REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1178/2022-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ognjenu Krznariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Krznarić & Alitović j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d. iz Zagreba, Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849, zastupanog po punomoćniku Ruđeru Aniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Anić i Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 2. rujna 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ŽJ, odvjetničke vježbenice i zamjenika punomoćnika tuženika Željka Mičuge, odvjetnika, dana 10. listopada 2025., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), dalje ZPP-a,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d. iz Zagreba, Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849, isplatiti tužiteljici ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade 7.081,93 EUR sa zateznom kamatom od 16. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2003. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te na ime naknade imovinske štete po osnovi rente za tuđu pomoć i njegu od 1. prosinca 2020. pa sve dok za to postoje zakonski uvjeti 75,00 EUR mjesečno najkasnije do 15. u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate s time da dospjele obroke plati odjednom zajedno s obračunatom zateznom kamatom, kao i da joj nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 3.483,48 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 10. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 5. ožujka 2016. u [adresa], došlo do prometne nezgode u kojoj su sudjelovale TJ, vozač osobnog automobila reg. oz. [registarska oznaka], te ona, kao pješak. Šteni događaj je uzrokovala vozačica osobnog automobila reg. oz. [registarska oznaka] TJ na način da je zbog neprilagođene brzine kretanja udarila vozilom u tijelo tužiteljice koja je kao pješakinja prelazila označeni pješački prijelaz. Vozilo reg. oz. [registarska oznaka] koje je prouzročilo prometnu nezgodu osigurano je kod tuženika policom broj: [broj police]. Temeljem povrede prava osobnosti - prava na tjelesno i duševno zdravlje nastale u prometnoj nezgodi od 5. ožujka 2016., tužiteljica je postavila odštetni zahtjev temeljem kojeg joj je u mirnom postupku isplaćen iznos od 30.000,00 kuna na ime neimovinske štete, nakon čega je ista pokrenula sudski postupak pred ovim sudom u posl br. Pn-2791/2016 u kojoj joj je na temelju sudske nagodbe s tuženikom isplaćen daljnji iznos od 110.000,00 kn, odnosno ukupno 140.000,00 kn na ime neimovinske štete. Navedeni iznos odmjeren je na svim okolnostima oko nastanka štetnog događaja i proizašle posljedice po tužiteljicu, a poglavito liječničke dokumentacije od nastanka nezgode pa do 18. siječnja 2017., odnosno nakon pripremnog ročišta u tom predmetu. Budući da je nakon isplate navedenog iznosa po nagodbi, tužiteljica bila prinuđena nastaviti svoje liječenje uslijed novih tegoba koje su izravna posljedica štetnog događaja, te zbog pogoršanog zdravstvenog stanja, tužiteljica ustaje s tužbom te potražuje naknadu neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje zbog pretrpljenih fizičkih bolova, te povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog pretrpljenog straha, duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti i radne sposobnosti nastale uslijed pogoršanja zdravstvenog stanja nakon sklapanja sudske nagodbe. Navodi da je postupila sukladno čl. 11. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te se obratila tuženiku u mirnom postupku radi naknade štete, te joj je tuženik je na ime naknade neimovinske štete po osnovi pogoršanja zdravstvenog stanja isplatio 3.318,07 EUR (25.000,00 kn). konačno uređenim tužbenim zahtjevom uređenim na glavnoj raspravi od 2. rujna 2025. (stranica 397 spisa) traži naknadu neimovinske i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege u visini 7.081,93 EUR sa zateznom kamatom od 16. prosinca 2021. do isplate, te na ime naknade imovinske štete po osnovi rente za tuđu pomoć i njegu od 1. prosinca 2020. pa sve dok za to postoje zakonski uvjeti 75,00 EUR mjesečno najkasnije do 15. u mjesecu za tekući mjesec sa zateznim kamatama od dana dospijeća do isplate, s time da dospjele obroke plati odjednom zajedno s obračunatom zateznom kamatom, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik, u odgovoru na tužbu čini neprijepornim pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa. Čini neprijepornim da je između stranaka ranije vođen postupak kod ovog suda pod posl. br. Pn-2791/2016 koji je pravomoćno okončan zaključenjem sudske nagodbe na način da je tuženik tužiteljici isplatio ukupan iznos naknade štete u iznosu 140.000,00 kn. Nadalje, je tužiteljici isplatio ukupan 25.000,00 kn na ime naknade štete po osnovi pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja, te drži da je tom isplatom tužiteljici u cijelosti naknađena šteta koju trpi povodom štetnog događaja. Navodi da je iz dostavljene medicinske dokumentacije, konkretno nalaza neuropsihologijske obrade od 6. rujna 2021., vidljivo je da je stanje tužiteljice u odnosu na 2016. poboljšano, dok zaostaju organske smetnje, a za koje valja istaknuti kako su iste cijenjene kao trajne posljedice u ranijem postupku. Nadalje, iz nalaza od 22. travnja 2021. kada je tužiteljica obavila sistematski pregled ne proizlaze nikakve psihičke smetnje ili tegobe, koje bi očekivano osoba navela u slučaju da iste trpi. U istom se samo navodi konzumacija drugih lijekova od onih koji su propisani od strane psihijatra. Na pripremnom ročištu održanom 4. travnja 2023. (stranica 261 spisa) ističe prigovor zastare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška postupka.

3. Sud je proveo dokaze: pročitan je odštetni zahtjev (stranica 5-6 spisa), zapisnik o očevidu (stranica 710 spisa), medicinska dokumentacija tužiteljice (stranica 11-125, 131-132, 137-142, 148-151, 166, 172-260 i 317-318 spisa), nalazi i mišljenja vještaka sačinjeni u ovosudnom parničnom predmetu Pn-2791/16 (stranica 126-130, 133-136, 144-147, 152 spisa), sudska nagodba sklopljena u predmetu Pn- 2791/16 od 23.11.2020. (stranica 153 spisa), rješenje HZMO-a od 9.5.2022. (stranica 105 spisa), proveo medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Božidaru Šebečiću, spec. kirurg, subspec. traumatolog, spec. ortopedije i traumatologije i dr. Slavku Trontlu, spec. neuropsihijatru (stranica 270-275 spisa), na prigovore tužitelja pisano se očitovao dr. Šebečić (stranica 290 spisa), usmenim očitovanjem vještaka dr. Trontla i dr. Šebečića (stranica 305-306 spisa), pisano se očitovao dr. Trontl (stranica 319-320 spisa), saslušao je tužiteljicu (stranica 373 spisa), proveo dokaz usmenim očitovanjem dr. Trontla (stranica 373-374 spisa), usmenim očitovanjem vještaka dr. Šebečića i dr. Trontla (stranica 396-397 spisa) i izvršio je uvid u spis ovoga suda posl.br. Pn-2791/2016 koji prileži ovom spisu.

4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6. Među strankama nije prijeporan štetni događaj, pasivna legitimacija i odgovornost, kao i da su sklopile sudsku nagodbu pred ovim sudom u predmetu poslovni broj Pn-2791/2016 dana 23. studenog 2020. kojom se tuženik obvezao na ime utuženog potraživanja u postupku Pn-2791/16, vezano uz naknadu imovinske i neimovinske štete isplatiti tužiteljici daljnji iznos od 110.000,00 kn, vezano uz trošak zastupanja iznos od 18.750,00 kn (uključen PDV), sudske pristojbe za tužbu iznos od 1.200,00 kn te predujmove za vještačenja i pristup vještaka na ročište u ukupnom iznosu od 5.400,00 kn, sve u roku od 15 dana na račun punomoćnika tužiteljice. Stranke su suglasno navele da su točkom I. navedene sudske nagodbe u cijelosti uredile svoje međusobne odnose vezano uz potraživanje utuženo u sudskom postupku pod poslovnim brojem Pn-2791/2016 te da jedna prema drugoj nemaju više nikakvog potraživanja s tog osnova. Nagodba je pravomoćna 23. studenog 2020., ovršna 9. prosinca 2020.

7. Prijeporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Na okolnost osnovanosti i tužbenog zahtjeva proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po dr. Božidaru Šebečiću, spec kirurgu, i dr. Slavku Trontlu, spec neuropsihijatru, stalnim sudskim vještacima, te saslušanjem tužiteljice.

