REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-633/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jasenki Rundek, pravnoj stvari tužitelja AUTOFLEX d.o.o., OIB 58619762667, Soblinec, Soblinečka ulica 4, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80 A, protiv tuženika Hrvatski lovački savez, OIB: 28817560444, Zagreb, Vladimira Nazora 63, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 36, radi isplate iznosa od 1.712,12 EUR, nakon održane glavne javne rasprave 23. rujna 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, Pavla Lesara, odvjetnika u Zagrebu i punomoćnice tuženika UR, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Massima Činića, 10. listopada 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju ukupan iznos od 1.712,12 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 23. studenog 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 1.712,12 EUR za razdoblje od 23. studenog 2022. pa do isplate po stopi koja prelazi stopu koja se određuje na način određen u točki I izreke ove presude, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.849,54 EUR zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 10. listopada 2025. pa do isplate, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV Odbijaju se tužiteljevi zahtjevi za isplatu zakonskih zateznih kamata na troškove u iznosu od 1.849,54 EUR za razdoblje od 10. listopada 2025. do isplate po stopi koja prelazi stopu koja se određuje na način određen u točki II izreke presude te za naknadu parničnog troška u iznosu od 408,18 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 10. listopada 2025. do isplate, kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila u mjestu Tupčina, 23. rujna 2022., prilikom naleta srneće divljači, nastala šteta na vozilu marke Volkswagen, tipa CADDY VAN, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu tužitelja. Navodi kako je srna na cestu izletjela iz lovišta kojim gospodari tuženik i udarila u prednju desnu stranu vozila te da nije bilo doprinosa vozača ŽR nastanku predmetne štete. Vozač je odmah izvijestio Policijsku postaju Jastrebarsko čiji su djelatnici obavili očevid te je pozvan i lovnik tuženika kako bi se uvjerio u štetu i zbrinuo stradalu divljač, prilikom čega je utvrđeno kako na cesti gledano u smjeru kretanja tužitelja nema postavljenog znaka „divljač na cesti“. Ističe kako se 29. rujna 2022. obratio tuženiku sa popunjenim obrascem za prijavu štete te je dostavio potrebne priloge, a procjenitelji tuženika su napravili procjenu vozila 3. listopad 2022. Tužitelj je zatražio naknadni izvod štete 24. listopada 2022., a koji je napravljen i poslan tuženiku 3. studenog 2022. Tužitelj je uzeo u najam osobno vozilo Škoda Octavia preko društva Auto posrednik d.o.o. 29. rujna 2022. do popravka oštećenog vozila, odnosno do 10. studenog 2022. te je za najam izdan račun u iznosu od 2.140,16 EUR, a koji je tužitelj platio u iznosu od 1.712,12 EUR budući je porezni obveznik PDV-a te ga ima pravo odbiti. Nakon što se obratio tuženiku, tuženik je priznao nastalu štetu na vozilu koja je prouzročena naletom srneće divljači, ali nije priznao najam automobila. Stoga tužitelj potražuje cijenu najma automobila napominjući mu kako je najam automobila bio nužan za obavljanje poslovnih djelatnosti tužitelja budući da za vrijeme popravka nije mogao koristiti svoje koje je bilo oštećeno od naleta srneće divljači. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška zajedno s zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na koji navodi kako tuženik nije lovoovlaštenik na području na kojemu se predmetni štetni događaj dogodio te posljedično da divljač nije potekla iz lovišta tuženika. Tuženik ističe kako je pitanje odgovornosti za štetu na vozilu koja je nastala uslijed naleta divljači uređena čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu koji propisuje da lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta odgovara ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, a što nije slučaj. Navodi kako je divljač dobro od interesa za RH te je pod njezinom osobitom zaštitom, sukladno čl. 4. Zakona o lovstvu te da divljač nije opasna stvar i da se za štetu od divljači odgovara primjenom pravila o subjektivnoj odgovornosti, odnosno po principu krivnje. Ističe da ako tužitelj ne može dokazati krivnju tuženika, odgovornost za štetu se ne može pripisati tuženiku, već šteta pogađa tužitelja kao vlasnika kao slučaj koji mu se dogodio. Također navodi kako tužitelj, čak i da je tuženik pasivno legitimiran, nema pravo na naknadu štete zbog korištenja zamjenskog automobila jer je u svom vlasništvu imao više automobila koje je mogao koristiti umjesto zamjenskog. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Podneskom od 16. svibnja 2023. tužitelj osporava prigovor promašene pasivne legitimacije kao neosnovan s obzirom da je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku, i to sukladno Uputi oštećenoj osobi za podnošenje odštetnog zahtjeva (prijava štete) koja je nastala kao posljedica prometnih i drugih nesreća u kojima je sudjelovala divljač, a koje upute su objavljene na službenim internetskim stranicama tuženika. Navodi kako je punomoćnik tuženika u e-mail korespondenciji priznao tuženikov zahtjev za naknadu štete kao osnovan u djelu koji se odnosi na materijalnu štetu na vozilu, dok trošak najma zamjenskog vozila nije, odnosno isplatio je nesporni dio po odštetnom zahtjevu. Ističe kako je Ministarstvo poljoprivrede donijelo odluku o izravnoj dodjeli financijskih sredstava tuženiku namijenjenih za štete od divljači u prometu do sklapanja ugovora o nabavi jedinstvene police osiguranja, s obzirom da je ista istekla 1. lipnja 2022. Nadalje, navodi kako su potpuno neosnovani navodi tuženika kako tužitelj nema pravo na naknadu štete zbog korištenja zamjenskog vozila jer je to tužitelju bilo potrebno kako bi mogao nastaviti redovno obavljati svoje poslove te je o potrebi najma vozila odmah obavijestio tuženika i požurivao ga prilikom njegovog postupanja obrade štete, kako bi što prije dobio svoje vozilo i smanjio trošak najma zamjenskog vozila. Ističe kako je odmah nakon popravka njegovog vozila raskinuo najam zamjenskog vozila, s obzirom da mu nakon popravka njegovog vozila isto više nije trebalo.

