Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

Poslovni broj: Pr-71/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužiteljice KJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Bitunjac, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika LJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Betlach, odvjetniku iz Slavonskog Broda, radi sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, nakon javno održane i zaključene glavne rasprave dana 12. rujna 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, odvjetnika DJ i tužene osobno uz punomoćnika, a presude javno objavljene dana 10. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Tužiteljica KJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odbija se sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 1. kolovoz 2023.godine, između tužiteljice KJ, sa prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika LJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji otkaz je sadržan u odluci o Izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 04. siječnja 2024. godine.

II. Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 01. kolovoza 2024. godine, između tužiteljice KJ sa prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika LJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s danom donošenja sudske odluke.

III. Nalaže se tuženiku LJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi štetu tužiteljici KJ sa prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 2.200,14 eura zajedno sa zakonski zateznim kamatama po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stop na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je Poslovni broj: Pr-13/2024-8 2 prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od presuđenja pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku LJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi tužiteljici, KJ sa prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici KJ OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženici LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 625 eura, u roku od 15 dana

III. Tuženik LJ OIB: [osobni identifikacijski broj], odbija se sa zahtjevom za naknadu preostalog parničnog troška u iznosu od 1.350,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate.

IV. Tužiteljica je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, navodeći u tužbi da je bila u radnom odnosu kod tuženika na temelju Ugovora o radu od 1. kolovoza 2023., na radnom mjestu pomoćnog radnika u proizvodnji kolača. Navela je i da joj je 4. siječnja 2024. tuženik otkazao ugovor o radu, te da se sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu, sa zahtjevom za zaštitu prava obratila poslodavcu tj. tuženiku. Odluka o otkazu ugovora o radu dostavljena joj je 22. siječnja 2024., a pokušaj mirnog rješenja spora, nije realiziran. U predmetnoj Odluci o otkazu, tuženik joj je izvanrednim otkazom ugovora o radu, dao otkaz jer nije došla na posao koji je odradila. U svezi predmetne Odluke, tužiteljica je istakla da je kritičnoga dana došla na radno mjesto, te je kontaktirala tuženika jer se nije osjećala dobro i obavijestila ga da mora posjetiti liječnika, sve to obzirom da radi sa hranom i da zbog savjesnog ponašanja nije htjela ugroziti zdravlje ostalih ljudi, niti kontaktirati sa hranom sa kojom je radila. Po javljanju obiteljskom liječniku, otvoreno joj je bolovanje sa danom 4. siječnja 2024., a toga dana je nazvala tuženika kako bi ga obavijestila o otvaranju bolovanja, na što joj je tuženik u telefonskom razgovoru izjavio da ne mora dostavljati potvrde i doznake o bolovanju, jer je dobila otkaz. Tužiteljica se pozvala na odredbe čl. 116. i 117. Zakona o radu, navodeći da je bolovanje otvorila 4. siječnja 2024., te nije bila u mogućnosti doći na svoje radno mjesto, te da nisu osnovani navodi iz Odluke o otkazu Ugovora o radu, kao i da je "uništila i nije završila kolače za isporuku.", jer je došla na posao u jutarnjim satima i obavijestila tuženika da se ne osjeća dobro, na što se tuženik nije obazirao, sve dok nije bila primorana potražiti liječničku pomoć, nakon čega joj je tuženik otkazao ugovor o radu. Slijedom navedenoga, tužiteljica smatra da je izvanredni otkaz ugovora o radu, nezakonit i nedopušten, pri čemu se pozvala na odluku Ustavnog suda RH poslovni broj: U III-462/2013 od 23. svibnja 2014. godine. Tužiteljica se pozvala na odredbu čl. 125. st. 1. Zakona o radu, te je predložila donošenje presude pobliže opisane u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je učinio nespornim da je tužiteljica kod njega bila u radnom odnosu u vremenu navedenom u tužbi i na radnom mjestu pomoćnog radnika u proizvodnji kolača, kao i da je tužiteljici otkazao ugovor o radu. Učinio je nespornim i da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava, na koji nije odgovorio. Naveo je da se obrt tuženika bavi proizvodnjom kolača, te da bi trebalo biti jasno da između Božića i novogodišnjih praznika ima najviše posla. Nadalje je tuženik naveo da je tužiteljica izostala sa posla 24. prosinca, 27. prosinca i 30. prosinca 2023., bez prethodne obavijesti i obrazloženja. Dana 2. siječnja 2024., tužiteljici je napisana opomena jer je izostala sa posla bez obrazloženja, koju opomenu je tužiteljica odbila potpisati. Osim toga, tuženik je naveo da je 2. siječnja 2024., tužiteljica najavila da ne želi više raditi i da joj se pripreme papiri za porodiljni dopust, na čega je tuženik odreagirao da to nema problema, ali da tužiteljica prethodno potpiše Izjavu, te da završi dogovoreni posao do 5. siječnja 2024. godine. Tužiteljica je odbila potpisati Izjavu, uz obrazloženje da taj dan nije mogla odraditi do kraja smjene jer se nije osjećala dobro i otišla je kod liječnika koji ju je uputio na hitan prijem. Dana 4. siječnja 2024., tužiteljica je došla na posao, te se drsko ponašala, vikala, odbila je raditi i spremala se da ode iz poslovnih prostorija tuženika, a unatoč tome što joj je rečeno da će dobiti otkaz jer nije završila posao, tužiteljica je napustila radno mjesto u 9,30 sati, unatoč upozorenju. Tuženik je osporio da ga je tužiteljica telefonom obavijestila da se ne osjeća dobro i da neće doći na posao zbog navodnih opasnosti od kontaminacije proizvoda hrane sa kojom je radila, već je nakon razgovora sa tuženikom izjavila da više neće raditi i napustila posao u 9,30 sati. Nadalje je tuženik naveo da je tužiteljica naknadno dostavila doznake o bolovanju, antidatirane od 4. siječnja 2024., što je razvidno iz obrasca dostavljenog uz tužbu i potvrde od 8. siječnja 2024., razlog otvaranja kojeg bolovanja nije opasnost od zarazne bolesti i kontaminiranja kolača, kako tužiteljica u tužbi navodi. Tuženiku je nejasno zašto tužiteljica u tužbi navodi da je došla na posao u ranim jutarnjim satima, te ga obavijestila da se ne osjeća dobro, na što se nije obazirao, dok tužiteljica nije bila primorana potražiti liječničku pomoć, nakon čega joj je dao otkaz. Smatra da je iz potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad razvidno da je tužiteljica došla kod liječnika opće medicine tek 8. siječnja 2024. godine. Napose je naveo da nastavak radnog odnosa tužiteljice nije moguć, jer tužiteljica više kod njega nije niti željela raditi, niti je imala korektan i profesionalan odnos, te je grubo povrijedila i narušila radnu atmosferu i odnos prema poslodavcu. Tuženik se u cijelosti protivio tužbenom zahtjevu, te je predložio da se tužiteljica odbije sa tužbenim zahtjevom, uz obvezu da mu naknadi prouzročeni parnični trošak.

3. U podnesku od 15. ožujka 2024., tužiteljica se očitovala na navode odgovora na tužbu i navela kako tužena u odgovoru na tužbu ponajprije navodi kako je otkazu ugovora o radu prethodio veći broj povreda radnih obveza, što nije istinita činjenica, obzirom da radnica, ovdje tužiteljica nikada u tijeku svog radnog odnosa nije povrijedila niti jednu obvezu preuzetu ugovorom o radu, već je ista za vrijeme trajanja predmetnog radnog odnosa radila sve u skladu s uputama poslodavca, kao i u skladu s ugovorom o radu preuzetim obvezama. Nadalje, a u suglasnosti s prednjim, tužiteljica posebno ističe kako je u vrijeme Božića, a zbog prirode posla koji je obavljala na radnom mjestu pomoćnog radnika u proizvodnji kolača, ista nerijetko radila prekovremeno, na što se nikada nije žalila, iako ima maloljetno dijete od 3 godine, koje je zbog toga rjeđe viđala, no ipak nije joj bio problem raditi duže od rasporedom utvrđenih sati, obzirom da shvaća da je priroda slastičarskog posla takva da kada postoje određene narudžbe, iste se moraju ispuniti u za to predviđenom roku, kao i što ista shvaća kao u predblagdanskom periodu raste potražnja za slastičarskim uslugama. U svezi navoda tužene kako tužiteljica nije tražila nikakvu dokumentaciju od tužne, tužiteljica posebno napominje kako je dokumentaciju u svezi otkaza ugovora o radu, te drugu pripadajuću joj dokumentaciju prvotno zatražila usmenim putem kada je s tadašnjom poslodavkom, ovdje tuženom razgovarala putem mobitela, te kojom prilikom joj je tužena priopćila kako je dobila otkaz, a isto tako dostava predmetne dokumentacije, a koju je poslodavac dužan radniku dati sukladno odredbama Zakona o radu, tužiteljica je zatražila i u Zahtjevu za zaštitom prava od dana 16. siječnja 2024. godine, u kojemu je ista navela slijedeće: „...istoj nije dostavljena odluka o otkazu ugovora o radu, stoga pozivamo poslodavca, da bez odgađanja, a najkasnije u roku od 3(slovima: tri) dana od primitka predmetnog Zahtjeva za zaštitom prava iz radnog odnosa, dostavi Odluku o otkazu ugovora o radu...” Nadalje, tužiteljica posebno ističe i kako su u potpunosti neistiniti i promašeni navodi tužene iz odgovora na tužbu, u kojima ista navodi kako je tužiteljica izostala sa posla dane 24. prosinca 2023. godine, 27. prosinca 2023. godine te 30. prosinca 2023. godine. Naime, tužiteljica u svezi istoga, navodi kako je dana 24. prosinca 2023. godine bila na radnom mjestu, odnosno da je dana 23. prosinca 2023. godine, radila drugu smjenu, koja je započela u 15:00 sati, kada je tužiteljica došla na posao i započela sa svojim radnim obvezama, a koje su, upravo iz razloga što je riječ o predbožićnom periodu, završene tek slijedećeg dana, dakle 24. prosinca 2023. godine, kada je dakle tužiteljica napustila svoje radno mjesto u ranim jutarnjim satima, preciznije u 06:00 sati ujutro, a za koji datum tužena u odgovoru na tužbu netočno navodi kako tužiteljica predmetnoga dana nije radila i kako navodno nedolazak nije opravdala. Očigledno je dakle kako je tužiteljica toga dana ne samo došla na radno mjesto, već je ista odradila prekovremene sate, a također, usput tužiteljica napominje i kako je 24. prosinac 2023. godine bio Badnjak, te je ranije dogovoreno sa poslodavkom i svim zaposlenim radnicima kako će ostati raditi prekovremeno, kako bi dakle završile sve narudžbe, ali nakon što isto odrade kako se nitko od njih neće vraćati na rad u drugu smjenu, niti će trgovina, koja je također u vlasništvu tužene raditi drugu smjenu navedenog datuma. U svezi dana 27. prosinca 2023. godine, istina je da tužiteljica navedenog dana nije bila na radnome mjestu, ali ne kako se u izjavi pogrešno navodi da ista samoinicijativno nije došla na posao, već je tužiteljica predmetnoga dana uzela godišnji odmor, odnosno unaprijed je s tuženom dogovorila, obzirom na činjenicu da je dana 27. prosinca GJ, datum kada tužiteljičin muž slavi imendan, da neće dolaziti raditi samo taj jedan dan, na što je tužena pristala bez ikakve rasprave, a sada tužena isti opravdani izostanak želi prikazati neistinito kao tužiteljičinu povredu radne dužnosti. Nadalje, a u svezi nedolaska na posao na dan 30. prosinca 2023. godine, tužiteljica navodi kako je toga dana od bivše poslodavke, dakle tužene dobila slobodan dan, obzirom da je u prosincu, upravo zbog činjenice da je riječ o predbožićnom periodu kada je potražnja za kolačima velika, odradila veliki broj prekovremenih, a koji su iznosili preko 270 sati, te je tužena izjavila kako joj isto nikako ne može isplatiti, te je ista tužiteljici obzirom na situaciju i prevelik broj prekovremenih sati, predmetni dan dala kao slobodan. Iako je dakle poslodavac sukladno odredbi članka 94. Zakona o radu, dužan radniku za prekovremeni rad isplatiti povećanu plaću, u visini i na način određen bilo kolektivnim ugovorom, bilo pravilnikom o radu, bilo ugovorom o radu, u konkretnom slučaju dakle tužena je za prekovremene sate, a sukladno ugovoru o radu koji je ista zaključila s tužiteljicom, bila dužna isplatiti plaću uvećanu za 35%. Uzgred se dakle napominje kako ne samo da tužiteljica nije počinila nikakvu povredu obveza iz radnog odnosa, kako to tužena pogrešno nastoji prikazati odgovorom na tužbu i nekim nepostojećim izjavama koje je ista samostalno sačinila, već je dakle razvidno kako je tužena ta koja je postupala suprotno zakonskim propisima. U suglasju s istim, tužiteljica KJ, nadalje navodi i kako su neistiniti navodi iz odgovora na tužbu u kojima tužena navodi da je tužiteljica odbila potpisati opomenu, te tužiteljica napominje kako nikakva niti usmena niti pisana izjava nije dana od strane bivše poslodavke, niti njoj na uvid niti na potpis, niti se ista dakle žalila ili imala osnova žaliti na rad i ponašanje tužiteljice za vrijeme koje je ista provela na radnom mjestu, te napominje kako je izjavu od dana 31. prosinca 2023. godine, a koja je dostavljena uz odgovor na tužbu, dana 01. ožujka 2024. godine, prvi puta vidjela u odvjetničkom uredu svog izabranog punomoćnika, dana 11. ožujka 2024. godine, te je ista punomoćniku dala izjavu u svezi navoda tužene iz predmetne izjave. Tužiteljica, opetovano ponavlja i kako bivša poslodavka nikada nije bila nezadovoljna njenim radom, a čemu u prilog idu i činjenice da je ista nerijetko ostavljala tuženoj vođenje cjelokupne slastičarske radnje, dok je tužena išla na godišnje odmore ili je zbog drugih okolnosti bila spriječena dolaziti u slastičarsku radnju. Nadalje, u potpunosti su neistinite tvrdnje, kako je tužiteljica dana 02. siječnja 2024. godine najavila tuženoj kako ne želi više raditi, a što se navodi u odgovoru na tužbu. Naime, tužiteljica je dok je bila zaposlena sve svoje radne zadatke izvršavala, te joj je odgovarao radni kolektiv i prije incidenta u svezi otkaza ugovora o radu, a koji je predmet ovog spora, ista nikada nije željela raskinuti ugovor o radu, niti je sa otkazom ugovora ikome uvjetno rečeno prijetila, a čemu mogu posvjedočiti njene radne kolegice, zaposlenice tužene. U svezi navoda iz odgovora na tužbu, kako je dana 04. siječnja 2024. godine, došlo do svađe između tužene i tužiteljice, jer je i tužena bila bolesna, tužiteljica posebno navodi kako je kritičnoga dana tužena bila na poslu, što je ranije već navedeno, te radila na ispunjavanju išlera kremom, odmah do radne jedinice na kojoj je radila tužiteljica. Nakon što je tužiteljici pozlilo, te nakon što je tužiteljica otišla svom liječniku i nakon liječničkog pregleda obavijestila tuženu o otvaranju bolovanja, ista joj je, kako se i u tužbi navodi, telefonskim putem priopćila kako je dobila otkaz i kako se ne mora vraćati na posao, a što dakle predstavlja povredu odredaba Zakona o radu. U svezi navoda iz odgovora na tužbu, kako je bolovanje antidatirano, tužena ističe kako je riječ o ispravi koja je vjerodostojna, te ako tužena smatra da u svezi bolovanja postoje neke nepravilnosti, isto može prijaviti Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, u suprotnom tužiteljica navodi kako je, a sukladno dostavljenim doznakama, bolovanje otvoreno kako je i navedeno dana 04. siječnja 2024. godine, a zatvoreno dana 08. siječnja 2024. godine.

4. U ovoj pravnoj stvari nesporno je da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod LJ, vlasnice obrta " [obrt]", na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. kolovoza 2023., na radnom mjestu pomoćnog radnika u proizvodnji kolača, da je tužena tužiteljici izvanredno otkazala ugovor o radu, da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava, na koji tuženik nije odgovorio.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao bivšeg radnika od tuženika kao bivšeg poslodavca za utvrđenjem nedopuštenom Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4. siječnja 2023., da li su ispunjeni uvjeti za određivanje sudskog raskida ugovora o radu te dosudu naknade štete tužiteljici.

6. U postupku su provedeni dokazi i to čitanje i uvid u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4. siječnja 2023., zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 16. siječnja 2024., potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad od 8. siječnja 2024., izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad, potvrdu HZMO-a Područni ured u [adresa] od 8. siječnja 2024., Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. kolovoza 2023., obračun isplaćene plaće za rujan 2023., Izjavu od 31. prosinca 2023. i medicinski nalaz od 2. siječnja 2024. godine., izjavu obrta [obrt] od 31. prosinca 2023., izjava tužiteljice od 11. ožujka 2024. , a radi utvrđenja opravdanosti otkaznih razloga saslušana je tužiteljica, tužena, te svjedoci ĐJ, JJ, BJ i MJ.

7. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

8. Uvidom i čitanjem Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4. siječnja 2024. utvrđeno je kako je odluka donesena temeljem čl. 116. Zakona o radu, a donositelj odluke je LJ kao vlasnica obrata K, a da tužiteljici izvanredno otkazuje ugovor o radu sklopljen dana 1. kolovoza 2023. na neodređeno vrijeme, te da joj radni odnos prestaje dana 4. siječnja 2024. U obrazloženju je navedeno da nakon što je ona 2. siječnja otišla na bolovanje zbog upale pluća, djelatnica je došla na posao ali posao nije odradila ( uništila i završila kolače za isporuku). Kada je isto predočeno samo je skinula pregaču i naprasno napustila radni prostor u 9,30 sati. Djelatnica je ranije kontaktirala knjigovodstveni servis da bi išla na rodiljni dopust, što je ona bila spremna potpisati, ali da odradi do kolektivnog godišnjeg 8. siječnja 2024. Djelatnica nije pristala na to i prijetila putem telefonskog poziva odvjetnikom.

9. Uvidom i čitanjem potvrde HZMO-a Područni ured u Slavonskom Brodu od 8. siječnja 2024. utvrđeno je da je tužiteljici prestalo osiguranje temeljem radnog odnosa kod poslodavca fizičke osobe – tužene kao vlasnice obrta i to dana 4. siječnja 2024., a da je radno vrijeme kod tog poslodavca prije prestanka osiguranja trajalo 5 mjeseci i 3 dana.

10. Protiv navedene Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a na temelju odredbe čl. 133. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava od 16. siječnja 2024., na koji se tuženik nije očitovao, te 5. veljače 2024. podnijela predmetnu tužbu.

11. Tužiteljica u iskazu u bitnom je navela kako je dana 4. siječnja 2024. došla na posao, ali se loše osjećala, povraćala te je morala ići neprestano do wc a i nije bila u mogućnosti nastaviti raditi te je obavijestila poslodavca LJ da će napustiti posao i otići kod liječnika. Tu je bila prisutna i druga radnica koja se zove JJ. Taj isti dan je otišla kod liječnika i otvorila bolovanje. Telefonski je to javila LJ, a ona joj je preko telefona rekla da je dobila otkaz. Odluku o otkazu u pisanom obliku nikad nije dobila. Budući da joj je rekla da je dobila otkaz, otišla je u HZMO i HZZO da se prijavi radi prava iz zdravstvenog osiguranja i naknade za nezaposlene, međutim tamo su joj rekli da nema pravo na naknadu jer se radi o izvanrednom otkazu. Pretpostavlja da su oni ušli u sustav i vidjeli da je izvanredni otkaz. U telefonskom razgovoru LJ joj je rekla razlog za otkaz, a to je zato što je na bolovanju. U svezi navoda da u prosincu nije došla na posao 24., 27. i 30. prosinca 2023. navodi kako je dan prije Badnjaka radila do 5,00 sati ujutro i da je dogovor sa poslodavcem bio da su na Badnjak slobodne. Isto tako budući da su često radili prekovremeno, dogovor s poslodavcem je bio da će zbog tih prekovremenih sati dobiti slobodne dane 27. i 30. prosinca da možemo biti sa obitelji. Krajem veljače 2024. počela je raditi kod novog poslodavca. Na poseban upit da li joj je tuženica dostavila bilo kakvu dokumentaciju za radno-pravni status i to potvrdu o radnom mjestu i ostalo, odgovara kako nije dostavila dokumentaciju, ni potvrdu, a ni sanitarnu iskaznicu. Na upit da li se sjeća kojeg datuma je otišla kod liječnika i koliko puta je odlazila kod liječnika, odgovara kako je taj dan kada se osjećala loše otišla kod liječnika otvoriti bolovanje, išla je na kontrolu, dobila tablete za mučninu i išla kod liječnika i kada je zatvorila bolovanje.

12. Tužena u svom iskazu u bitnom je navela kako tužiteljica nije došla na posao 11. i 12. prosinca 2023. kada je nazvala i rekla da su joj djeca bolesna i da će uzeti slobodne dane, ali da će to odraditi preko blagdana kada bude posla. 24., 17. i 30. prosinca moralo se raditi, to su bili dani kada imaju najviše narudžbi. Nije istina da je tužiteljica 23. radila do 5,00 sati ujutro, jer je i ona bila tu bila prisutna i otišle su ranije. 23. prosinca ona ju je usmeno zamolila tj. rekla joj da 24. dođe raditi zbog obima posla. Navedene dane radile su ona, KJ, JJ i praktikant. 29. je radila sa JJ i KJ i tada joj je JJ rekla da KJ neće doći raditi 30.12., pa nije ni došla na posao, a imali su narudžbu kolača za svatove i taj dan se moralo raditi. Ona je radila 31.12. i 1.1. i kada je 2.1. došla na posao nije se osjećala dobro i rekla je KJ i JJ da ide doktoru i da one završe posao. Bila je kod liječnika te je upućena na hitan prijem. 3. siječnja ujutro došla je i rekla da ne može raditi, da je bila na hitnoj i pitala JJ i tužiteljicu da li mogu odraditi posao. KJ je tada komentirala "vi da ležite, a ja da radim". Taj dan ona nije radila, to je bilo 3.1., nazvala ju L iz trgovine u kojoj prodaju kolače i rekla da kolači ne izgledaju dobro, te joj je rekla da je nazove na video poziv i kada je vidjela preko videa kako kolači izgledaju, rekla je da ih stavi sa strane, da ne mogu ići u prodaju. Tog dana KJ je rekla da ne želi više raditi, ona joj je rekla neka joj da izjavu da daje otkaz, ali ona to nije htjela. Pitala je da li joj može dati potvrde da ode na rodiljni dopust i ona je tada nazvala knjigovođu da pripremi potvrde za porodiljni, međutim knjigovođa joj je rekla da ne može to odmah napraviti, da ju nazove kasnije. 4. siječnja KJ je ujutro došla na posao i odmah je na ulazu s vrata pitala gdje su potvrde za porodiljni, ona joj je rekla da knjigovođa sad ne radi, da će joj dati potvrde, ali da moraju završiti posao, tj. odraditi još 4. i 5. i da idu na kolektivni godišnji. Ona je bila ljuta, počela je bacati stvari, čula je kako je bacila zdjelu od miksera i kako je lupila mikser, počela joj se unositi u lice i bila je neugodna situacija. Ona ju je smirivala i rekla joj da će knjigovođa nazvati kad potvrde budu spremne, ali se mora odraditi 4. i 5. jer je ona još zaposlenica njezinog obrta. Nije uopće bilo sporno da joj ne želi dati potvrde, i kada je knjigovođa nazvala da su potvrde gotove KJ je pokupila svoje stvari i krenula kući. Ona joj je tada rekla usmeno da ne može napustiti radno mjesto i da će zbog toga jedino moći dobiti otkaz. Ona tada nije rekla da se loše osjeća niti sam ja na njoj primijetila da ima nekih zdravstvenih problema. KJ je nakon toga otišla kod knjigovođe, a to joj je poznato jer ju je knjigovođa nazvala da je KJ došla po potvrde, ali joj iste nije mogla dati jer ih je ona trebala potpisati. Ona je tada knjigovođi ĐJ rekla da KJ ne može dobiti potvrde jer je dobila otkaz jer je napustila radno mjesto. KJ je nju tada nazvala i rekla da isprinta potvrde koje mi je na e-mail poslala knjigovotkinja i da ih potpišem, a ja sam tad KJ rekla da je ona dobila otkaz kako sam je i prethodno i upozorila. Njezina knjigovotkinja je napravila pisani otkaz i KJ je trebala doći po to, međutim nije nikada došla, a isti je kasnije dostavljen njezinom odvjetniku.

13. Svjedok ĐJ u svom iskazu u bitnome je navela da je ona knjigovođa za LJ, tj. za njezin obrt, te se sjeća kada je KJ nju nazvala i rekla da hoće dati otkaz i da joj pripremi papire za porodiljni jer je imala neki dio koji nije iskoristila. Rekla joj je da za porodiljni ne mora davati otkaz i da će joj ona pripremiti potvrde koje su joj potrebne, tj. prosjek plaće, međutim da joj te potvrde mora potpisati poslodavac. Ona je pripremila te potvrde za nju i rekla da ona treba doći po njih, međutim govorila je da ona to neće i da to potpiše. Nije nikada došla po potvrde. Sjeća se da je tada LJ bila bolesna, ona ju je obavijestila o razgovoru s KJ i vezano za te potvrde, misli da nismo isti dan izradili odluku o otkazu. Ona je dala LJ odluku o otkazu, a ona je to dalje potpisala. Ona je radila i odjavu zaposlenice preko sustava. Ona ima obrasce odluke o otkazu, a tuženici je dala ono što je ona tražila, a odluku o otkazu je izradila prema podacima koje je dao poslodavac.

14. Svjedok EJ u svom iskazu u bitnome je navela kako je u četvrtak 4. siječnja 2024. u jutro u 7,00 sati došla na posao i tu je bila prisutna KJ, LJ te je KJ odmah po dolasku tražila papire od LJ za porodiljni. LJ je rekla da knjigovođa trenutno ne radi i da ne može odmah dati papire, ali da kada krene raditi da će to riješiti. KJ je rekla da hoće odmah papire, inače daje otkaz, povisila je ton i rekla da ne želi čekati. Oko 10,00 sati KJ je rekla dajem otkaz i odlazim. Nije bila bolesna, bili su u istoj prostoriji i nije vidjela da je imala ikakve simptome bolesti. Kada je KJ otišla, LJ ju je nazvala i rekla da se vrati, međutim KJ je rekla da neće i odbila se vratiti na posao. Ona nije više zaposlenik obrta tužene, a ne sjeća se daje vidjela da je LJ davala neke papire. Napominje kako je KJ samo brzo otišla, otvorila je vrata od garaže, pozdravila i to je bilo to. KJ je bila ljuta jer nešto nije bilo kako treba, bilo je otresanja i lupanja u mikser veliki i lupanja zdjelom, jako je gurala mikser i lupala suđem. Tužena je imala početak upale pluća i veliku temperaturu, na njoj se vidjelo da je iscrpljena i jako bolesna, ona je silazila dole u radnju i nadzirala je isporuku narudžbi i radila s nama. Na poseban upit nakon što su se isporučili kolači da li je bilo kakvih primjedbi od kupaca, konkretno za početak siječnja 2024., odgovara kako ona nije dobila primjedbu, ali joj je tužena rekla da su se kupci žalili na neke kolače i konkretno se sjeća da je bila primjedba za jednu tortu da su kore bile suhe i prepečene, a podjela posla je bila takva da KJ peče kore, a ona je izrađivala kremu. Na poseban upit punomoćnika tuženika svjedokinji što se događalo 4. siječnja 2024. prije nego što je KJ nju zagrlila i rekla da odlazi , da li je do tada uredno izvršavala svoje radne obaveze odgovaram da je ona do tada možda napravila jedan kolač, cijelo vrijeme je bila prepirka radi dokumentacije, LJ je mazala kolače, a KJ bi dolazila do nje i tražila dokumentaciju, da hoće na porodiljni i daje otkaz. Tada bi LJ otišla do garaže KJ bi krenula za njom i opet se prepirala i svađala i tražila da joj odmah da papire.

15. Saslušane svjedokinje BJ i MJ nisu imale posebno relevantnih saznanja vezanih za predmet ovog spora.

16. Sud iskaz saslušanih svjedoka EJ, ĐJ i tuženika prihvaća i cijeni kao pouzdan i istiniti, čiji su iskazi sukladni ostalim provedenim dokazima. Sud je prihvatio navedene iskaze kao istinite i uvjerljive jer su u bitnom iskazivali međusobno suglasno te sukladno ispravama koje su dostavili u spis, a razlika u njihovim iskazima je tek u subjektivnom dojmu pojedinih događaja.

17. U čl. 135. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanog opravdanog razloga za otkaz na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je radnik ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu. U konkretnom slučaju poslodavac, ovdje tuženik je izvanrednim otkazao ugovor o radu radniku, ovdje tužiteljici, pa je na poslodavcu teret dokazivanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu.

18. Odlukom tuženika od 4. siječnja 2024. tužiteljici je izvanredno otkazan Ugovor o radu, pa sa na utvrđenje valjanosti Odluke primjenjuje odredba čl. 116. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) kojim je propisano da poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, bez poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (čl. 116. st. 2. ZR), te je na tuženiku, prema čl. 135. st. 3. ZR, teret dokazivanja opravdanog razloga za otkaz.

19. Odredba članka 119. st. 2. ZR propisuje da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. U konkretnom slučaju sud je utvrdio da nije opravdano očekivati od poslodavca da omogući iznošenje obrane jer je tužiteljica odbila komunicirati sa poslodavcem i opravdano je poslodavac držao da takvo postupanje predstavlja okolnost gdje nije opravdano očekivati da joj omogući obaranu niti da bi obrana tužiteljice dovela do drugačije odluke poslodavca.

20. Izvanredni otkaz ugovora o radu najteža je mjera koja se može izreći radniku i u svojoj biti je namijenjena za najteže slučajeve kršenja obveza iz radnog odnosa, a pri tome valja voditi računa o interesima i okolnostima zbog kojih radni odnos više nije moguć. Iz dokaznog postupka je sud utvrdio da je tužiteljica počinila povrede iz radnog odnosa kad je samovoljno napustila radno mjesto. Isto je utvrđeno iz iskaza tužene, a koji potvrđuje iskaz saslušane svjedokinje EJ koja je navela kako je to jutro bila prepirka radi dokumentacije, te da je tužiteljica samo rekla kako odlazi, a potvrdila je i navode iz odluke o otkazu kako je bilo primjedbi na kolače i kako je lupala posudama i mikserom. Tužena je u svom iskazu navela kako je i je usmeno rekla tužiteljici da ne može napustiti radno mjesto i da će zbog toga jedino moći dobiti otkaz. Uzevši u obzir sve, navedeno postupanje predstavlja tešku povredu obveza iz radnog odnosa, jer je tužiteljica odbila postupiti po nalogu poslodavca u pogledu povratka na posao, a radnik je dužan dolaziti na posao i uredno ispunjavati svoje radne obveze, što sve predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, zbog čega je postojao opravdan razlog za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, sve sukladno članku 116. ZR-a.

21. Uzimajući u obzir navedeno za potrebe ovog spora, irelevantno je pozivanje tuženika, počev od odgovora na tužbu i kasnije tijekom postupka da tužiteljica nije došla na posao dana 24. 12., 27. 12. i 30. 12. bez obrazloženja. Međutim, navedene okolnosti, kao i izjava poslodavca nije navedeno u kontekstu otkaznih razloga te se ne mogu se uzeti u obzir ne kao razlog za izvanredni otkaz, no mogu davati uvid sudu u odnos radnika i poslodavca prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu.

22. Iako je tužiteljica uz tužbu priložila Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad, kao i potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad na kojima je navedeno da je prvi dan nesposobnosti za rad 4. siječnja, iz potvrde je vidljivo da je ista izdana 8. siječnja 2024., a izvješće 9. siječnja 2024. Što se tiče navedenog prigovora u pogledu navedenog, točno da privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili ozljede ( bolovanje) nije opravdani razlog za otkaz, (čl. 115. st. 1. ZOR-a). To međutim ne znači da se radniku ne može dati otkaz dok je na bolovanju (izuzetak je bolovanje zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti u smislu čl. 80. st. 1. ZOR-a o čemu ovdje nije riječ). Prema tome bolovanje ne sprječava davanje ni redovitog niti kao što je to u ovom predmetu slučaj izvanrednog otkaza jer je razlog kojim je opravdan otkazan, a ne bolovanje. Ujedno se napominje kako je radnik sukladno čl. 37. Zakona o radu dužan, što je moguće prije, obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku od tri dana dužan mu je dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinu očekivanom trajanju. Kako je tužiteljica otkaz dobila 4. siječnja 2025. i o tome bila upoznata od strane poslodavca, a potvrda je izdana tek 8. siječnja 2024. razvidno je da poslodavca nije obavijestila u tom zakonskom roku.

23. Zaključak je ovog suda da ponašanje radnika opisano u odluci u otkazu i utvrđeno u ovom postupku predstavlja opravdan razlog za otkaz, naime radnik samovoljnim napuštanjem posla, uzrokuje poremećuje u radu i organizaciji rada poslodavca, odnosno neizvršavanjem, nepravodobnim i nemarnim izvršavanjem radnih obveza, radnik čini osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa opisanu u odluci o otkazu. Sud je ocijenio da je razlog poslodavca koji je obrazložio u odluci o otkazu bio opravdan, naime u obrazloženju odluke navedeni su razlozi otkaza i to da posao nije odrađen ( uništen i nisu završeni kolači za isporuku), te samovoljno napuštanje radnog mjesta. Na osnovu provedenog dokaznog postupka sud je ocijenio da je razlog poslodavca koji je obrazložio u odluci o otkazu bio opravdan te stoga utvrdio da je odluka o otkazu dopuštena, stoga je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Navodi tužitelja da kritičnoga dana došla na radno mjesto, te je kontaktirala tuženika jer se nije osjećala dobro i obavijestila ga da mora posjetiti liječnika nisu dokazani. Iz ponašanja tužiteljice opisanih od tuženice i svjedoka EJ koja je bila prisutna, jasno je vidljivo da opisuje ponašanje tužiteljice koja nije željela nastaviti radni odnos niti dolaziti na posao. Činjenica da je tužiteljica bila u dogovoru s poslodavcem vezano za ostvarivanje prava sukladno Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama nisu od utjecaja na razloge o osnovanosti odluke o otkazu. Naime prema čl. 59. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama zaposleni roditelj koji namjerava započeti koristiti pravo na roditeljski dopust prema ovom Zakonu, koji se ne nastavlja koristiti neposredno nakon korištenja rodiljnog dopusta ili koji tijekom korištenja prava prema ovom Zakonu namjerava mijenjati način korištenja prava, obvezan je najmanje 30 dana prije početka korištenja prava odnosno nastanka promjene ili prije ponovnog uspostavljanja neiskorištenog pripadajućeg prava pisano obavijestiti svog poslodavca o toj namjeri, ako se ovim Zakonom ne određuje drukčije.

24. Imajući u vidu sve naprijed naznačeno, tj. da je tužbeni zahtjev odbijen, tj. da Odluka o otkazu nije utvrđena nedopuštenom, sud je odbio tužbene zahtjeve i to pod točkom II. da se utvrdi dan donošenja odluke kao dan prestanka radnog odnosa i pod točkom III da se naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.200,14 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

25. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem članka 154. stavak 1. i članka 155.stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.) uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" br. 138/2023) prema kojoj sukladno Tbr. 7. toč. 2. Odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak, i to u postupcima iz radnih odnosa (poništenje otkaza, utvrđivanje prava na rad i sl.), te je na navedene bodove dodan i iznos pdv, što ukupno iznosi 625 eura.

26. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.350,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate. Kako je već navedeno prema TBR 7. toč. 2. Tarife određena je jednokratna nagrada za radne sporove. Iako je uz tužbeni zahtjev radi utvrđenja otkaza nedopuštenim bio postavljen i zahtjev za naknadu štete, radi navedenog nisu se izvodili posebni dokazi niti bi zbog navedenog nastali dodatni troškovi.

27. Slijedom svega naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 10. listopada 2025.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljica po punomoćniku

2. Tužena po punomoćniku