P-492/2023-17

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Saši Rešetaru, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Danijeli Kuni, odvj. iz Osijeka, protiv tuženika PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupani po OD Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 2. rujna 2025., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od dana 10. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. Ugovora o kreditu broj: 9010932326 od dana 30. prosinca 2005. godine, koji glasi: "protuvrijednosti od 68.000,00 CHF (slovima: šezdesetosamtisuća CHF) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita."

II/ Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 4. točka 4.2. Ugovora o kreditu broj: 9010932326 od dana 30. prosinca 2005. godine, koji glasi: "Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima."

III/ Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 5. i 6.Ugovora o kreditu broj: 9010932326 od dana 30. prosinca 2005. godine, koji glasi: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste

Banke važeće na dan plaćanja kamate."

IV/ Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. točka 7.2. Ugovora o kreditu broj: 9010932326 od dana 30. prosinca 2005. godine, koji glasi: "u iznosu od 68.000,00 CHF (slovima: šezdesetosamtisuća CHF) i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuju se u 360 (slovima: tristošezdeset) jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora."

V/ Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 12. točka 12.9. Ugovora o kreditu broj: 9010932326 od dana 30. prosinca 2005. godine, koji glasi: "Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i Založni dužnici izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF. "

VI/ Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732 isplatiti tužitelju BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, iznos od 12.189,42 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća do 31.07.2015.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. u visini zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g.po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023.g. pa do isplatepo kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a zadrugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

-na iznos od 14,44 EUR od 20.01.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 14,78 EUR od 20.02.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 6,73 EUR od 20.03.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,90 EUR od 20.04.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 7,70 EUR od 20.05.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 5,42 EUR od 20.06.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 5,19 EUR od 20.07.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 6,03 EUR od 20.08.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 4,43 EUR od 20.09.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 4,41 EUR od 20.10.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 7,19 EUR od 20.11.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 9,17 EUR od 20.12.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 11,97 EUR od 20.01.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 14,09 EUR od 20.02.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 19,98 EUR od 20.03.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 18,90 EUR od 20.04.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 28,88 EUR od 20.05.2010.g.pa do isplate,

-na iznos od 35,22 EUR od 20.06.2010.g.pa do isplate,

-na iznos od 31,93 EUR od 20.07.2010.g.pado isplate,

-na iznos od 39,53 EUR od 20.08.2010.g.pa do isplate,

-na iznos od 40,01 EUR od 20.09.2010.g.pa do isplate,

-na iznos od 37,40 EUR od 20.10.2010.g.pa do isplate,

-na iznos od 47,12 EUR od 20.11.2010.g.pado isplate,

-na iznos od 55,98 EUR od 20.12.2010.g.pa do isplate,

-na iznos od 52,68 EUR od 20.01.2011.g.pa do isplate,

-na iznos od 53,95 EUR od 20.02.2011.g.pa do isplate,

-na iznos od 47,66 EUR od 20.03.2011.g.pado isplate,

-na iznos od 53,11 EUR od 20.04.2011.g.pa do isplate,

-na iznos od 60,31 EUR od 20.05.2011.g.pa do isplate,

-na iznos od 71,33 EUR od 20.06.2011.g.pa do isplate,

-na iznos od 86,03 EUR od 20.07.2011.g.pado isplate,

-na iznos od 92,09 EUR od 20.08.2011.g.pa do isplate,

-na iznos od 75,06 EUR od 20.09.2011.g.pa do isplate,

-na iznos od 64,22 EUR od 20.10.2011.g.pa do isplate,

-na iznos od 11.057,56 EUR od 09.11.2011.g.pa do isplate,

a sve u roku od 15 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Radnička 50, Zagreb, OIB: 02535697732, da tužitelju IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 2.044,10 eura sa zateznim kamatama počev od dana 10. listopada 2025. pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 30. prosinca 2005 sklopio Ugovor o kreditu broj: 9010932326, kojim tuženik daje tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 68.000,00 CHF, a kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 4,25% godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa stoga tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška. U Ugovoru o kreditu postoje dva promjenjiva elementa (valutna klauzula vezana za švicarski franak i promjena kamatne stope) što ukazuje da se u ovom slučaju radi o nepoštenim ugovornim odredbama temeljem kojih tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu pa ni danas, nije znao niti je mogao znati koliko će uopće iznositi glavnica, a koliko kamata, odnosno nije znao koliko će iznositi njegova kreditna obveza.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 30. prosinca 2005 sklopio Ugovor o kreditu broj: 9010932326, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor zastare te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Bernarde Hunjadi, te proveo dokaz saslušanjem tužitelja BŽ.