4. Na ročištu od 19. studenog 2024. tuženik je naveo kako u odnosu na podnesak tužitelja od 16. svibnja 2023. ostaje kod prethodno iznesenih navoda u odgovoru na tužbu te da suprotno tvrdnji tužitelja tuženik ističe kako pasivna legitimacija mora proizlaziti isključivo iz zakonskih odredaba, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj. Također, prigovara korištenju dokaza, odnosno isprava uz isti podnesak ističući prigovor prekluzije s obzirom da se radi o sporu male vrijednosti. U odnosu na prigovor prekluzije, tužitelj je na ročištu naveo kako e-mail tuženika od 11. prosinca 2022. nije mogao pribaviti prije.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz čitanjem isprava u spisu, i to: račun A 968/1/1 od 14. studenoga 2022. (list 12 spisa), račun Autoposrednika d.o.o. od 11. studenoga 2022. (list 14 spisa), detaljan prikaz transakcije od 3. siječnja 2023. (list 15 spisa) i 14. studenoga 2022. (list 16 spisa), potvrdu PP Jastrebarsko od 23. rujna 2022. (list 17-18 spisa), presliku vozačke dozvole ŽR (list 19-20 spisa), u presliku prometne dozvole za tužitelja (list 22-23 spisa), zapisnik PP Jastrebarsko od 23. rujna 2022. o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu(list 21 spisa), u e-mail korespondenciju (list 24-39 spisa), prijavu štete od 29. rujna 2022. (list 40-41 spisa), ovjerenu izjavu svjedoka ŽR od 17. prosinca 2024. (list 69-70 spisa), ovjerenu izjavu zakonskog zastupnika tužitelja VR od 17. prosinca 2024. (list 71-72 spisa), dopis Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 16. siječnja 2025. (list 73), dopis PP Jastrebarsko od 11. ožujka 2025. s priloženom službenom zabilješkom, foto elaboratom i zapisnikom o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu za ŽR i preslikom fotografija vozila (list 77 spisa). Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŽR (list 81-82 spisa) i zakonskog zastupnika tužitelja VR (list 93-94 spisa).

6. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja radi saslušanja djelatnika/policijskih službenika PP Jastrebarsko koji su obavili očevid jer se njihovo provođenje nije ukazalo svrsishodnim kao ni ekonomičnim za donošenje odluke budući da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno uvidom u priložene isprave te s obzirom da se radi o trgovačkom postupku male vrijednosti u kojem se u pravilu odluka donosi na temelju isprava, u skladu s odredbom čl. 464. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

7. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, cijeneći svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet spora je odštetni zahtjev za isplatu iznosa od 1.712,12 EUR po osnovi naknade štete za najam zamjenskog vozila dok traje popravak tužiteljevog vozila marke Volkswagen, tipa CADDY VAN, registarske oznake [registarska oznaka] na kojemu je šteta nastala u u prometnoj nezgodi koja se dogodila u mjestu Tupčina, 23. rujna 2022., prilikom naleta srneće divljači, dok je vozilom upravljao ŽR.

9. S obzirom na to da se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu tražbinu koja ne prelazi iznos od 6.630,00 EUR u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a za koji postupak su primarno mjerodavne odredbe Glave trinaest ZPP-a kao posebne odredbe, uključujući i odredbe članka 461.a ZPP-a. Odredbom članka 461.a stavka 2. ZPP-a je propisano da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 3. i 4. toga članka (članak 461.a stavak 9. ZPP). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. toga članka sud neće uzeti u obzir (članak 461.a stavak 10. ZPP).

10. Osim toga, u parničnom postupku svaka stranka je dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, te predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju (članak 7. stavka 1. i članak 219. stavak 1. ZPP- a).

11. Nije sporna činjenica da se 23. rujna 2022., oko 08:00 sati u naselju, odnosno mjestu Tupčina, Tupčina 9, Žumberak, dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo marke Volkswagen, tipa CADDY VAN, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu društva Autoflex d.o.o., kojim je upravljao ŽR, a ta činjenica proizlazi i iz Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Jastrebarsko od 23. rujna 2022. (list 17-18 spisa; dalje: Potvrda). Nije sporna niti činjenica da je tužitelj platio nesporni dio odštetnog zahtjeva koji se odnosi na materijalnu štetu na vozilu u iznosu od 897,57 EUR tužitelju, i to 3. siječnja 2023., a što proizlazi i iz naloga za refundaciju štete (list 15 spisa).

12. Sporna je osnova i visinu tužbenog zahtjeva te pasivna legitimacija tuženika, odnosno tuženikova odgovornost za štetu.

13. Sud je tuženikov prigovor pasivne legitimacije ocijenio neosnovanim jer je uvidom u e-mail korespondenciju (list 24-39 spisa), prijavu štete od 29. rujna 2022. (list 40-41 spisa) i detaljan prikaz transakcije od 3. siječnja 2023. (list 15 spisa) utvrdio kako je tuženik izvršio izvid štete na predmetnom vozilu i temeljem odštetnog zahtjeva, odnosno prijave štete od 29. rujna 2022. tužitelju priznao nesporni dio štete koji se odnosi na materijalnu štetu na vozilu u iznosu od 897,57 EUR te je tuženik u navedenom iznosu izvršio uplatu 3. siječnja 2023, čime priznaje pasivnu legitimaciju. Nadalje, uvidom u dopis Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 16. siječnja 2025. (list 73) utvrđeno je kako je navedeno Ministarstvo sklopilo s Hrvatskim lovačkim savezom Ugovor o izravnoj dodjeli sredstava namijenjenih za financiranje šteta od divljači na vozilima (KLASA: 323-01/22-01/80, URBROJ: 525-10/609-22-3 od 31. svibnja 2022. i KLASA: 323-01/22-01/80, urbroj: 525-10/609-24-42 od 4. prosinca 2024.). S obzirom na navedeno i na činjenicu da Hrvatski lovački savez ima Upute oštećenoj osobi za podnošenje odštetnog zahtjeva (prijava štete) koja je nastala kao posljedica prometnih i drugih nesreća u kojima je sudjelovala divljač, objavljene na službenim internetskim stranicama tuženika i obrasce za prijavu naknade štete po kojemu je tužitelju u ovom postupku i isplatio nesporni dio štete te da je u njima navedeno da se mogu prijaviti štete koje su nastale u prometnoj nesreći na teritoriju Republike Hrvatske, tužiteljevo je legitimno očekivanje da je tuženik pasivno legitimiran i za ostatak imovinske štete prouzročene naletom divljači na vozilo tužitelja koja u konkretnom slučaju predstavlja trošak najma zamjenskog vozila dok traje popravak oštećenog, bez obzira na činjenicu je li tuženik lovoovlaštenik na području na kojemu se štetni događaj dogodio.

