Posl.br. P-759/2022-69

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru po sucu Jeleni Habulin kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja 1. AZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. ZZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po UZ, odvjetnici iz [adresa], protiv tužene JZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po BZ, odvjetnici iz [adresa], radi ništetnosti/poništenja oporuke, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 04. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnica stranaka, dana 10. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I O d b i j a j u s e tužitelji s tužbenim zahtjevima koji glase:

"1. Utvrđuje se ništava vlastoručna oporuka ČZ od dana 21. srpnja 2020. godine.

2. Nalaže se tuženici JZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužiteljima AZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i ZZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka prema priloženom troškovniku, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

odnosno

3. Poništava se vlastoručna oporuka ČZ od dana 21. srpnja 2020.

4. Nalaže se tuženici JZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužiteljima AZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i ZZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka prema priloženom troškovniku, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana."

II N a l a ž e s e tužiteljima AZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i ZZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženoj JZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknade troškove postupka u iznosu od 1.900,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi navode da predmetnu tužbu podnose nastavno na rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 27. svibnja 2022. u predmetu posl.br. O - 6882/2020, kao zakonski nasljednici pokojne ČZ, koja je 21. srpnja 2020. sastavila navodnu vlastoručnu oporuku koja je potpisana njezinim potpisom, a kojom stan u [adresa] na adresi [adresa], označen kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te novac na tekućem računu kod Erste banke broj: 3210200123 ostavlja tuženici.

2.Navode da je ostaviteljica ČZ od svoje 20-te godine bila pod prismotrom Centra za socijalnu skrb Centar, kao osoba kojoj je dijagnosticirana shizofrenija te je vođena kao pacijent i liječena u Klinici za psihijatriju [adresa].

3.Nadalje navode da je 08. svibnja 2020. ostaviteljica zaprimljena u KBC Sestre milosrdnice zbog pada, kada je nađena na cesti bez svijesti, a iz prijemnog zapisnika proizlazi kako psihijatar dr. Prodanović navodi da se iz ranijih nalaza vidi kako se liječi od shizofrenije, da se iz aktualne kliničke slike čini da se radi o "uznapredovaloj demenciji" te da je upitno uzimanje terapije. Od lijekova navodi kako ostaviteljica uzima Leponex, Normabel, Eglony i Citalon, a za vanjski izgled ostaviteljice navodi da je zapušten.

4.Nakon zaprimanja u KBC Sestre Milosrdnice ostaviteljica je upućena u Kliniku za psihijatriju [adresa] gdje je liječena sve do 14. srpnja 2020., a iz otpusnog pisma od 14. srpnja 2020. proizlazi kako ostaviteljica navodi da se liječila psihijatrijski, ali ne zna od čega te da je uzimala lijekove, ali ne zna od kada , te da je ostaviteljica mislila da je u tom trenutku 1969. godina i da je navela da uzima lijekove za tlak i dijabetes te da misli da uzima Brufen. U otpusnom je pismu navedena preporuka nastavka redovitog ambulantnog psihijatrijskog tretmana.

5.Tužitelji navode da je njihov pokojni otac ŠZ bio bratić ostaviteljice koji je brinuo o njoj i redovito ju posjećivao te je on angažirao tuženicu da povremeno dođe kod ostaviteljice počistiti i oprati te joj pomoći održavati stan u [adresa] urednim, budući da ostaviteljica nije vodila brigu niti o sebi, niti o prostoru u kojem je živjela i isti je bio zatrpan novinama i ostalim nepotrebnim stvarima koje je ostaviteljica skupljala. Tužitelji navode da je tuženica supruga brata muža tužiteljice AZ, te je pokojni ŠZ preko tužiteljice došao do nje.

6.Dok je ostaviteljica bila u Klinici za psihijatriju [adresa], ŠZ je iznenada umro od srčanog udara dana, 25. lipnja 2020., te je ostaviteljicu o njegovoj smrti obavijestila njegova supruga IZ, a ostaviteljica nije mogla prihvatiti činjenicu da je ŠZ umro.U vrijeme kad je obitelj ŠZ organizirala sprovod i žalovala zbog iznenadne smrti pokojnog ŠZ, tuženica je, bez da je obavijestila ikoga od obitelji, preuzela ostaviteljicu iz Klinike za psihijatriju [adresa] te ju smjestila u Dom za stare i nemoćne Sveti Ilija u Svetoj Klari.

7.Od navedenog dana 14. srpnja 2020. tuženica je ograničavala ostaviteljici susrete i druženja s bilo kim, osim s njom i njezinim suprugom i sinom te joj je ograničavala i pozive, na način da bi ostaviteljica mogla komunicirati telefonskim putem isključivo preko mobitela tuženice, ali se ostaviteljica ipak uspjela nekoliko puta čuti sa svojom sestričnom EZ te je tuženica kroz čitavo vrijeme govorila protiv obitelji te je i EZ onemogućena komunikacija s ostaviteljicom.

8.Početkom kolovoza 2020. tužitelji su slučajno saznali da je stan ostaviteljice bio predmetom kupoprodaje te su kontaktirali kupce i nakon toga su uvidjeli da je ugovor o kupoprodaji u ime ostaviteljice, kao punomoćnik, sklopio suprug tuženice ŽZ i to za iznos od 65.000,00 EUR ,za stan od 64,92 m2 u centru Zagreba, što je duplo manje od moguće tržišne cijene za taj stan i to na način da se kupoprodajna cijena isplati njemu osobno na ruke te je i ŽZ primio kaparu od 3.000,00 EUR na ruke.

9.Nakon toga, tužitelji su uspjeli doći do ostaviteljice i ona je bila iznenađena te je tražila da se ugovor poništi, jer je smatrala da stan prodaje ŽZ, a ne nekim trećim osobama.Navode da je u tu svrhu ostaviteljica potpisala punomoć punomoćnici ovdje tužitelja kojom ju je ovlastila na poništenje ugovora o kupoprodaji zbog prekomjernog oštećenja.

10.Nadalje, tužitelji navode da ni tada ostaviteljica njima, a ni EZ nije spominjala da bi svoj stan ostavila tuženici, niti da je sastavila oporuku vezanu za stan, a tada je već navodno sastavila oporuku.

11.Nakon toga, tuženica i njezin suprug angažiraju odvjetnicu BZ kojoj ostaviteljica također potpisuje punomoć za zastupanje te nakon opisane intervencije tužitelja zbog preniske kupoprodajne cijene, ostaviteljica osobno potpisuje aneks ugovora o kupoprodaji u Domu u prisutnosti bilježnika, sukladno kojem korigira cijena stana na 100.000,00 EUR te se kupoprodajna cijena isplaćuje na račun ostaviteljice.

12.Tužitelji smatraju da nije životno, ni logično da bi osoba potpisala punomoć za prodaju svog stana, nakon čega bi dan nakon toga sastavila oporuku kojom raspolaže s istim stanom te da bi nakon sastavljanja oporuke kojom raspolaže stanom, potpisala aneks za ugovor o kupoprodaji koji je prethodno htjela poništiti.

13.Tužitelji smatraju da je oporuka ništetna jer ostaviteljica nije bila kadra shvatiti značenje oporuke i njezine posljedice, odnosno nije bila kadra vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem. Navode da je njezino stanje u trenutku zaprimanja u KBC Sestre Milosrdnice 08. svibnja 2020. ukazivalo na uznapredovalu demenciju da bi ostaviteljica navodno pri punoj svijesti potpisivala punomoći, sastavljala oporuke i slično i to dva mjeseca nakon otpuštanja iz bolnice s dijagnozom uznapredovala demencija i uz preporuku daljnjeg psihijatrijskog liječenja.

14.Tužitelji nadalje navode da ukoliko bi se ispostavilo da je ostaviteljica bila kadra shvatiti značenje oporuke i njezine posljedice, da je bila dovedena u zabludu i prevarena od strane tuženice i njezinog supruga ŽZ, niti ne znajući što potpisuje, odnosno pogrešno smatrajući da će stan biti predmetom eventualne prodaje ŽZ, a ne da ga oporučno ostavlja tuženici.

