Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Trg sv. Josipa 12, 33520 Slatina

Poslovni broj: Pn-60/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu Tomislavu Kuči, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 2. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 10. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati iznos od 198.000,00 kn odnosno 26.279,11 €, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 19.4.2016. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 10.937,50 kn odnosno 1.451,66 €, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 19.12.2017. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati iznos od 100.800,00 kn odnosno 13.378,46 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.5.2013.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.6.2013.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.7.2013.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.8.2013.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.9.2013.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.10.2013. 900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.11.2013. 900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.12.2013. 900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.1.2014.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.2.2014.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.3.2014.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.4.2014.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.5.2014.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.6.2014.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.7.2014.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.8.2014.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.9.2014.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.10.2014. 900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.11.2014. 900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.12.2014. 900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.1.2015.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.2.2015.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.3.2015.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.4.2015.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.5.2015.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.6.2015.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.7.2015.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.8.2015.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.9.2015.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.10.2015. 900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.11.2015. 900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.12.2015. 900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.1.2016.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.2.2016.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.3.2016.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.4.2016.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.5.2016.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.6.2016.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.7.2016.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.8.2016.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.9.2016.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.10.2016. 900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.11.2016. 900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.12.2016. 900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.1.2017.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.2.2017.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.3.2017.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.4.2017.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.5.2017.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.6.2017.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.7.2017.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.8.2017.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.9.2017.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.10.2017. 900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.11.2017. 900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.12.2017. 900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.1.2018.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.2.2018.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.3.2018.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.4.2018.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.5.2018.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.6.2018.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.7.2018.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.8.2018.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.9.2018.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.10.2018. 900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.11.2018. 900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.12.2018. 900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.1.2019.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.2.2019.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.3.2019.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.4.2019.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.5.2019.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.6.2019.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.7.2019.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.8.2019.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.9.2019.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.10.2019. 900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.11.2019. 900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.12.2019. 900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.1.2020.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.2.2020.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.3.2020.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.4.2020.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.5.2020.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.6.2020.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.7.2020.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.8.2020.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.9.2020.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.10.2020. 900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.11.2020. 900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.12.2020. 900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.1.2021.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.2.2021.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.3.2021.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.4.2021.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.5.2021.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.6.2021.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.7.2021.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.8.2021.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.9.2021.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.10.2021. 900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.11.2021. 900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.12.2021. 900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.1.2022.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.2.2022.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.3.2022.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.4.2022.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.5.2022.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.6.2022.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.7.2022.

900,00 kn odnosno 119,45 € tekućom od 16.8.2022.