14. Uvidom u Potvrdu (17-18 spisa) u bitnome je utvrđeno kako je u predmetnoj prometnoj nesreći, uz vozača ŽR, sudjelovala i divljač srna sa lovnog područja LD „JASTREB“ Gornji Oštrc koja je uginula na mjestu događaja te je o navedenom izvješten lovac KR koji je izišao na mjesto događaja i preuzeo brigu o divljači. Iz Potvrde proizlazi da se događaj dogodio van naseljenog mjesta gdje je brzina kretanja vozila prometnim pravilom ograničena na 90 km/h te da na mjestu događaja gledano u smjeru vožnje predmetnog vozila nema postavljenog znaka „divljač na cesti“.

15. Svjedok ŽR je u svom iskazu danom na ročištu od 16. srpnja 2025. (list 81-82 spisa) navodi kako se prometna nezgoda dogodila u rujnu 2022. negdje oko 9,00 sati ujutro u mjestu Tupčina. Navodi kako je dolazio iz pravca Gornji Oštrc, da je kolnik bio suh, vremenske prilike dobre, da je bio zavoj i da je vozio 30-35 km/h te da nije postojao prometni znak divljač na cesti, a niti danas ne postoji, kao ni znak ograničenja brzine. Dodaje kako tada nije postojala zaštitna ograda na cesti, a sada postoji te je ista sagrađena u proljeće 2024. Srna mu je iskočila s desne strane iz šume uz sam rub ceste te kako je bio zavoj nije stigao zakočiti na vrijeme pa je srna udarila u prednju desnu stranu automobila te je na mjestu uginula. Odmah nakon nesreće izvijestio je PP Jastrebarsko čiji su djelatnici obavili očevid i izvršili ispitivanje prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu te su na mjesto događaja pozvali lovnika Hrvatskog lovačkog saveza kako bi se uvjerio u nastalu štetu i zbrinuo stradalu srneću divljač. Navodi kako ne zna je li po divljač došao predstavnik tuženika ili lovačkog društva te da je došao lovac po imenu NR.

16. Sud je cijenio iskaz svjedoka kao životan, vjerodostojan i istinit jer je svjedok iskazivao u skladu s ovjerenom pisanom izjavom od 17. prosinca 2024. (list 69-70 spisa) i ispravama koje prileže spisu te nije prihvatio prigovor tuženika u kojem ukazuje da je u službenoj bilješci MUP-a navedeno kako je na mjesto događaja izašao lovac L. D. Jastreb Kostanjevac jer isti nije odlučan za odluku u sporu.

17. Zakonski zastupnik tužitelja u svom iskazu danom na ročištu od 23. rujna 2025. navodi kako ostaje kod ovjerenog pisanog iskaza od 17. prosinca 2024. (list 71- 72 spisa) u kojem navodi kako se prometna nesreća dogodila 23. rujna 2022. u mjestu Tupčina te je prilikom naleta srneće divljači na automobil kojim je upravljao ŽR, a koji je u vlasništvu tužitelja, nastala šteta te da u postupanju vozača nije bilo nikakvih nepravilnosti, niti kršenja prometnih propisa niti doprinosa nastanku predmetne štete. Navodi kako se 29. rujna 2022. putem e-maila obratio tuženiku sa popunjenim obrascem za prijavu štete i dostavio sve potrebne priloge, a tuženik je 30. rujna 2022. potvrdio primitak dokumentacije te su procjenitelji tuženika napravili procjenu vozila 3. listopada 2022. Navodi kako je zatražio naknadni izvid štete 24. listopada 2022., a koji je napravljen i poslan tuženiku od strane njihovog ovlaštenog procjenitelja 3. studenoga 2022., iako je u posjed tog naknadnog izvida bio tuženik i isti mu nije bio dostavljen sve do 8. studenog 2022. Navodi kako mu je automobil koji je oštećen u predmetnom štetnom događaju bio neophodan za obavijanje posla koji čini predmet njegove djelatnosti pa je u najam uzeo osobno vozilo Škoda Octavia preko pravne osobe Auto posrednik d.o.o. i to od 29. rujna 2022. do popravka oštećenog vozila, odosno do 10. studenoga 2022., za što je izdan račun u iznosu od 2.140,16 EUR, a koji sam ja platio u tom iznosu, s time da je nastao trošak u iznosu od 1.712,12 EUR-a, a sve kako je porezni obveznik PDV-a i imam pravo na odbitak PDV-a u cijelosti. U svom iskazu danom na ročištu također navodi kako nemam saznanja je li na licu mjesta bio netko od predstavnika tuženika te da zna samo činjenice iz policijskog zapisnika, kao i ono što mu je rekao vozač ŽR. Nadalje navodi kako je vozilo ŽR bilo na popravku kod tužitelja i da mu je za vrijeme trajanja popravka ustupljeno vozilo tužitelja na korištenje, što je uobičajena praksa. Navodi kako se bavi autolimarijom i autolakiranjem te da u vlasništvu ima oko pet vozila, ali da su sva bila u već zauzeta, a da je ŽR zamjensko vozilo bilo neophodno pa je iz tog razloga iznajmio novo vozilo.

