REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

62. P-2506/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BILI d.o.o. Daruvar, Stjepana Radića 46, OIB: 58650241264, kojeg zastupa punomoćnik Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, radi isplate 83,29 eur, bez održavanja rasprave, u pisanom postupku, 10. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se dokazni prijedlog stranaka za provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka ĆI i zakonskog zastupnika tužitelja te prometnog i financijskog vještačenja na okolnost visine tužbenog zahtjeva.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 83,29 eur zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, tekućom od 17. srpnja 2024. do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 151,54 eur zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, tekućom od 10. listopada 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 28. studenoga 2025. podnio naslovnom sudu tužbu u kojoj regresno potražuje naknadu imovinske štete u iznosu od 83,29 eur.

2. U historijatu tužbe navodi da je u prometnoj nesreći koja se 12. srpnja 2024. nastala šteta na vozilu, marke RENAULT TWINGO , reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika ĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Predmetnu štetu tuženik u skladu s policom obveznog osiguranja štetnika koju ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj 30/15., 112/18, 63/20., 133/20., 151/22.) te Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.; dalje ZOO).

3. Oštećenik je prijavio štetu djelatnicima tuženika koji su procijenili štetu i napravili 9. rujna 2024. zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 248710510355, utvrdio je da je šteta pravno osnovana, no samo je djelomično namirio štetu.

4. Pojašnjava da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popravio kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje) te je tužitelj vozilo vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja. radi. Navodi da uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo.

5. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 60/P1/1 , a koji račun u ukupnom iznosu od eur 1.874,28 eur (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku.

6. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i na znanje tuženiku putem elektroničke pošte te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 1.790,99 eur. Razliku od 83,29 eur po računu koji tuženik nije platio, opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta.

7. Tuženik ističe prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije, obzirom da tužitelj u tužbi nije naveo podatke relevantne za prometnu nezgodu. Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže donijeti presudu bez održavanja usmene rasprave.

8. Sud utvrđuje da je u smislu čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) predmetni spor, spor male vrijednosti, a s obzirom na to da se tužbenim zahtjevom potražuje novčani iznos od 83,29 eur.

9. Naime, čl 502. st. 1. ZPP-a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanja u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eur. Pri tom sud napominje da se ne radi o sporu o nekretninama, sporu iz radnih odnosa koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu ili sporu zbog smetanja posjeda (negativno određenje iz čl. 459. ZPP-a).

10. Postupak u sporovima male vrijednosti, u pravilu je, pisani postupak. Iznimno, u skladu s člankom 461. a. ZPP-a, sud održava ročište i to ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. U predmetnom slučaju, tuženik je predložio sudu da donese presudu bez održavanja ročišta, a tužitelj nije zatražio održavanje ročišta iako je predložio izvođenje dokaza.

11. Napominje se da je sud i u slučaju prijedloga stranke za održavanjem ročišta, ovlašten rješenjem odbiti takav prijedlog ako smatra, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, što dodatno ukazuje na to da je sud slobodan u postupanju i da se pri svojoj odluci vodi okolnostima svakog pojedinog slučaja (diskrecijska ocjena). Također, sud ističe da je, u skladu s čl. 461. a st. 3. ZPP-a, postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak.

12. Rješenjem od 16. prosinca 2024. stranke su upozorene na prethodno navedene odredbe mjerodavnog prava te su upozorene da su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica.

13. Budući da je predmetni spor, spor male vrijednosti, da stranke nisu predložile održavanje usmene rasprave i da je sud ocijenio da na temelju materijalne dokumentacije u spisu može utvrditi postojanje odlučnih činjenica slobodnom ocjenom (pretežita vjerojatnost uvjerenosti u postojanje neke činjenice iz čl. 446. a. ZPP-a), to je valjalo donijeti odluku na temelju stanja spisa bez održavanja ročišta (usmene rasprave).

14. Kako se predmetni postupak provodi pred trgovačkim sudom, to se primjenjuju i odredbe Zakona koje uređuju postupak pred trgovačkim sudovima (Glava trideseta). U skladu s odredbom čl. 492. b. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud u pravilu, utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava, što je dodatni razlog zbog kojeg je načelu pisanosti dana prednost u odnosu na načelo usmenosti.

15. U postupku izvođenja dokaza sud je u skladu s odredbom članka 220. ZPP-a dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve činjenice važne za donošenje odluke te je tako izveo dokaze uvidom (ocjenom) isprava koje prileže sudskom spisu i to: smjernice AZTN, KLASA: 034-08/18-01-093 od dana 20. veljače 2020., smjernice HANFE putem e-mail komunikacije od dana 3. srpnja 2015., račun popravka tužitelja, br. A60/P1/1, obrazložena ponuda tuženika od dana 20. rujna 2024., uplata tuženika oštećeniku, izvid štete, ugovor o ustupanju, notifikacija, elektroničku korespondenciju te sudsku praksu koja se odnosi na analognu pravnu situaciju (list 9-60 spisa) te račune- Obrazac R1, dokaz o plaćanju- detaljan prikaz transakcije i nalog za isplatu (list 76-92 spisa).

16. Sud nije smatrao potrebnim provoditi dokaze predložene od stranaka i to; saslušanje svjedoka ĆI i zakonskog zastupnika tužitelja te provođenje prometno ili financijsko vještačenje, imajući u vidu načelo ekonomičnosti, smatrajući da izvođenje navedenih dokaza ne bi bilo svrhovito za razrješenje predmetnog spora (čl. 10 ZPP-a).

17. Sve dokazne prijedloge stoga je valjalo odbiti rješenjem izvan usmene rasprave budući da je sud dužan odlučiti o svim dokaznim prijedlozima stranaka, a što inače čini u redovnim postupcima, raspravnim rješenjima na pripremnom ročištu odnosno na glavnoj raspravi.

18. Nadalje, sud ističe da bi izvođenje dokaza bilo u suprotnosti s određenjem iz čl 461. ZPP-a koji propisuje da se u postupku u sporovima male vrijednosti postupak pred prvostupanjskim sudom mora okončati u razumnom roku, a svakako u roku kraćem od godine dana od podnošenja tužbe.

19. Kako se radi o sporu male vrijednosti koji je u pravilu pisani postupak te o postupku pred trgovačkim sudom u kojem se odlučne činjenice utvrđuju na temelju isprava, te da su stranke na to bile upozorene, sud smatra kako je tužitelj mogao priložiti pisani iskaz predloženog svjedoka odnosno zakonskog zastupnika tužitelja, ako je to smatrao bitnim za utvrđivanje odlučnih činjenica. Nadalje, sud je odbio provođenje prometnog/financijskog vještačenja jer bi trošak takvog vještačenja bio nerazmjeran vrijednosti predmeta spora i sud bi provođenjem tog dokaza prekoračio propisani rok od godinu dana.

20. Osim toga, sud smatra kako se u predmetnom slučaju radi o pravnom pitanju koje se pojavilo u više analognih slučajeva te je sudska praksa u tome istovrsna i ujednačena, što je dodatan argument za diskrecijsku odluku suda da ne provodi usmenu raspravu.

21. Ističe se da je sud u smislu čl. 464.a. ZPP-a u sporovima male vrijednosti ovlašten, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka (pretežita vjerojatnost).

22. Iz isprava u spisu sud utvrđuje da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 248710510355 (dokaz - Izvid štete, list 11 spisa). Uvidom u Izvid štete sud utvrđuje da se radi o vozilu Renault Twingo, reg. oznake [registarska oznaka] te je kao dan nesreće utvrđen 12. srpnja 2024. što je podudarno navodima iz historijata tužbe pa se osporavanje štetnog događaja i promašene pasivne legitimacije od strane tuženika ukazuje u potpunosti neosnovanim.

23. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, na iznos od 1.790,99 eur (list 12 spisa). Razliku po računu koji tuženik nije platio, opravdava na način da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju.

24. Sud smatra da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u servisu koji mu predloži tuženik kao osiguravajuće društvo s time da je prigovor visine utuženog iznosa tužitelj osporio predmetnim računom i cjenikom. Tome valja dodati da visina štete prema izvidu štete tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika.

25. Odlučna činjenica u ovom predmetu je da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i da je štetu djelomično podmirio što za sud predstavlja priznanje pravne osnove utuženog potraživanja. Međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete, a u vezi s time sud ističe da u ovom predmetu tuženik neosnovano osporava cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost po računu koji mu je ispostavljen.

26. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, sud navodi da je odredbom čl. 80. ZOO-a propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Na temelju odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

27. To znači da se identitet tražbine ne mijenja promjenom subjekata, pa su tako sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj, prešle na tužitelja kao primatelja tražbine. Zbog toga, sud utvrđuje da predmetna tražbina nije promijenila svoje svojstvo zbog ustupa tražbine trećoj osobi

28. Uvidom u čl. 1.2. i 2. Ugovora o ustupu tražbine (list 16-17 spisa) sud utvrđuje da su ugovorne strane ugovorile da se ustupa predmetna novčana tražbina po računu popravka štete br. Br. 60/P1/1, koja je predmet ustupa. Nadalje, uvidom u Ugovor o cesiji, sud utvrđuje da je ustupljena cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku

29. Sud posebno ističe da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u servisu koji mu predloži tuženik kao osiguravajuće društvo s time da je prigovor visine utuženog iznosa tužitelj dokazao računom i cjenikom. Iz navedenog računa i nesporno izvršene uplate sud utvrđuje da tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu pa je u smislu odredbe čl. 1085. st. 1. ZOO-a dužan uspostaviti prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala. Pri tom sud ne prihvaća prigovor tuženika vezan uz cijenu satnice jer su stranke u obvezno-pravnom odnosu slobodne urediti i izvršiti preuzete obveze (čl. 9. ZOO-a).

30. Iz predmetnog računa proizlazi da je tužitelj obavio popravak predmetnog vozila, te također da se taj račun odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete.

31. Valja nadodati da je oštećenik mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, a okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a.

32. Poduzetnici, slobodno djeluju na tržištu, pa ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, a oštećenik je slobodan popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

33. Dodatno se ukazuje da i iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20. veljače 2020., koji je dostavio tužitelj, a čiju vjerodostojnost tuženik nije osporio, također proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.

34. Sud ne prihvaća prigovor tuženika vezan uz cijenu satnice jer su stranke u obvezno-pravnom odnosu slobodne urediti i izvršiti preuzete obveze (čl. 9. ZOO-a).

35. Primjenom pravila o teretu dokazivanja, s obzirom da tuženik nije uspješno osporio tužbeni zahtjev, pri tom imajući u vidu kako na temelju odredbe čl. 464. a ZPP- a sud u postupcima pred trgovačkim sudovima čija vrijednost ne prelazi 6.630,00 EUR, stav o spornim činjenicama formira na temelju pretežne vjerojatnosti utemeljene na sumarno izvedenom dokaznom postupku, sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

36. Valja istaknuti kako su temeljem odredbe članka 9. ZOO-a sudionici u obveznim odnosima dužni izvršavati svoje obaveze, a temeljem odredbe čl. 29. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine dužan je platiti, povrh glavnice i zateznu kamatu.

37. Kako tuženik nije podmirio utuženi iznos po naznačenom datumu dospijeća, tužitelju pripadaju i zatezne kamate tekuće na iznos glavnice od dolaska tuženika u zakašnjenje s plaćanjem (17. srpnja 2024.) pa do isplate, u smislu odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a. Pri tom plaćanje dijela iznosa nema utjecaja na tijek zatezne kamate

38. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155.. ZPP-a u vezi s člankom 2. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju pripada parnični trošak budući da je u cijelosti uspio u parnici.

39. Visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.; dalje: Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23). Vrijednost predmeta spora je 83,29 eur. Na temelju Tbr. 54 Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eur.

40. Tužitelju je priznat trošak jednokratne naknade u iznosu od 100,00 eur, uvećano za PDV 25 %, i trošak sudske pristoje na tužbu i presudu u iznosu od 26,54, što zajedno iznosi 151,54 eur.

41. Budući da je tužitelj potraživao i zatezne kamate na parnične troškove, to je o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/17 i 131/20 – dalje OZ) i članka 29. stavak 2. ZOO-a i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose. Zatezna kamata na parnični trošak teče od 8. listopada 2025. (dan donošenja presude).

42. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 10. listopada 2025.

SUDAC

Iva Buljan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove presude i rješenja.

Žalba se podnosi ovome sudu pisano u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim povrede iz točke 3. istog članka. Žalba protiv ove Presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a. ZPP-a).