Posl. broj: Povrv-153/2024-18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

STALNA SLUŽBA U LABINU

Labin, G. Martinuzzi br. 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Erici Golja kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Upravitelj gradnja d.o.o. Zagreb, Oreškovićeva br. 25, OIB: 13582015490, zastupanog po punomoćniku Nataši Gonzi, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], Most [adresa], zastupane po punomoćniku Marijanu Belušiću, odvjetniku u Labinu, te po protutužbi tužene – protutužiteljice LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Marijanu Belušiću, odvjetniku u Labinu, protiv tužitelja - protutuženika Upravitelj gradnja d.o.o. Zagreb, Oreškovićeva br. 25, OIB: 13582015490, zastupanog po punomoćniku Nataši Gonzi, odvjetnici u Zagrebu, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 12. rujna 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja - protutuženika ŠŽ, odvjetnika u [adresa], te tuženice – protutužiteljice osobno uz punomoćnika Marijana Belušića, odvjetnika u Labinu, 10. listopada 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženice – protutužiteljice, a koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je ništetna Odluka – potpisna lista suvlasnika zgrade u [adresa], k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez navedenog nadnevka donošenja, u dijelu koji glasi:

„Suvlasnici SZP Motel Potpićan, k. o. [katastarska općina], broj k.č,.54/25, prihvaćaju i potvrđuju novi godišnji program upravljanja za 2021. godinu i svojim neopozivim potpisima donose slijedeće odluke:

- prihvaćaju i potvrđuju godišnji program upravljanja za 2021. godinu,

- prihvaćaju novi iznos mjesečne pričuve od 12,20 kn/m2 umjesto dosadašnjih 8,5 kn/m2 od 1.1.2021“

II. Tužitelj je dužan dostaviti tuženici – protužiteljici sve Odluke o visini pričuve za pričuve za zgradu u Potpićnu, Motel Potpićan, k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženici – protutužiteljici da postavi određeni tužbeni zahtjev u pogledu Odluka iz točke II. izreke, u roku od 30 dana nakon dostave istih,

IV. Tužitelj – protutuženik je dužan dostaviti tuženici - protutužiteljici podatke o radovima izvedenim na pročelju i ravnom krovu zgrade u [adresa], Motel Potpićan, k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to:

-izvješće o svim izvedenim radovima,

-podatke o zatraženim i pribavljenim ponudama za izvođenje tih radova,

-račune izvoditelja radova i podatke o njihovom plaćanju.

V. Nalaže se tužitelju - protutuženiku da tuženici – protutužiteljici naknadi troškove ovog parničnog postupka, sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku počev od dana presuđenja, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba tužitelja povučena, te se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi v.d. javnog bilježnika Nine Šorgo, posl.br. Ovrv-7221/2024, UPP/OS- Ovrv-278/2024 od 30.10.2024.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj, ovdje tužitelj je dana 1.10.2024. podnio protiv ovršenice, ovdje tuženice prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – Izvoda iz poslovnih knjiga, radi naplate iznosa 1.199.10 eura s pripadajućim zateznim kamatama. Predmetni iznos tužitelj potražuje na ime neplaćenih rata za pričuvu za poslovnu zgradu u [adresa] k. č. [katastarska čestica] [adresa], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

2. Prijedlogu tužitelja udovoljeno je donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave v.d. javnog bilježnika Nine Šorgo iz Umaga, posl.br. Ovrv- 7221/2024, UPP/OS-Ovrv-278/2024, kojim je tužitelju priznat nastali ovršni trošak u iznosu od 212,50 eura.

3. Pravodobnim prigovorom od 2. prosinca 2024. tuženica je u cijelosti osporila tužbeni zahtjev tužitelja. U prigovoru ističe da u cijelosti osporava svoju obvezu koja predmet pobijanog rješenja o ovsri, postavlja prigovor promašene aktivne legitimacije, osporava visinu pričuve kako ju zaračunava ovrhovoditelj i osporava se obveza ovršenice da plaća pričuvu u tom iznosu. Tužiteljici nije poznato da postoji odluka suvlasnika zgrade o utvrđivanju visine pričuve.

4. Po prigovoru tuženice, rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, na temelju čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona.

5. Prvenstveno je valjalo utvrditi je li tužitelj aktivno legitimiran na podnošenje predmetne tužbe. Tužitelj označen kao stranka u ovom postupku zahtijeva naplatu utuženog iznosa zajedničke pričuve od tuženice, u ime i za račun suvlasnika stambene zgrade Motel Potpićan, a isplatu zahtijeva na poseban račun zajedničke pričuve stambene zgrade, što je vidljivo iz izvatka iz poslovnih knjiga na stranici 8 spisa. Naime, na temelju odredbe članka 378. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj:91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje:ZV) upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom i na temelju stavka 5. ovog članka upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom iz stavka 1. ovoga članka nije drukčije određeno. Osim toga, odredbom članka 90. stavak 1. ZV-a propisano da je zajednička pričuva iz članka 85. stavka 2. ovoga Zakona namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova i da je na temelju odredbe stavka 3. ovog članka propisano da zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojega suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove. Dakle, cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi jasno proizlazi zaključak da je upravitelj zgrade imenovan ugovorom ili prinudni upravitelj ovlašten ex lege pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju (tako i u više Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, pa tako npr. i u Odluci poslovni broj U-III-3671/2003 od 28. lipnja 2006., U-III-752/2007 od 30. travnja 2008., Rev-154/2012 od 13. siječnja 2016. i slično).

6. Slijedom navedenog, neosnovan je prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja koji je istaknut po tuženoj.

7. U tijeku postupka, tužena je 22. siječnja 2025. na račun tužitelja uplatila iznos od 1.350,00 eura. Prilikom uplate, tuženica je sukladno čl. 171. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) naznačila da plaća svoju obvezu na ime pričuve u razdoblju od 10/2023 do 10/2024.

8. Podneskom od 28. siječnja 2025. tužitelj je naveo da djelomično povlači tužbu u odnosu na plaćenu glavnicu duga u iznosu od 1.199,10 eura sa zahtijevanim zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi kao u izreci platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi, te ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u dijelu kojim tužitelj zahtjeva da mu tuženik naknadi prouzročene troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 212,50 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na troškove postupka.

9. Tuženica je podneskom od 18. veljače 2025. osporila tužiteljevo uračunavanje plaćenog iznosa, te je navela da je ona utvrdila redoslijed uračunavanja prilikom plaćanja. Na ročištu 20. veljače 2025. tužena je putem punomoćnika izjavila da je suglasna sa povlačenjem tužbe u iznosu od 1.199,10 eura, ali prigovara načinu na koji je tužitelj obračunao ispunjenje obveze tuženice.

10. S obzirom da je tužitelj svojim podneskom od 28. siječnja 2025. nakon podnošenja tužbe obavijestio sud da je podmirena glavnica duga zajedno s zakonskom zateznom kamatom, pa da „djelomično“ povlači tužbu u pogledu glavnog zahtjeva i zateznih kamata, i ustraje kod zahtjeva za naknadu troškova, to se po ocjeni ovog suda ne može smatrati da se radi o djelomičnom povlačenju tužbe kako je to naznačio tužitelj, već o povlačenju tužbe u cijelosti.

11. S obzirom da je tužitelj u cijelosti povukao tužbu, a tužena se suglasila s navedenim povlačenjem, sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP) je odlučeno kao u izreci rješenja.

12. Tuženica je protiv tužitelja 18. veljače 2025. podnijela protutužbu u kojoj navodi da nije imala saznanja o postojanju odluke o visini pričuve kojom je pričuva povećana na iznos od 12,20 kn umjesto dotadašnjih 8,5kn/m2, s obzirom da joj nikada nije takva odluka dostavljena. Odluku o visini pričuve, a vjerojatno i sve druge odluke donio je ČŽ kao jedini član društva tužitelja – protutužitelja, te je jedini član uprave tužitelja. Kao predstavnik suvlasnika ČŽ je potpisao Međuvlasnički ugovor u kojem je u čl. 6. određeno da se poslovi upravljanja povjeravaju tužitelju – protutuženiku. ČŽ je kao član uprave tužitelja – protutuženika i kao predstavnik suvlasnika sklopio Ugovor o upravljanju, kojeg je za tužitelja – protutuženika potpisao drugi član uprave CŽ, ali je u zaglavlju ugovora navedeno da kod sklapanja ugovora tužitelja – protutuženika zastupaju ČŽ i CŽ. ČŽ je kao većinski suvlasnik odredio da se posovi upravitelja povjeravaju tužitelju – protutuženiku, pa je kao zakonski zastupnik tužitelja – protutuženika sklopio ugovor o upravljanju, da bi konačno donosio odluke o visini pričuve. Takvo postupanje je u svakom slučaju protivno moralu društva. Tako je tužitelj – protutuženik kao upravitelj ugovorio izvođenje građevinskih radova na pročelju i ravnom krovu zgrade, a izvođenje tih radova povjerio je trgovačkom društvu Upravitelj gradnja – održavanje d.o.o. kojeg je ČŽ jedini član društva i član uprave. Radovi su financirani iz sredstva zajedničke pričuve, a izvedeni su na onom dijelu pročelja koji se nalazi uz prostore u vlasništvu ČŽ, dok je dio pročelja uz poslovni prostor tuženice – protutužiteljice ostao potpuno neuređen. Koliko je tuženici poznato, tužitelj – protutuženik nije proveo postupak prikupljanja većeg broja ponuda i odabira najpovoljnije ponude, pa je izvođenje radova ugovorio neposredno sa izvođačem osnivač kojeg je isti kao i osnivač tužitelja – protutuženika. Zbog svega navedenog je odluka o visini pričuve kojom je određena visina pričuve počev od 1.1.2021. u iznosu od 12,20 kn/m2 ništetna, jer su odluka i postupanje ČŽ i tužitelja protivni moralu društva. Ništetna je i ranija odluka o visini pričuve od 8,5kn/m2. Budući da su odluke koje je donosio ČŽ o visini pričuve ništetne, to je tuženica – protutužiteljica dužna plaćati pričuvu za predmetnu zgradu u visini najniže pričuve određene za predmetno razdoblje. Predlaže da sud u cijelosti prihvati protutužbu i protutužbeni zahtjev tužene – protutužiteljice, a da tužitelja – protutuženika obveže da joj u cijelosti naknadi parnični trošak.

13. U odgovoru na protutužbu, tužitelj – protutuženik se u cijelosti usprotivio protutužbenom zahtjevu, te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na njega kao upravitelja zgrade. Potpuno su netočni navodi tuženice-protutužiteljice da joj nisu dostavljene odluke o visini pričuve jer su Odluke o visini pričuve od 8,50 kn/m2 i Odluka o povećanju pričuve na 12,20 kn/m2 dostavljene po njihovom donošenju, kao i u predmetu ovog suda Povrv-125/2020 koji se vodio po tužbi tužitelja NŽ i ČŽ kao suvlasnika predmetne zgrade protiv ovdje tuženice – protutužiteljice kao tuženice radi naplate pričuve za razdoblje od 4/2020 do 07/2020. Da su tužiteljici dostavljene sve navedene odluke proizlazi iz dostavljenog dokaza uz podnesak tužitelja od 27. prosinca 2024. koji podnesak je uručen ovdje tuženoj u predmetnom sudskom sporu na pripremnom ročištu održanom 19. siječnja 2021., a naposlijetku i iz pravomoćne i ovršne presude donesene u predmetnom sudskom sporu u korist tužitelja. Iz dostavljenih materijalnih dokaza koji prileže podnesku tužitelja od 27. prosinca 2024., a posebno iz Međuvlasničkog ugovora od 1.3.2020. nesporno proizlazi da su Međuvlasničkim ugovorom suvlasnici predmetne zgrade čiji suvlasnički dijeovi prema privitku čine 81,86% vrijednosti svih dijelova nekretnine (NŽ i ČŽ) uredili uzajamne odnose suvlasnika u vezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine, nesporno proizlazi: da su Međuvlasničkim ugovorom suvlasnici predmetne zgrade, čiji suvlasnički dijelovi prema privitku 2 čine 81,86% vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine (NŽ i ČŽ) uredili uzajamne odnose suvlasnika u vezi sa upravljanjem i korištenjem nekretnine; da je čl. 1. Međuvlasničkog ugovora ugovoreno da u okviru redovnog upravljanja, održavanja i korištena zajedničkih dijelova i uređaja suvlasnici, između ostalog, donose odluke o izboru i imenovanju osobe ovlaštene za predstavljanje i zastupanje suvlasnika (Predstavnika suvlasnika); određivanju subjekta kojemu će povjeriti upravljanje zgradom (Upravitelja) i o stavaranju zajedničke pričuve, koje odluke se smatraju donesenim kada se za njih izjasnie suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi prelaze 50% ukupne vrijednosti vlasničkih dijelova i iste obvezuju sve suvlasnike; da je u skladu s odredbom čl. 1. Međuvlasničkog ugovora upravljanje zgradom povjereno tužitelju-protutuženiku (čl. 6), dok je ČŽ imenovan za predstavnika suvlasnika bez naknade za poslove koje obavlja (čl. 7.), koji je ovlašten u ime i za račun suvlasnika sklopiti ugovor o upravljanju zgradom (čl. 7. i čl. 8.), što je isti i učinio sklapanjem Ugovora o upravljanju zgradom broj 1/2020 od 1.3.2020. s tužiteljem-ptotutuženikom kao izabranim upraviteljem zgrade. Iz iznesenih činjenica i dostavljenih dokaza nedvojbeno proizlazi da su u skladu s važećim propisima sadržanim u citiranim odredbama ZVDSP suvlasnici koji imaju većinu suvlasničkih dijelova u predmetnoj zgradi imenovali ČŽ za predstavnika suvlasnika, a tužitelja-protutuženika za upravitelja predmetne zgrade te donijeli Odluku o visini pričuve u iznosu od 12,20 kn/m2, slijedom čega donesena Odluka o visini pričuve nije i ne može biti ništetna samo zbog činjenice je donesena od strane jednog suvlasnika, u konkretnom slučaju ČŽ, koji ima većinu suvlasničkih dijelova u predmetnoj zgradi. U odnosu na navode protutužbe da je tužitelj-protutuženik kao upravitelj ugovorio izvođenje građevinskih radova na pročelju i ravnom krovu predmetne zgrade i da je izvođenje tih radova povjerio trgovačkom društvu UPRAVITELJ GRADNJA – ODRŽAVANJE d.o.o., kojeg je ČŽ jedini član društva i član uprave, tužitelj-protutuženik predmetne navode osporava u cijelosti kao netočne i neosnovane, a to iz razloga što o potrebi izvođenja predmetnih radova, kao niti o izboru izvođača nije odlučivao tužitelj-protutuženik kao upravitelj, već direktno suvlasnici predmetne zgrade, slijedom čega se tvrdnje tuženice-protutužiteljice da je tužitelj- protutuženik nije proveo postupak prikupljanja većeg broja ponuda i odabira najpovoljnije ponude i da je izvođenje radova ugovorio neposredno s izvođačem, ukazuju u cijelosti paušalni, netočni i neosnovani. Slijedom navedenog, tužitelj-protutuženik u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva te predlaže L usvojiti njegov tužbeni zahtjev u cijelosti kao osnovan, a prototutužbu tuženice-protutužiteljice odbaciti kao neurednu i nedopuštenu, podredno odbiti protutužbene zahtjeve tuženice-protutužiteljice u cijelosti kao neosnovane.