3.1. Tužitelj BŽ u svom iskazu navodi da je sa Privrednom bankom Zagreb d.d. sklopio ugovor o kreditu za kupovinu stana. Mogu reći da mu u banci nisu objasnili što znači valutna klauzula i što znači promjenjiva kamatna stopa, te mu nisu rekli da HNB štiti tečaj kune u odnosu na valutu euro, a ne i u odnosu na druge valute. Nisu ga uputili da rata kredita može rasti ili padati. Kredit je otplaćivao on i kredit je utrošen za kupnju stana. Stan u prvo vrijeme dok nije počela rast rata kredita nije iznajmljivao, ali da bi mogao plaćati povećanu ratu morao je iznajmiti stan koji je kasnije i prodao. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije bio vlasnik trgovačkog društva, poslovnih udjela niti je bio vlasnik obrta. Može reći da je iznos kredita bio oko 68.000,00 CHF. Ugovor o kreditu je bio unaprijed pripremljen i on ga je dobio samo za potpisivanje. Kredit u eurima nije mogao podići jer za kredit u valuti euro nije bio kreditno sposoban, a za kredit u CHF su mu rekli da je taj kredit povoljniji i da je CHF stabilan. U stanu koji je kupio od kredita nije obavljana poslovna djelatnost. Može reći da je početna rata bila negdje između 1.400,00 i 1.500,00 kuna i narasla je na iznos 2.450,00 kuna. Može reći da je prije ovog kredita uzeo jedan gotovinski kredit u drugoj banci i u drugoj valuti. U konkretnom slučaju ne zna zašto je povećan tečaj švicarskog franka.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

5. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka Draženke Omazić iz Tenja od 3. srpnja 2025. prikazan je bruto iznos tečajne razlike bez umanjenja negativnih razlika za razdoblje 20.01.2009. – 09.11.2011., koji iznosi 91.841,19 kn (12.189,42 €).

6. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.

7. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

8. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

9. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

10. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

12. Među strankama nije sporno da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope, a bez posebnog zaključivanja aneksa predmetnog Ugovoru smatra sastavnim dijelom navedenog Ugovora. Člankom 4.1. i 4.2. Ugovora utvrđeno je da je visina kamatne stope 4,20 % godišnje, s time da je kamatna stopa promjenjiva u smislu odredbe čl. 4. citiranog Ugovora.

13. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 4,25 % godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta koji u kunskoj protuvrijednosti trebao iznositi 336,51 CHF.

14. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad 336,51 CHF obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.

15. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

16. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

17. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

18. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

19. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, da su dijelovi koji se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope i naknada za prijevremenu otplatu kredita ništetni, jer su isti nerazumljivi, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO). Iz istih razloga ništetni su i dijelovi ugovora koji se odnose na valutnu klauzulu.

20. Iznos od 91.841,19 kn (12.189,42 €). koji tužitelj potražuje od tuženika je bruto iznos tečajne razlike bez umanjenja negativnih razlika.

21. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 91.841,19 kn (12.189,42 €). na ime razlike više obračunatih i naplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

22. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 4. travnja 2012. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na pretplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.

23. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

24. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ( NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu ZPP-a), a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku iz reda odvjetnika sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Stoga je sud kao opravdan tužitelju priznao trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima od 28.04.2025. i 02.09.2025. za svako po 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak obrazloženih podnesaka od 25.03.2025. i 23.07.2025. u visini od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 8. t.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u visini od 50 bodova odnosno 100,00 eura sukladno Tbr. 9.3. Tarife, što čini iznos od 1.100,00 eura uz pripadajući PDV-e od 25% u iznosu od 275,00 eura, što čini trošak zastupanja iznosu od 1.375,00 eura.

25.1. Ovaj sud je tužitelju priznao trošak vještačenja u iznosu od 500,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 84,93 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 84,17 eura sukladno Tbr. 1. st. 1. i Tbr. 2. st. 1. Tarife sudske pristojbe.

25.2. Stoga je ovaj sud temeljem tužitelju dosudio ukupan parnični trošak u iznosu od 2.044,10 eura.

26. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 10. listopada 2025.

SUDAC

SAŠA REŠETAR

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu.

DOSTAVITI

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika