Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička ulica 2
52440 Poreč-Parenzo
Poslovni broj: P-41/2022-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda Alenu Barbiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice NP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane p.p. Vedranu Petriću, odvjetniku u Poreču-Parenzo, protiv tuženika: 1. GP - FIMMERS, iz Njemačke, 47803 Krefeld, Am Schleitershof 16 i 2. BP, iz [adresa], zastupanih p.p. Sabini Jovanov, odvjetnici u Puli-Pola, radi utvrđenja i dr., nakon glavne rasprave zaključene dana 07. listopada 2025. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženica, dana 10. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:
"I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o darovanju nekretnina sklopljenog između tužiteljice kao darovateljice i NPŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao obdarenika, na kojem je ovjeren potpis tužiteljice dana 03. siječnja 2013.g., kod Marije Hrvatin, javnog bilježnika u Poreču, pod brojem ovjere OV-9/13.
II. Tužiteljica je ovlaštena temeljem ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti, ishoditi kod Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo, uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, kakvo je bilo prije provedbe Ugovora iz točke I. izreke ove presude i uknjižbe prava vlasništva na ime NPŠŽ, i to brisanjem prava vlasništva s njegovog imena te upisom prava vlasništva na ime i u korist NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u odnosu na nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina]."
II Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnih troškova.
III Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženicima parnične troškove u iznosu od 1.730,00 eur, u roku od 15 dana.
Odbija se zahtjev tuženica za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog.
Obrazloženje
1. U tužbi podnesenoj 20. siječnja 2022. tužiteljica tvrdi da su tuženice kćeri i zakonske nasljednice iza pok. NPŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Tužiteljica da je bivši izvanbračni drug pokojnog NPŠŽ. Tijekom trajanja izvanbračne zajednice s pravnim prednikom prvo i drugotuženika, pok. GPŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljica da je sklopila Ugovor o darovanju nekretnina od 03. siječnja 2013. g., a koji je ugovor da je ovjeren dana 03. siječnja 2013.g., kod Marije Hrvatin, javnog bilježnika u [adresa], pod brojem ovjere OV-9/13. Navedenim ugovorom tužiteljica da je pravnom predniku tuženika u svojstvu obdarenika prenijela u vlasništvo ½ dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] temeljem kojeg ugovora da se je isti upisao kao suvlasnik na predmetnoj nekretnini. Uknjižba prava vlasništva izvršena da je temeljem rješenja Općinskog suda u Poreču – [adresa], posl.br. Z-3994/14 od dana **.**.2014. BPŠŽ preminuo da je dana 09. listopada 2020.g., te iza njega kao nasljednici (osim tužiteljice) da dolaze i ovdje tuženice, inače njegova djeca iz prijašnjeg braka. Pok. EPŠŽ kao obdarenik da nikad nije stupio u posjed darovane mu nekretnine iz Ugovora o darovanju sklopljenog 03. siječnja 2013. godine, niti je na istoj nekretnini imao prijavljeno boravište / prebivalište. Odredbom čl. 482. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), propisano da je da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Uvidom u Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen između tužiteljice kao darovateljice i pravnog prednika ovdje tuženika ad1 i ad2 u svojstvu daroprimca od dana 03. siječnja 2013. g., vidljivo da je da isti nije sačinjen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene privatne isprave, slijedom čega da je navedeni ugovor ništetan, a tužiteljica kao stranka tog ugovora sukladno čl. 187. st. 2. Zakona o parničnom postupku da ima pravni interes da se u ovom postupku u odnosu na tuženike kao pravne sljednike iza pok. obdarenika, utvrdi ništetnost navedenog ugovora i uspostavi zemljišnoknižno stanje koje je prethodilo provedbi istog. Takvo pravno stajalište
– o ništetnosti ugovora o darovanju zbog činjenice da nije izvršena prava predaje stvari da jasno proizlazi iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Rev-413/2018-2. Slijedom svega navedenog, tužiteljica zahtijeva donošenje presude sljedećeg sadržaja: " I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o darovanju nekretnina sklopljenog između tužiteljice kao darovateljice i NPŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao obdarenika, na kojem je ovjeren potpis tužiteljice dana 03. siječnja 2013.g., kod Marije Hrvatin, javnog bilježnika u [adresa], pod brojem ovjere OV-9/13. II. Tužiteljica je ovlaštena temeljem ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti, ishoditi kod Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – [adresa], uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, kakvo je bilo prije provedbe Ugovora iz točke I. izreke ove presude i uknjižbe prava vlasništva na ime NPŠŽ, i to brisanjem prava vlasništva s njegovog imena te upisom prava vlasništva na ime i u korist NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u odnosu na nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina]."
2. U odgovoru na tužbu tuženice ne osporavaju da su kćerke i zakonske nasljednice iza pok. NPŠŽ. Također, ne osporavaju da je tužiteljica izvanbračni drug pok. oca tuženica, međutim da nije jasno iz kojih se razloga navodi da je isti bivši izvanbračni drug, kad da je isti to bio sve do samog trenutka smrti, osim ako tužiteljica smatra da je smrću isti postao „bivši“. Međutim pitanje je li tužiteljica sunasljednica tuženica da je sporno, obzirom da tuženice osporavaju nadležnost hrvatskog suda za raspravljanje o ostavini iza pok. NPŠŽ i primjenu hrvatskog nasljednog prava, smatrajući da bi to bio njemački sud i njemačko pravo, a ne hrvatski. Međutim navedeno da nije predmet ovog postupka, već da će prigovor nenadležnosti biti istaknut u sklopu ostavinskog postupka koji da je pokrenut pred naslovnim sudom. Također da nije sporno da je dana 03. siječnja 2013. između tužiteljice i pok. NPŠŽ sklopljen darovni ugovor koji se navodi u tužbi, međutim tužiteljica da je u tužbi u potpunosti propustila navesti koji je pravi razlog iz kojeg je sklopljen navedeni darovni ugovor i iz kojeg razloga tek iza smrti svojeg izvanbračnog druga pokušava ishoditi (u potpunosti neosnovano) utvrđenje ništetnosti istog ugovora ustajući tužbom protiv zakonskih nasljednica iza njezinog pokojnog izvanbračnog druga, te zašto to nije učinila za života istoga, primjerice već nakon par godine navodnog nestupanja pok. NPŠŽ u posjed predmetne nekretnine. Naime, predmetnom tužbom tužiteljica da želi dati dojam da je nekretnina, koja je predmet ovog postupka, nešto od čega je pok. EPŠŽ bio skroz otuđen, te s kojom nije nikad imao nikakvu vezu, a što mu je tužiteljica velikodušno darovala, kao polovicu svojeg vlasništva, no za čime on, očito, nije imao nikakav interes, čim nikad nije stupio u posjed nekretnine, što da je, međutim, u potpunosti netočno kako da će se pojasniti u daljnjem tijeku ovog odgovora na tužbu. Pok. EPŠŽ u posjedu da je predmetne nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od trenutka kada da je istu kupio pa sve do svoje smrti, a koju da je velikim dijelom, u odnosu na stanje u kakvom je sada, sam izgradio svojim novcem i vlastitim radom i u kojoj da je redovito boravio, a u koju da je odlazio isključivo zajedno sa tužiteljicom, obzirom da tužiteljica za života pok. NPŠŽ nije imala