18. Sud je prihvatio iskaz svjedoka koji je u skladu s dokazima u spisu te jer je životno logično s obzirom na djelatnost tužitelja i njegovu uobičajenu praksu da je nastala potreba za iznajmljivanjem još jednog zamjenskog vozila dok se ne popravi oštećeno, pošto su sva ostala bila zauzeta.

19. Iz činjenične osnove tužbe, kojom je sud vezan (članak 186. stavaka 3. ZPP), proizlazi kako u konkretnom slučaju tužitelj ne tvrdi da je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač zbog provođenja lova. Zbog toga su u slučaju kada se, kao u konkretnom slučaju nije provodio lov, niti to tužitelj tvrdi, za tuženikovu odgovornost mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., dalje: ZOO). Naime, odredbama članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu („Narodne Novine“ broj 99/18., 32/19. i 32/20., dalje: ZL) propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Odredbom članka 76. stavka 2. ZL-a propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ZL ne propisuje drugačije.

20. Prema tome, budući da odredbama ZL kao posebnog zakona (lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na motorno vozilo izlijetanjem na javnu cestu u situaciji kada se nije provodio lov, tada se primjenjuju odredbe ZOO-a, kao općeg zakona (lex generalis) kojima se uređuje odgovornost za štetu. Pri tome, sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. dao svoje mišljenje o zakonskom rješenju članka 80. stavka 6. ZL-a i odštetnoj odgovornosti za štete od divljači koje treba tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti. Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019., utvrdio je da iako ZL ne uređuje u cijelosti slučaj u kojem dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti svu odgovornost na građane već će odštetnu odgovornost za štete od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača.

21. Slijedom navedenog, na odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini na javnoj cesti primjenjuju se odredbe ZOO-a kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari jer je divljač na cesti, odnosno divljač koje se kreće cestom, opasna stvar (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004., Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008.). Odredbom članka 1064. ZOO-a je propisano da za štetu od opasnih stvari odgovara njezin vlasnik, odnosno, umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili koja je inače dužna da je nadgleda. Kako je divljač prema odredbi članka 3. stavka 1. ZL-a dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, to za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik). Prema odredbama članka 1045. stavka 3. i članka 1063. ZOO-a, odgovornost lovoovlaštenika je objektivna odgovornost, po načelu uzročnosti (kauzaliteta), a teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga za oslobođenje odgovornosti za štetu iz članka 1067. ZOO-a je na tuženiku (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-2226/2023-2 od 10. listopada 2024., Pž-2017/2023-3 od 28. rujna 2023., Pž-2075/2022-2 od 25. kolovoza 2023., Pž-5325/2022-4 od 22. studenoga 2023., Pž- 3159/2023-2 od 30. siječnja 2024.).

22. Budući da je odgovornost lovoovlaštenika za štetu objektivna, tuženik je bio dužan dokazati da u konkretnom slučaju postoji koji od ekskulpacijskih razloga za potpuno ili djelomično oslobođenje odgovornosti za štetu iz članka 1067. ZOO-a. Odredbom članka 1067. stavka 1. ZOO-a je propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Odredbom članka 1067. stavka 2. ZOO-a je propisano da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (članak 1067. stavak 3. ZOO). Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (članak 1067. stavak 4. ZOO). Osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra se trećom osobom (članak 1067. stavak 5. ZOO).

23. Uzevši u obzir navedeno sud je utvrdio da za odluku suda o tužbenom zahtjevu nije odlučna činjenica jesu li na dan predmetnog štetnog događaja provođene lovačke aktivnosti od strane tuženika jer u konkretnom slučaju tužitelj niti ne tvrdi da je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač zbog provođenja lova zbog čega su, kao što je prethodno obrazloženo, za pitanje tuženikove odgovornosti mjerodavne citirane odredbe ZOO-a, prema kojim odredbama je odgovornost za štetu tuženika kao lovoovlaštenika, kao što je prethodno obrazloženo, objektivna. Stoga je tuženik taj koji je bio dužan dokazati da postoji koji od ekskulpacijskih razloga za oslobođenje tuženika odgovornosti za štetu iz članka 1067. ZOO-a. Navedeno je tuženik propustio učiniti.

24. Naime, u konkretnom slučaju je utvrđeno da je do štete na vozilu tužiteljevog osiguranika došlo naletom tog vozila na divljač – srnu koja je, kao što to proizlazi iz iskaza svjedoka ŽR, koji je sud u tom dijelu prihvatio jer je dan jasno, uvjerljivo, bez proturječnosti i u skladu s ispravama u spisu, iskočila na cestu s njegove desne strane iz šume te udarila u u prednju desnu stranu automobila te je na mjestu uginula, a koju nije mogao vidjeti prije zbog zavoja. Zbog toga se u konkretnom slučaju ne radi o višoj sili u smislu odredbe članka 1067. stavka 1. ZOO-a jer se ne radi o nepredvidivom uzroku koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Budući da se radi o iznenadnom naletu divljači (srne) u konkretnom slučaju bi se, prema stajalištu suda, radilo o slučaju, kao događaju koji se, da se predvidio, mogao spriječiti. Međutim, kod objektivne odgovornosti se odgovara i za slučajne štete, odnosno za slučaj jer slučaj ne predstavlja niti jedan od ekskulpacijskih razloga za oslobođenje tuženika odgovornosti za štetu iz članka 1067. ZOO-a.

25. U konkretnom slučaju tuženik nije, u skladu s odredbom članka 1067. stavka 2. ZOO-a, tvrdio niti dokazao niti da je šteta nastala isključivo krivnjom treće osobe koju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Sud je iz iskaza svjedoka ŽR i Potvrde Policijske postaje Jastrebarsko (list 17-18 spisa) utvrdio kako na cesti nije bio postavljen znak opasnosti „Divljač na cesti“, a tuženik niti nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, dokazao da je od Hrvatskih cesta d.o.o. zatražio postavljanje istog, pa da bi se radilo o propustu Hrvatske ceste d.o.o. u ispunjavanju zakonske obveze postavljanja prometne signalizacije i opreme (članak 50. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11).

26. U konkretnom slučaju tuženik nije, u skladu s odredbama članka 1067. stavka 2. i 3. ZOO-a, dokazao niti da je šteta, u cijelosti ili djelomično, nastala radnjom oštećenika, odnosno da postoji isključiva odgovornost vozača za predmetni štetni događaj. Uvidom u Potvrdu (list 17-18 spisa) utvrđeno je da u trenutku nastanka predmetne prometne nesreće vozač nije bio pod utjecajem alkohola, te da do predmetnog štetnog događaja nije došlo kršenjem prometnih propisa. Osim toga, iz iskaza svjedoka ŽR, koji je sud i u tom dijelu prihvatio jer je dan jasno, uvjerljivo i bez kontradiktornosti, je utvrđeno kako je vozio brzinom 30/35 km/h, što je unutar ograničenja od 90 km/h, da je kolnik bio suh i vremenske prilike dobre. Uzevši u obzir navedeno sud je utvrdio da je vozač vozila u vlasništvu tužitelja prilagodio vožnju uvjetima i stanju ceste da vozilo može zaustaviti pred naletom divljači, dok tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, predložio niti predočio dokaze iz kojih bi proizlazilo suprotno.

27. Slijedom navedenog sud je utvrdio da, suprotno tuženikovoj tvrdnji, postoji pasivna legitimacija tuženika i njegova objektivna odgovornost za štetu jer tuženik nije dokazao da postoji koji od ekskulpacijskih razloga za oslobođenje odgovornosti tuženika kao lovoovlaštenika za štetu iz članka 1067. ZOO-a.

28. Navode tuženika kojim osporava visinu tužbenog zahtjeva sud je cijenio kao paušalan i usmjeren na odugovlačenje ovog postupka. Naime iz dokumentacije koja priloži spisu, odnosno računa Autoposrednika d.o.o. od 11. studenoga 2022. (list 14 spisa) i detaljnog prikaza transakcije od 14. studenoga 2022. (list 16 spisa), a koju je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi kako je Autoposrednik d.o.o. izdao račun u iznosu od 2.140,16 EUR, a koji je tužitelj platio u iznosu od 1.712,12 EUR budući je porezni obveznik PDV-a te ga ima pravo odbiti. Tuženik ničime ne obrazlaže svoj prigovor visine tužbenog zahtjeva niti prilaže dokaze kojima bi osporio navedeni iznos, stoga je navedeni prigovor sud ocijenio neosnovanim.

29. Prema odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Odredbom članka 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. S obzirom na to da je šteta nastala 14. studenog 2022. jer je tada tužitelj nesporno uplatio iznos od 1.712,12 EUR na ime računa za najam zamjenskog vozila, tužitelj bi imao pravo na zatezne kamate od prvog sljedećeg dana nakon obavljene uplate. Budući da tužitelj zahtijeva isplatu zateznih kamata od 23. studenog 2022., dakle, od kasnijeg datuma, sud je, odlučujući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva (članak 2. stavak 1. ZPP), obvezao tuženika na isplatu zateznih kamata od 23. studenog 2022. do isplate, i to po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, a ne po stopi propisanoj tom odredbom za odnose iz trgovačkog ugovora ili iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, kao što to neosnovano zahtijeva tužitelj. To iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o tražbini naknade štete po osnovi izvanugovorne odgovornosti za štetu, a ne o tražbini proizašloj iz trgovačkog ugovora ili ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

30. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točkama I i II izreke presude.

31. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovoj parnici u odnosu na tuženika zbog čega ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od je 1.712,12 EUR, tužitelju su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: OT), sastavljanja obrazloženih podnesaka od 16. svibnja 2024. kojim se očituje na odgovore na tužbu i od 18. prosinca 2024., za svaki u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), što ukupno iznosi 400,00 EUR, zastupanja na ročištima 19. studenog 2024., 30. travnja 2025., 16. srpnja 2025. i 23. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. OT), što ukupno iznosi 800 EUR, a što sve ukupno iznosi 1.400,00 EUR, a sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 350,00 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 1.750,00 EUR. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 33,18 EUR i za presudu u iznosu od 66,36 EUR, sve u skladu s Uredbom o tarifi sudskih pristojbi. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 1.849,54 EUR.

32. Tužiteljev zahtjev odbijen je kao neosnovan u odnosu na zahtjev za naknadu troška sastavljanja podneska od 9. svibnja 2024. s PDV-om u iznosu od 200,00 EUR jer isti ne postoji u spisu, ročišta radi objave u iznosu od 100,00 EUR zajedno s pripadajućim PDV-om jer isto nije bilo potrebno za vođenje parnice, u skladu s čl. 155. st. 1. ZPP-a te iznos od 33,18 EUR koji predstavlja razliku između troška zatražene naknade za sudsku pristojbu na tužbu i dosuđenog iznosa uzevši u obzir dokaze o uplati sudske pristojbe na tužbu koja prileži spisu, a što ukupno iznosi 408,18 EUR.

33. Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose jer se radi o troškovima postupka, a ne po stopi propisanoj tom odredbom za odnose iz trgovačkog ugovora ili iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, kao što to neosnovano zahtijeva tužitelj.

34. Stoga je o troškovima odlučeno kao u točkama III i IV izreke presude.

Zagreb, 10. listopada 2025.

Sudac

Jasenka Rundek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).

DNA:

tužitelju po odvjetniku

tuženiku po odvjetniku