Poslovni broj: P-5885/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Biserki Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB; 26187994862, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, dana 10 listopada 2025. godine,

presudio je

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

" Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB; 26187994862, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, plati iznos od od 7.195,74 eura uz pripadajuću zakonskom zateznu kamatu tekuću od podnošenja tužbe do do isplate, koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 31. listopada 1993. godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je teško ozlijeđen osiguranik tužitelja PO. Navedenu prometnu nezgodu skrivio je GO, vozač osobnog automobila [registarska oznaka], koje vozilo je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika. Vozač vozila kojim je uzrokovan štetni događaj proglašen je krivim pravomoćnom presudom OS u Sesvetama poslovni broj K-329/94. Zbog posljedica navedenog štetnog događaja tužitelj je rješenjem IN-557464 o 12.02.1997. godine osiguraniku PO priznao pravo na invalidsku mirovinu. Odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj utvrđena je pravomoćnom presudom OS u Zagrebu broj Pn-2414/95 od 09.09.1997. godine u parničnom postupku koji je pokrenuo ozlijeđeni PO protiv ovdje tuženika kao i presudom ovog suda broj P-5342/97 od 19.05.2008. godine i presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-698/16 od 12.12.2016. koje je pokrenuo ovdje tužitelj protiv ovdje tuženika iz iste činjenične i pravne osnove samo za različita razdoblja. Daljnjom isplatom invalidske mirovine osiguraniku PO nastala je nova šteta za tužitelja u razdoblju od 01.11.2021. do 31.10.2023. koja iznosi 7.195,74 eura. Navedeni iznos predstavlja 70% od punog iznosa invalidske mirovine u navedenom razdoblju. Tužitelj je 17.11.2023. godine uputio tuženiku odštetni zahtjev kojim ga je pozvao da štetu za gore navedeno razdoblje podmiri u mirnom postupku, a po kojem tuženik nije postupio.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim svoju pasivnu legitimaciju, nastanak prometne nezgode dana 31.10.1993. godine, kao i činjenicu da je osiguranik tužitelja, PO, u navedenoj prometnoj nezgodi, zadobio tjelesne ozljede, uslijed kojih je istome priznato pravo na invalidsku mirovinu. Također, nesporna je djelomična odgovornost osiguranika tuženika za prouzrokovanje prometne nezgode, uz doprinos osiguranika tužitelja nastanku štete i štetnih posljedica u omjeru od 30%. U cijelosti je sporan cjelokupno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja kako u odnosu na osnov, tako i u odnosu na visinu istoga. Naime tužitelj se u tužbi pozvao na presude kojima je utvrđena obveza tuženika na plaćanje isplaćenih iznosa invalidske mirovine za ranija razdoblja, propustivši navesti posljednju pravomoćnu presudu kojom je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Tako je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-883/2020 od 12.04.2023. godine, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Gž-886/2023 od 26.09.2024. godine, odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je isti od tuženika zatražio plaćanje iznosa invalidske mirovine za razdoblje od 01.01.2018. do 31.12.2019. godine. Na navedenu presudu tužitelj nije ulagao izvanredne pravne lijekove. Postavljenom tužbenom zahtjevu, kojim se potražuje 70% punih iznosa isplaćene invalidske mirovine, tuženik se protivi u cijelosti imajući u vidu činjenicu da se u konkretnom slučaju, po pitanju opsega i visine štete, imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu odnosno odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju kako to pogrešno tužitelj navodi u tužbi. Naime, izvorište tuženikove obveze naknade štete prema tužitelju jest u činjenici zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti tuženikova osiguranika kao štetnika, odnosno uzročnika štete. Dakle, šteta koju tužitelj potražuje nije uzrokovana po samom tuženiku (kao štetniku) već po tuženikovu osiguraniku. Tuženik je na temelju zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti preuzeo obvezu naknade štete prema oštećenim osobama. Konkretnije, radi se ugovoru o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u prometu te je upravo taj odnos jedina pravna osnova tuženikove pasivne legitimacije kako u ovome slučaju, tako i u svim drugim slučajevima nastanka štete iz automobilske odgovornosti tuženikova osiguranika (imatelja motornog vozila iz čije je uporabe došlo do štete). Uvažavajući naprijed spomenutu odredbu, evidentno je da tužitelj nema pravo potraživati puni iznos isplaćene mirovine nego bi imao pravo samo na stvarnu štetu odnosno razmjerni iznos mirovine a koji iznos se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Nadalje, i podredno, iz rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu PO (priloženom uz tužbu), razvidno je da isti rođen **.**.1953. godine, te da je stoga isti, dana 27.06.2018. godine (u razdoblju koje prethodi razdoblju za koje je tužitelj izvršio isplate koje potražuje ovom tužbom), navršio 65 godina života.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presudu OS u Sesvetama posl.br. K-329/94 od 16.02.1995. (list 4-7 spisa), u rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske od 12.02.1997. (list 8-9 spisa), u presudu ovog suda posl.br. Pn-2414/95 od 09.09.1997. (list 10-13 spisa), u presudu ovog suda poslovni broj P-5342/97 od 19.05.2008. (list 14-19 spisa), u obavijest o isplati (list 20 spisa), u presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni bro j P-698/16 od 12.12.2016. (list 21-25 spisa), u presudu Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž- 1112/19 od 12.12.2016. (list 26-27 spisa), u presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1092/1/ od 21.09.2018. (list 28-31 spisa), u presudu Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6751/18 od 21.08.2019. (list 32-34 spisa), u obračun isplata na teret tužitelja PO (list 36 spisa), u Zahtjev za naknadu štete (list 38-40 spisa), u banku podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 62-78 spisa), u presudu ovog suda poslovni broj P-883/20 od 12.04.2023. (list 51-56 spisa), u presudu ŽS u Velikoj Gorici broj Gž-986/23 od 26.09.2024. (list 57-61 spisa), u presudu ovog suda poslovni broj P-1657/22 od 29.11.2024. (list 62-66 spisa), te u presliku nalaza i mišljenja vještaka Darfin d.o.o. sačinjen u predmetu P-1659/22 (list 67-79 spisa).

4. Tijekom postupka tužitelj navodi kako tuženik za naknadu štete odgovara prema Zakonu o mirovinskom osiguranju koji je lex specijalis u području mirovinskog osiguranja, a koji jasno propisuje u čl. 161 – 167 slučajeve koji predstavljaju štetu za Zavod; od koga Zavod ima pravo potraživati štetu, u kojem opsegu ima pravo istu potraživati; od kada teče zastara….Strogo gramatičko tumačenje odredbe čl. 27 st. 3 ZOOP-a dovodi do zaključka kako je predmetna odredba protivna i stavku 1. Istog članka. Smatra da u ovom slučaju treba primijeniti ZOMO kao lex specijalis, a koji u čl. 167 isključuje iz primjene odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima, kao opći zakon. Ne postoji mogućnost da se izvrši izračun hipotetske i nepostojeće starosne mirovine osiguranika tužitelja. Poziva se na odredbu čl. 161 st. 1 i 2 točka 1 ZOMO.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za povratom iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine osiguranika tužitelja JO za razdoblje od 01.11.2021. do 31.10.2023. godine i to u omjeru od 70% od punog iznosa invalidske mirovine u tom razdoblju, a koje iznose je tužitelj isplatio svom osiguraniku stradalom u prometnoj nesreći koju je 31.10.1993. skrivio osiguranik tuženika, u visini dijela invalidske mirovine koji se odnosi na štetu iz toga događaja (70%), priznate rješenjem od 12.02.1997.

6. Među strankama nije sporno da je došlo do prometne nezgode 31.10.1993. godine u kojoj je osiguranik tužitelja pretrpio tjelesne ozljede i kojemu je priznato pravo na invalidsku mirovinu rješenjem tužitelja. Nesporna je djelomična odgovornost osiguranika tuženika za prouzrokovanje prometne nezgode, uz doprinos osiguranika tužitelja nastanku štete i štetnih posljedica u omjeru od 30% Dakle, nije sporna odgovornost osiguranika tuženika. Nije sporna niti pasivna legitimacija tuženika.

7. Sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu štete nastale isplatom invalidskih mirovina svom osiguraniku, te je sporna visina tužbenog zahtjeva.

8. Između tužitelja i štetnika postoji odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu pa su stoga obveze društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama ZOOP. Dakle, ZOOP u odnosu na opće odredbe ZOMO predstavlja lex specialis pa se stoga primjenjuje pravno načelo lex specialis derogat legi generali, (v. odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-I/988- 1998 od 17. ožujka 2010.).

9. Pravni stav o primjeni ZOOP, izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji kao najviši sud u državi osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (v. Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020. i dr.). Ujedno o ovom pitanju postoji i ustaljena praksa viših sudova suda koja je dosljedna (Gž-1970/2022 od 19. srpnja 2022.).

10. Za odluku o ovom sporu mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje u tekstu: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate obiteljske mirovine,

11. Prema odredbi čl. 27. ZOOP-a društvo za osiguranje, uz ostalo, dužno je nadoknaditi zavodu koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.). Stvarnom štetom u smislu st. 1. tog članka smatra se uz ostalo i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njene obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovne koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st.3.).

12. Drugim riječima, obveza tuženika postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.

13. Kako je navedeno, tuženik spori visinu tužbenog zahtjeva. Sukladno odredbama čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221. a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) teret dokaza visine tužbenog zahtjeva je na tužitelju. Kako tužitelj nije predložio izvođenje dokaza, prvenstveno financijskog vještačenja, na temelju kojega bi sud utvrdio visinu tužbenog zahtjeva, to sud temeljem dokaza u spisu nije mogao utvrditi navedenu razliku, odnosno visinu tužbenog zahtjeva (Tako i ŽS Karlovac Gž-539/21 od 15. ožujka 2023 i ŽS Zagreb Gž-353/25 od 04.ožujka 2025.).

14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude, dok sud zbog izraženog pravnog stava nije posebno cijenio ostale navode stranaka.

U Zagrebu, 10. listopada 2025. godine

Sudac

Biserka Pavković Fućak

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1) tužitelju

2) tuženiku