REPUBLIKA HRVATSKA

Pn-30/2025

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1 OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2 ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po pun. Boro Rajić odvj. u Splitu, protiv tuženika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, zastupan po pun. Nenad Čović odvj. u Splitu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 24. rujna 2025. god., u prisustvu zamj. pun. tužitelja pod 1 i pod 2 Ivo Gabrić odvj. u Splitu i pun. tuženika Nenad Čović odvj. u Splitu, dana 10. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

"- Dužan je tuženik u roku od 15 dana na ime naknade neimovinske štete isplatiti tužiteljima iznos 30.000,00 EUR, od čega tužitelju pod 1 iznos od 15.000, - EUR-a, i tužitelju pod 2 iznos od 15.000,00 EUR-a, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na navedeni iznos od 4. srpnja 2024. godine pa do isplate, po stopi koja je propisana odredbom članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

- Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja pa do isplate, po stopi koja je propisana odredbom članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima."

II Dužni su tužitelji pod 1 i pod 2 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak spora u iznosu od 1.250,00 Eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. listopada 2025. god., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

Obrazloženje

Tužitelji pod 1 i pod 2 su dana 16. siječnja 2025. god., podnijeli ovom sudu tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi navode da se je dana 11. srpnja 2023. godine, u Splitu dogodila pomorska nesreća u kojoj je uslijed sudara brodice u vlasništvu NP, registarske oznake [registarska oznaka], koja brodica je u tom trenutku bila osigurana kod tuženika, broj police [broj police]-4716805-01, s brodicom registarske oznake [registarska oznaka], smrtno stradao djed tužitelja pok. AP.

Tužitelji su u navedenoj pomorskoj nesreći izgubili djeda, pok. AP te pretrpili duševne boli zbog smrti bliskog srodnika jer je između tužitelja i njihovog pok. djeda postojala trajnija zajednica života, pogotovo u kontekstu činjenice kako su tužitelji u mladoj životnoj dobi ostali bez oca.

Naime, standard trajnije zajednice života ovisi o činjenici zadržane i nastavljene čvrste emotivne povezanosti i međusobne upućenosti tako da trajnija zajednica života ne podrazumijeva isključivo zajednički život.

Otac tužitelja pok. LP, umro je 2005. godine, kada je tužitelj pod 1 imao 12 godina, a tužitelj pod 2 samo 9 godina, nakon čega je pok. AP praktično preuzeo ulogu njihovog oca, a takva veza je ostvarena još za života pok. LP s kojim su tužitelji sve školske praznike i očeve godišnje odmore, provodili kod djeda AP u [adresa].

Prije smrti oca tužitelja pok. LP, njihov djed AP se jedno vrijeme preselio u Zagreb i to u vrijeme kada se pokojni otac tužitelja liječio od teške bolesti, najprije u bolnici u Zagrebu, a kasnije u Njemačkoj, kako bi se brinuo za unuke i pomogao njihovoj majci, OPB, rođ. O u njihovom odgoju i odrastanju, te je i na taj način stvorena trajna emotivna povezanost i međusobna upućenost tužitelja i njihovog djeda pok. AP.

Nakon smrti njihovog oca pok. LP, tužitelji su nastavili živjeti u [adresa] s njihovom majkom, ali su svake godine svoje zimske, proljetne, ljetne i jesenske praznike, a vrlo često i vikende provodili s djedom pok. AP, dok je djed često tokom godine putovao u Zagreb kako bi provodio vrijeme sa svojim unucima i pomagao njihovoj samohranoj majci.

Isto tako, tužitelj pod 1/ je živio s pokojnim djedom u zajedničkom domaćinstvu za vrijeme studija brodostrojarstva u Splitu, gdje je i završio dvogodišnji studij.

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, elementi i odrednice trajnije zajednice života su izrazita bliskost, emotivna povezanost i međusobna upućenost članova obitelji u smislu ekonomske i egzistencijalne pomoći, snažan osjećaj pripadnosti, a pok. AP je tužiteljima nakon smrti njihovog oca LP zamijenio ulogu oca u obitelji.

Na ovakav zaključak upućuje i činjenica da se pok. AP prilikom pogibije i smrtnog stradavanja nalazio u brodici u vlasništvu tužitelja pod 1, koji je navedenu brodicu i kupio prvenstveno radi svog djeda AP kako bi mu omogućio i olakšao odlazak u ribolov.

Sama činjenica da je pok. AP poginuo u brodici koja je u vlasništvu tužitelja pod 1 ostavila je na njega i na tužitelja pod 2 neizbrisive i trajne posljedice. S obzirom na navedeno, tužiteljima je zbog predmetnog štetnog događaja i pretrpljene duševne boli na okolnost gubitka bliskog srodnika, pok. djeda AP s kojim su bili u trajnijoj zajednici života nastala neimovinska šteta u ukupnom iznosu od po 15.000,00 EUR-a, odnosno ukupno u iznosu od 30.000,00 EUR-a, sve sukladno orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Tužitelji navode da su se obratili tuženiku sa zahtjevom za naknadu imovinske i neimovinske štete.

Tužitelju pod 1 kao vlasniku brodice, tuženik je isplatio iznos od 7.000,00 eura na ime naknade imovinske štete, dok je zahtjev za naknadu neimovinske štete odbijen pa su tužitelji naknadno podnijeli i prigovor na odluke tuženika o zahtjevu za naknadu neimovinske štete, ali je njihov prigovor odbijen.

Radi navedenog, tužitelji su predložili da sud nakon provedenog postupka donese odluku pobliže opisu u izreci presude.

U odgovoru na tužbu od 06.svibnja 2025. god., tuženik navodi da priznaje pasivnu legitimaciju kao i odgovornost za štetu, uslijed čega nije potrebno izvoditi dokaze na okolnost nastanka pomorske nesreće.

Iako to nije navedeno u činjeničnim navodima tužbe, tuženik je isplatio naknadu neimovinske štete na ime duševnih boli zbog smrti oca, kćerki pok. AP u smislu odredbe čl. 1101. st. 1. ZOO-a.

Po čl. 1101. st. 2. ZOO-a pravična novčana naknada neimovinske štete u slučaju smrti neke osobe može se dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života, slijedom čega pravo tužitelja na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete ovisi o ispunjenju uvjeta iz čl. 1101. st. 2. ZOO-a.

Nije sporno da su se tužitelji prije pokretanja ove parnice obratili tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete, te da je njihov zahtjev odbijen.

Tuženik ne spori postojanje bliskosti i emotivne povezanosti između tužitelja i njihovog pokojnog djeda, ali smatra da između pok. AP (djeda tužitelja) i tužitelja nije postojala trajnija zajednica života u smislu odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO- a.

Tuženik je predložio da se od Ministarstva unutarnjih poslova zatraže podaci/uvjerenja o prebivalištima za tužitelje i za pok. AP.

U podnesku od 16. svibnja 2025. god., tužitelji pod 1 i pod 2 navode da su suglasni s prijedlogom tuženika da se ne izvode dokazi na okolnost nastanka ove pomorske nesreće.

Tužitelji u cijelosti osporavaju navode tuženika kako u konkretnom slučaju nije postojala trajnija zajednica života između njih i njihovog pokojnog djeda AP.

U tom dijelu tužitelji u cijelosti ostaju kod tužbenih navoda te se ustraje u prijedlogu da se izvedu svi predloženi dokazi na tu okolnost.

Stranke su zatražile parnični trošak.

Tijekom postupka sud je pregledao Obavijest Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. Kis-DO-267/2023 od 19. listopada 2023. god., Rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. kis-DO-267/2023 od 19. listopada 2023. god., Izvadak iz upisnika brodova 2 Elektronička zapisa iz matice rođenih-s podacima izvatka od 04.06.2024. god., smrtni list, Grad Zagreb, Gradski ured za opću upravu, Matični ured Maksimir, Kl. 223-04/05-05, Ur. br. 251-07-02/06-05 od 01.08.2005. godine, Dopunsku ispravu o studiju Sveučilište u Splitu, Pomorski fakultet Kl. 602- 04/20-15/0001, Ur. br. 2181-197-05-03-20-0058 od 16. travnja 2020. god., Presudu Visokog Trgovačkog suda RH br. Pž-6270/2019-2 od 10.03.2020. god., Presudu i Rješenje Vrhovnog suda RH br. Rev-1050/2016-3 od 10.05.2018. god., Rješenje Vrhovnog suda RH br. Rev-1102/2017-2 od 10.06.2020. godine, Zahtjev za naknadu neimovinske štete od 04. srpnja 2024. god., Potvrdu o primitku od 04.07.2024. god., Prigovor protiv odluke br. BRO240000027 i BRO240000028 od 09. kolovoza 2024. godine podnesen dana 23. kolovoza 2024. god., Potvrdu o primitku od 23.08.2024. god., Povratnicu-obavijest o prijemu od 26.08.2024. godine.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbama čl. 1101, da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji) (st. 1). Takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života (st. 2).

Slijedom svega navedenog, ovaj sud cijeni da tuženik tijekom postupka osnovano ističe da u konkretnom slučaju između pok. AP (djeda tužitelja pod 1 i pod 2 ) i tužitelja pod 1 i pod 2 ipak nije postojala trajnija zajednica života u smislu citirane odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO-a.

Naime, uvidom u pretragu osoba iz MUP evidencije - Ministarstvo pravosuđa, utvrđeno je da je pok. AP imao prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa] od 13. travnja 1960. do 21. ožujka 1968. god., te na adresi u [adresa] od 1. ožujka 1968. do smrti 11. srpnja 2023. godine.

Nadalje je utvrđeno da je tužitelj pod 1 OP imao prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], od 16. rujna 1993. do 18. travnja 2012., potom na adresi [adresa] od 18. travnja 2012. god. do 15. prosinca 2020. god., te na adresi [adresa] od 15. prosinca 2020. do danas.

Nadalje je utvrđeno da je tužitelj pod 2 ĐP imao prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], na adresi [adresa], od 27. ožujka 1996. do 17. travnja 2012., te na adresi u [adresa] od 17. travnja 2012. do danas.

Osim toga, utvrđeno je da je majka tužitelja pod 1 i pod 2 OPB imala prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa] od 03.07.1986. do 24.09.1993., potom boravište na adresi u [adresa] od 05.04.1991. do 05.04.1992. god., potom prebivalište na adresi u [adresa] od 25.09.1993. do 17.04.2012., potom na adresi u [adresa] od 17.04.2012. do 20.11.2024., te potom na adresi u [adresa] od 20.11.2024. do danas, dok je otac tužitelja pok. LP imao prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa] od 08.06.1980. do 03.09.1993., potom boravište na adresi u [adresa] od 22.11.1991. do 22. 11. 1992., te potom prebivalište na adresi u [adresa] od 16.09.1993. do smrti 09.07.2005. godine.

Prema tome, razvidno je da djed tužitelja pok. AP i tužitelji pod 1 i pod 2 nisu nikada imali prijavljeno prebivalište, a niti boravište na istoj adresi, bilo u Zagrebu ili u Splitu.

Ovaj sud cijeni da već iz samih činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je između djeda tužitelja pod 1 i pod 2 pok. AP i tužitelja pod 1 i pod 2 možebitno i postojala trajnija zajednica života u smislu citirane odredbe čl. 1101 st. 2 ZOO-a, u vrijeme dok su tužitelji pod 1 i pod 2 kao maloljetna djeca ostali bez oca pok. LP, a moguće čak i kasnije dok su tužitelji bili školske dobi, kao i između djeda tužitelja pok. AP i tužitelja pod 1 dok je tužitelj pod 1 pohađao studij na Pomorskom fakultetu u Splitu od 01. listopada 2016. god., do 23. rujna 2019. god., a kako je vidljivo iz sadržaja priložene Dopunske isprave o studiju Sveučilište u Splitu, Pomorski fakultet od 16. travnja 2020. god., ali zacijelo ne i u vrijeme smrti djeda tužitelja pok. AP dana 11. srpnja 2023. godine.

Naime, tužitelji se na okolnost postojanja trajnije zajednice života sa djedom pok. AP, pozivaju na činjenicu da je između njih i njihovog pok. djeda MP postojala trajnija zajednica života, pogotovo u kontekstu činjenice kako su tužitelji u mladoj životnoj dobi ostali bez oca pok. LP, koji je umro 2005. godine, kada je tužitelj pod 1 imao 12 godina, a tužitelj pod 2 samo 9 godina, nakon čega je pok. AP praktično preuzeo ulogu njihovog oca, a takva veza je ostvarena još za života njihovog oca pok. LP s kojim su tužitelji sve školske praznike i očeve godišnje odmore, provodili kod djeda AP u [adresa].

Osim toga, navode da se je prije smrti oca tužitelja pok. LP, njihov djed AP jedno vrijeme preselio u Zagreb i to u vrijeme kada se pokojni otac tužitelja liječio od teške bolesti, najprije u bolnici u Zagrebu, a kasnije u Njemačkoj, kako bi se brinuo za unuke i pomogao njihovoj majci, OPB, rođ. O u njihovom odgoju i odrastanju.

Dakle, ovdje se radi o zajedničkim druženjima tužitelja pod 1 i pod 2 sa djedom pok. MP, i boravku djeda pok. AP u [adresa] u razdoblju do smrti oca pok. LP tijekom 2005. god, kada je dakle, tužitelj pod 1 rođen 1993. god., imao 12 godina, a tužitelj pod 2 rođen 1996. god., imao 9 godina.

Nadalje tužitelji navode da su nakon smrti njihovog oca pok. LP, nastavili živjeti u [adresa] s njihovom majkom, ali su svake godine svoje zimske, proljetne, ljetne i jesenske školske praznike, a vrlo često i vikende provodili s djedom pok. AP, dok je djed često tokom godine putovao u Zagreb kako bi provodio vrijeme sa svojim unucima i pomagao njihovoj samohranoj majci.

Dakle, ovdje se radi o zajedničkim druženjima tužitelja pod 1 koji je rođen 1993. god., i tužitelja pod 2 koji je rođen 1996. god., sa djedom pok. MP u razdoblju dok su tužitelji pod 1 i pod 2 još pohađali osnovnu i srednju školu (tužitelj pod 1 od 2000. god. do 2011. god., a tužitelj pod 2 od 2003. god., do 2014. god.).

Isto tako, tužitelj pod 1 navodi da je živio s pokojnim djedom AP u zajedničkom domaćinstvu za vrijeme studija brodostrojarstva u Splitu, gdje je i završio dvogodišnji studij.

Dakle, ovdje se radi o boravku tuženika pod 1 u Splitu u razdoblju od 01. listopada 2016. god., do 23. rujna 2019. god., kako je vidljivo iz sadržaja priložene Dopunske isprave o studiju Sveučilište u Splitu, Pomorski fakultet od 16. travnja 2020. god., odnosno u razdoblju od gotovo četiri godine prije pogibije djeda pok. AP dana 11. srpnja 2023. godine.

Valja primijetiti da tužitelji ne navode koliko je često djed pok. AP putovao u Zagreb kako bi sa njima provodio vrijeme, niti da bi takva česta putovanja potrajala sve do njegove smrti dana 11. srpnja 2023. god., a niti na kojoj adresi bi tom prilikom boravio, i to sve kada se ima u vidu činjenica da je tužitelj pod 1 odselio sa zajedničke adrese u [adresa], dana 15. 12. 2020. god., na adresu u [adresa], pa je sasvim jasno da se navodi tužitelja da bi djed pok. AP često tokom godine putovao u Zagreb kako bi provodio vrijeme sa svojim unucima i pomagao njihovoj samohranoj majci, zacijelo odnosi na razdoblje kada su tužitelji pod 1 i pod 2 pohađali osnovnu i srednju školu.

Osim toga, činjenica da majka tužitelja pod 1 i pod 2 OPB od 20. 11. 2024. god., ima prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa], ukazuje na činjenicu da danas tužitelji pod 1 i pod 2 žive sa svojim obiteljima, i to tužitelj pod 1 na adresi u [adresa], a tužitelj pod 2 na adresi u [adresa].

Obzirom da već iz samih činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je između djeda tužitelja pod 1 i pod 2 pok. AP i tužitelja pod 1 i pod 2 nekada možebitno i postojala trajnija zajednica života u smislu citirane odredbe čl. 1101 st. 2 ZOO-a, ali zacijelo ne i u vrijeme smrti djeda tužitelja pok. AP dana 11. srpnja 2023. god., kao i obzirom na to da su tužitelji već u tužbi dužni iznijeti sve činjenice na kojima temelje tužbeni zahtjev, kao i dokaze kojima se utvrđuju činjenice na kojima temelje tužbeni zahtjev, ovaj sud cijeni suvišnim i neekonomičnim izvoditi dokaze saslušanjima predloženih svjedoka na navedene okolnosti, i to majke tužitelja ĐPB, tete tužitelja GP i rodica CP i UP.

Radi svega navedenog, valjalo je bez daljnjeg raspravljanja odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti , te donijeti odluku kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st. 1 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23). Tuženiku je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku, i to za sastav odgovora na tužbu 250 bod., pristup na jedno ročište 250 bod., a priznati su i troškovi PDV-a, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Splitu, 10. listopada 2025. godine.

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA: - pun. tužitelja pod 1 i pod 2

- pun. tuženika