15.Tužitelji navode da je činjenica prevare i zablude jasno vidljiva iz činjenice da je ostaviteljica sustavno odvajana od obitelji, da ju se navelo na sklapanje za nju štetnog ugovora koji isključivo intervencijom tužitelja nije realiziran do kraja, da je dio koji se odnosi na primanje kupoprodajne cijene u punomoći izdanoj ŽZ pisan manjim fontom, da je kupoprodajna cijena trebala u cijelosti biti isplaćena na ruke ŽZ, a ne ostaviteljici na račun.Tužitelji navode da je ostaviteljica umrla **.**.2020. o čemu ni tuženica, ni njezin suprug nisu obavijestili tužitelje, niti ostatak obitelji.

16.Kako je ostaviteljica nakon otpuštanja iz Kliniku za psihijatriju [adresa] bila odvojena od svijeta i obitelji u Domu te podvrgnuta manipulacijama od strane tuženice i njezine obitelji koji su blatili obitelj i cijelo vrijeme navodili ostaviteljicu protiv nje i onemogućavali joj kontakte s bilo kim i držali je kao zatočenicu u Domu, to tužitelji predlažu da sud donese presudu kojom se utvrđuje ništava vlastoručna oporuka ČZ od 21. srpnja 2020., odnosno kojom se navedena vlastoručna oporuka poništava te kojom će naložiti tuženici da im naknadi troškove postupka.

17.U odgovoru na tužbu tuženica osporava u cijelosti navode iz tužbe i tužbene zahtjeve te navodi da je iz otpusnog pisma Klinike za psihijatriju [adresa] od 14. srpnja 2020. vidljivo da je to ČZ bilo prvo liječenje u toj ustanovi i da je u navedenu ustanovu dovedena iz KBC Sestre Milosrdnice nakon što je pala na cesti.

18.Tuženica prilaže uz odgovor na tužbu dopis Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Donji Grad od 28.08.2020. iz kojeg je razvidno da ČZ nije korisnica tog Centra, da nije osoba lišena poslovne sposobnosti, niti je pod skrbništvom, niti je pokrenut postupak za lišenjem poslovne sposobnosti, te ističe da je iz navedenog je dopisa razvidno da je Centar kontaktirala Klinika za psihijatriju [adresa] isključivo radi potrebe smještaja ostaviteljice jer živi sama.

19.Tuženica navodi kako su navodi iz zapisnika dr. Prodanovića da se iz akutne kliničke slike čini da se radi o "uznapredovaloj demenciji", samo početna konstatacija liječnika koji je pacijenticu primio , jer da je tome tako, sigurno bi tijekom boravka u toj instituciji i tijekom svih obrada to postalo evidentno i svakako bi bilo spomenuto u otpusnom pismu, a nigdje se uznapredovala demencija ili slično ne spominje u otpusnom pismu, a niti su poduzimane bilo kakve obrade u tom smjeru.

20.Nadalje, vezano uz brigu oko pokojne ČZ, tuženica navodi da iz navedenog dopisa Centra također proizlazi da je ostaviteljica na njihov upit navela kako se o njoj godinama brine gospođa JZ i da najviše nade polaže u nju, a da ne očekuje pomoć od obitelji pokojnog bratića. Smatra da upravo ovi navodi odgovaraju istini jer je tuženica godinama brinula o ostaviteljici, u mjeri u kojoj je to bilo potrebno, obilazila ju, plaćala joj račune i slično te su tuženicu upravo iz tog razloga na njezino traženje i kontaktirali iz bolnice, nakon čega je tuženica prekinula svoj godišnji odmor, vratila se u Zagreb i zbrinula ostaviteljicu. Jedino se tuženica brinula za nju, jer nikog od rodbine nije bilo u blizini, sve do iskazane brige oko imovine.

21.Da se ostaviteljica jedino na tuženicu mogla osloniti, razvidno je i iz opće punomoći koju joj je dala za obavljanje administrativnih poslova oko režija i ostalih potreba, kao i punomoć za podizanje pošte kod Hrvatske pošte.

22.Tuženica navodi da je ostaviteljica po svom vlastitom traženju, obzirom nije mogla živjeti sama i trebala joj je kvalitetna i stručna skrb, smještena u obiteljski dom Sveti Ilija u Zagrebu gdje ju je tuženica redovito i na svakodnevnoj bazi obilazila na način kako je to bilo moguće zbog pandemije.

23.Upravo stoga što je ostaviteljica bila svjesna svoje dobi i sve teže fizičke pokretljivosti te stoga što je bila izuzetno zadovoljna smještajem u navedenom domu, zaključila je da se u svoj stan neće moći vratiti, te da će isti biti najbolje prodati, a sredstvima dobivenim od prodaje si osigurati buduću skrb i plaćanje smještaja.Kako je bila svjesna svoje životne dobi i zdravstvenog stanja vezanog za dijabetes, to je sačinila oporuku kako bi osigurala da se ispoštuje njezina volja i da za slučaj da joj se nešto dogodi prije prodaje stana isti pripadne u vlasništvo jedinoj osobi koja je o njoj vodila brigu.

24.Oporuku je ostaviteljica sačinila osobno, pisana je njezinom rukom i ima zakonom predviđenu valjanu formu.

25.Tuženica navodi da svi ostali navodi tužbe nemaju veze s meritumom tužbe, već je jedina svrha ocrniti moralnost i poštenje u postupanju tuženice i njezinog supruga te tuženica navodi da su totalni nonsens navodi da je ona ograničavala ostaviteljici susrete i druženja s bilo kim osim s njom i da joj je ograničavala pozive na način da bi ostaviteljica mogla komunicirati isključivo preko mobitela tuženice , budući je ostaviteljica bila smještena u domu i tuženica nije mogla utjecati na to s kim će ostaviteljica komunicirati.

26.Tuženica navodi da je, s obzirom na ograničenu mobilnost štićenika domova u vrijeme pandemije, ostaviteljica opunomoćila supruga tuženice da u njezino ime obavi sve potrebno oko prodaje stana, ali da nije točno da bi igdje bilo definirano da se isplata kupovine ima obaviti na ruke ŽZ ,jer je upravo u tu svrhu ostaviteljica otvorila račun u Erste&Steiermarkische bank d.d. da bi se novac od prodaje stana položio na taj račun te je opunomoćila ŽZ i u navedenoj banci i on je istog trena, kad je primljena kapara u iznosu od 3.000,00 EUR, kaparu položio na račun ostaviteljice te je i ostatak kupovnine odmah položen na isti račun gdje taj novac i dalje stoji.

27.Nakon što su tužitelji počeli iskazivati brigu za ostaviteljicu te kada je ostaviteljica osvijestila njihovu brigu za njezino na zakonu osnovano raspolaganje vlastitom imovinom, ona je, kako bi otklonila svaku sumnju, u bilo kakav utjecaj supruga tuženice, angažirala odvjetnicu za pravna pitanja oko finaliziranja svog pravnog posla te je 01.09.2020. dala pred javnim bilježnikom izjavu kojom iz navedenog razloga opoziva punomoć ŽZ te je priznala sve do tada poduzete radnje te je izjavila da osim punomoći od 25.08.2020. nije dala nikakve druge punomoći te ukoliko bi netko drugi tvrdio drugačije, da iste bezuvjetno opoziva.

28.Nadalje, da bi se izbjegla očita namjera opstruiranja njezina prava na raspolaganje vlastitom imovinom, finalizacija pravnog posla vezanog uz prodaju stana sačinjena je u formi javnobilježničkog zapisnika o posvjedočenju činjenica kojim je konstatirano da je na upit javnog bilježnika ostaviteljica potpuno jasno bila svjesna što radi, što prodaje, kome prodaje i za koju kupoprodajnu cijenu.

29.Kako opsjedanja i uznemiravanja od strane tužitelja i dalje nisu prestajala, ostaviteljica je upravi doma dala jasan naputak s kojim osobama ne želi komunicirati zbog uznemiravanja.

30.Tuženica navodi da je ostaviteljica bila pri punoj svijesti i zdravom razumu, da nije bila lišena poslovne sposobnosti, niti je takav postupak bio pokrenut, niti predložen od strane nadležnih institucija te nije bilo predloženo pokretanje bilo kakvog postupka u smjeru ograničavanja njezinih zakonskih prava te dodaje da ostaviteljica nije bila ni u kakvoj zabludi, niti prevarena od strane tuženice i njezina supruga da bi stan bio prodan njima, pa stoga predlaže tužitelje odbiti s tužbenim zahtjevom u cijelosti i obvezati ih da joj naknade parnični trošak.

31.U toku postupka izvršen je uvid u e-mail prepisku između punomoćnice tužitelja, ŽZ te odvjetnika Jerka Grgića, u medicinsku dokumentaciju za pokojnu ČZ, u rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 27. svibnja 2022. u predmetu posl.br. O-6882/2020, u ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 04.08.2020. između ČZ zastupane po ŽZ kao prodavatelja te A i PZ kao kupaca, u zapisnik o posvjedočenju činjenica javnog bilježnika Jožice Matko-Ruždjak od 04.09.2020., u specijalnu punomoć od 20.07.2020., u vlastoručnu oporuku ČZ od 21.07.2020., u dopis Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Donji Grad od 28.08.2020., u punomoć ČZ datu tuženici 15.07.2020., u punomoć ČZ datu tuženici za podizanje pošte od 20.07.2020., u ugovor o smještaju ČZ u obiteljski dom Sveti Ilija od 22.07.2020., u preslik kartice tekućeg računa kod Erste bank na ime ČZ s potvrdom o transakciji od 04.08.2020. i 04.09.2020., u ovjerene izjave ČZ od 01.09.2020. i 04.09.2020., u izjavu ČZ od 11.09.2020. o tome čije posjete ne želi u domu, u potvrdu VI PP Zagreb od 13.01.2021. i od 02.02.2021., u potvrde o plaćanjima , u dopis Klinike za psihijatriju [adresa] od 26.06.2020. upućen CZSS Zagreb, Podružnica Donji Grad , u mišljenje Klinike za psihijatriju [adresa] od 23.06.2020., saslušane su stranke te svjedoci IZ, FZ, ŽZ, AZA, OZ, EZ, LZ i RZ te je provedeno psihijatrijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. MZ, vještak se dodatno pisano očitovao na prigovore tužitelja i usmeno je saslušan dr. MZ.

32.Tužbeni zahtjevi nisu osnovani.

33.Nesporna je činjenica da je sada pokojna ČZ **.**.2020. sačinila vlastoručnu oporuku kojom je tuženici nakon svoje ostavila smrti stan u [adresa] na adresi [adresa], koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i novac na tekućem računu kod Erste banke broj računa 3210200123.Isto trako nije sporno da je ČZ umrla **.**.2020., te da su tužitelji rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 27. svibnja 2022. u predmetu posl.br. O-6882/2020, kao zakonski nasljednici pokojne ČZ, upućeni u parnicu radi utvrđenja da navedena vlastoručna oporuka nije istinita i pravovaljana, jer da ostaviteljica u trenutku sastava iste nije bila sposobna za rasuđivanje jer da je bila u zabludi i pravarena.

34.Temeljem odredbe čl. 30. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/2003,163/2003,35/2005,127/2013,33/2015, 14/2019-dalje ZN-a) oporuka je valjana, ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao , a temeljem odredbe čl. 26. st.1.i 2. ZN-a oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina, te se ako se ne dokaže suprotno, smatra se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje.

35.Tužitelji ne osporavaju da je pokojna ČZ oporuku vlastoručno napisala i potpisala, već tvrde da ostaviteljica u trenutku pisanja oporuke nije bila sposobna za rasuđivanje, jer je dugo godina bolovala od shizofrenije i da joj je tekst oporuke diktiran.

36.Radi utvrđivanja činjenice da li je pokojna ČZ bila sposobna za rasuđivanje u vrijeme pisanja oporuke, izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju za istu te je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. MZ iz čijeg nalaza i mišljenja je utvrđeno da iz priložene medicinske dokumentacije i druge dokumentacije u spisu, kao nesporno proizlazi da je pokojna ČZ dugi niz godina bolovala i liječila se od shizofrenije, a kada se analizira njezina medicinska dokumentacija od 2015. do kraja 2019. godine, razvidno je da se nadležnom psihijatru u načelu javlja dva puta godišnje te da joj je kroz čitavo vrijeme propisivana identična psihofarmakološka terapija te da su nalazi psihijatra također bili identični i vještak smatra da su takovi nalazi bili zbog toga što nije bilo promjena u njezinom psihičkom statusu.

37.Kada je krajem 2015. ČZ operirana zbog prijeloma proksimalnog dijela desne nadlaktice, prilikom otpusta iz bolnice upisana joj je i dijagnoza psihoorganskog sindroma te je prepučena farmakološka terapija koja joj je i dalje propisivana do kraja 2019., što znači da njezine psihoorganske promjene nisu progradirale, odnosno da se radilo o mirnoj fazi psihoorganiteta. Vještak navodi da su navedene psihoorganske promjene dijelom bile posljedica endogenog psihotičnog procesa pa imajući u vidu činjenicu da je ČZ bolovala od šećerne bolest i povišenog tlaka spomenuta dva čimbenika su također participirala u nastanku psihoorganskih promjena. Nadalje, u nalazima CT mozga su i opisane tzv. ishemičke vaskularne promjene u vidu hipodenziteta, a u tzv. bazalnim ganglijima su opisani sitniji hipodenziteti u smislu lakunarnih lezija, a niti u jednom od opisanih CT-a nije opisana neka veća ili velika vaskularna lezija.

38.Vještak navodi da se pod terminom psihoorganski sindrom misli na kronični duševni poremećaj organske etiologije koji se kod bolesnika može manifestirati od sasvim blagih oblika s tek naznačenim oštećenjima kognitivnih funkcija kao što su pamćenje, inteligencija i učenje ,pa do teških oblika koje nazivamo demencijom. Kod dementnih bolesnika je riječ o teškim oštećenjima pamćenja, mišljenja, orijentacije, shvaćanja nesposobnosti učenja, računanja i rasuđivanja, što je nerijetko praćeno deterioracijom afektivne kontrole i socijalnog ponašanja.

39.Najčešća demencija je Alzheimerova bolest, a potom slijedi velika skupina demencija vezanih uz parkinsonizam, nakon kojih slijede vaskularna demencija te frontotemporalna demencija i srodne taupatije. U konkretnom slučaju, psihijatri koj i su liječili pokojnu ČZ su se odlučili za dijagnozu Neodređena demencija (šifra F 03).

40.Vještak navodi da postoje tri kategorije demencije i to blagi, umjereni i teški oblik demencije. Kod blage demencije postoji oštećenje recentne memorije, ali je osoba samostalna u svakodnevnim aktivnostima i održavanju higijene, a poteškoće postoje u pamćenju, pronalaženju riječi i kompleksnim kognitivnim funkcijama.

41.Kod blagih demencija oporučitelj ima očuvanu testatorsku sposobnost, dok kod umjerene i teške demencije testatorska sposobnost ne postoji.

42.Vještak ističe da kada se detaljno analizira cjelokupna medicinska dokumentacija pokojne ČZ na dan 08.05.2020. dolazi se do zaključka da je imenovana navedenog dana pala i ozlijedila glavu, pri čemu je zadobila i potres mozga te je vještak mišljenja da je psihijatar, koji ju je pregledao u Vinogradskoj bolnici, ishitreno iznio stav kako mu se čini da se radi o uznapredovaloj demenciji. U prilog mišljenju vještaka govore činjenice da je pokojna ČZ prilikom dolaska u Kliniku za psihijatriju [adresa] dala puno više podataka :navela je točno svoje ime i godinu rođenja, zna da se nalazi u bolnici, ali ne zna u kojoj, živi sama, hranu su joj nosili, sama se brinula o sebi, zna da je prije išla psihijatru Crnkoviću, navodi da je uzimala Leponex, Diazepam i Eglonyl, navodi da je uzimala terapiju, negira strahove i glasove, nije imala nakanu sebi ništa učiniti, ne sjeća se točno kako je pala, ali zna kako je išla kući sa ulice.

43.Vještak navodi da se njezino psihičko stanje i dalje postepeno popravlja, što je razvidno iz teksta otpusnog pisma te vještak ističe kako je važno napomenuti da je pokojna ČZ postala svjesna kako više neće biti u stanju živjeti sama i da se pred socijalnom radnicom očitovala kako ne očekuje pomoć od obitelji pokojnog bratića ŠZ, već najviše nade polaže u tuženicu. Iz navedenog vještak zaključuje da je njezina motivacija oko izbora osobe kojoj je oporukom ostavila svoju nekretninu i novac bila normalno-psihološka.

44.Nadalje, vještak je iz zapisnika o posvjedočenju činjenica od 04. rujna 2020. utvrdio da je pokojna ČZ na upit prisjednika javne bilježnice izjavila da razumije što potpisuje te je pred istim i drugim prisutnim osobama izjavila da prodaje stan gospodinu i gospođi PZ za cijenu od 100.000,00 EUR.

45.Kada se analizira nalaz psihijatra (1 sat prije smrti) razvidno je da je tijekom tog pregleda bila psihomotorno mirna, svestrano orijentirana, zaokupljena vlastitim zdravstvenim stanjem bez sumanutosti, bez obmana i bez auto i heteroagresivnosti. Vještak navodi da osoba sa umjerenim ili teškim stupnjem demencije ne može ispravno procijeniti svoje zdravstveno (fizičko) stanje i biti istim zaokupirana.

46.Stoga vještak zaključuje da on nije našao dovoljno relevantnih elemenata koji bi na dan pisanja oporuke 21. srpnja 2020. doveli u pitanje oporučiteljičine sposobnosti za rasuđivanje i slobodno izražavanje vlastite volje.

47.Tužitelji su prigovorili nalazu i mišljenju dr. MZ, dok tuženica prigovore nije imala te se vještak pisanim putem očitovao na prigovore tužitelja.

48. U pisanom očitovanju od 14.07.2024.g. dr.MZ navodi da tužitelji potpuno krivo interpretiraju, ili namjerno iskrivljuju, njegov Nalaz i mišljenje tvrdeći da je svoje mišljenje temeljio na jednoj jedinoj informaciji na prijemnom zapisniku prilikom prijema pokojne ČZ u Kliniku za psihijatriju [adresa] , dok je zanemario njezino ponašanje prije i poslije prijema. Navodi da je prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir cjelokupnu medicinsku i ostalu dokumentaciju iz sudskog spisa, te dodaje da je u nalazu od 23. travnja 2024. vrlo detaljno objasnio da je , sada pokojna, ČZ kolima HMP 8. svibnja 2020.dovezena u Hitnu kiruršku ordinaciju Klinike za kirurgiju KBC Sestre milosrdnice, jer je nađena bez svijesti na cesti pošto se popiknula i pala. Verificirana joj je udarno-derna rana na lijevoj uški i iza uha, događaj ne rekonstruira prilikom prijema u hitnu službu i kod pregleda kod otorinolaringologa. Kirurg, temeljem kliničke slike i hitno učinjenog MSCT mozga , zaključuje da trenutno nema indikacije za hitno neurokirurško/ kirurško liječenje, preporuča mirovanje, analgetik po potrebi te hladne obloge lokalno, boraviti u poluzamračenoj prostoriji, a u slučaju pogoršanja javiti se u hitnu kiruršku ambulantu. Upućena je u Kliniku za psihijatriju [adresa] što je bio i prijedlog psihijatra koji ju je konzilijarno pregledao u hitnoj službi. Psihijatar u svom nalazu konstatira kako se sa pacijenticom ne može ostvariti pravi kontakt, ponavlja riječi koje čita sa vratima ambulante.

1 0

49.Iz nalaza specijalista koji su ČZ pregledali u Hitnoj kirurškoj ambulanti dana 8. svibnja 2020.g., proizlazi da je ista u bolnicu došla pod kliničkom slikom potresa mozga, ne može rekonstruirati pad što znači da je gubila svijest, ima posttraumatsku amneziju, ponavlja riječi koje čuje ili čita na vratima ambulante, što se stručno zove perseveracija. I upute koje joj je dao kirurg nakon pregleda su upute koje se daju osobama sa potresom mozga.

50.Vještak navodi da je način kako tužitelji doživljavaju ponašanje pokojne ČZ **.**.2020. u 21:16 sati i 23:55 sati produkt laičkog razmišljanja , jer to što se sa ČZ u 21:16 sati nije mogao ostvariti pravi kontakt te što je ista ponavljala riječi koje je čitala na vratima ambulante, da bi u 23,55 sati „odjednom“ znala kod kojeg se psihijatra liječi te znala nazive svih lijekova koje je navodno uzimala ( koji nazivi bi bili teško pamtljivi i osobama koje nemaju nikakav zdravstveni problem) je uobičajena dinamika kod potresa mozga. Naime, već ranije spomenuta posttraumatska amnezija je poremećaj pamćenja koji se odnosi na razdoblje neposredno prije ( ortogradna amnezija) ili nakon traumatskog događaja ( anterogradna amnezija). Trajanje amnestičkog razdoblja , osobito anterogradne amnezije ( od razdoblja traume do razdoblja sposobnosti spremanja utisaka) najpouzdaniji je pokazatelj težine ozljede mozga odnosno stupnja potresa mozga. Kod potresa mozga I.° posttraumatska amnezija traje manje od 5 minuta, kod II.° potresa mozga posttraumatska amnezije traje 5-60 minuta a kod III. ° potresa mozga posttraumatsa amnezija traje 1-24 sata.

51. Dr. Z smatra da je u konkretnom slučaju, sada pokojna, ČZ doživjela potres mozga II.-III° te je bilo normalno da je kod pregleda prilikom prijema u Kliniku za psihijatriju [adresa] znala kod kojeg se psihijatra liječi, znala nazive svih lijekova koje je uzimala. Tužitelji osporovaju da je ČZ mogla znati nazive lijekova koje je uzimala što je također potpuno krivo, posebice imajući u vidu činjenicu da je duži niz godina uzimala potpuno identičnu terapiju. Tužitelji, kao medicinski laici, za iste lijekove nisu trebali nikada ranije niti čuti pa je logično da su im i nazivi istih bili teško pamtljivi.

52.Nadalje ističe da se konfabulacije spominju jedino kod prvog pregleda kod ČZ i to kod prvog kontakta psihijatra u jedinici intenzivnog liječenja. S velikim stupnjem pouzdanosti vještak tvrdi da je prvi kontakt liječnika u jedinici intenzivnog liječenja bio unutar 24 sata nakon što je doživjela potres mozga. U tom periodu je pokojna gospođa ČZ „imala pravo“ da praznine u sjećanju ispunjava izmišljenim sadržajem zbog pretrpljenog potresa mozga uslijed posttraumatske amnezije u sklopu istog. Vještak smatra da je psihički status koji opisuje psihijatar nakon pregleda od 19.05.2020. u 10 sati realan psihički status koji je pokojna ČZ prezentirala tijekom svog boravka u Klinici za psihijatriju [adresa].

53. Nadalje navodi da također tužitelji izvode laički zaključak da opisane kronične vaskularne promjena na CT-u mozga kod ČZ upućuju na vaskularnu demenciju, te zanemaruju da je ČZ sa odjela psihijatrije otpuštena s dijagnozom F 03 ( Neodređena demencija). To znači da liječnici psihijatri u Kliničkoj bolnici Vrapče, koji su gospođu ČZ, liječili duže od dva mjeseca, „nisu znali

1 1

postaviti“ pravu dijagnozu već su je otpustili sa dijagnozom Neodređena demencija, za razliku od tužitelja koji vrlo smiono ( bez argumenata) postavljaju dijagnozu vaskularne demencije. Vještak objašnjava da je vaskularna demencija jedna od vrsta demencija koja ima svoja klinička obilježja i tijek i tvrdi da pokojna ČZ nije bolovala od vaskularne demencije.

54. Nadalje navodi da je nesporno da su na CT mozga kod ČZ opisane atrofičke promjene velikog i malog mozga te hipodenziteti u vidu kroničnih vaskularnih promjena i lakunarne lezije u bazalnim ganglijima. Opisane promjene su vrlo česte u kliničkoj praksi kod osoba koje boluju od visokog krvnog tlaka i šećerne bolesti, kao što je bolovala i gospođa ČZ. Prilikom medicinskog vještačenja opisi CT mozga se uzimaju u kontekstu cjelokupne kliničke slike jer sami za sebe, izdvojeno, nisu od posebnog forenzičkog značenja. Dodaje da u svom nalazu i mišljenju nigdje nije ustvrdio da, sada pokojna, ČZ, nema oštećenja kognitivno-mnestičkih funkcija po organskom tipu ,već tvrdi da kod iste nije bila prisutna demencija umjerenog ili teškog stupnja koja bi dovela u pitanje njezine sposobnosti za rasuđivanje i slobodno izražavanje vlastite volje.

55.Po mišljenju dr.MZ , sada pokojna ČZ, tempore acti ( 21.07. 2020.) je bolovala od blage demencije te je imala očuvanu testatorsku sposobnost , a tužitelji iz konteksta „izvlače“ dio njegovog nalaza, odnosno opisa blage demencije, za koju je napisao kako kod iste postoji oštećenje recentne memorije sa poteškoćama u pamćenju, pronalaženju riječi i kompleksnim kognitivnim funkcijama i dodaje da je osoba sa blagom demencijom samostalna u svakodnevnim aktivnostima i održavanju higijene. Pokojna, ČZ je do dolaska u bolnicu 8. svibnja 2020. god. živjela u svom stanu i uz pomoć druge osobe funkcionirala. Dakle, ista nije postala dementna dolaskom u bolnicu već je takova bila i određeno vrijeme i ranije. Tijekom boravka u Klinici za psihijatriju [adresa] (od 8.5 do 14.07. 2020.) pokojna ČZ je osvijestila da ne može više živjeti sama u svom stanu iz razloga što je u zadnje vrijeme često padala u stanu i na ulici, sve se češće morala pozivati HMP, a upoznata je i sa činjenicom da joj je bratić ŠZ, koji joj je pomagao, iznenada preminuo.

56.Vještak smatra osobito značajnim Dopis Klinike za psihijatriju [adresa] od 26.06. 2020. upućen Centru za socijalnu skrb Donji Grad, jer je iz istog razvidno da je gospođa ČZ svjesna kako neće biti u stanju dalje sama živjeti u svom stanu, a od obitelji pokojnog bratića ne očekuje pomoć, već najviše nade polaže u gospođu EZ, koja će se za nju pobrinuti dok se ne bi riješio trajni smještaj, što se i pokazalo točnim. Razmišljanje gospođe ČZ drži razboritim i životnim, te smatra da tako ne bi mogla razmišljati osoba koja boluje od umjerenog ili teškog oblika demencije.

57. Vezano za postupanje javnog bilježnika navodi da nije uočio da se isti bilo gdje pokušao baviti medicinom, konkretno psihijatrijom, već je odradio svoj javnobilježnički posao za koji je bio angažiran, a to je utvrđivanje određenih činjenica.

1 2

58.Što se tiče postupanja pokojne ČZ u odnosu na tuženicu (oporuka), njezinog supruga (punomoć o prodaji stana) te potpisa punomoć svojoj punomoćnici, vještak ne vidi nikakve nelogičnost i navodi da je pokojna ČZ napisala oporuku u korist tuženice , jer se našla u životnoj situaciji da se mora trajno zbrinuti nakon otpusta iz bolnice. Pokojna ČZ zna da ima stan u vlasništvu, čijom bi prodajom, sebi mogla osigurati trajni smještaj do kraja života. Da bi stan prodala potpisala je punomoć suprugu tužene. Spomenuti postupci su logični i životni. Od 25. kolovoza 2020. god. interese ČZ sukladno punomoći štiti odvjetnica BZ.

59.Nadalje navodi da tužitelji parcijalno izvlače iz konteksta dio: „ bolesnica tijekom noći nemirna, smetena“da bi psihijatar sat vremena prije smrti pregledao pokojnu ČZ (**.**.2001.) te konstatirao kako je tijekom pregleda bila psihomotorno mirna, svestrano orijentirana, zaokupirana vlastitim zdravstvenim stanjem, bez sumanutosti, bez obmana , bez auto i hereroagresivnosti. Navodi da je pokojna ČZ **.**.2020. zadobila prijelom bedrene kosti , a radi se o teškoj traumi sa reperkusijama na cjelokupno stanje pacijenta te je pojavnost noćnog nemira i smetenost kod tih pacijenata vrlo česta pojava. Sljedećeg dana njezino psihičko funkcioniranje se stabiliziralo i bila je psihomotorno mira, uredno orijentirana itd. Dodaje da je u svom nalazu od 23.travnja 2024. nalaz psihijatra od 1.10.20. komentirao na način da osoba sa umjerenim ili teškim stupnjem demencije ne može ispravno procijeniti svoje aktualno fizičko stanje i time biti zaokupirana. Spomenuti nalaz psihijatra na dan smrti pokojne ČZ citirao je iz razloga što je demencija progresivna bolest i nemoguće je da bi nakon nešto više od mjesec dana nakon potpisivanja oporuke njezino psihičko stanje bilo takvo kako ga je opisao psihijatar dana 1.listopada 2020. god. , a da je na dan potpisivanja oporuke bolovala od umjerenog ili teškog oblika demencije.

60.U odnosu na rad skupine autora iz KB Dubrava, pod naslovom „Oporučna sposobnost u demencijama“ iz kojeg proizlazi kako se u anglosaksonskom pravu u obzir uzima „Zlatno pravilo“, prema kojem , u slučaju da je oporučitelj osoba starije životne dobi ili boluje od bilo koje teže bolesti, davanju same oporuke treba svjedočiti ili odobriti istu liječnik, vještak je naveo da je ovo sve češća praksa i kod nas, te da je i on svjedokom da osobe starije životne dobi ( 9.decenija života) , članovi obitelji ili odvjetnici, rjeđe javni bilježnici prije sastavljanja oporuke ili ugovora o doživotnom/ dosmrtnim uzdržavanju traže izradu nalaza i mišljenja o sposobnosti određene osobe za sastavljanje i potpisivanje navedenih akata.

61. Vještak dodaje da tužitelji u prigovoru navode nešto što nije točno, a to je da je on banalizirao nalaz psihijatra koji je naveo da se radi o uznapredovaloj demenciji, te ponavlja da on takvu kvalifikaciju konzilijarnog psihijatra iz hitne službe KBC-a Sestre milosrdnice, kao vještak, nije prihvatio, nakon što je detaljno proučio cjelokupnu dokumentaciju od 8.svibnja 2020. god. kao i dokumentaciju koja je uslijedila kasnije. Iz sporne rečenice ne proizlazi tvrdnja psihijatra iz Vinogradske da se radi o uznapredovaloj demenciji, već su tužitelji modificirali, spomenutu rečenicu na način kako bi to njima išlo u prilog.

1 3

62. Stoga dr.MZ zaključuje da su prigovori tužitelja medicinski potpuno neutemeljeni i u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza od 23. travnja 2024. god., te svih pojašnjenja u tom nalazu .

63. Nakon pisanog očitovanja dr. MZ tužitelji su naveli da vještak u istome nije otklonio prigovore te da imaju još nekih pitanja za vještaka, pa je sud na ročištu 04.09.2025. usmeno saslušao dr. MZ koji je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 23.04.2024. kao i očitovanja na prigovor tužitelja od 17.05.2025. te je pojasnio da je prva stvar koja se uočava kod demencije nemogućnost orijentacije u vremenu, dok je mogućnost orijentacije u prostoru još uvijek očuvana i dodao je da, ovisno o stupnju demencije, kod osobe propadaju i sve više intelektualne funkcije i to protokom vremena trajanja iste.

64.Na pitanje punomoćnice tužitelja da li je sada pokojna ČZ mogla samostalno napisati oporuku od 21. srpnja 2020. koristeći kod toga pravne izraze vještak je naveo da smatra da joj je oko sastavljanja tog teksta ipak bila potrebna nečija pomoć.

65. Nadalje je naveo da načelno, bolest shizofrenija, depresija i demencija mogu dovesti do pojačane sugestibilnosti osobe koja od navedenih stanja boluje , te da socijalna izolacija uslijed corone i nekih drugih okolnosti teoretski može smanjiti sposobnost kritičkog prosuđivanja osobe.

66. Dodao je da okolnost što je pokojna ČZ bila okružena osobama bliskima gospođi JZ, teoretski bi mogla dovesti do njezinog jačeg vezivanja uz tu osobu, ali je napomenuo da je iz dopisa Klinike za psihijatriju [adresa] od 26.06.2020. razvidno kako je pokojna ČZ socijalnoj radnici bolnice izjavila kako najviše nade polaže u gospođu JZ i nada se da bi je ista možda udomila i pobrinula se za nju dok se ne bi riješio trajni smještaj , pa je po njegovom mišljenju, pokojna ČZ i prije potpisivanja oporuke imala viziju tko bi bila osoba koja bi o njoj mogla pravilno brinuti, te se u konačnici taj njezin stav pokazao ispravnim, jer je upravo tužena gospođu ČZ preuzela kod otpusta iz bolnice i pobrinula se za njezin smještaj u dom.

67. Prema mišljenju dr.Trontla procjena psihičkog stanja pokojne ČZ od strane vlasnice doma i tuženice je čisto laička procjena, jer te osobe nisu bile medicinski educirane.

68. Vještak je ponovio da je po njegovom mišljenju kod pokojne ČZ u trenutku potpisivanja sporne oporuke bila prisutna, demencija blagog stupnja, pa su sukladno tome i bile početno smanjene njezine kognitivne sposobnosti i dodao je da on smatra da je u tom trenutku ista mogla registrirati možebitno manipulativno ponašanje osoba iz okoline. Istaknuo je da je pokojna ČZ u pogledu možebitnog manipulativnog ponašanje okoline imala dosta razvijen kritičan stav , na način što je neke od osoba koje su je željele posjetiti odbijala primiti i to je izrijekom tražila od ravnateljice doma.

1 4

69.Na pitanje tužitelja kako može tumačiti iskaz svjedoka koji je naveo da je tuženica diktirala pokojnoj ČZ što da piše koje osobe ne želi vidjeti, vještak je odgovorio da je prema njegovom mišljenju ta treća osoba pomogla ČZ na koji način da iskaže svoju namjeru s kojim osobama ne želi kontaktirati.

70.Nadalje je naveo da je pokojna ČZ smrću svog bratića ŠZ izgubila veliki oslonac u životu te joj je kao oslonac ostala samo tuženica koja joj je, uz ŠZ, jedina pomagala.Kako pokojna ČZ nije imala svoje bliže rodbine, to tuženica nju nije u konkretnoj situaciji niti mogla izolirati od njezine bliske rodbine.

71.Vještak je naveo da je moguće da je pokojna ČZ, s obzirom da je bila obrazovana, oporuku napisala po nekoj „špranci“ , te je pojasnio ,s obzirom na prigovore tužitelja zbog čega smatra da prilikom prijema pokojne ČZ u bolnicu nakon pada 08. svibnja 2020. nije navedena dijagnoza potres mozga. Naime, da su u hitnoj službi napisali tu dijagnozu, po pravilima struke trebali bi ju zadržati na kirurgiji barem 24h, a njima je bilo jednostavnije stariju gospođu poslati na psihijatriju pa zbog toga ova dijagnoza nije napisana ,iako nije sporno da je ČZ zadobila potres mozga, što je on detaljno obrazložio u svom pisanom nalazu i mišljenju i očitovanju.

72.Nadalje dr.MZ je naveo da bi pokazatelj da je netko pod utjecajem druge osobe, a radi se o starijoj osobi, bilo to što bi ta osoba u različitim vremenskim periodima i prilikama mijenjala svoje mišljenje i stavove, a u konkretnom slučaju, pokojna ČZ je nakon saznanja o smrti svog bratića, o čemu je bila obaviještena 26.06.2020., donijela odluku da najviše pažnje polaže na gospođu JZ i da bi joj ista mogla udomiti i pobrinuti se za nju dok se ne riješi trajni smještaj, te se radilo se o kritičnom razmišljanju početno dementne osobe u smislu da je ista postala svjesna, da više zbog činjenice što često pada i ozljeđuje se nije u stanju samostalno živjeti, te je pokojna ČZ još 26.06.2020. donijela odluku tko bi bila osoba kojoj bi se ona povjerila na čuvanje i skrb, te vještak smatra da je njezina motivacija već tada bila normalno psihološka, jer je smatrala da je tuženica jedina osoba na koju se može osloniti. A sukladno tome su bili i njezini daljnji postupci vezano za poduzimanje određenih pravnih radnji, a sve u svrhu da se što bolje zaštiti.

73.Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje dr. MZ, upotpunjen njegovim pisanim u usmenim očitovanjem jer je vještak nalaz i mišljenje izradio temeljem vjerodostojne medicinske dokumentacije za pokojnu ČZ i druge dokumentacije u spisu, njegov nalaz i mišljenje je jasan te detaljno i iscrpno obrazložen i vještak je u svom pisanom i usmenom očitovanju odgovorio na sva pitanja tužitelja i otklonio je sve njihove prigovore.

74.Stoga je sud ocjenjujući dostavljenu medicinsku i drugu dokumentaciju za pokojnu ČZ te nalaz i mišljenje dr. MZ i njegova očitovanja na nedvojben način utvrdio da je pokojna ČZ u vrijeme pisanja vlastoručne oporuke 21. srpnja 2020. bila sposobna za rasuđivanje, jer iz nalaza i mišljenja dr. MZ i dokumentacije u spisu nisu utvrđene okolnosti koje bi na dan pisanja oporuke 21. srpnja

1 5

2020. dovele u pitanje oporučiteljičine sposobnosti za rasuđivanje i slobodno izražavanje vlastite volje, što je vještak detaljno i iscrpno obrazložio, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud, a kako je oporučiteljica u to vrijeme imala navršenih 16 godina, to je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim oni traže da sud donese odluku kojom će utvrditi da je navedena oporuka ništetna, te su tužitelji odbijeni s ovim tužbenim zahtjevom.

75.Kako je sud utvrdio da je neosnovan prvi tužbeni zahtjev kojim tužitelji traže da se utvrdi da je oporuka ništetna, to je valjalo odlučiti o drugom ( eventualnom) tužbenom zahtjevu kojim traže da sud poništi vlastoručnu oporuku ČZ , jer da je ostaviteljica bila dovedena u zabludu i prevarena od strane tuženice i njezina supruga ŽZ, jer da nije znala što potpisuje, odnosno da je pogrešno smatrala da će stan biti predmetom eventualne prodaje ŽZ, a ne da ga oporučno ostavlja tuženici.

76.Nije sporno da je pokojna ČZ živjela sama u svom stanu u [adresa] u [adresa] te da joj je pomagao otac tužitelja ŠZ, koji je nekoliko godina prije smrti ČZ angažirao tuženicu da pomogne pokojnoj ČZ u pospremanju stana i održavanju osobne higijene.

77.Isto tako nije sporno da je pokojna ČZ **.**.2020., nakon pada na cestii, zaprimljena iz KBC Sestre Milosrdnice iz koje je istog dana, nakon obrade, premještena u Klinici za psihijatriju [adresa] u kojoj je bila na liječenju do 14.07.2020.

78.Nije sporno da je pokojni ŠZ umro **.**.2020., za vrijeme dok je pokojna ČZ bila na liječenju u Klinici za psihijatriju [adresa].

79.Sud vjeruje tuženici da je ona tada bila na moru te da su ju više puta zvale pokojna ČZ i socijalne radnice koje su pitale što će biti s ČZ , te da je ona na traženje ČZ da dođe po nju, prekinula ljetovanje, te da su ona i njezin suprug odveli ČZ iz bolnice Vrapče u njezin stan.

80.Naime, ovakav iskaz tužene u skladu je s dopisom Klinike za psihijatriju [adresa], Centru za socijalnu skrb Donji Zagreb od 26.lipnja 2020.g.u kojem oni navode da je ČZ od 8.svibnja 2020. prvi put kod njih na hospitalizaciji, te da je do hospitalizacije živjela sama u svojem stanu i da je do sada zadovoljavajuće funkcionirala, a da joj godinama dolazi tuženica jednom tjedno te da joj donese namirnice, plati račune i okupa ju, a kako je njezin bratić ŠZ, koji joj je pomagao, iznenada preminuo, bolesnica ne očekuje pomoć od obitelji pokojnog bratića, već najviše nade polaže u gospođu JZ i nada se da bi je ona udomila i pobrinula se za nju dok se ne bi riješio trajni smještaj.