14. U dokaznom postupku sud je pročitao izvadak iz poslovnih knjiga na stranici 8 spisa, rješenje o ovrsi na stranici 23-24 spisa, prigovor na stranici 25-26 spisa, međuvlasnički ugovor na stranici 34-39 spisa, potpisna lista na listu 40 spisa, ugovor o upravljanju zgradom na stranici 41-44 spisa, z.k. izvadak na stranici 45-52 spisa, potpisna lista na stranici 53 spisa, godišnji program upravljanja za 2023. godinu na stranici 60 spisa, račun na stranici 61-64 spisa, pregled sredstava stambene zgrade na stranici 65 spis, obavijest na stranici 66 spisa, račun na stranici 67-72 spisa, financijska kartica suvlasnika na stranici 73-74 spisa, izvod na stranici 91-92 spis, obračun i financijsku karticu na stranici 93-95 spisa, izvadak iz sudskog registra na stranici 100- 105 spis, troškovnik na stranici 106-110 spisa, dopis na stranici 112 spisa, zapisnik na stranici 123 spisa, u presudu na stranici 125-130 spisa, te u presudu na stranici 132-136 spisa.

15. Protutužbeni zahtjev tužene – protutužiteljice je neosnovan.

16. Predmet spora je zahtjev tužene - protutužiteljice za utvrđenjem da je ništetna Odluka – potpisna lista suvlasnika zgrade u [adresa], na stranici 53 spisa, te da se naloži tužitelju – protutuženiku da joj dostavi sve Odluke o visini pričuve za zgradu u [adresa], Motel Potpićan, k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i da joj dostavi podatke o radovima izvedenim na pročelju i ravnom krovu zgrade u [adresa], Motel Potpićan, k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da joj tužitelj – protutuženik naknadi troškove postupka.

17. U provedenom postupku nije sporno da da je tuženica - protutužiteljica vlasnica nekretnine i to 2. suvlasničkog dijela 1814/10000 etažno vlasništvo (E-2), posebni dio označen kao "B"- prostor u suterenu, ukupne površine 246,73m2, označen u nacrtu plavom bojom, a dio istog i crvenom bojom (terasa), a sastoji se od jednog prostora sa 176,60m2, sanitarnog čvora sa 2,80m2, sanitarnog čvira sa 3,96m2, jednog prostora sa 26,34m2, jednog prostora sa 3,73m2 i terase sa 33,30m2, na k. č. [katastarska čestica] gospodarsko dvorište i motel u [adresa], z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a da su suvlasnici u navedenoj zgradi još NŽ i to 1. suvlasničkog dijela 645/10000 etažno vlasništvo (E-3), posebni dio označen kao „A“ prostor u suterenu – ukupne površine 87,65 m2, označen u nacrtu plavom bojom, a sastoji se od jedne prostorije sa 40,26 m2 i jedne prostorije sa 47,39 m, te ČŽ i to 3. suvlasničkog dijela 7541/10000 etažno vlasništvo (E-3), posebnog dijela označen kao „C“ – poslovni prostor u suterenu, prizemlju i na katu, ukupne površine 1025,55m2, a što proizlazi iz z.k. izvatka na stranici 45 do 52 spisa.

18. Iz dokumentacije dostavljene po tužitelju - protutuženiku proizlazi da su Međuvlasničkim ugovorom na stranici 34 do 35 spisa suvlasnici zgrade Motel Dubrova uredili uzajamne odnose u svezi s upravljanjem i korištenjem zajedničkih dijelova i uređaja, te izvršavanjem prava i obaveza koji u svezi s tim nastaju, a među suvasnicima su između određeni, visina i uvjeti plaćanja zajedničke pričuve, kao i da upravljanje zgradom suvlasnici povjeravaju UPRAVITELJ GRADNJI, ovdje tužitelju - protutuženiku (stranica 38 do 39 spisa). Tako su suvlasnici ugovorili da se godišnjim i višegodišnjim programom održavanja utvrđuju sredstva potrebna za pokriće troškova upravljanja i održavanja (sredstva zajedničke pričuve), a najmanja sredstva koja je dužan uplaćivati svaki suvlasnik iznose 0,54% od vrijednosti njegova posebnog dijela godišnje. Sredstvima pričuve raspolaže Upravitelj na osnovi ugovora o upravljanju i u skladu s odobrenim programom održavanja. Suvlasnici su ugovorili da se razdioba troškova obavlja prema članku 13. ugovora, uz koeficijente 1 za prostor u suterenu i 1 za poslovni prostor, a svaki je suvlasnik obvezan plaćati mjesečni doprinos koji odgovara 1/12 njegove obveze na žiro račun stambene zgrade do 20. u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja, obveznik je dužan platiti i zakonsku kamatu. Suvlasnici su člankom 13. Međuvlasničkog ugovora utvrdili da dok se ne utvrde vrijednosti posebnih dijelova nekretnine, udio suvlasnika u troškovima upravljanja se utvrđuje na način da visina udjela odgovara odnosu korisne površine svakog vlasničkog dijela nekretnine prema zbroju korisnih površna svih vlasničkih dijelova u zgradi, korigiran s koeficijentima iz članka 15., koji proizlaze iz namjene pojedinog prostora, a suvlasnici su suglasni da se površini vlasničkog dijela pribroji i površina koju pojedini suvlasnik koristi bez valjanog pravnog osnova, te se utvrđuje prema ukupnoj površini koju koristi. Međuvlasnički ugovor je prihvaćen i potvrđen potpisom suvlasnika koji zajedno imaju većinu suvlasničkih dijelova i to 81,86 % kako proizlazi iz potpisne liste na stranici 40 spisa, dok tužena - protutužiteljica čiji suvlasnički udio u nekretnini iznosi 18,14%, nije potpisala Međuvlasnički ugovor.

19. U konkretnom slučaju na sporni pravni odnos primjenjuje se odredba čl. 375. st. 3. ZV-a prema kojoj odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Prema Međuvlasničkom ugovoru suvlasnici predmetne zgrade sporazumjeli su se da se odluke smatraju donesenima kada se za njih izjasne suvlasnici čiji vlasnički dijelovi prelaze 50% ukupne površine i iste obvezuju sve suvlasnike (članak 3.), uključujući i tuženicu - protutužiteljicu koja taj ugovor nije potpisala.

20. U odnosu na Odluku - potpisnu listu na stranici 53 za koju se protutužbenim zahtjevom traži da se utvrdi ništetnom, vidljivo je da istu donose i prihvaćaju suvlasnici SPZ Motel Potpićan, svojim neopozivim potpisima, u konkretnom slučaju – ČŽ kao suvlasnik zgrade, NŽ i tužena - protutužiteljica LŽ, a sve temeljem čl. 14. Međuvlasničkog ugovora (str. 38 spisa). Cijeneći da upravitelj predmetne nekretnine – ovdje tužitelj - protutuženik nije bio stranka međuvlasničkog ugovora, te ne donosi Godišnji i višegodišnji program održavanja, kao i da nije donio odluku suvlasnika o visini pričuve, već su to učinili suvlasnici zgrade sve temeljem odredbi međuvlasničkog ugovora, tužitelj – protutuženik nije pasivno pasivno legitimiran u parnici radi utvrđenja ništetnosti te odluke, kao ni u parnicama radi utvrđenja primjerene pričuve. Nadalje, s obzirom da je odbijen protutužbeni zahtjev protutužiteljice, odbijen je i dio protutužbenog zahtjeva kojim se tužitelju – protutuženiku nalaže dostava zatražene dokumentacije.

21. Budući da je iz priložene materijalne dokumentacije proizlazilo da tužitelj – protutuženik nije pasivno legitimiran u pogledu protutužbenog zahtjeva, odbijeni su dokazni prijedlozi istaknuti po tuženoj – protutužiteljici u protutužbi, a protutužbeni zahtjev tužene – protutužiteljice odbijen je u cijelosti kao neosnovan.

22. Tužitelj – protutuženik i tužena – protutužiteljica dostavili su troškovnike kojima potražuju troškove postupka.

23. Kao što je u točkama 7. do 11. ove odluke navedeno, tužitelj je povukao tužbu, sa kojim povlačenjem se tužena suglasila.

23.1. Prema odredbi čl. 158. st. 1. ZPP-a tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka, a st. 2. istog članka propisano je iznimno od stavka 1. ovog članka ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se ne mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

23. 2. Tužena je prilikom uplate iznosa od 1.350,00 eura naznačila da plaća pričuvu u razdoblju od 10/2023 do 12/2024, odnosno sukladno čl. 171. st. 1. ZOO-a odredila je red uračunavanja plaćenog iznosa i izričito je navela da je pričuva plaćena u iznosu od 90,00 eura mjesečno koliko smatra da bi trebala plaćati za navedeni prostor, iz čega proizlazi da tužena nije udovoljila tužbenom zahtjevu tužitelja. Neovisno o navodima tužene i odredbi čl. 171. st. 1. ZOO-a na koju se pozvala, tužitelj je izvršio uračunavanje ispunjenja na način da je, po ocjeni suda, pogrešno zaključio da je tužitelju u cijelosti podmirena utužena obveza i u cijelosti povukao tužbu u odnosu na plaćenu glavnicu duga. S obzirom da po ocjeni ovog suda tuženica nije udovoljila tužbenom zahtjevu tuženika te je takvu činjenicu izričito osporila, a tužitelj je u cijelosti povukao tužbu, sukladno odredbi čl. 158. st. 1., tužitelj je dužan tuženoj naknaditi troškove postupka.

24. Protutužbeni zahtjev tužene – protutužiteljice je odbijen u cijelosti kao neosnovan, pa je na temelju čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku tužena – protutužiteljica dužna tužitelju – protutuženiku naknaditi troškove postupka.

25. Slijedom navedenog, a s obzirom da je svaka stranka djelomično uspjela u ovom sporu i to tužena – protutužiteljica u pogledu tužbenog zahtjeva, a tužitelj – protutuženik u pogledu protutužbenog zahtjeva, sukladno čl. 154. st. 4. ZPP-a, odlučeno je da će svaka stranka snositi svoje troškove postupka i odlučeno je kao u izreci.

U Labinu, 10. listopada 2025.

S u t k i nj a

Erica Golja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi u tri pisana primjerka putem ovog suda u roku 15 dana od dostave odluke.

Dna:

1. Tužitelju – protutuženiku putem pun.

2. Tuženici – protutužiteljici putem pun.