godine do 31.7.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju od dana podnošenja tužbe pa ubuduće, sve dok za to budu postojali zakonski razlozi, isplaćuje svakomjesečne iznose od po 900,00 kn odnosno 119,45 €, s time da je dužan dospjele obroke platiti odjednom, a buduće najkasnije do svakog 05-og u mjesecu, zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama, koje teku od dospijeća svakog pojedinog obroka, pa do isplate.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, a sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 4.9.2022. tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi se navodi da se dana 20.4.2013. dogodila prometna nezgoda u kojoj je smrtno stradao otac tužitelja MI. Za nastanak prometne nezgode odgovoran je SI koji je upravljao poljoprivrednim traktorom koji je bio osiguran kod Generali osiguranja. Odvjetnica ĐIH je kao punomoćnica tužitelja dana 18.4.2016. kod ovog suda podnijela tužbu radi naknade štete protiv Generali osiguranja, te SI kao 2. tuženika. Spor je okončan pravomoćno donošenjem rješenja kojim se smatra da je tužba povučena. Iako uredno pozvana odvjetnica ĐIH nije pristupila na ročište dana 6.3.2017. U vrijeme poduzimanja štetne radnje nepojavljivanja na ročištu odvjetnik ĐIH bila je osigurana kod HOK osiguranja policom osiguranja od odgovornosti. U odnosu na neimovinsku štetu nastalu zbog smrti oca, pravne posljedice propusta osiguranice tuženika da se pojavi na raspravi, nastupile su pravomoćnošću rješenja kojim je utvrđeno da je tužba povučena i to dana 19.12.2017. Nedolazak na ročište 6.3.2017. rezultirao je donošenjem rješenja kojim se utvrđuje da je tužba povučena. Poginuli MI je uzdržavao svog mldb. sina ĐI. Punomoćnica tužitelja je propustila tužbom zahtijevati štetu u vidu rente koju gubi davanjem uzdržavanja zbog čega je nastupila zastara samog prava iz koje potječe pravo na potraživanje s osnova izgubljenog uzdržavanja. Po toj osnovi tužitelj trpi štetu u visini od 1.500,00 kuna mjesečno koliko je najmanje njegov otac doprinosio za uzdržavanje računajući od dana nastanka štete pa nadalje dok za to budu postojale zakonske pretpostavke. Propust bivše punomoćnice tužitelja očituje se i u činjenici što je tužbenim zahtjevom za isplatu neimovinske štete zatražila zateznu kamatu od dana donošenja presude umjesto od dana podnošenja zahtjeva, odnosno tužbe. Početkom veljače 2021. majka tužitelja MIH je kontaktirala s roditeljima poginulog MI koji su joj rekli da im je isplaćen iznos s osnova naknade štete vezano uz štetni događaj. Ista se pokušala interesirati o statusu sudskog predmeta kod odvjetnice, međutim, ista joj se nije javljala na telefon. Ista nije željela dati spis na uvid, nakon čega je majka tužitelja opozvala punomoć za zastupanje, a 10.5.2021. je vratila spis i dokumentaciju. U spomenutom postupku radi naknade štete koji su u povodu istog štetnog događaja pokrenuli roditelji poginulog pravomoćnom odlukom utvrđeno je kako je doprinos pokojnog MI nastanku štetnog događaja 40% zbog čega je osiguratelj štetnika dužan naknaditi roditeljima poginulih u omjeru od 60% od zatraženog iznosa. Uvažavajući nalaz i mišljenje prometnog vještaka, te sudske odluke kojima je utvrđen doprinos poginulog nastanku štetnog događaja u opsegu od 40%, tužitelj drži da je zbog opisanih propusta učinjenih od strane njegove punomoćnice – tuženikove osiguranice pretrpio slijedeću štetu i to 198.000,00 kuna kao iznos na koji je opravdano računao da će mu biti dosuđen s osnova neimovinske štete (60% od iznosa od 330.000,00 kuna) uvećano za iznos zakonske zatezne kamate tekuće od 19.4.2016. kao dana podnošenja tužbe u predmetu ovog suda Pn-36/2016, 10.937,50 kuna po osnovi naknade troškova parničnog postupka prema SI uvećano za zakonsku zateznu kamatu od dana nastanka štete – nastupa pravnih posljedica rješenja kojim je utvrđeno da je tužba povučena, 100.800,00 kuna na ime dospjelog iznosa izgubljenog uzdržavanja. Tužitelj se dana 3.9.2021. obratio tuženiku sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora, a koji je isti dopisom od 6.9.2021. otklonio kao pravno neosnovan.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare budući da je od nastanka eventualnog osiguranog slučaja (nedolazak na ročište) do podnošenja ove tužbe prošao opći zastarni rok od 5 godina. Poziva se na odluku Vrhovnog suda Rev- 905/2014 od 4. lipnja 2019. Ova tužba podnesena je 4.9.2022. dakle po proteku općeg zastarnog roka. Poziva se na čl. 16. st. 2. Uvjeta za osiguranje odvjetnika od odgovornosti. Smatra da je riječ o ugovornom odnosu između stranke i punomoćnika na koji se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) vezane uz ugovor o nalogu. Daje tumačenje pojedinih zakonskih odredbi o zastari i početku zastare. Tvrdi da potraživanje naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva u općem zastarnom roku, pri čemu se primjenjuje objektivni rok bez obzira kad je vjerovnik saznao za štetu. Objektivni rok zastare potraživanja naknade štete počinje teći od nastanka štete, a to se vrijeme ne mora podudarati s vremenom učinjene radnje, odnosno štetnog događaja. Ističe se i prigovor visine štete. Osporava se postojanje kumulativnog ispunjenja svih pretpostavki odgovornosti za štetu. Ističe se prigovor limita od 800.000,00 kuna. Ističe i prigovor na tijek kamata. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao svjedoke SIH i ĐIH, te je izvršio uvid u: dopis od 10. svibnja 2021., dopis od 9.7.2021., odštetni zahtjev, dopis, rodni list, spis ovog suda Pn-36/2016, rješenje, drugostupanjsku odluku i odluku Vrhovnog suda.

4. Svjedok MIH navela je u svom iskazu da koliko se sjeća 2014. poginuo je otac tužitelja MI. Majka je od tužitelja koji je u kritično vrijeme bio maloljetan, pa je u njegovo ime zastupala tužitelja, te je išla kod bivšeg punomoćnika, odvjetnika ĐIH, radi podnošenja tužbe radi naknade štete. U ime tužitelja potpisala je punomoć za zastupanje za naknadu štete. Dogovorili su se da se podnese tužba za naknadu štete protiv osiguranja, a imenovana je i podnijela tužbu za naknadu štete. Dogovor je bio s bivšom odvjetnicom da će podnijeti tužbu za sve vidove štete, a nisu posebno ugovarale i alimentaciju, međutim, smatra da je to obuhvaćeno time. Nije ni gledala što je obuhvaćeno tužbom, a u svoju bivšu odvjetnicu je imala povjerenja, a ni danas nije proučila tužbu, niti zna što je tužbom obuhvaćeno. Tek kasnije kad je otkazala punomoć, bivša odvjetnica joj je poslala svu dokumentaciju, a ona je to proslijedila novom odvjetniku. Kritične zgode odvjetnica joj je rekla da će izvući od osiguranja naknadu štete i to za sve što se bude moglo izvući, pa tako i za uzdržavanje. Punomoć je bila već unaprijed otisnuta na tiskanom obrascu, a ona ju je samo potpisala. Negdje u svibnju 2021. saznala je da je postupak za naknadu štete okončan povlačenjem tužbe presumiranim. Više puta u tom spornom periodu je zvala bivšu odvjetnicu, a 10. svibnja 2021. je dobila sve papire. Opozvala je punomoć odvjetnici ĐIH **.**.2021., a prije toga nije znala za ishod postupka, niti za troškove.

5. Svjedok ĐIH navela je u svom iskazu da je postupala u okviru onog što je zahtijevala zakonska zastupnica i majka mldb. ĐI, a to je isključivo utuženje naknade štete po pravnom osnovu duševnih boli zbog smrti bliskog srodnika, u konkretnom slučaju oca mldb. tužitelja, a prema navodima zakonske zastupnice mldb. tužitelja, mldb. ČI je već u vrijeme podnošenja te tužbe radi naknade štete ostvario pravo na obiteljsku mirovinu kao jedini korisnik nakon smrti njegovog oca MI, dakle, te prema navodima zakonske zastupnice on nije trpio nikakvu štetu zbog gubitka uzdržavanja, tim više što je MI kao roditelju koji nije živio s tužiteljem pravomoćnom presudom bilo naloženo plaćanje zakonskog uzdržavanja sukladno njegovim primanjima u to vrijeme. S bivšom zakonskom zastupnicom tužitelja tvrdi da nije bila ugovorena tužba radi plaćanja zakonskog uzdržavanja protiv osiguranja. Zakonska zastupnica tužitelja imala je priliku vidjeti tužbu i nije joj nikad spomenula da tužbom nije nešto obuhvaćeno. Nedugo nakon ročišta na koje nije pristupila u predmetu naknade štete izvijestila je zakonsku zastupnicu tužitelja o posljedicama nedolaska, a izvijestila ju je i da je protiv te odluke uložena žalba, a rekla joj je i o razlozima nedolaska na ročište. O nedolasku na ročište izvijestila je dakle zakonsku zastupnicu tužitelja, odnosno majku tužitelja, nekoliko dana nakon tog ročišta. U vezi uzdržavanja može reći da to nije bilo ugovoreno i stoga nije bilo ni utuženo, pa s majkom tužitelja u vezi toga ni nije bilo nikakvih razgovora, niti je kasnije provjeravala visinu obiteljske mirovine. Tužbom je obuhvatila sve vidove štete koji su bili dogovoreni, a ništa posebno nije govorila majci tužitelja u kritično vrijeme o nekim drugim mogućnostima, odnosno o tužbi za uzdržavanje protiv osiguranja.

6. Iz dopisa od 10. svibnja 2021. proizlazi da je odvjetnica ĐIH izvijestila SIH da je primila na znanje opoziv punomoći u predmetu naknade štete koji se vodio kod ovog suda, posl. br.: Pn-36/2016.

7. Iz dopisa od 9. srpnja 2021. utvrđeno je da je Hrvatska odvjetnička komora izvijestila punomoćnika tužitelja da je prema podacima kojima raspolaže HOK odvjetnica ĐIH tijekom 2017. bila osigurana kod HOK osiguranja.

8. Iz odštetnog zahtjeva od 3.9.2021. proizlazi da je isti podnio tužitelj putem svog punomoćnika tuženiku, radi isplate.

9. Iz dopisa tuženika tužitelju proizlazi da je tuženik izvijestio tužitelja da je odštetni zahtjev neosnovan.

10. Iz rodnog lista Matičnog ureda Orahovica od 16.6.2014. proizlazi da je ČI rođen **.**.2007. od oca MI i majke HI.

11. Iz spisa ovog suda Pn-36/2016 utvrđeno je da je kod ovog suda vođen parnični postupak po tužbi tužitelja mldb. ĐI koji je zastupan po majci i z.z. ŽI, koju zastupa odvjetnik ĐIH, protiv tuženika Generali osiguranja d.d. Zagreb i SI iz [adresa], radi naknade štete. U tužbi je navedeno da se dana 20. travnja 2013. dogodila prometna nezgoda u kojoj je smrtno stradao otac mldb. tužitelja MI. Zakonom o obveznim odnosima propisano je pravo na pravičnu novčanu naknadu za duševne bolove djeteta zbog smrti roditelja koja predstavlja naknadu kako za bol izazvanu samim saznanjem za smrt, tako i za sve kasnije bolove koje dijete trpi zbog gubitka roditelja. Tužitelj je predložio da sud donese presudu kojom će naložiti tuženicima da tužitelju solidarno naknade iznos od 220.000,00 kuna na ime neimovinske štete sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe. Iz zapisnika od 6. ožujka 2017. utvrđeno je da na ročište 6. ožujka 2017. iako uredno pozvana, nije pristupila punomoćnica tužitelja, a sud je donio rješenje kojim se smatra da je tužitelj povukao tužbu. Postupak je okončan donošenjem rješenja o presumiranom povlačenju tužbe 6. ožujka 2017., a naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana naknadi 2. tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 10.937,50 kuna. Drugostupanjskim rješenjem od 19. prosinca 2017. odbija se žalba mldb. tužitelja ĐI kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska odluka. Rješenjem Vrhovnog suda od 6. svibnja 2020. odbijena je revizija tužitelja kao neosnovana. Imajući na umu sadržaj sporne zakonske odredbe čl. 295. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), a polazeći od činjeničnih utvrđenja u konkretnom postupku, sud smatra da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 295. st. 2. ZPP-a, jer i prema pravnom shvaćanju ovog suda (već izraženom u odluci broj Rev-3838/18-2 od 9. siječnja 2019.) u situaciji kada s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostane tužitelj, koji je uredno pozvan, a tuženik se neće upustiti u raspravljanje, dolazi do presumiranog povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 295. st. 2. ZPP-a.

12. Neosnovan je tužbeni zahtjev pod točkom I./III. i I./IV. dispozitiva presude, a koji se odnosi na naknadu štete u vidu rente, a koja se odnosi na uzdržavanje. Sud je u cijelosti kao istinit prihvatio iskaz svjedoka ĐIH iz čijeg iskaza proizlazi da joj bivša zakonska zastupnica tužitelja nije dala mandat, niti ju je ovlastila za utuženje po toj osnovi, odnosno da utuženje po toj osnovi nije ugovoreno, a osim toga smatrala je da zbog gubitka uzdržavanja tužitelj nije trpio nikakvu štetu budući da je upravo prema tvrdnji njegove majke ostvario pravo na obiteljsku mirovinu. Da utuženje po toj osnovi nije ugovoreno proizlazi iz postupanja same majke tužitelja u kritično vrijeme njegove zakonske zastupnice, budući da je ista mogla i trebala imati saznanja o tužbi i što je točno utuženo, a nije nikad u vezi s tim prigovorila. Ukoliko je smatrala da nešto nije utuženo mogla je opozvati punomoć već u ono vrijeme i angažirati novog odvjetnika, odnosno mogla je inzistirati i na podnošenju tužbe po spornoj osnovi, što očito nije učinila. Osim toga, i iz same punomoći proizlazi da je tužba podnijeta zbog naknade štete, a nije posebno navedena renta. Sud dakle nije prihvatio iskaz svjedoka ČIH u tom dijelu, budući da nije logičan i da je neuvjerljiv i u suprotnosti s ostalim provedenim dokazima. Osim toga, čak i da je bivša zakonska zastupnica tužitelja dala mandat za utuženje po navedenoj osnovi zahtjev bi bio u zastari. Rok za podnošenje tužbe radi naknade štete po navedenoj osnovi protiv Generali osiguranja i SI bio bi tri godine od dana nastanka štete 20. travnja 2013., a zastara bi nastupila prvog idućeg dana, dakle 21. travnja 2016. i od tog dana počeo bi teći rok od 5 godina za tužbu protiv tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće Zagreb. Uzimajući u obzir da je tužba podnesena tek 4.9.2022. očito je da je tužbeni zahtjev po navedenoj osnovi i u zastari.

13. Tužbeni zahtjev pod točkom I./I. je u zastari. Odredba čl. 230. st. 3. ZOO-a propisuje da tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze. Iz odredbe čl. 215. st. 1. ZOO-a proizlazi da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok odredba stavka 2. istog članka propisuje da ako se obveza sastoji u tome da se nešto ne učini, da se propusti ili trpi, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je dužnik postupio protivno obvezi. Članak 214. ZOO-a u stavku 1. propisuje da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a stavkom 2. propisano je da zastara nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Čl. 216. ZOO-a propisuje da zastara nastupa kad isteke posljednji dan zakonom određenog vremena. Može se zaključiti da tražbina naknade štete stranke prema odvjetniku i njegovom osiguratelju zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku jer je šteta prema činjeničnoj osnovi tužbe nastala povredom ugovorne obveze. Do povrede ugovorne obveze došlo je dana 6. ožujka 2017. kada odvjetnik ĐIH, iako uredno pozvana, nije pristupila na ročište u predmetu ovog suda Pn-36/2016 i od tog dana teče zastarni rok od 5 godina koji je istekao dana 7. ožujka 2022. Pogrešno tužitelj tvrdi da je u konkretnoj situaciji zastara počela teći pravomoćnošću odluke o presumiranom povlačenju tužbe, budući da upravo suprotno proizlazi iz sudske prakse, te odluka Vrhovnog suda. Zakonska odredba po osnovi koje je donijeto rješenje o presumiranom povlačenju tužbe u spisu ovog suda Pn-36/2016 jasna je, razumljiva i nedvojbena, a osim toga, već i u kritično vrijeme postojala je sudska praksa o primjeni sporne odredbe. Tako i Vrhovni sud u obrazloženju rješenja od 6. svibnja 2020. Rev-1220/18-2 navodi da prema pravnom shvaćanju ovog suda (već izraženom u odluci broj Rev-3838/2018-2 od 9. siječnja 2019.) u situaciji kada s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostane tužitelj koji je uredno pozvan, a tuženik se neće upustiti u raspravljanje, dolazi do presumiranog povlačenja tužbe. S obzirom na sudsku praksu Vrhovnog suda izgledi tužitelja da uspije sa žalbom bili su više nego minimalni, odnosno tužitelj faktički i nije imao šanse da uspije sa svojom žalbom. Dakle, šteta tužitelju nastala je istog dana kad je došlo do povrede ugovorne obveze i od tog dana počeo je teći petogodišnji rok zastare. Budući da je tužba podnesena 4.9.2022. po proteku petogodišnjeg roka zastare, sud je odlučio kao u dispozitivu pod točkom I./I.

14. Tužitelj potražuje naknadu štete tvrdeći da mu je rješenjem ovog suda od 6. ožujka 2007. naloženo da SI naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.937,50 kuna, odnosno 1.451,66 eura. I navedeni zahtjev tužitelja je neosnovan budući da nisu ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu. Spisu ne prileži dokaz da je tužitelj navedeni iznos platio SI, niti to uostalom tužitelj i tvrdi u tužbi. Pravomoćnošću odluke o presumiranom povlačenju tužbe od 6. ožujka 2017., tužitelj nije pretrpio nikakvu štetu po toj osnovi. Može se dakle zaključiti da po toj osnovi tužitelj nije pretrpio štetu jer tužitelj nije dokazao da je sporan iznos platio imenovanom. Stoga je odlučeno kao u dispozitivu pod točkom I./II.

15. Po osnovi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj je dužan tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 eura i to za: sastav odgovora na tužbu 1.000,00 eura, zastupanje na ročištu 2.9.2025. 1.000,00 eura i PDV 500,00 eura. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava odgovora na žalbu budući da taj trošak nije bio nužan.

U Slatini 10. listopada 2025.

Sudac:

Tomislav Kuči

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana prijema iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda na nadležni županijski sud, u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelj: po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka, Radićeva 14,

2. Tuženik: po Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb,

Marulićev trg 2.