81.Ovi navodi iz dopisa bolnice Vrapče potvrđuju iskaz tuženice da je pokojna ČZ nju zvala na more i tražila je da joj pomogne te da je ona zbog toga prekinula ljetovanje, vratila se u Zagreb i pokojnu ČZ smjestila u njezin stan.

1 6

82.Nadalje, iskazi tužitelja, koji navode da su pokojnu ČZ ( prije smještajaa u Dom u srpnju 2020.g.) posljednji puta vidjeli 2001., kao i iskaz njihove majke IZ, koja je navela da se ona i pokojna ČZ nisu baš slagale, potvrđuju navode ČZ koje je dala djelatnicima Klinike za psihijatriju [adresa] da od obitelji pokojnog ŠZ ne očekuje pomoć, jer isti očito o njoj nisu brinuli dok je ŠZ bio živ te ju nisu posjećivali, pa je logično da ona od njih nije očekivala pomoć, već da je pomoć očekivala od tuženice, koja se uz ŠZ jedina o njoj brinula.

83.Kako su se o pokojnoj ČZ brinuli ŠZ i tuženica, to sud vjeruje tuženici da je njoj ranije, dok je ŠZ bio živ, ČZ rekla da će njoj ostaviti pola stana te da će drugu polovicu stana ostaviti ŠZ, a kako je fizički svake godine bila sve slabija, da joj je rekla da bi bilo najbolje da stan proda i da se s novcem od prodaje doplaćuje dom, budući je imala mirovinu oko 3.500,00 kuna, a novac koji ostane od prodaje stana, nakon njezine smrti, da podijele ŠZ i ona. Kako je ŠZ umro, životno je i logično da je pokojna ČZ oporukom stan, odnosno novac na svom računu, ostavila tuženici koja se jedina brinula o njoj , budući da ČZ nije bila u dobrim odnosima sa suprugom ŠZ, a njegovu djecu nije vidjela gotovo 20 godina.

84.Da je namjera ČZ bila da proda stan te da svoju imovinu ostavi tuženoj, ukazuje i iskaz svjedokinje EZ, koja je navela kako joj je pokojna ČZ rekla da će stan prodati i otići u dom, da bi joj nakon toga rekla da je napisala oporuku kojom stan ostavlja tuženici, a da joj je u idućem telefonskom razgovoru rekla da je suprugu tuženice dala punomoć da proda stan.

85.Naime, ČZ je nakon izlaska iz bolnice uvidjela da neće moći živjeti sama u stanu, a kako je znala da svojom mirovinom ne može plaćati dom, to je bilo logično da je odlučila prodati stan. Budući da se tuženica jedina brinula o njoj i da je već ranije bila odlučila da će tuženici ostaviti stan, logično je da je prvo napisala oporuku kojom tuženici ostavlja stan, jer stan tada nije bio prodan, ali da joj ostavlja i novčana sredstva na svom računu te da je dala punomoć suprugu tuženice za prodaju stana, jer ona zbog svog otežanog kretanja i pandemije COVID, nije mogla sama obavljati sve poslove oko prodaje stana.

86.Iz provedenog postupka sud nije utvrdio da bi ostaviteljica ČZ prilikom pisanja oporuke bila dovedena u zabludu i prevarena od strane tuženice , jer je ona oporuku vlastoručno napisala i u njoj je navela da stan ostavlja tuženici isto kao i sredstva na svom računu te se nigdje ne navodi da bi stan bio predmetom prodaje ŽZ.

87.Da je namjera ostaviteljice ČZ bila da stan i novčana sredstva oporučno ostavi tuženici, vidljivo je i iz iskaza EZ kojoj je ostaviteljica rekla da je napisala oporuku kojom stan ostavlja tuženici, dakle ČZ je znala da stan ostavlja JZ.

88.Pri tome je neodlučno da li su tuženica ili treća osoba ČZ diktirali sadržaj oporuke, ili je ona oporuku pisala po nekom predlošku tj.špranci, budući je ČZ

1 7

samostalno odlučila da stan i novac ostavlja tuženici, a koju namjeru je potvrdila i EZ, kad joj je rekla da je napisala oporuku kojom stan ostavlja tuženici.

89.Neosnovani su navodi tužitelja da je pokojna ČZ bila sustavno odvajana od obitelji, budući je ČZ bila na liječenju u bolnici Vrapče, s kojeg liječenja ju je na njezin poziv tuženica odvela u njezin stan te je tuženica ČZ pronašla dom koji se ČZ svidio i u kojem je ČZ bila smještena. Pok.ČZ je dok je bila u bolnici telefonom razgovara i s majkom tužitelja i s EZ.

90.U Domu je ČZ bila okružena drugim ljudima i osobljem te se ni u kom slučaju ne može govoriti o odvajanju od obitelji, jer su ju u Domu posjetili tužiteljica AZ i njezin suprug, a ČZ je oporuku napisala nakon izlaska iz bolnice, dok je još bila sama u stanu, te je o tome da je napisala oporuku telefonom razgovarala sa svojom sestričnom EZ, dakle ona nije tajila da je napisala oporuku kojom svoju imovinu ostavlja tuženici.

91.Uz to, sami tužitelji su u svom iskazu naveli da je njihova majka nakon smrti ŠZ telefonom obavijestila bolnicu Vrapče da će se umjesto njega o ČZ skrbiti njegova sestra EZ koja živi u [adresa].

92.Nadalje, majka tužitelja IZ je navela da se nije imala vremena brinuti o ČZ, pa kad ju je njezina prijateljica AZA pitala gdje je ČZ, ona je nazvala tuženu te joj je tužena rekla da ju je smjestila u dom Sveti Ilija, nakon čega je majka tužitelja nazvala ČZ koja je rekla da joj je super u domu i da je zadovoljna , osim što je hrana masna.

93.Dakle, tužena nije skrivala gdje se nalazi ČZ, a ni tužitelji, ni njihova majka, nakon što su bolnici obavijestili da je njihov otac ŠZ umro, nisu se više raspitivali što je s ČZ, te oni zbog toga nisu znali gdje je pok. ČZ, a ne zbog toga da bi tužena pok.Ljerku ČZ izolirala od njih.

94.Stoga sud iz provedenog postupka nije utvrdio da bi tužena izolirala pok. ČZ od obitelji,već je utvrđeno da ju tužitelji i njihova majka nisu zvali niti su se raspitivali o njoj, sve dok nije bila smještena u dom, a sporna oporuka je napisana prije smještaja u dom.

95.Kako je EZ u svom iskazu navela da je njoj ČZ rekla da će stan prodati, to sud ne vjeruje FZ da pokojna ČZ nije znala da je stan prodan i da mu je rekla da u stanu živi ugledni političar sa svojom suprugom JZ, te isto tako sud ne vjeruje FZ da je ČZ u domu bila izgubljena i da nikog ne prepoznaje, budući je tužiteljica AZ navela da je ČZ kad su ju posjetili u Domu s njima normalno razgovarala, IZ je navela da je ona s ČZ razgovarala u rujnu 2020. kada joj je pričala o tome da je imala dobar život i da joj je rekla da nema nekih većih zdravstvenih problema te je ČZ, dok je bila u domu, dva puta telefonom razgovarala i s EZ s kojom je normalno razgovarala te joj je djelovala suvislo, a iz iskaza svjedokinje OZ

1 8

OZ je utvrđeno da je pokojna ČZ u domu rješavala križaljke, čitala knjige, gledala televiziju te je odlazila i u dnevnu sobu gdje se družila s ostalim štićenicima.

96.Isto tako, sud ne vjeruje FZ da je tuženica neposredno nakon smrti ŠZ izvukla ČZ iz bolnice i odvezla je javnom bilježniku gdje je potpisala specijalnu punomoć ŽZ za prodaju stana , budući je uvidom u dopis Psihijatrijske bolnice Vrapče utvrđeno da je pokojna ČZ navela da jedino nade polaže u tuženicu da će se brinuti o njoj te je tuženica na traženje ČZ istu nakon što je otpuštena iz bolnice, smjestila najprije u njezin stan, a nakon toga i u dom te je stan prodan nakon što je ČZ smještena u dom.

97.Sud je prihvatio iskaz ŽZ u dijelu gdje isti navodi da je tuženica na poziv socijalne radnice i ČZ došla po ČZ u bolnicu te su ju odvezli u njezin stan i pomogli joj da se smjesti u dom Sveti Ilija, koji joj se svidio, a koji je i njima bio dostupan te da se ČZ odlučila prodati stan, jer je njezina mirovina bila premala za plaćanje doma i da je njemu dala punomoć za prodaju stana i punomoć za novootvoreni tekući račun kod Erste banke d.d., na koji je on položio kaparu koju su dali kupci i na koju je on, nakon što je sklopljen aneks ugovora, u pratnji odvjetnice BZ i kupca u banci uplatio kupovninu.

98.Ovakav iskaz ŽZ u skladu je s dokumentacijom u spisu te iskazom tuženice i svjedokinje OZ.

99.Sud ne vjeruje tužiteljima i FZ da je pokojna ČZ na traženje tužene u domu napisala koje osobe ju ne smiju posjećivati u domu i kontaktirati, a radilo se o tužiteljima, njihovoj majci, odvjetnici UZ i njemu, već su sudu logičniji navodi ŽZ da se pokojna ČZ naljutila na ove osobe i da nije željela s njima komunicirati jer joj je ŽZ pokazao e-mailove koje su slali tužiteljica i odvjetnica UZ kupcu, gospodinu PZ u kojem su govorili da je pokojna ČZ psihički bolesna, poslovno nesposobna i pod nadzorom CZZS-a, budući je sud uvidom u dostavljene e-mailove utvrdio da je doista odvjetnica tužitelja kupcu, gospodinu PZ i njegovom odvjetniku slala mailove u kojima je, između ostalog, navela da je potrebno utvrditi da li je ČZ bila ubrojiva u trenutku sklapanja punomoći, da su ju tuženica i njezin suprug u sumnjivim okolnostima smjestili u dom te da obmanjuju obitelj i da ČZ uopće ne zna što je potpisala.

100.Naime, životno je da se ČZ razljutila nakon što je pročitala da ju tužiteljica i članovi njezine obitelji smatraju neubrojivom i da ne zna što potpisuje i da je zbog toga napisala da ne želi da ju posjećuju u domu i uznemiravaju.

101.Sud je prihvatio iskaz svjedokinje OZ koja je vlasnica obiteljskog doma u kojem je boravila ČZ u dijelu gdje ista opisuje da je pokojna ČZ rješavala križaljke, čitala knjige i družila se s ostalim štićenicima te da su ju posjećivali tuženica i njezin suprug i da joj je pokojna ČZ napisala koje osobe ne želi vidjeti i s njima razgovarati budući nije sporno da je ČZ takvu izjavu i napisala, a i IZ i EZ su posvjedočile da je ČZ voljela tuženu i da se tužena brinula o njoj.

1 9

102.Iskaz svjedokinje AZA je neodlučan budući da ista nema saznanja o odlučnim činjenicama, te je iz istih razloga neodlučan i iskaz svjedokinje RZ koja nije radila u domu Sveti Ilija dok je u njemu boravila pokojna ČZ.

103.Isto tako neodlučan je i iskaz svjedokinje LZ dr.med., budući je ČZ upisana kao njezina pacijentica 04.08.2020. te ju ona nikad nije vidjela, već joj je samo izdala recepte za istu terapiju prema dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji.

104.Sud je odbio kao neprikladan dokazni prijedlog za saslušanje dr. U budući da tužitelji nisu imali podatke o točnom identitetu ovog svjedoka, a uz to, iz dostavljene medicinske dokumentacije za pokojnu ČZ utvrđeno je da u istoj nigdje nije navedeno da ju je liječio dr. U.

105.Stoga sud ocjenjujući sve dokaze, svaki posebno i sve zajedno, iz provedenog postupka nije utvrdio da je pokojna ČZ prilikom pisanja oporuke bila dovedena u zabludu i prevarena od strane tužene, te da nije znala što potpisuje, odnosno da je pogrešno smatrala da će stan biti predmetom eventualne prodaje ŽZ, a ne da ga oporučno ostavlja tuženici.

106.Naime, pok. ČZ je oporuku vlastoručno napisala i potpisala, te je u vrijeme pisanja iste bila sposobna za rasuđivanje.

107.Nadalje,tužena se zajedno s pokojnim ŠZ jedino brinula o pokojnoj ČZ te je tužena, na poziv ČZ došla po nju kad je otpuštena iz bolnice i odvela je u njezin stan gdje je ČZ **.**.2020. napisala spornu vlastoručnu oporuku nakon čega je, po vlastitom izboru, smještena u dom Sveti Ilija u kojem je boravila sve dok nije pala i slomila kuk, nakon čega je umrla u bolnici 01.10.2020.

108.Kako je pokojna ČZ i prije svoje smrti govorila da će svoju imovine ostaviti tuženoj i ŠZ jer se oni o njoj brinu, te je, s obzirom da je ŠZ u međuvremenu umro, a s njegovom obitelji nije kontaktirala, odlučila da će tuženici ostaviti cijelu svoju imovinu, a što je rekla i svojoj sestrični EZ, to sporno raspolaganje oporukom odgovara njezinoj pravnoj volji i ne radi se o raspolaganju koje bi bilo suprotno zakonu, a iz provedenog postupka nije utvrđeno da bi bilo utjecaja na volju ostaviteljice koji bi bio pravno relevantan i značajan za valjanost oporuke.

109.Naime, utjecaj na volju mogao bi biti pravno relevantan za valjanost sporne oporuke samo da se pokojna ČZ na pisanje oporuke odlučila zato što je bila prevarena ili dovedena u zabludu, a taj zaključak nema podlogu u stanju spisa te ove okolnosti nisu utvrđene iz provedenog postupka.

110.Iz provedenog postupka sud je utvrdio da raspolaganje spornom oporukom od 21.07.2020. odgovara pravoj volji ostaviteljice ČZ,slijedom čega je valjalo odbiti tužitelje i s drugim ( eventualnim ) tužbenim zahtjevom kojim traže da sud poništi

2 0

oporuku pokojne ČZ od 21.07.2020. zbog mana volje, odnosno zbog toga što je bila prevarena ili se nalazila u zabludi.

111.Kako je sud iz provedenog postupka utvrdio da je oporuka ostaviteljice ČZ od 21.07.2020. pravno valjana, jer ju je ostaviteljica vlastoručno napisala i potpisala, a ostaviteljica je u vrijeme pisanja oporuke imala navršenih 16 godina života i bila je sposobna za rasuđivanje te kako prilikom pisanja oporuke nije bilo mana oporučiteljičine volje, to je temeljem odredbe čl. 26. st. 1., čl. 27. i čl. 30. st. 1. ZN-a valjalo presuditi kao u izreci i odbiti tužitelje u cijelosti s prvim i drugim (eventualnim) tužbenim zahtjevom.

112.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. i čl. 155. 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/2019, 80/2022, 114/2022,155/23-u daljnjem tekstu ZPP-a) .

113.Troškovi tužene odnose se na sastav odgovora na tužbu za što je tuženoj u skladu s Tbr. 8. toč. 1. OT-e odmjereno 200,00 eura, koji iznos joj je u skladu s Tbr. 9. toč. 1. OT-e odmjeren i za zastupanja na ročištima 10.01.2023., 21.03.2023., 13.06.2023., 21.09.2023., 11.12.2023., 22.02.2024., 04.03.2025. i 04.09.2025., dok joj je za sastav podneska 02.11.2022. u skladu s Tbr. 8. toč. 3. OT-e odmjereno 100,00 eura, te su troškovi dosuđeni u ukupnom iznosu od 1.900,00 eura.

114.Tuženoj nije dosuđena naknada iz Tbr. 39. budući da u troškovniku nije navedeno na što se točno ista odnosi, a punomoćnica nije čekala na rasprave u navedenom vremenu, te se očito ne radi o naknadi za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja , jer se naknada traži za različito vrijeme za pojedina ročišta ( od 2 do 4 sata), te tužitelji tuženoj naknadu za putovanja, ako se radi o ovoj naknadi, nisu dužni platiti , budući se ne radi o troškovima koji su bili potrebni za vođenje postupka.

115.Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.

U Zlataru 10. listopada 2025.

S U D A C:

Jelena Habulin

2 1

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DN-a:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika