bojane Galinac od 6. svibnja 2025. i Dopunu tog nalaza od 1. srpnja 2025. u odnosu na pravilnost matematičkog izračuna, dok je osporio dio Nalaza koji je izvršen primjenom ZOOP-a, odnosno samu primjenu ZOOP-a. Tuženik je na ročištu prihvatio Nalaz i Dopunu nalaza u dijelu u kojmu su isti izvršeni primjenom ZOOP-a. Stranke su se na ročištu izričito izjasnile da ne tražu saslušanje sudskog vještaka te da nemaju daljnih dokaza i suglasne su da sud sudi temeljem postojećih dokaza u spisu predmeta. Slijedom navedenog, sud je na predmetnom ročištu proveo dokazni postupak čitanjem cjelokupne dokumentacije spisa predmeta te uvidom u Nalaz stalnog sudskog vještaka Bojane Galinac od 6. svibnja 2025. i Dopunu tog nalaza od 1. srpnja 2025. te je zaključkio glavnu raspravu.

6. Radi razjašnjenja za ovaj postupak odlučnih okolnosti te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao odnosno izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta i to: tužbu (str. 1. do 4. spisa) sa prilozima - dopis tuženika od 16. svibnja 2024. (str. 6. spisa), ispis iz Banke podataka doznačenih mirovinskih davanja od 7. svibnja 2024. (str. 7. do 15. spisa), obračun isplata od 7. svibnja 2024. (str. 17. spisa), Odštetni zahtjev od 8. svibnja 2024. (str. 18. do 19. spisa), Rješenje tužitelja broj 03070102156 od 18. studenog 1999. (str. 20. do 22. spisa), Obavijest tuženika od 16. svibnja 2024. (str. 23. do 24. spisa), Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka od 20. lipnja 1991. (str. 25. do 26. spisa), Izvještaj o izvršenom prekršaju (str. 27. spisa), zatim u odgovor na tužbu (str. 32. do 36. spisa), podnesak tužitelja od 5. rujna 2024. (str. 37. do 42. spisa), podnesak tužitelja od 28. listopada 2024. (str. 43. do 45. spisa), Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Bojane Galinac iz Pule od 6. svibnja 2025. (str. 51. do 55. spisa; u daljnjem tekstu: Nalaz), Dopunu Nalaza od 1. srpnja 2025. (str. 63. do 64. spisa; u daljnjem tekstu: Dopuna), podnesak tuženika od 7. srpnja 2025. (str. 68. do 71. spisa), i podnesak tužitelja (str. 72. do 76. spisa) sa prilogom – presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-8933/23-9 od 25. listopada 2024.

(str. 77. do 83. spisa).

7. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Među strankama nisu sporne slijedeće činjenice:

-da se dana 7. travnja 1991. dogodila prometna nezgoda na Fažanskoj cesti od Valbandona u pravcu Fažane,

- da su u toj prometnoj nezgodi sudjelovali ZĆ, kao vozač specijalnog vozila registarske oznake [registarska oznaka] i osiguranik tužitelja OĆ kao vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka],

- da je u trenutku prometne nezgode specijalno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu Vatrogasnig saveza Općine Pula, bilo osigurano od automobilske odgovornosti kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja], slijedom čega nije sporna pasivna legitimacija tuženika,

- da je OĆ uslijed posljedica prometne nezgode zadobio teške tjelesne ozljede,

- da mu je zbog ozljeda koje je zadobio u prometnoj nezgodi rješenjem tužitelja broj 012596 od 18. studenog 1999. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljeda koje su nastale izvan rada, a izazvale su profesionalnu nesposobnost za rad, počevši od 1. siječnja 1999.,

- da je za predmetnu nezgodu odgovoran ZĆ.

9. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno sporno je da li u konkretnom slučaju na utuženo potraživanje valja primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji zakoni su bili na snazi u vrijeme kada je šteta nastala.

9.1. O tom pravnom pitanju sudovi su tijekom godina donosili različite odluke. Po mišljenju ovoga suda, na sporni odnos stranaka imaju se primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23; u daljnjem tekstu: ZOOP), sukladno obrazloženju dalje u nastavku.

10. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je odredio i proveo finanacijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Bojani Galinac.

10.1. Iz Nalaza i Dopune, odnosno vještačenja provedenog radi izračuna razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine sukladno čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu proizlazi da tužitelj ne trpi štetu. Naime vještačenjem je utvrđeno da bi korisniku OĆ u utuženom vremenskom razdoblju od 1. prosinca 2021. do 31. ožujka 2024. po osnovi izračuna pretpostavljene invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu pripadala mirovina u iznosu od 11.856,54 eur (Prikaz br. 2., kolona 3. na str. 54. i 55. spisa). Nadalje, utvrđeno je da je tužitelj korisniku OĆ, po osnovi prava na invalidsku mirovinu u vremenskom razdoblju od 1. prosinca 2021. do 31. ožujka 2024. isplatio ukupni iznos od 8.934,89 eur (Prikaz br. 2., kolona 2. na str. 54. i 55. spisa). Nakon provedenog izračuna proizlazi da bi razlika između pretpostavljene invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu i ukupnog iznosa mirovine isplaćene osiguraniku tužitelja LĆ, u gore navedenom obračunskom razdoblju, iznosila 2.921,65 eur (Prikaz br. 2., kolona 4. na str. 54. i 55. spisa). Primjenom članka 27. stavka 3. ZOOP-a tužitelj bi bio u obvezi plaćati veći iznos pretpostavljene invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu u odnosu na isplaćene iznose mirovine i to za iznos od 2.921,65 eur. Nadalje, dopunom vještačenja je utvrđeno da bi korisniku OĆ u utuženom vremenskom razdoblju od 1. travnja 2024. do 30. rujna 2024. po osnovi izračuna pretpostavljene invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu pripadala mirovina u iznosu od 2.993,91 eur (Prikaz br. 2., kolona 3. na str. 64. spisa) te je utvrđeno da je tužitelj korisniku OĆ, po osnovi prava na invalidsku mirovinu u vremenskom razdoblju od 1. travnja 2024. do 30. rujna 2024. isplatio ukupni iznos od 2.256,15 eur (Prikaz br. 2., kolona 2. na str. 64. spisa). Nakon provedenog izračuna proizlazi da bi razlika između pretpostavljene invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu i ukupnog iznosa mirovine isplaćene osiguraniku tužitelja LĆ, u potonje navedenom obračunskom razdoblju, iznosila 737,76 eur (Prikaz br. 2., kolona 4. na str. 64. spisa). Dakle, po izvršenom obračunu invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu, primjenom članka 27. stavka 3. ZOOP-a, proizlazi da tužitelj ne trpi štetu po istom.

10.2. Stranke su prihvatile nalaz i mišljenje vještaka s time da je tužitelj izričito naglasio da isti prihvaća samo u matematičkom izračunu, jer tužitelj ustraje kod svog stava iznijetog tijekom postupka da u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju, a ne Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.

10.3. Sud u cijelosti prihvaća Nalaz sa Dopunom, jer je sačinjen stručno i objektivno u skladu s danom uputom.

11. Prema odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023; u daljnjem tekstu: ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Štetni događaj je samo jedna od pretpostavki koje se moraju ostvariti da bi do štete došlo (članak 1045. ZOO-a). Tužitelju šteta nije nastala danom nastanka štetnog događaja ni danom priznanja prava na invalidsku mirovinu jer tim trenutkom njegova imovina nije umanjena. Tužitelju šteta, u vidu umanjenja imovine, nastaje tek isplatom svakog pojedinog iznosa mirovine te se na tužiteljevo pravo da traži naknadu štete primjenjuje onaj zakon koji je bio na snazi u trenutku isplate svakog pojedinog iznosa mirovine (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-x-436/10 od 2. veljače 2011.).

12. Prema odredbi čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22; u daljnjem tekstu: ZOMO) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu stvarne štete koja obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja:

1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu,

2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu,

3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja

4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.

13. Odredbom čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

13.1. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).

14. Za odluku o sporu koji pokreće zavod protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete zavodu, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

14.1. Pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2022. glasi: „U sporu zavoda (H.) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je H. isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.“, a usklađeno je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama: Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev-1354/16 od 18. svibnja 2021. i Rev-3660/18 od 12. siječnja 2020.).

14.2. Vrhovni sud je u odluci Rev-1052/2023 od 20. prosinca 2023. naveo da je u više odluka (npr. Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020. i Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020.), izražavajući shvaćanje i o vremenskom važenju pojedinog posebnog zakona, izrazio shvaćanje da se u opisanoj situaciji, kada se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama Zakona obveznim osiguranjima u prometu, primjenjuje taj Zakon. Naime, ZOOP da uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane Zakonom o mirovinskom osiguranju koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Stoga da, kao posebniji ("lex specialis"), valja primijeniti taj Zakon.

14.3. Činjenica je da je ZOMO kasniji zakon, ali kako je ZOOP posebniji zakon, koji uređuje užu problematiku, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZOMO- a iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP-a kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZOMO-a u pogledu odgovornosti osiguratelja.

15. Stoga je u konkretnom slučaju za odgovornost tuženika za štetu tužitelju odlučna odredba članka 27. ZOOP-a pri čemu bi odgovornost tuženika bila na isplatu stvarne štete koja se odnosi na razmjerni iznos mirovine, a koji se određuje u visini razlike između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu.

15.1. Budući da je vještačenjem utvrđeno da je tužitelj bio u obvezi svom osiguraniku OĆ plaćati veći iznos invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu u odnosu na isplaćenu mirovinu i to za zbroj iznosa od 2.921,65 eur (Prikaz br. 2. na str. 54. i 55. spisa) i iznosa od 737,76 eur (Prikaz br. 2. na str. 64. spisa), odnosno za ukupni iznos od 3.659,41 eur, odnosno da za tužitelja isplatom iznosa kojeg potražuje ovom tužbom nije nastala stvarna šteta iz čl. 27. st. 3. ZOOP-a, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, utvrdivši da tužitelj ne trpi štetu.

16. Odluka o trošku (točka II izreke ovog rješenja) donesena je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti izgubio spor te slijedom navedenog istom ne pripada pravo na naknadu troškova ovoga postupka, dok tuženik nije postavio zahtjev za naknadu postupovnog troška.

U Puli-Pola, 10. listopada 2025.

Sudac:

Saša Javoran

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno pozvana na ročište za objavu, a za stranku koja nije bila uredno pozvana na ročište za objavu taj rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude i rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu tri (3) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi putem e-komunikacije), a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju,

2. Tuženiku.