vozačku dozvolu te da nije nikada samostalno bez pok. NPŠŽ došla u predmetnu nekretninu. Kako bi sud stekao bolji dojam o čemu je u ovom postupku zaista riječ, nužno da je detaljno i potpuno opisati činjenice glede odnosa između pok. NPŠŽ i predmetne nekretninu i koje da su tužiteljici itekako poznate, a koje da je, međutim, prešutila, te se vratiti korak unazad i istaknuti kako je predmetna nekretnina kupljena prije 2009. godine, točan da će se datum moći ustanoviti po pribavi povijesnog vlasničkog lista, novcem pok. NPŠŽ koji da je već tada bio u vezi s tužiteljicom na čije ime da je, zbog toga što da je ista hrvatska državljanka, upisana predmetna nekretnina. Poznato da je kako je stjecanje vlasništva za državljane Europske unije prije 2009. godine bilo otežano, te da je iz tog razloga, imajući povjerenje u svoju životnu partnericu, pok. EPŠŽ pristao kupljenu nekretninu upisati na ime tužiteljice, iako da se ista imala smatrati bračnom stečevinom već od samog trenutka kupnje, te da je već od samog početka jedna polovice iste nekretnine pripadala pok. SPŠŽ, neovisno o zemljišnoknjižnom stanju. Darovnim ugovorom od 03.01.2013. samo da je formalizirano suvlasništvo na predmetnoj nekretnini između pok. NPŠŽ i tužiteljice kao izvanbračnih drugova pa da se predmetna tužba smatra zaista apsurdnom. U trenutku kupnje predmetna da je nekretnina u naravi predstavljala zemljište s jednom malom garažom, a na kojoj da je nekretnini pok. NPŠ Safft neumorno radio sve dok ista nije pretvorena u stambenu građevinu na dvije etaže sa više stambenih jedinica podobnu za stanovanje u stanju u kakvom da je danas i, u konačnici, do kratko prije svoje smrti. Kao što da je već navedeno, tužiteljica da nije imala vozačku dozvolu te da je stoga svaki put u predmetnu nekretninu odlazila s pok. GPŠŽ (nikada bez njega), koji da je istu uvijek vozio i koji da je pritom često u predmetnu nekretninu dolazio prikolicom transportirajući građevinski materijal koji da je kupovao u Njemačkoj, kako bi mogao obavljati građevinske radove na kupljenoj nekretnini i koje da je uvijek obavljao. Navedeno da mogu potvrditi članovi obitelji pok. NPŠŽ, koji da su redovito odlazili u posjetu kod pok. NPŠŽ u predmetnu nekretninu za vrijeme odmora, kao i susjedi [adresa] koji da su nazočili njegovom radu na predmetnoj nekretnini, a i kojim susjedima da je i sam obavljao radove na njihovim nekretninama. Obzirom da je pok. EPŠŽ bio obrtnik koji se bavio vodoinstalacijama i centralnim grijanjem na ulazu u dvorište nekretnine svojevremeno da je bio postavio i odgovarajući natpis koji da je vidljiv na stranicama googlemaps-a. Boravak pok. NPŠŽ u predmetnoj nekretnini i posjed iste, od samog trenutka kupnje nekretnine pa sve do smrti (dakle i od 2013. godine pa do smtri), a koji da su neupitni, da dokazuju i mnogobrojne fotografije predmetne nekretnine koje da je pok. EPŠŽ sačinio svojim mobitelom, od kojih da se neke prilažu uz odgovor na tužbu. Dakle, tvrdnja da pok. EPŠŽ od dana 03. siječnja 2013. (dan sklapanja darovnog ugovora sa tužiteljicom) pa sve do svoje smrti nije bio u posjedu nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je u potpunosti neistinita, a činjenica prijavljenog ili neprijavljenog boravka na navedenoj nekretnini da je u potpunosti nebitna u svrhu utvrđenja posjeda. Uostalom i u samom darovnom ugovoru (točka IV.) da se spominje stupanje u posjed darovane nekretnine. Valja da ovdje ukazati kako tužiteljica ovom tužbom pokušava bez ikakve osnove sebi priskrbiti vlasništvo i nad drugom polovicom predmetne nekretnine, a da se radi o takvom pokušaju da dokazuje i činjenica da je ista pokrenula ostavinski postupak iza pok. NPŠŽ, te od tuženica tražila da se iste odreknu nasljedstva iz pok. oca. Obzirom da joj navedeno nije uspjelo, jer da tuženice na to nisu pristale znajući da njihov otac to ne bi želio, već da je njegova namjera bila djeci i unucima ostaviti nekretninu koju da je velikim trudom stekao, tužiteljica da je ustala predmetnom tužbom, te da neistinama pokušava zloupotrijebiti zakonsku mogućnost koju da daje odredba čl. 482. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Također da valja skrenuti pažnju i na potpuno neprimjerenu napomenu sadržanu na dnu tužiteljičine tužbe u kojoj da se navodi da ukoliko se tuženici ne budu protivili tužbenom zahtjevu, odnosno ukoliko se budu oglušili na tužbu ili priznali tužbeni zahtjev (dakle, drugim riječima, odrekli svojeg prava i pristali na tužiteljičino stjecanje bez osnove) od istih da se neće zahtijevati naknada parničnih troškova, a iz koje da je razvidan dodatni pokušaj tužiteljice da obeshrabri tuženike da aktivno sudjeluju u predmetnom postupku i brane ono što je njihovo, kao što da je tužiteljica slično pokušala učiniti dostavom izjave o odricanju od nasljedstva iza pok. NPŠŽ tuženicama na potpis. Slijedom svega prethodno navedenog tuženice smatraju da je tužbeni zahtjev u potpunosti neosnovan i neutemeljen te posljedično predlažu da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije.
3. U svojoj replici tužiteljica osporava sve navode iz odgovora na tužbu, osim onih koje izrijekom prihvaća. U odgovoru na tužbu da se navodi da nije jasno iz kojih se razloga navodi da je EPŠŽ bivši izvanbračni drug tužiteljice, kad da je isti to bio sve do samog trenutka smrti. Tuženice da se pitaju da li tužiteljica smatra da je smrću isti postao „bivši“. Obzirom da tuženice očito smatraju da se „bivši“ partner može postati jedino službenim prekidom veze, ali ne i smrću, to da se ovime pojašnjavaju navodi u tužbi. Tužiteljica da je u tužbi namjerno napisala da je bivši izvanbračni drug obzirom da je zbog smrti pok. NPŠŽ došlo do prestanka izvanbračne zajednice. Naime, odredbom članka 47. st. 1. Obiteljskog zakona, u svezi s odredbom članka 11. st. 2. istog Zakona, propisano da je da brak tj. izvanbračna zajednica prestaje smrću (izvan)bračnog druga. Dakle, obzirom da je izvanbračna zajednica očito prestala i da ona trenutno ne postoji, onda da je pok. EPŠŽ sada bivši izvanbračni drug tužiteljice, kako da je to napisano u tužbi. Naime, zbog njegove smrti on da nije aktualni/trenutni izvanbračni drug, pa da je logično da je bivši. Što se tiče pitanja sudske nadležnosti ostavinskog postupka iza pok. NPŠŽ, ono da nije od značaja za ovu pravnu stvar. Tužiteljica da je označila zakonske nasljednike iza pok. NPŠŽ, pa sam tijek ostavinskog postupka da ne utječe na ovu pravnu stvar i za utvrđenje pravne nevaljanosti predmetnog pravnog posla. U ovom predmetu da postoji isključiva nadležnost hrvatskog suda obzirom da se nekretnina nalazi u RH i činjenicu da se tužbom traži uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, kakvo da je bilo prije provedbe ugovora o darovanju. Tužiteljica da ne osporava navode da su tuženice kćeri i zakonske nasljednice iza pok. NPŠŽ. Osporava se da je pok. EPŠŽ suvlasnik nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica], u k. o. [katastarska općina], obzirom da on nikada nije stupio u posjed predmetne nekretnine koju da je stekao Ugovorom o darovanju od tužiteljice. Osobni razlozi zašto je tužiteljica ustala s tužbom u ovo vrijeme da ne čini nevaljani ugovor valjanim, pa da je polemiziranje tuženica oko pitanja trenutka podnošenja tužbe irelevantno za ovaj predmet. Tužiteljica da ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju jer da će se u slučaju utvrđenja ništetnosti nekretnina vratiti u njezino vlasništvo. Obzirom da pok. EPŠŽ nikada nije stupio u posjed predmetne nekretnine, to da je ugovor o darovanju ništetan, a što da se dodatno obrazlaže. Tužiteljica da je Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od dana 08. lipnja 1998. godine, a koji da je ovjeren po javnom bilježniku Ivanu Maciniću iz [adresa] dana 12. lipnja 1998. godine, pod brojem: OV-5292/98, od EP iz [adresa], stekla nekretninu na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Nekretnina na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] naknadno da je pripojena čestici na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica da je nakon toga s pok. ŠPŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sklopila Ugovor o darovanju nekretnina od 03. siječnja 2013. g., a koji da je ugovor ovjeren dana 03. siječnja 2013.g., kod Marije Hrvatin, javnog bilježnika u [adresa], pod brojem ovjere: OV-9/13. Navedenim ugovorom tužiteljica da je pravnom predniku tuženika u svojstvu obdarenika prenijela u vlasništvo ½ dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] temeljem kojeg ugovora da se je isti upisao kao suvlasnik na predmetnoj nekretnini. Uknjižba prava vlasništva izvršena da je temeljem rješenja Općinskog suda u Poreču – [adresa], posl.br. Z-3994/14 od dana 02. listopada 2014.g. Nakon sklopljenog ugovora o darovanju, EPŠŽ da nikada nije stupio u posjed predmetne nekretnine, niti uopće dolazio u Hrvatsku. Da je tome tako da proizlazi i iz rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Poreč, broj: 511-08-27/5-UP/I-505/2011 od 26. listopada 2011. godine, kojim da je obustavljen postupak pokrenut povodom zahtjeva pokojnog NPŠŽ za produženje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj. U obrazloženju tog rješenja da se navodi kako je dana 26. studenog 2011.g. podnositelj zahtjeva (EPŠŽ) pristupio u PP Poreč poradi davanja izjave na zapisnik, kada je između ostalog izjavio da odustaje od zahtjeva za produženje privremenog boravka te da će sa izvanbračnom suprugom odseliti iz Hrvatske i ići živjeti u [adresa]. Nakon donošenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Poreč, broj: 511-08-27/5-UP/I-505/2011 od **.**.2011., EPŠŽ da je istovremeno dobio i Zapovijed o napuštanju Republike Hrvatske kojim da mu je naloženo da napusti Republiku Hrvatsku u roku od 8 dana od dana izvršnosti spomenutog Rješenja. EPŠŽ da je nakon toga otišao trajno živjeti u [adresa] nakon čega da se više nije vraćao u Republiku Hrvatsku. Dakle, nesporno da je da je prije 2011.g. EPŠŽ dolazio u Hrvatsku te da mu je ranije bio odobren privremeni boravak, ali da to nije bio slučaj i nakon te godine. Iz Ugovora o darovanju kojim da je tužiteljica darovala predmetnu nekretninu pokojnom SPŠŽ, da proizlazi da je njegova adresa bila u Njemačkoj. Nadalje, on da je isti ugovor potpisao u SR Njemačkoj gdje da je živio, a tužiteljica koja da je često dolazila sama u Hrvatsku, ovjerila da je potpis kod javnog bilježnika u [adresa]. U svakom slučaju pokojni izvanbračni drug tužiteljice, EPŠŽ, nakon sklapanja spornog Ugovora o darovanju da nikada nije stupio u posjed predmetne nekretnine, niti da je ikada poslije tražio boravak u Republici Hrvatskoj. U međuvremenu da se je teško razbolio, pa da mu je putovanje bilo znatno otežano. Nesporno da je da je tužiteljica bila vlasnica uslužnog obrta [obrt], te da je ista obavljala poslove čišćenja kao i da je obrt bio prijavljen na adresi [adresa]. Obrt da je započeo s radom 2008.g. EPŠŽ bio da je zaposlenik obrta. Naposljetku da je obrt odjavljen dana 20. prosinca 2010. godine, dakle nekoliko godina prije sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju. Pokojni EPŠŽ bio da je duži niz godina bolestan i teže pokretan, a jedino da se tužiteljica brinula o njemu sve do smrti, dok da se tužene, njegove kćeri nisu interesirale o zdravstvenom stanju svoga oca, niti mu na bilo koji način pomagale. Troškove pogreba snosila da je isključivo tužiteljica. Nadalje, pokojni EPŠŽ da je bio prezadužen i insolventan te da je u SR Njemačkoj primao socijalnu pomoć. Isti da je obavljao manje i lakše poslove, ali zbog bolesti ni to da više nije bio sposoban. Stoga da isti nije imao novčana sredstva za kupnju nekretnine, kako da to pogrešno smatraju tuženice. Postupak stečaja u odnosu na pokojnog NPŠŽ vodio da se je kod Okružnog suda u Tübingenu u SR Njemačkoj pod brojem predmeta „Akte : 2 iN 169 -05“. Suprotno navodima tužene, osporava se da je EPŠŽ kupio predmetnu nekretninu. Istu da je stekao darovanjem, temeljem nevaljanog pravnog posla. Kao što da tuženice navode da bi tužba bila apsurdna, to i tužiteljica ističe kako je cijeli odgovor na tužbu apsurdan jer da se temelji na paušalnim, izmišljenim i ničim potkrijepljenim navodima tuženica, kćeri pokojnog NPŠŽ, koje da se nisu brinule, niti interesirale o svome ocu kada da je bio bolestan i kada da mu je bilo najteže. Prema navodima tuženica da ispada da je pok. EPŠŽ bio glavni graditelj u [adresa] i da je sve sam radio i gradio. Natpis sa google mapsa da ne dokazuje ništa osim da je postavljena tabela za djelatnost koju da pok. EPŠŽ kao stranac nije mogao obavljati u Hrvatskoj. On da nikada nije imao otvoren obrt, niti trgovačko društvo temeljem koje je obavljao poslove instalacija. Navodi iz odgovora na tužbu temelje da se na hipotetskim zaključcima jer da kćeri nisu bile u dobrom odnosu s ocem, a kamoli da su znale gdje je on i kakve on ima dogovore s tužiteljicom. Dokazi tuženica svode da se na google maps fotografije koje da su snimljene 2011.g., jer da zbog narušenog odnosa nisu imali obiteljske fotografije. Tuženice da nisu dolazile na predmetnu nekretninu jer da su znale da to nije nekretnina njihovog oca. Bilo da bi životno i logično da su kao njegove kćeri barem jednom došle u posjet ocu prije negoli se je on vratio u Njemačku 2011.g. Ali, ništa da se od toga nije dogodilo zbog narušenog odnosa s ocem, pa da se uslijed pomanjkanja činjenica, informacija i dokaza odgovor na tužbu svodi na izmišljene događaje. Koristeći se rječnikom tuženica, radi da se o apsurdnim navodima. Konačno, okolnost što je tužiteljica u tužbi naznačila da neće potraživati trošak u slučaju priznanja tužbenog zahtjeva da je usmjeren ka okončanju predmetnog postupka bez uzrokovanja sudskih troškova, a ne radi obeshrabrivanja tuženica da se protive tužbi. Tužiteljica dalje navodi da je, kao što da je već navedeno, tužiteljica s GPŠŽ sklopila Ugovor o darovanju nekretnina od 03. siječnja 2013. g., a koji da je ugovor ovjeren dana 03. siječnja 2013.g., kod Marije Hrvatin, javnog bilježnika u [adresa], pod brojem ovjere OV-9/13. Nakon sklopljenog ugovora o darovanju, EPŠŽ da nikada nije stupio u posjed predmetne nekretnine, niti uopće dolazio u Hrvatsku. Nadalje, tuženice da su se tijekom ovog sudskog postupka upisale kao suvlasnice nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. br. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina], na ½ dijela, temeljem Europske potvrde o nasljeđivanju, referentni br. 32 VI 1183/22 od 27. prosinca 2022. godine. Predmetna Europska potvrda o nasljeđivanju da je dokaz da je pok. N živio u [adresa] sve do svoje smrti. Naime, člankom 4. Uredbe (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 04. srpnja 2012.g. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju, propisano da je da sudovi države članice u kojoj je umrli imao svoje uobičajeno boravište u trenutku smrti imaju nadležnost odlučivati o nasljeđivanju u cijelosti. Dakle, i iz te isprave jasno da je kako je EPŠŽ stanovao u [adresa] te da isti nije bio u posjedu predmetne nekretnine. Slijedom svega navedenog predlaže se usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice.
4. U svojoj replici tuženice navode da, prije svega, valja ukazati da je tužiteljica s prvotuženom, njezinom djecom i suprugom bila uvijek u dobrim odnosima, s kojima da je redovito kontaktirala (telefonski i u vidu osobnih posjeta) sve do dana kada da je tužiteljica tražila od prvotužene (ali i drugotužene) da se iste odreknu nasljedstva njihova oca, pok. NPŠŽ. Naime, kako da je to već istaknuto u odgovoru na tužbu prvotužene i drugotužene, nakon smrti NPŠŽ tužiteljica da je pred Općinskim sudom u Poreču pokrenula ostavinski postupak iza pok. NPŠŽ, te od prvotužene i drugotužene tražila da se iste odreknu nasljedstva iza pok. oca, pa obzirom da ni prvotužena ni drugotužena na to nisu pristale, znajući da njihov otac to ne bi želio, već da je njegova namjera bila djeci i unucima ostaviti u suvlasništvu (zajedno s tužiteljicom) nekretninu koju da je velikim trudom stekao, tužiteljica da je prema tuženicama zauzela neprijateljski stav, te pokrenula predmetni postupak zahtjevajući isključivo vlasništvo nad predmetnom nekretninom, iako da joj to pravo ne pripada. Na navedenu okolnost pokušaja ishodovanja odricanja tuženica od nasljedstva pok. NPŠŽ predlaže da se saslušati i javnog bilježnika pred kojim da se vodio ostavinski postupak broj O-355/2021, UPP- OS-17/2021 Mariju Hrvatin. Postavlja da se pitanje iz kojeg razloga tužiteljica ovaj postupak nije pokrenula za života svojeg izvanbračnog supruga, kad da već smatra da je ništetnim pravnim poslom darovala nekretninu koja da u cijelosti njoj pripada, a što da bi svaka razumna osoba bila i učinila. Naime tko polovicu nečega svoga, i to još nečega vrijednog poput nekretnine, daruje ništetnim pravnim poslom i skoro 10 godina ne poduzima nikakve korake da vrati to svoje što da je bez valjane pravne osnove darovao. Tužiteljica da opetovano tvrdi kako prednik tuženica, pok. EPŠŽ, nikada nije stupio u posjed predmetne nekrentine označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da od dana sklapanja ugovora o darovanju 03. siječnja 2013. nije stupio u posjed iste nekrentine, niti dolazio u Republiku Hrvatsku. Tuženice i dalje osporavaju navedenu tvrdnju tužiteljice, te vezano za odnos između pok. NPŠŽ i predmetne nekretnine upućuju na navode sadržane u odgovoru na tužbu. Ovdje da se dodatno ukazuje da je pok. EPŠŽ od dana kada je nekretnina kupljena 1998. godine pa sve do godine svoje smrti 2020. bio u posjedu predmetne nekretnine jer da je redovito više puta godišnje dolazio u Republiku Hrvatsku, a neko da je vrijeme u Republici Hrvatskoj i duže boravio. Naime, kako da je već istaknuto u odgovoru na tužbu, predmetna nekretnina kupljena da je novcem pok. NPŠŽ koji da je već tada bio u vezi s tužiteljicom, a na čije ime da je, zbog toga što da je ista hrvatska državljanka, upisana predmetna nekretnina. Poznato da je kako je stjecanje vlasništva za državljane Europske unije prije 2009. godine bilo otežano, te da je iz tog razloga, imajući povjerenje u svoju životnu partnericu, pok. EPŠŽ pristao kupljenu nekretninu upisati na ime tužiteljice, iako da se ista imala smatrati bračnom stečevinom već od samog trenutka kupnje, te da je već od samog početka jedna polovice iste nekretnine pripadala pok. SPŠŽ, neovisno o zemljišnoknjižnom stanju. Darovnim ugovorom od 03.01.2013. samo da je formalizirano suvlasništvo na predmetnoj nekretnini između pok. NPŠŽ i tužiteljice kao izvanbračnih drugova. Dokaz tome da su mnogobrojne fotografije koje da potječu s mobitela pok. NPŠŽ, koji da je iste sam sačinio fotografiranjem na licu mjesta gdje da se predmetna nekretnina nalazi, a koje da prikazuju tijek radova izgradnje iste, pok. NPŠŽ u [adresa], članove njegove obitelji u posjeti Republici Hrvatskoj, te poslovno vozilo pok., kao i dočeke nove godine u Republici Hrvatskoj 2016. i 2019. godine NPŠŽ. Naime, kako da je već istaknuto u odgovoru na tužbu, za stanje i izgled predmetne nekretnine kakvi da su sad zaslužan da je pok. EPŠŽ koji da je vršio građevinske radove te istu nekretninu izgradio do stanja u kakvom da je sad. Naime pok. EPŠŽ često da je na predmetnu nekretninu dolazio prikolicom transportirajući građevinski materijal koji da je kupovao u Njemačkoj, kako bi mogao obavljati građevinske radove na kupljenoj nekretnini, a sve kako da proizlazi iz priloženih fotografija koje da su sačinjene na licu mjesta i to sve u spornom razdoblju za koje da tužiteljica tvrdi da pok. EPŠŽ nije bio na predmetnoj nekretnini, odnosno u Republici Hrvatskoj. Ujedno se ističe da su i članovi obitelji pok. NPŠŽ u spornom razdoblju dolazili na odmor na predmetnu nekretninu (tuženice, suprug i djeca prvotužene), a kako da je to vidljivo iz fotografija istih s lica mjesta koje da se također dostavljaju. Što se tiče Rješenja Ministarstva unutarnjih poslova od 26. listopada 2011. i odustanka pok. NPŠŽ od produljena privremenog boravka u Republici Hrvatskoj 2011. godine isto da ničim ne dokazuje da pok. EPŠŽ nije bio u posjedu predmetne nekretnine, odnosno da isti u posjed iste nekretnine nije nikada stupio, jer da privremeni boravak i posjed nisu nužno povezani jedni s drugim. Sve i da od 2011. godine pok. EPŠŽ nije imao prijavljeni privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, isti da je u Republiku Hrvatsku iz Njemačke redovito dolazio više puta godišnje kako bi radio na predmetnoj nekretnini i nadzirao radove koje bi izvodili drugi izvođači, te donosio građevinski materijal prikolicom, stoga da je posjed pok. NPŠŽ predmetne nekretnine neupitan i nakon 2011. godine. Ponovno se ističe da tužiteljica na predmetnu nekretninu nikada nije dolazila sama već uvijek isključivo s pok. GPŠŽ, obzirom da tužiteljica za života pok. NPŠŽ nije imala vozačku dozvolu te da nije nikada samostalno bez pok. NPŠŽ došla u predmetnu nekretninu. Nadalje, vezano za zdravstveno stanje pok. NPŠŽ, ne osporava se da je isti krajem 2020. godine preminuo od teške bolesti, međutim 2013. godine, kao ni ranije, isti da nije bio bolestan, te naknadna bolest koja da je nastupila i dovela do smrti da ne isključuje činjenicu da je isti bio u posjedu predmetne nekretnine 2013. godine, kao i puno godina ranije, kao i više godina nakon 2013. godine, toliko da je čak bolestan, u godini kad je preminuo, 2020., bio u Republici Hrvatskoj u [adresa] u predmetnoj nekretnini. U odnosu na navode tužiteljice da je pok. EPŠŽ primao socijalnu pomoć (tužiteljica da nije dostavila nikakav dokaz o takvoj tvrdnji), da je nad istime proglašen stečaj, te da isti nije imao novčana sredstva za kupnju nekretnine, ukazuje se da je nekretnina kupljena 1998. godine dakle 10 godina prije spomenutog stečaja, a radovi rekonstrukcije i nadogradnje predmetne nekretnine rađeni da su kasnijih godina pa sve do 2020. godine kada da je pok. pok. EPŠŽ mogao osigurati sredstva za potrebne radove na predmetnoj nekretnini, obzirom da je isti uvijek radio u Njemačkoj, neovisno o formalnom stečajnom postupku koji da je, ponavlja se, okončan 2008. godine, što da ne isključuje da je pok. EPŠŽ narednih godina bio ponovno poslovno aktivan i ostvarivao prihode, a što da je i bio slučaj. Glede tvrdnje tužiteljice da bi izdavanje Europske potvrde o nasljeđivanju značilo da pok. EPŠŽ nije bio u posjedu predmetne nekretnine, ističe se da je dostavljena Europska potvrda o nasljeđivanju izdana isključivo iz razloga što da je zadnje uobičajeno boravište pok. PPŠŽ bilo u Njemačkoj na dan njegove smrti krajem 2020. godine. Tužiteljica da ponovno brka pojmove boravišta i posjeda, smatrajući da nedostatak boravišta ujedno znači i nedostatak posjeda, a što da međutim nije točno. Naime bez ulaženja u objašnjenje što znači pojam „posjed“, ovim da se putem samo ukazuje kako posjed predstavlja faktičnu vlast nad stvari, a što da znači svakodobna, realna mogućnost faktičnog raspolaganja stvari. Dakle pok. EPŠŽ, iako da je svoje boravište imao u [adresa], imao da je mogućnost svakodobnog, realnog faktičnog raspolaganja istom nekretninom dolaskom u Republiku Hrvatsku, a što da je mogao u svakom trenutku, pa čak i nedugo prije svoje smrti 2020. godine, a kamoli u spornom razdoblju od 2013. godine, kao i prije toga od samog trenutka kupnje iste 1998. godine. Slijedom svega prethodno navedenog, tuženice smatraju da je tužbeni zahtjev u potpunosti neosnovan i neutemeljen, te posljedično predlažu njegovo odbijanje.
5. U svojoj replici tužiteljica navodi da su fotografije priložene po tuženicima bespredmetne, jer da iz istih nije razvidno kada su sačinjene, a niti da je pok. EPŠŽ bio u posjedu predmetne nekretnine. Na fotografijama na kojima da je vidljiv doček Nove godine da nije vidljiv pok. EPŠŽ, niti u kojem gradu su iste sačinjene. Za vrijeme gradnje na predmetnoj nekretnini 2008. pok. EPŠŽ da nije boravio u [adresa], a te fotografije da mu je poslala tužiteljica. Tužiteljica da je 16. rujna 1999. razvedena, te da je od 2001., pa do njegove smrti bila u izvanbračnoj zajednici sa pok. EPŠŽ.
6. U svojoj replici tuženice navode da je njihov pravni prednik bio u suposjedu predmetne nekretnine od sklapanja ugovora o kupoprodaji temeljem kojeg se tužiteljica uknjižila kao vlasnik predmetne nekretnine, pa sve do svoje smrti, uključujući i vrijeme u kojem je bio sklopljen sporni ugovor o darovanju. Iako da tuženice smatraju da to nije bitno u ovom predmetu, navode da je iz dostavljene dokumentacije o stečajnom postupku vidljivo da je stečaj obustavljen, jer da je provedena završna dioba, iz čega da proizlazi da je pok. EPŠŽ imao imovine. Fotografije priložene u spis da su sačinjene na predmetnoj nekretnini i u [adresa], i to nakon sklapanja spornog ugovora o darovanju.
7. U svojoj replici tužiteljica navodi da su navodi tuženica koji se odnose na stečaj i suposjed paušalni i neosnovani.
8. U parničnom postupku se odlučne činjenice utvrđuju sa stupnjem izvjesnosti, u smislu da uvjerenje suda o njima mora biti takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost.
9. Sud je tokom postupka odbio prijedloge stranaka da sud pribavi određene isprave, jer je, sukladno čl. 232. st. 1. ZPP-a, stranka dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda.
U dokaznom postupku je izvršen uvid u: fotografije (67, 71, 73, 76, 77, 160-232), kao i u iste te fotografije u sustavu eSpis, rješenje MUP-a, PU Istarske, PP Poreč od 26. listopada 2011. (95), zapovijed o napuštanju Republike Hrvatske MUP-a, PU Istarske, PP Poreč od 26. listopada 2011. (96), rješenje Ureda državne uprave u Istarskoj županiji od 21. veljače 2008. (97), ugovor o radu od 1. lipnja 2008. (99-100), rješenje Ureda državne uprave u Istarskoj županiji od 20. prosinca 2010. (98), Europsku potvrdu o nasljeđivanju (121-143), ispravu o potvrdi izvanbračne zajednice od 13. listopada 2009. (244), dopis PP Poreč-Parenzo od 27. studenog 2024. (248), Ugovor o darovanju od 3. siječnja 2013. (6-8), izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz (149-151). Saslušani su svjedoci SP, ŠP i PP, predloženi po tužiteljici, te GPŠ, ZP i HP, predloženi po tuženicama. Saslušana je tužiteljica. Nisu saslušane tuženice, jer se, iako pozvane, nisu odazvale pozivu. Nisu izvedeni drugi dokazi, jer su već oni izvedeni bili dostatni za utvrđenje odlučnih činjenica.
10. Među strankama je nesporno da su tuženice kćeri i zakonske nasljednice iza pok. NPŠŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].
Nesporno je da se tužiteljica, kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bila uknjižila sa 04. veljače 2005., temeljem ugovora o darovanju nekretnina od 03. veljače 2005., sklopljenog između EP, kao darovatelja i tužiteljice, kao daroprimatelja, te da je tada k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] imala površinu od 189 m2.
Nesporno je da se tužiteljica, kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bila uknjižila sa 09. travnja 2004., temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina od 08. lipnja 1998., sklopljenog između EP, kao prodavatelja i tužiteljice, kao kupca, te da je tada k. č. br. [katastarska čestica] imala površinu od 370 m2.
Nesporno je da je sa 11. lipnja 2008., temeljem prijavnog lista i kopije katastarskog plana DGU, Područnog ureda za katastar Pazin, Ispostave Poreč od 29. listopada 2007., klase: 932-06/07-02/508 i pravomoćnog rješenja DGU, Područnog ureda za katastar, Ispostave Poreč od 14. travnja 2008., klase:
UP/I-932-07/08-02/82, poništena k. č. br. [katastarska čestica] i njena površina unesena u k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
Nesporno je da se k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (dalje: predmetna nekretnina) nalazi u [adresa], Grad Poreč-Parenzo, na adresi [adresa].
Nesporno je da je predmetna nekretnina u naravi kuća i dvorište.
Nesporno je da je predmetna nekretnina ona prikazana na fotografiji (218).
Uvidom u ispravu o potvrdi izvanbračne zajednice od 13. listopada 2009. utvrđeno je da tom ispravom tužiteljica i pok. EPŠŽ potvrđuju da već više godina žive u zajednici, te da se njihova izvanbračna zajednica u potpunosti kvalificira kao životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca.
Nesporno je da je tužiteljica bivši izvanbračni drug pok. NPŠŽ, kao i da je tužiteljica, tokom trajanja izvanbračne zajednice s pravnim prednikom tuženica, pok. GPŠŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], sklopila ugovor o darovanju nekretnina od 03. siječnja 2013., a koji ugovor je ovjeren dana 03. siječnja 2013. kod Marije Hrvatin, javnog bilježnika u [adresa], pod brojem ovjere OV- 9/13.
Nesporno je da je navedenim ugovorom tužiteljica pravnom predniku tuženica u svojstvu obdarenika prenijela u vlasništvo ½ dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], temeljem kojeg ugovora se isti upisao kao suvlasnik na predmetnoj nekretnini.
Uvidom u ugovor o darovanju nekretnina od 03. siječnja 2013. utvrđeno je da je tim ugovorom ugovoreno da daroprimatelj stupa u posjed nekretnine iz ugovora danom njegovog zaključenja. Ovaj ugovor nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta, niti ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.
Nesporno je da je uknjižba prava suvlasništva izvršena temeljem rješenja Općinskog suda u Poreču-Parenzo, posl. br. Z-3994/14 od dana 02. listopada 2014.
Nesporno je da je EPŠŽ preminuo **.**.2020., te da iza njega kao nasljednici (osim tužiteljice) dolaze i tuženice, inače njegova djeca iz prijašnjeg braka.
Nesporno je da tužiteljica nema, niti je imala vozačku dozvolu.
Uvidom u rješenje MUP-a, PU Istarske, PP Poreč od 26. listopada 2011. utvrđeno je da je tim rješenjem riješeno da se obustavlja postupak pokrenut povodom zahtjeva NPŠŽ, državljanina SR Njemačke, za produženje privremenog boravka u RH, te da je imenovani dužan napustiti RH u roku od 8 dana od dana izvršnosti rješenja. U obrazloženju rješenja se navodi da je imenovani bio podnio zahtjev za produženje boravka u RH u svrhu spajanja obitelji temeljem izvanbračne zajednice, te da je odustao od zahtjeva, jer da će sa izvanbračnom suprugom odseliti iz Hrvatske i ići živjeti u [adresa].
Uvidom u zapovijed o napuštanju Republike Hrvatske MUP-a, PU Istarske, PP Poreč od 26. listopada 2011. utvrđeno je da u toj zapovijedi stoji da je NPŠŽ BPŠ dužan napustiti RH u roku od 8 dana preko graničnog prijelaza, računajući od izvršnosti rješenja od 26. listopada 2011.
Uvidom u dopis PP Poreč od 27. studenog 2024. utvrđeno je da u tom dopisu stoji da je EPŠŽ od 18. studenog 2008. do 12. prosinca 2011. imao prijavljeno boravište na adresi [adresa], te da nakon toga nema evidentirano važeće boravište u [adresa].
Uvidom u rješenje Ureda državne uprave u Istarskoj županiji od 21. veljače 2008. utvrđeno je se tim rješenjem u obrtni registar upisuje obrt [obrt], uslužni obrt, vl. NP, [adresa].
Uvidom u ugovor o radu od 01. lipnja 2008. utvrđeno je da je taj ugovor sklopljen između Profi servisa, uslužnog obrta, vl. NP, [adresa], kao poslodavca i NPŠŽ, kao radnika.
Uvidom u fotografiju (77) utvrđeno je da je na adresi 16A, [adresa], stajao natpis: "Profi servis, servis u kući i vrtni poslovi, Vodoinstalacije i centralno grijanje Ewald".
Uvidom u rješenje Ureda državne uprave u Istarskoj županiji od 20. prosinca 2010. utvrđeno je da je tim rješenjem u obrtni registar upisana odjava obrta [obrt], uslužni obrt, vl. NP, [adresa].
Uvidom u Europsku potvrdu o nasljeđivanju od 27. prosinca 2022. utvrđeno je da je pok. EPŠŽ u trenutku smrti imao adresu u Njemačkoj.
Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz, utvrđeno je da su se tuženice, temeljem zapisnika o posvjedočenju činjenica sa zahtjevom za uknjižbu prava vlasništva od 28. veljače 2023. i europske potvrde o nasljeđivanju od 27. prosinca 2022. uknjižile kao suvlasnice k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (na suvlasničkom dijelu na kojem je bio uknjižen pok. EPŠŽ), svaka u ¼ dijela.
Prema iskazu svjedoka SP, u bitnom, isti živi cca 100 m od kuće na adresi [adresa]. Par puta je bio u toj kući, i to zadnjih par godina. Kada je bio u kući u njoj je bila samo tužiteljica. Navedenu kuću koristi tužiteljica. Ne zna koliko godina ona koristi tu kuću. Ne zna da li je još netko osim tužiteljice koristio navedenu kuću. Nije poznavao pok. EPŠŽ. Ne zna da li ga je ikada vidio. Par puta je vozio tužiteljicu iz [adresa] u [adresa] na autobus, za što mu je platila. Vozio ju je na autobus zato što je ona s tim autobusom odlazila u Njemačku.
Prema iskazu svjedokinje ŠP, u bitnom, ista živi cca 100 m od kuće u [adresa] na kućnom broju 16A. Tu kuću koristi tužiteljica. Ne zna da li je tu kuću još netko koristio osim nje. Svjedokinja je nekoliko puta bila u toj kući, ne zna točno kada prvi put, ali to je moglo biti pred 15 godina. Nikada kada je bila u toj kući nikoga drugog osim tužiteljice nije zatekla u kući. Tužiteljica je bila sama. Budući da je tužiteljica radila u Njemačkoj, više je vremena provodila u Njemačkoj, a tu je bila za vrijeme godišnjeg odmora. Kada je tužiteljica bila tu, svjedokinja ju je mogla posjećivati otprilike jednom tjedno. Tužiteljica je iz Njemačke dolazila autobusom, a s autobusnog kolodvora taksijem. Svjedokinja misli da su ona i njen suprug čak jednom prilikom išli po tužiteljicu na autobusni kolodvor. Svjedokinji nije poznata osoba po imenu EPŠŽ.
Prema iskazu svjedoka TP, u bitnom, isti je od 2013. u penziji i od tada je više u [adresa] nego u Mariboru. Ranije, dok je radio, u [adresa] je bio za ferije i za vikende. Kuću na adresi [adresa] koristi tužiteljica. Svjedok misli da je par godina u kući bio i pok. EPŠŽ, kojeg je znao iz viđenja, te da je on koristio kuću negdje otprilike do 2010. Više puta je razgovarao sa pok. EPŠŽ, i to kada bi izlazio s automobilom iz dvorišta, a jednom prilikom mu je popravljao i neku pipu za vodu. Svjedok ne zna kada je zadnji put vidio pok. EPŠŽ, ali misli da je to bilo negdje 2010. Svjedok je jednom prilikom pitao tužiteljicu gdje je EPŠŽ i ona mu je rekla da je otišao u Njemačku. Svjedok je par puta bio u toj kući, prvi put negdje 2007., a zadnji put 2024., i u kući je bila samo tužiteljica.
Prema iskazu svjedoka GPŠ (supruga tuženice ad1), u bitnom, isti je tuženicu ad1 upoznao 2011., a tužiteljicu i pok. EPŠŽ 2012. Od samog početka je bilo jasno da tužiteljica i EPŠŽ imaju kuću u [adresa] u koju odlaze i koju nadograđuju. Svjedok je osobno dolazio u kuću u [adresa]. Prvi put je u toj kući bio 2015., na godišnjem odmoru, a zadnji put 2020., neposredno pred smrt pok. EPŠŽ. U tom periodu je često dolazio u tu kuću. Uvijek kada je dolazio u kući su zajedno bili tužiteljica i pok. EPŠŽ, koji su zajedno živjeli u toj kući, kao da su u braku. Pok. EPŠŽ je zadnji put bio u kući 2020., onda kada i svjedok. Pok. EPŠŽ je do svoje smrti kontinuirano dolazio u kuću i uvijek kada bio dolazio nešto popravljao. Pok. EPŠŽ je svaki slobodni trenutak koristio da dođe iz Njemačke u ovu kuću. Svjedok ne može zamisliti da je tužiteljica ikad dolazila u kuću bez EPŠŽ, budući da nije vozila, pa ju je ovaj morao voziti. Svjedok se je sa EPŠŽ telefonski čuo jednom mjesečno ili jednom kvartalno. EPŠŽ je bio jako bolestan i želio je umrijeti u Hrvatskoj. Iako je bio bolestan mogao je putovati. Kada je EPŠŽ zadnji put bio u kući, on je vozio iz Njemačke.
Prema iskazu svjedoka RP (sina tuženice ad1), u bitnom, isti je u predmetnoj kući bio tri puta, prvi put 2015., a zadnji put 2020. Svaki put je tamo bio sa tuženicom ad1 i GPŠ. Svaki put su tamo bili tužiteljica i pok. EPŠŽ, koji su u kući živjeli. Svjedok zna da su tužiteljica i pok. EPŠŽ, i prije nego je svjedok prvi put bio u kući, dolazili u kuću na godišnji odmor. To zna jer su ih telefonski zvali da im čestitaju rođendan. Kada je svjedok dolazio u kuću, u njoj se uvijek nešto radilo i nadograđivalo. Sa pok. EPŠŽ se je telefonski čuo, kvartalno i za praznike.
Prema iskazu svjedoka HP, u bitnom, isti poznaje tužiteljicu, a poznavao je i pok. EPŠŽ. Upoznao ih je tako što im je kao odvjetnik pružao pravne usluge. Ne sjeća se od kada ih je točno poznavao. Zna da su bili suvlasnici kuće u [adresa]. Sretao ih je u gradu. Oboje su živjeli u kući u [adresa]. Svjedok nikada nije bio kod njih kući, ali s obzirom da su bili zajedno, zaključuje da su zajedno živjeli u kući. Nije mu ništa poznato o tome kada je pok. EPŠŽ prestao živjeti u [adresa].
Prema iskazu tužiteljice, u bitnom, ista je bila dva puta u braku. Prvi put se razvela 1988., ponovno se udala 1989., te se razvela 1999. U izvanbračnoj zajednici sa pok. EPŠŽ je bila od 2003. do njegove smrti. Do 2011. godine zadnje dvije i pol godine su zajedno stanovali u kući u [adresa]. Do 2008. tužiteljica je radila u Njemačkoj, te tamo živjela zajedno sa pok. EPŠŽ, a za godišnji odmor dolazila u kuću u [adresa]. Do 2008. pok. EPŠŽ nije nikad bio u kući u [adresa]. 2011. tužiteljica i pok. EPŠŽ su se vratili u Njemačku. Tužiteljica misli da nakon 2011. pok. EPŠŽ više nikad nije dolazio u [adresa]. Dok su zajedno živjeli u [adresa], imali su samo jedan ključ kuće i taj ključ imala je tužiteljica. Kasnije je tužiteljica napravila još jedan ključ za EPŠŽ, ali ga on nije koristio. Svugdje su išli zajedno, pa su koristili ključ koji je imala tužiteljica. Imali su firmu za čišćenje. Budući da pok. EPŠŽ nije znao jezik, tužiteljica je uvijek s njim išla kod mušterija. Nakon 2011. tužiteljica je obilazila kuću u [adresa] barem 4 puta godišnje, dolazila je iz Njemačke autobusom i vraćala se autobusom. Pok. EPŠŽ više nije imao namjere vratiti se u Hrvatsku, dok je tužiteljica imala tu namjeru, jer je mislila da će se ipak moći zajedno vratiti. Pok. EPŠŽ je u Njemačkoj bolovao od više bolesti sa kojima je bio opterećen. Na fotografijama (168 i 170) se nalazi pok. EPŠŽ. Tužiteljica ne zna gdje su, niti kada snimljene te fotografije. Na fotografiji (172) je pok. EPŠŽ u [adresa]. Tužiteljica ne zna kada je ta fotografija snimljena, niti tko ju je snimio. Na fotografiji (174) se nalazi pok. EPŠŽ u [adresa]. Tužiteljica ne zna tko je, niti kada snimio tu fotografiju. Na fotografiji (176) su tužiteljica i pok. EPŠŽ na rivi u [adresa]. Tužiteljica ne zna tko je niti kada snimio tu fotografiju. Na fotografiji (178) je pok. EPŠŽ na rivi u [adresa]. Tužiteljica ne zna tko je, niti kada snimio tu fotografiju. Na fotografiji (180) su pok. EPŠŽ i tuženica ad1. Tužiteljica ne zna tko je, niti kada snimio tu fotografiju. Na fotografijiama (182 i 184) je pok. EPŠŽ na rivi u [adresa]. Tužiteljica ne zna tko je, niti kada snimio ove fotografije. Na fotografiji (192) je pok. EPŠŽ. Tužiteljica ne zna tko je, gdje, niti kada snimio ovu fotografiju. Na fotografiji (226) je, u sredini, vidljiv automobil pok. EPŠŽ u [adresa]. Tužiteljica ne zna tko je, niti kada snimio ovu fotografiju. Na fotografiji (230) je kuća u [adresa] i automobil pok. EPŠŽ. Tužiteljica ne zna tko je, ni kada snimio ovu fotografiju.
Uvidom u fotografije (168 i 170), te u iste te fotografije u sustavu eSpis utvrđeno je da su iste snimljene 13. kolovoza 2016. Iz fotografija je jasno da su iste snimljene u pulskoj areni. Kako je prema iskazu same tužiteljice na ovim fotografijama pok. EPŠŽ, to je jasno da je isti navedenog datuma bio u Puli, odnosno u RH.
Uvidom u fotografiju (172), te u istu tu fotografiju u sustavu eSpis utvrđeno je da je ista snimljena 17. kolovoza 2016. Kako je prema iskazu same tužiteljice na ovoj fotografiji pok. EPŠŽ u [adresa], to je jasno da je isti navedenog datuma bio u [adresa], odnosno u RH.
Uvidom u fotografiju (174), te u istu tu fotografiju u sustavu eSpis utvrđeno je da je ista snimljena 20. lipnja 2019. Kako je prema iskazu same tužiteljice na ovoj fotografiji pok. EPŠŽ u [adresa], to je jasno da je isti navedenog datuma bio u [adresa], odnosno u RH.
Uvidom u fotografiju (176), te u istu tu fotografiju u sustavu eSpis utvrđeno je da je ista snimljena 10. siječnja 2019. Kako su prema iskazu same tužiteljice na toj fotografiji tužiteljica i pok. EPŠŽ na rivi u [adresa], to je jasno da je potonji navedenog datuma bio u [adresa], odnosno u RH.
Uvidom u fotografiju (178), te u istu tu fotografiju u sustavu eSpis utvrđeno je da je ta fotografija snimljena 10. siječnja 2019. Kako je prema iskazu same tužiteljice na toj fotografiji pok. EPŠŽ na rivi u [adresa], to je jasno da je isti navedenog datuma bio u [adresa], odnosno u RH.
Uvidom u fotografiju (180), te u istu tu fotografiju u sustavu eSpis utvrđeno je ista snimljena 13. kolovoza 2016. Iz fotografije je jasno da je ista snimljena u pulskoj areni. Kako su prema iskazu same tužiteljice na ovoj fotografiji pok. EPŠŽ i tuženica ad1, to je jasno da je pok. EPŠŽ navedenog datuma bio u Puli, odnosno u RH.
Uvidom u fotografije (182 i 184), te u iste te fotografije u sustavu eSpis utvrđeno je da su iste snimljene 4. kolovoza 2016. Kako je prema iskazu same tužiteljice na ovim fotografijama pok. EPŠŽ na rivi u [adresa], to je jasno da je isti navedenog datuma bio u [adresa], odnosno u RH.
Uvidom u fotografiju (192), te u istu tu fotografiju u sustavu eSpis utvrđeno je da je ista snimljena 13. kolovoza 2016. Iz fotografije je jasno da je ista snimljena u pulskoj areni. Kako je prema iskazu same tužiteljice na ovoj fotografiji pok. EPŠŽ, to je jasno da je isti navedenog datuma bio u Puli odnosno u RH.
Uvidom u fotografiju (226), te u istu tu fotografiju u sustavu eSpis utvrđeno je da je ista snimljena 20. kolovoza 2016. Kako je prema iskazu same tužiteljice na ovoj fotografiji, u sredini, automobil pok. EPŠŽ u [adresa], to je jasno da je navedenog datuma njegov automobil bio u [adresa], odnosno u RH.
Uvidom u fotografiju (230), te u istu tu fotografiju u sustavu eSpis utvrđeno je da je ista snimljena 25. listopada 2015. Kako su prema iskazu same tužiteljice na fotografiji kuća u [adresa] i automobil pok. EPŠŽ, to je jasno da je navedenog datuma njegov automobil bio u [adresa], odnosno u RH.
Iz navedenih fotografija je izvjesno da je pok. EPŠŽ 2015., 2016. i 2019. bio u RH, odnosno, u [adresa] i okolici, dakle, i nakon sklapanja predmetnog ugovora o darovanju.
Prema čl. 10. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik. Prema st. 6. istog članka kada isti posjed stvari ima više osoba, one su suposjednici.
S obzirom na iskaz same tužiteljice (gdje je iskazala da su ona i pok. EPŠŽ, do 2011. godine, zadnje dvije i pol godine zajedno stanovali u kući na predmetnoj nekretnini), te da se posjed kuće sastoji u neposrednom korištenju kuće radi stanovanja, tužiteljica i pok. EPŠŽ su, kao izvanbračni supružnici, do 2011. bili u suposjedu predmetne nekretnine.
Prema čl. 28. st. 1. ZV-a posjed stvari je prestao, uz ostalo, kad je posjednik svojom voljom napustio stvar.
S obzirom da je pok. EPŠŽ, zajedno s tužiteljicom, do 2011. bio u suposjedu predmetne nekretnine, odlučno je da li je isti svojom voljom napustio predmetnu nekretninu.
Samo činjenica da je pok. EPŠŽ 2011. odselio u Njemačku, ne znači nužno i da je napustio predmetnu nekretninu.
Činjenica da je pok. EPŠŽ i nakon sklapanja predmetnog ugovora o darovanju boravio u [adresa] i njegovoj okolici, te da niti iz jednog dokaza ne proizlazi, niti to tužiteljica tvrdi, da je pok. EPŠŽ tada boravio u nekoj drugoj nekretnini, pruža osnovu za utvrđenje da je pok. EPŠŽ i nakon 2011. boravio u predmetnoj nekretnini, odnosno da je nije svojom voljom napustio. To, pak, upućuje na zaključak da je i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o darovanju pok. EPŠŽ bio u suposjedu predmetne nekretnine. To potvrđuju i iskazi svjedoka GPŠ i RP, koji su o tome iskazivali neposredno uvjerljivije od tužiteljice, pri čemu ih ne demantiraju, sa stupnjem izvjesnosti, ni iskazi svjedoka SP i ŠP (koji nikada u kući na predmetnoj nekretnini nisu vidjeli nikog drugog osim tužiteljice, ali ne znaju da li je tu kuću koristio još netko osim tužiteljice), ni iskaz svjedoka TP (koji misli da je i pok. EPŠŽ negdje otprilike do 2010. par godina koristio kuću na predmetnoj nekretnini), kao niti ostali dokazi. To što pok. EPŠŽ nije imao prijavljeno prebivalište/boravište na predmetnoj nekretnini je irelevantno.
Prema čl. 482. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) ugovor o darovanju nekretnine sklapa se u pisanom obliku. Prema st. 2. istog članka ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.
Prava predaja darovane nekretnine u suposjed je izvršena i kada je daroprimac u vrijeme darovanja bio u suposjedu darovane nekretnine zajedno sa darovateljem.
Kraj utvrđenja da je pok. EPŠŽ u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o darovanju (kojim mu je darovana ½ dijela predmetne nekretnine) bio u suposjedu predmetne nekretnine sa tužiteljicom, te da taj njegov suposjed za vrijeme njegovog života nije prestao, nema mjesta utvrđenju da se radi o ugovoru o darovanju bez prave predaje stvari. Posljedično, ovaj ugovor nije suprotan prisilnom propisu, te nije ništetan u smislu čl. 322. st. 1. ZOO-a, te nema ni posljedica ništetnosti iz čl. 323. st. 1. istog zakona.
Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u t. I dispozitiva.
11. Obje su strane zatražile naknadu parničnih troškova.
Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi parnične troškove.
Tuženice nisu izgubile ovu parnicu, pa nisu dužne naknaditi tužiteljici parnične troškove. Zato je odlučeno kao u t. II dispozitiva.
Tužiteljica je izgubila ovu parnicu, pa je dužna naknaditi tuženicama parnične troškove.
Tuženicama su priznati slijedeći parnični troškovi: za sastav odgovora na tužbu 220,00 eur (Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 40. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), za zastupanje na ročištu 11. studenog 2024. 220,00 eur (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 40. t. 1.), za zastupanje na ročištu 27. siječnja 2025. 220,00 eur (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 40. t. 1.), za zastupanje na ročištu 08. svibnja 2025. 220,00 eur (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 40. t. 1.), za zastupanje na ročištu 27. lipnja 2025. 220,00 eur (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 40. t . 1.). za zastupanje na ročištu
07. listopada 2025. 220,00 eur (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 40. t. 1.), za PDV na ove radnje 330,00 eur (Tbr. 46.) i za troškove tumača 80,00 eur, ili ukupno 1.730,00 eur.
Nisu im priznati troškovi sastava podneska podnesenog 24. listopada 2024., jer ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, budući da su sadržaj ovog podneska mogle iznijeti usmeno na ročištu za koje su im priznati troškovi zastupanja, a što su, konačno, i učinile. Shodno tome, nisu im priznati ni troškovi PDV-a na ovu radnju. Nisu im priznati troškovi izbivanja iz pisarnice njihovog punomoćnika – odvjetnika, jer je njihov odvjetnik izbivao iz pisarnice upravo da bi tuženice zastupao na ročištima, zbog čega je ostvario pravo na nagradu za to zastupanje, a za koja ročišta su tuženicama priznati troškovi zastupanja. Shodno tome, nisu im priznati ni troškovi PDV- na te stavke. Nisu im priznati putni troškovi njihovog punomoćnika – odvjetnika, radi pristupa ročištima na relaciji [adresa] (x3), jer troškovi zastupanja odvjetnika čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodi parnica mogu iznositi samo onoliko koliko bi iznosili i troškovi odvjetnika čije je sjedište u mjestu parničnog suda, a ovaj odvjetnik ne bi imao te troškove. Nisu im priznati troškovi sudske pristojbe na odgovor na tužbu, jer te troškove nemaju, budući da, sukladno čl. 4. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama, nisu obveznice plaćanja ove pristojbe.
Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u t. III dispozitiva.
U Poreču-Parenzo, 10. listopada 2025.
S u d a c:
Alen Barbić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud, kao drugostupanjski sud.
DNA:
1. tužiteljici p.p.
2. tuženicama p.p.
S u d a c:
