REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5                                                  Poslovni broj: 2  Us I-1019/2023-6

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužiteljice M. V., iz Z., koju zastupa opunomoćenica J. M. , odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Trg N. Topalušić 1, radi prava na doplatak za pomoć i njegu, 20. rujna 2023.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-07/21-01/2019, URBROJ: 524-11-02/6-22-8 od 1. kolovoza 2022., te radi naknade troškova ovoga upravnog spora.

Obrazloženje

1.                 Prvostupanjskim rješenjem Centra za socijalnu skrb Zagreb – Podružnice Peščenica, KLASA: UP/I-551-07/21-01/374, URBROJ: 534-119-10-20-21-6 od 15. studenoga 2021. odbijen je zahtjev tužiteljice (podnesen 21. srpnja 2021.) za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu. Prvostupanjsko tijelo obrazlaže, u bitnome, da kod tužiteljice nije utvrđen teži invaliditet, pa ostvarivanje predmetnog prava ovisi o prihodu samca, koji kod tužiteljice prelazi 250% osnovice (tj. 1.250,00 kn za samca).

2.                 Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-551-07/21-01/2019, URBROJ: 524-1102/6-22-8 od 1. kolovoza 2022. odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. 

3.                 Tužiteljica u tužbi i na raspravi opisuje svoje zdravstvene tegobe i njihovo pogoršanje, osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje kod tužiteljice je utvrdio tjelesno oštećenje od 60%. Nalazom i mišljenjem Vijeća viših vještaka pogrešno je utvrđeno činjenično stanje. Vještaci angažirani u upravnom postupku nisu adekvatne specijalizacije za sastavljanje tog nalaza i mišljenja. U prilog svojoj argumentaciji poziva se i na presudu Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) u predmetu Hamzagić protiv Hrvatske i na s time povezan stručni rad. Tužiteljica predlaže da Sud poništi osporavano tuženikovo rješenje. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 1.368,70 eura, uvećano za sudske pristojbe od 132,72 eura.

4.                 Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja, ne iznoseći dodatnu činjeničnu ni pravnu argumentaciju. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5.                 Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovoga upravnog spora. 

6.                 Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 13. rujna 2023. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.                 Mjerodavne odredbe Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 133/20 i 138/20) glase: „Članak 57.

(1)  Pravo na doplatak za pomoć i njegu priznaje se osobi koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama uslijed čega joj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavi namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene, kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba.

(2)  Pravo na doplatak za pomoć i njegu ne može se priznati osobi:

              (…)

- ako prosječni mjesečni prihod samca prelazi iznos od 250% osnovice iz članka 27. stavka 2. ovoga Zakona, odnosno ako prosječni mjesečni prihod članova kućanstva prelazi iznos od 200% osnovice iz članka 27. stavka 2. ovoga Zakona u prethodna tri mjeseca prije mjeseca u kojem je podnesen zahtjev, odnosno pokrenut postupak po službenoj dužnosti (riječ je o podstavku 4., nap. Suda)

              (…)“

„Članak 60.

(1) Pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu, neovisno o uvjetima iz članka 57. stavka 2. podstavaka 2., 3. i 4. ovoga Zakona, priznaje se:

-  osobi s težim invaliditetom

-  osobi s težim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju ili

-  slijepoj, gluhoj i gluhoslijepoj osobi koja nije osposobljena za samostalan život i rad.

(2) Pravo na doplatak za pomoć i njegu u smanjenom iznosu, neovisno o uvjetima iz članka 57. stavka 2. podstavaka 2., 3. i 4. ovoga Zakona, priznaje se:  - slijepoj, gluhoj i gluhoslijepoj osobi koja je osposobljena za samostalan život i rad ili

              - osobi potpuno lišenoj poslovne sposobnosti.“

8.                 Mjerodavne su i odredbe Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, broj 67/17, 56/18 i 16/22, u nastavku teksta: Uredba), uključujući Listu težine i vrste invaliditeta – oštećenje funkcionalnih sposobnosti (Prilog 5 uz Uredbu). 

9.                 Sud, ponajprije, otklanja prigovor tužiteljice vezan uz tjelesno oštećenje priznato u sustavu mirovinskog osiguranja. Naime, za svaki javnopravni socijalni sustav (uključujući socijalnu skrb) normirane su zasebne vrste prava i s time povezane vrste upravnih stvari, uz zasebne pretpostavke i medicinske činjenice odlučne za priznavanje odnosne vrste prava. Te se razlike odražavaju i u strukturi Uredbe, kojom su propisani zasebni (različiti) medicinski kriteriji mjerodavni za utvrđivanje odlučnih činjenica u pojedinim vrstama predmeta i za priznavanje s time povezanih prava. U okviru Uredbe, za predmete ove vrste mjerodavna je spomenuta Lista težine i vrste invaliditeta – oštećenje funkcionalnih sposobnosti (Prilog 5 uz Uredbu). Prilogom 5 definirane su bolesti i stupanj njihove izraženosti, kao kriteriji za priznavanje prava na području socijalne skrbi po osnovi tjelesnog oštećenja. Nadležna tijela vještačenja nisu ovlaštena odstupiti od tih kriterija, neovisno o subjektivnom osjećaju tegoba s kojima se suočava dotična stranka. 

10.             Nadalje, među strankama je, u osnovi, sporno ulazi li tužiteljica u krug osoba iz članka 60. Zakona o socijalnoj skrbi. Pritom nije sporno da tužiteljica nije slijepa, gluha ni gluhoslijepa osoba, niti je osoba potpuno lišena poslovne sposobnosti. Ako tužiteljica ne ulazi ni u krug osoba iz članka 60. stavka 1. podstavaka 1. i 2. navedenog Zakona, nije sporno da tužiteljica prekoračuje imovinski cenzus propisan u članku 57. stavku 2. podstavku 4. toga Zakona.

11.             Osporavana odluka tuženika bazira se, u osnovi, na drugostupanjskom nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 28. travnja  2022. godine. Prema tom nalazu i mišljenju, između ostalog, kod tužiteljice ne postoji teži ni teški invaliditet, dok utvrđene trajne promjene u zdravstvenom stanju nisu utvrđene kao teže promjene. Sud utvrđuje da je navedeni nalaz i mišljenje sastavljen u skladu s Uredbom i da je činio valjanu podlogu za rješavanje ove upravne stvari. Tužiteljica to u ovome sporu nije osnovano osporila.

12.             Naposljetku, sastav drugostupanjskog tijela vještačenja bio je sukladan članku 3. Uredbe. K tomu, s time povezana stajališta ESLJP-a iznesena u presudi u predmetu Hamzagić protiv Hrvatske (zahtjev br. 68437/13, presuda od 9. prosinca 2021.), na koju se tužiteljica pozvala, ne idu u prilog tužiteljičinoj argumentaciji. U tom je predmetu podnositelj prigovorio, između ostalog, neodgovarajućoj specijalizaciji institucionalnih vještaka. S time u vezi, u navedenoj presudi izneseno je sljedeće:

„54. Sud nadalje ne smatra problematičnim to što vještaci koji su podnijeli mišljenje u njegovom predmetu nisu bili specijalisti psihijatrije ili bilo koje druge bolesti od koje je podnositelj zahtjeva bolovao. Njihova zadaća nije bila dijagnosticirati i liječiti podnositeljeve bolesti, već procijeniti, na temelju medicinske dokumentacije koju su pripremili medicinski stručnjaci u Njemačkoj koji su ih dijagnosticirali i liječili, njihov učinak na njegovu radnu sposobnost. Sud primjećuje da su vještaci Fonda imenovani medicinski stručnjaci sa značajnim stručnim i obrazovnim iskustvom te da su u svom radu bili dužni primjenjivati Zakon o mirovinskom osiguranju, Uredbu i druge propise, te načela i razvoj u suvremenoj medicinskoj znanosti (vidi odlomke 24 i 25 gore).“

13.             U svjetlu rečene presude ESLJP-a, ovaj Sud je suglasan s analizom iznesenom u stručnom članku pod naslovom „Presuda ESLJP-a u predmetu Hamzagić protiv Hrvatske – koristan orijentir za medicinska vještačenja u upravnome sporu (Ili: koji su medicinski kriteriji i specijalizacije vještaka primjenjive za ova vještačenja)“ (IusInfo, 27. lipnja 2023.), koji je tužiteljica također priložila, premda ne ide u prilog njezinoj argumentaciji. Sud, pritom, naglašava sljedeće dijelove toga članka:

„U nekim vrstama predmeta na upravnim područjima mirovinskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja, socijalne skrbi i prava hrvatskih branitelja odlučne medicinske činjenice utvrđuju se institucionalnim vještačenjem u upravnom postupku. Pregledi koji se pritom provode nisu usmjereni na dijagnostiku i liječenje pacijenta, već isključivo na utvrđivanje činjenice koju posebni (sektorski) zakon propisuje odlučnom za rješavanje konkretne vrste predmeta. (…) 

              Spomenuti kriteriji propisani posebnim zakonodavstvom u pravilu su striktni. (…)  Na područjima socijalne skrbi i braniteljskog zakonodavstva potrebno je ispuniti zdravstvene kriterije specijalno propisane za priznavanje odnosnog prava. (…)“

14.             Pri institucionalnom vještačenju radi utvrđivanja odlučnih stručnomedicinskih činjenica u upravnom postupku ne utvrđuju se, dakle, činjenice potrebne za dijagnostiku i liječenje pacijenta, već se utvrđuju činjenice mjerodavne za priznavanje konkretnog prava prema posebnom zakonodavstvu. U tom je kontekstu iskustvo u primjeni takvog posebnog zakonodavstva u pravilu važnije od bazične medicinske specijalizacije odnosnog vještaka. 

15.             Prvostupanjsko je tijelo, dakle, pravilno odbilo predmetni zahtjev tužiteljice, što je tuženik osnovano potvrdio. 

16.             Bez obzira na ishod ovoga spora, tužiteljica može nadležnome prvostupanjskom tijelu socijalne skrbi podnijeti novi zahtjev za priznavanje prava na pomoć i njegu, ako smatra ili kada bude smatrala da, zbog promjena u zdravstvenom stanju i/ili prihodima, ispunjava za to propisane pretpostavke. Ishod ovoga spora nije zapreka ni da tužiteljica podnosi zahtjeve za priznavanje drugih prava iz sustava socijalne skrbi, pod za to propisanim pretpostavkama.

17.             Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 20. rujna 2023.

                                                                                                            Sudac

dr. sc. Alen Rajko

              Uputa o pravnom lijeku: 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.