9. Iz njihovog nalaza i mišljenja vještaka dr. Božidara Šebečića i dr. Slavka Trontla (stranica 270-275 spisa) proizlazi da je tužiteljica (rođena 1964.) 5. ožujka 2016. stradala u prometnoj nesreći kao pješak. Zadobila je potres mozga i nagnječenje frontalnog režnja mozga, traumatsko krvarenje ispod paučinaste moždane ovojnice, razderotnu ranu kože u tjemeno-potiljačnom dijelu glave, prijelome 6.-7. rebra na desnoj strani prsnog koša i 3. do 8. rebra na lijevoj strani prsnog koša i nagnječenje pluća. Kod pada ispred kuće 4. rujna 2020. je zadobila prijelom desne nadlaktične kosti u ramenu, prijelom lijeve palčane kosti u ručnom zglobu i prijelom nosnih kostiju. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužiteljice, s kirurško-traumatološke strane kod tužiteljice nakon zaključene sudske nagodbe u predmetu ovog suda Pn-2791/2016 od 23. studenog 2020. nije došlo do pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji (nalazima neurologa, psihijatra i psihologa) koji su nastali iza 23. studenog 2020. kod tužiteljice nije došlo do pogoršanja neuroloških posljedica štetnog događaja od 5. ožujka 2016., ali je došlo do pogoršanja psihijatrijskih posljedica što dovodi do dodatnog smanjenja životne aktivnosti tužiteljice u omjeru od 5 %. Nakon sklopljene nagodbe tužiteljica nije trpjela neke dodatne bolove i strah te nije došlo do potrebe za tuđom pomoći za vrijeme liječenja i ne postoji potreba za stalnom tuđom pomoći i njegom. U nagodbu od 23. studenog 2020. je ušlo utvrđeno smanjenje životnih aktivnosti s osnova traumatske ozljede mozga (kontuzije mozga) u vidu ljevostrane slabosti ekstremiteta, nestabilnosti kod hoda i psihoorganskog sindroma, a što su ocjenjivali vještak neurokirurg i vještakinja neurolog. Po osnovi traumatske ozljede mozga, koja je ušla u nagodbu i po toj osnovi pogoršanja zdravstvenog stanja nema. Vještakinja psihijatar, u svom nalazu i mišljenju o smanjenju životne aktivnosti, djelomično je cijenila i psihoorganski sindrom (F 07.9), ali i poremećaj prilagodbe sa anksiozno-depresivnom simptomatologijom (F 43.2 ). Nakon postignute nagodbe od 23. studenog 2020. tužiteljica se nastavila liječiti kod psihijatra i to pod dijagnozom sa šifrom sukladno MKB 10- F 62 što je šifra za trajne promjene ličnosti koje se ne mogu pripisati oštećenju ili bolesti mozga, ali i pod šifrom bolesti F 07.9 što je neoznačeni organski poremećaj ličnosti i poremećaj ponašanja uzrokovan bolešću, oštećenjem i disfunkcijom mozga. To, u konkretnom slučaju, znači da je zbog štetnog događaja od 5. ožujka 2016. kod tužiteljice nastala reakcija na teški stres i poremećaj prilagodbe (F 43). Ova kategorija poremećaja uključuje: akutnu reakciju na stres (F 43.0); Poremećaj prilagodbe (F43.2) i Posttraumatski stresni poremećaj (F 43.1). Vještakinja psihijatrica je u svom vještačenju ocijenila da je kod tužiteljice zbog štetnog događaja od 5. ožujka 2016. došlo do poremećaja prilagodbe sa anksiozno-depresivnom simptomatologijom iako je od strane psihijatra već 6. srpnja 2016. postavljenja dijagnoza F 43.1 tj. dijagnoza Posttraumatskog štetnog poremećaja. Suglasan je s psihijatrima koji su tužiteljicu liječili u pogledu postavljanja dijagnoze Posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), posebice imajući u vidu cjelokupni tijek liječenja tužiteljice po osnovi psihičkih tegoba. Nakon PTSP-a, ponekad, dolazi do trajnih promjena ličnosti nakon katastrofalnog doživljaja (šifra F 62.0). Trajne promjene ličnosti su kronične, ireverzibilne sekvele stresnog poremećaja. Kod tužiteljice je došlo do trajnih promjena ličnosti što se očituje kroz nefleksibilna i maladaptivna obilježja što je dovelo do poremećaja u socijalnom i radnom funkcioniranju. U konkretnom je slučaju ispunjen i uvjet da promjena ličnosti mora postojati dvije godine kako bi se mogla postaviti ova dijagnoza. U prilog postojanju trajnih promjena ličnosti govori i nalaz psihologijske obrade od 6. rujna 2021. citat: „Ispitivanje i procjena ličnosti ukazuju na strukturalne promjene praćene zabrinutošću za tjelesno zdravlje, impulzivnim reagiranjem, smetnjama prilagodbe anksiodepresivnom nadgradnjom“. Dakle, do pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice je došlo na planu ličnosti (u vidu trajne promjene ličnosti), dok su promjene po osnovi organskog oštećenja mozga (psihoorganski sindrom, ljevostrana hemipareza i nestabilnost kod hoda) već regulirane nagodbom od 23. studenog 2020.

10. U svom pisanom očitovanju na prigovore tužiteljice, vještak dr. Šebečić 5. veljače 2024. (stranica 290 spisa) navodi da tužiteljica u štetnom događaju nije zadobila ozljede lijeve noge i lijeve ruke pa se eventualne sadašnje tegobe ne mogu uzročnoposljedično povezati sa štetnim događajem. Tužiteljica je zadobila nagnječenje mozga što je dovelo ne neuroloških tegoba što spada u područje vještaka neuropsihijatra. Tužiteljica je prije zaključenja sudske nagodbe 23. studenog 2020., 4. rujna 2020. zadobila višeiverni prijelom desne nadlaktične kosti u ramenu i prijelom lijeve palčane kosti u ručnom zglobu. Zbog navedenih prijeloma tužiteljica je u trenutku sklapanja nagodbe trpjela bolove u desnom ramenu i lijevom ručnom zglobu i imala ograničenu pokretljivost desnog ramena i lijevog ručnog zgloba. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužiteljice, s kirurško-traumatološke strane kod tužiteljice nakon zaključene sudske nagodbe u predmetu ovog suda Pn-2791/2016 od 23. studenog 2020. nije došlo do pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja. Zbog zaostalih posljedica s kirurško-traumatološke strane kod tužiteljice nema potrebe za trajnom tuđom pomoći i njegom. Kod tužiteljice su zaostale trajne posljedice ozljeđivanja iz štetnog događaja i ozljeđivanja prije sklapanja nagodbe 4. rujna 2020. Nakon sklapanja nagodbe s kirurškotraumatološke strane nije došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja. Tužiteljica uz ulaganja pojačanih napora može obavljati radnje koje su potrebne za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba.

11. Očitujući se na prigovore tužiteljice, u svom usmenom očitovanju vještak dr. Slavko Trontl (stranica 305 spisa) navodi da je nesporno da je tužiteljica 2016. godine zadobila pored ostalog i tešku kraniocerebralnu ozljedu. Ista se liječila te je 23. studenog 2020. sklopila sudsku nagodbu. Temeljem tih činjenica zaključuje da je vremenski period od ozljeđivanja tužiteljice u 3. mjesecu 2016. do sklapanja sudske nagodbe 23. studenog 2020. bio uobičajeni protok vremena da se njezino stanje stabilizira, odnosno da posljedice postanu trajne. Drži da se prilikom sklapanja nagodbe od 23. studenog 2020. moglo utvrditi pravo stanje stvari nakon tog događaja tako da prigovori u smislu da je tužiteljica psihoorganski promijenjena, psihički disfunkcionalna, su se mogle utvrditi već prilikom spomenute nagodbe. Jedino što je bilo van konteksta ranije medicinske dokumentacije su nalazi psihijatra koje je detaljno i citirao u svom nalazu, a to je činjenica da je došlo do promjene u njezinoj ličnosti tzv. trajnoj promjeni ličnosti koja se ne može pripisati oštećenju ili bolesti mozga, već je zaista na osnovi funkcioniranja na planu ličnosti navedene osobe. Dakle, trajna promjena ličnosti kod tužiteljice je načelno i u ovom slučaju ireverzibilna sekvela nekog stresnog poremećaja i obično nastaje kao posljedica PTSP-a što je tužiteljica također razvila. Budući da su određene psihičke posljedice kod tužiteljice cijenjene prilikom vještačenja prije nagodbe od strane psihijatra, a neke su cijenjene od strane neurologa i neurokirurga, po toj osnovi nije došlo po njegovom mišljenju do pogoršanja njezinog fizičkog stanja, tj. slabost lijeve strane tijela je ostala ista kao što je i bila u trenutku sklapanja nagodbe. Nadalje, navodi da je tužiteljicu pregledao za potrebe izrade nalaza i mišljenja u ovom predmetu i slaže se da je ona značajno psihički promijenjena, te je suglasan s prijedlogom tužiteljice da se učini kontrolno psihologijsko testiranje na organitet i ličnost koje bi mogao usporediti sa istim nalazima koji su rađeni ranije pa vidjeti eventualnu progresiju. Vezano za ocjenu smanjenja životne aktivnosti od 5% zbog pogoršanja smatra da je to prema stanju medicinske dokumentacije bilo primjereno slijedom čega za sada ostaje kod tog nalaza i mišljenja i voljan je tužiteljicu pregledati nakon što Ističe da je već u nalazu psihijatra od 12. listopada 2021. postavljena dijagnoza psihoorganskog sindroma (F 07.9.) i posttraumatskog stresnog poremećaja (F 43.1.) i dijagnoza F 62, što je šifra za trajnu promjenu ličnosti nakon PTSP-a.

12. Vještak dr. Šebečić u svom usmenom očitovanju na prigovore tužiteljice iz podneska od 22. siječnja 2024. navodi da je prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji kod tužiteljice u trenutku sklapanja nagodbe postojalo ograničenje kretnji desnog ramena i lijevog ručnog zgloba. Prema medicinskoj dokumentaciji nakon sklapanja nagodbe, odnosno u nalazu traumatologa od 18. ožujka 2021. je navedeno da je tužiteljica bez smetnji, a u nalazu od 23. rujna 2021. je navedeno da je bez tegoba.

13. U dopuni nalaza i mišljenja od 20. ožujka 2025. (stranica 319-320 spisa), nakon što je tužiteljica izvršila psihologijsku obradu (stranica 317-318 spisa), vještak dr. Trontl navodi da je prilikom izrade dopune nalaza imao u vidu činjenicu da je tužiteljica 23. studenoga 2020. zaključila sudsku nagodbu. Prije zaključenja iste provedena su medicinska vještačenja po neurokirurgu, psihijatru, neurologu i pulmologu te je svaki od vještaka ocijenio smanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice. U ovom je predmetu određeno vještačenje po kirurgu i neuropsihijatru na okolnost pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice. U nalazu od 19. prosinca 2023. ocijenio je pogoršanje zdravstvenog stanja s osnova pogoršanja na planu ličnosti i isto ocijenio sa 5% dodatnog smanjenja životne aktivnosti tužiteljice, te kod te ocjene ustraje i dalje. S osnova samog pogoršanja psihičkog stanja tužiteljice nije došlo do potrebe za stalnom tuđom pomoći i njegom kod iste. Uzimajući u obzir sve trajne posljedice štetnog događaja od 5. ožujka 2016. s neuropsihijatrijskog motrišta, a to su: slabost lijeve ruke i noge, značajno oštećenje ravnoteže, gubitak fine koordinacije pokreta, značajan psihoorganski sindrom sa elementima tzv. sindroma frontalnog režnja te utvrđenih promjena na planu ličnosti (brzopletost, impulzivnost, emocionalna dezinhibicija i povišen aktivitet) mišljenja je da je tužiteljici potrebna trajna tuđa pomoć u omjeru od 15 sati na mjesečnoj razini.

14. Tužiteljica u svom iskazu navodi da su joj nakon štetnog događaja svu potrebnu pomoć i njegu pružali njezini kolege s posla i majka, te susjedi, a ponekad i sestra. Živi u zgradi na trećem katu u kojem nema dizala i uopće ne može nositi nikakve terete, primjerice iz kupovine jer su joj obje ruke bile slomljene i ima vijke u rukama. Nakon štetnog događaja zaostali su joj psihički problemi radi čega se mora doživotno liječiti kod psihijatra, te odlazi na terapije svaka tri mjeseca, a redovito se liječi i kod neurologa. Iskazuje da nije u stanju pospremati stan, a sve zbog teškog stanja u kojem se nalazi nakon štetnog događaja. Stalno pije terapiju. Zbog posljedica štetnog događaja otišla je u prijevremenu mirovinu jer nije mogla više raditi. Radila je u laboratoriju Ruđer Bošković na mjestu kemijskog tehničara gdje je imala puno problema zbog svoje ne koordinacije pokreta, a bila je okružena s puno epruveta i stakla koje bi upravo zbog toga stradavalo. Uz sve navedeno ima problema i s koncentracijom, zaboravlja, kao i s glavoboljama ovisno o vremenskim prilikama. Kao posljedicu štetnog događaja zna biti i razdražljiva i agresivna, iako je to u okvirima verbalne agresije, neovisno o tome što uzima terapiju. Terapiju uzima zadnjih osam godina. Živi s majkom koja je u dobi od 85 godina i koja ima svoje zdravstvene tegobe i tužiteljica se ne može brinuti o majci, te i njoj pružaju pomoć tužiteljičini kolege, susjedi i sestra. Može reći da je njezino stanje nepromijenjeno nakon štetnog događaja, te je prognoza sve lošija. Primjerice ne usudi se izaći van nakon 14,00 sati jer nema ni koordinaciju pokreta i može pasti jer joj se pletu noge, što joj se često događa.

15. Nakon iskaza tužiteljice, usmeno se očitovao vještak dr. Trontl te naveo, nakon što je pozorno slušao iskaz tužiteljice da smatra da je isti vjerodostojan, odnosno da su sve tegobe koje tužiteljica ima i potreba za tuđom pomoći opravdane upravo iz razloga što su zaostale teške posljedice predmetnog štetnog događaja. Dominantna ozljeda u štetnom događaju od 5. ožujka 2016. je bila ozljeda mozga nakon koje je zaostala slabost lijeve ruke i noge u vidu tzv. hemipareze. Osim toga, na ljevostranim ekstremitetima zaostao je i tzv. ekstrapiramidalni sindrom, tj. oštećenje i tog važnog puta unutar živčanog sustava i upravo zbog oštećenja ekstrapiramidalnog puta tužiteljica uzima lijekove koji se inače troše kod Parkinsonove bolesti, a to je Madopar. Želi reći da tužiteljica nema Parkinsonovu bolest već je to simptomatski ekstrapiramidalni sindrom kao posljedica teškog oštećenja mozga. Ovo spominje iz razloga što je padanje tužiteljice lako objašnjivo upravo oštećenjem tog ekstrapiramidalnog sustava jer je karakteristika osoba koje boluju od Parkinsonove bolesti česti padovi i teško ozljeđivanje. Ranije ocijenjenih 5% s osnove pogoršanja psihičkog zdravlja tužiteljice odnosi se na psihičke posljedice, tj. na činjenicu da je tužiteljica razvila trajne promjene ličnosti nakon ovog štetnog događaja. Vezano za hemiparezu i oštećenje mozga isto je bilo poznato i u trenutku sklapanja nagodbe i po logici stvari je moguće očekivati izvjesna pogoršanja i tzv. psihoorganskog sindroma, u konkretnom slučaju to je pokazala i zadnja psihologijska obrada gdje je objektivizirana smanjena sposobnost usvajanja novih sadržaja, odnosno učenja. Također je u svom nalazu i mišljenju sada utvrdio da tužiteljica u svom funkcioniranju ima elemente sindroma frontalnog režnja što ukazuje da ona ima pravo na ispade bijesa i agresivnosti, ali i na nekontrolirano plakanje, a svega toga kod tužiteljice ima, to je sve opisano u medicinskoj dokumentaciji. Sama nepovjerljivost kao takovu koju iskazuje tužiteljica ne bi povezao sa samim štetnim događajem, ali anksioznost kao takva bila je posljedica i prije, jedino promjene ličnosti su cijenjene dijelom i ranije. Posebno pojašnjava vezano uz ocjenu tuđe pomoći i njege koju je naveo u svom očitovanju od 20. ožujka 2025., da se ista odnosi na cjelokupnu potrebu tuđe pomoći i njege, a ne samo na pogoršanje zdravstvenog stanja tužiteljice, te obuhvaća nemogućnost obavljanja poslova koje je i sama tužiteljica navela u svom iskazu. Napominje da tužiteljica ne može prati prozore, brisati lustere, penjati se po ljestvama, ni najmanjim jer ne smije stati ni na jedno povišenje budući da postoji opasnost od pada. Pojašnjava da do potrebe za trajnom tuđom pomoći i njegom nije došlo po osnovi pogoršanja njezinog psihičkog stanja, nego zbog cjelokupnog njezinog stanja zdravlja koje je proizašlo nakon predmetnog štetnog događaja, u konkretnom slučaju nakon ozljede mozga. Po mišljenju vještaka nakon stabilizacije zdravstvenog stanja tužiteljice, odnosno nakon što je ista zaključila sudsku nagodbu u predmetu naknade štete, njezina potreba za tuđom pomoći i njegom bi bila u opsegu 15 sati na mjesečnoj razini.

16. U svom usmenom očitovanju na prigovore tužiteljice zajednički su se usmeno očitovali dr. Šebečić i dr. Trontl (stranica 396-397 spisa), te je dr. Trontl očitujući se na podnesak tužiteljice od 8. travnja 2025. naveo da je nakon jedne od rasprava u ovom predmetu predložio da se učini kontrolno psihologijsko testiranje tužiteljice što je i učinjeno 12. veljače 2025. Navedeno psihologijsko testiranje nije mu dalo elemenata temeljem kojih bi u većem postotku ocijenio pogoršanje psihičkog stanja kod tužiteljice. Naime, u navedenom psihologijskom mišljenju stoji da je kod tužiteljice pamćenje uredno, odnosno da je čak došlo do poboljšanja tokom vremena, ali se na planu ličnosti ne uočavaju značajne promjene u odnosu na ranije. Dakle, kako su u zajedničkom nalazu od 19. prosinca 2023. ocijenili pogoršanje stanja kod tužiteljice s 5% i to po psihijatrijskoj osnovi isključivo na temelju promjena na planu ličnosti, a u novoj psihologijskoj obradi nema elemenata za povećanje tog postotka, u cijelosti ustraju kod navedenog pogoršanja psihičkog stanja tužiteljice. Naime, psihoorganski sindrom, lijevostrana hemipareza i nestabilnost kod hoda regulirano je nagodbom od 23. studenog 2020. Dr. Šebečić navodi da je tužiteljica u štetnom događaju iz kirurško-traumatološke domene zadobila samo prijelome rebara s kontuzijom pluća, a nije zadobila ozljede ruku i nogu, slijedom čega se navedene tvrdnje tužiteljice ne mogu uzročno posljedično povezati sa štetnim događajem. Na poseban upit vještaku dr. Trontlu zašto nije prilikom ocjene utvrđivanja pogoršanja zdravstvenog stanja uzeto u obzir mogućnost koju je vještak dopustio - nastupa hemipareze, budući da je ista nastupila, a prije trenutka sklapanja nagodbe, vještak je odgovorio kako je hemipareza kao takva postojala i u vrijeme nagodbe te da vještačenjem nije utvrdio da je došlo do progresije iste.

17. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, kao i njihovo pisano i usmeno očitovanje, jer su izrađeni sukladno pravilima struke, logično i uvjerljivo te podudarno medicinskoj dokumentacije tužiteljice i činjenicama utvrđenim tijekom postupka. I iskaz tužiteljice sud prihvaća kao istinit jer je logičan, životan i uvjerljiv, a i vještak dr. Trontl je s medicinskog stanovišta sve tegobe koje je opisala tužiteljica ocijenio vjerodostojnim.

18. Odredbom čl. 1100. st. 2. (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23), dalje ZOO, je propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Sve navedeno su kriteriji koji utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećeni ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

19. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka, utvrđeno je da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi čl. 1046. ZOO). Pritom je uzet u obzir utvrđeni intenzitet pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti u omjeru 5% radi pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja. Pored toga, sud je utvrdio da tužiteljici pripada i pravo na naknadu nenovčane imovinske štete povodom pružene tuđe pomoći u opsegu koji je prema ocjeni vještaka bio potreban Ii koji će joj biti potreban obzirom na pogoršano zdravstveno stanje, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO-a.

20. Temeljem odredbe čl. 19. ZOO, a u svezi čl. 1100. ZOO, tužiteljica ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

21. Odlučujući o visini pravične novčane naknade po kriterijima pretrpljenih duševnih bolova, sud je uzeo u obzir utvrđeni omjer smanjenja životnih aktivnosti zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, kao i dob tužiteljice, tijek liječenja i neugodnosti koje je imala tijekom liječenja. Također je sud imao u vidu da su Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu VSRH, za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (Su-IV-47/2020-5) donijeti 2020. godine, te uzimajući u obzir promjenu važeće valute iz HRK u EUR, kao i visoku stopu inflacije kojoj su građani Republike Hrvatske izloženi.

22. Stoga tužiteljici, temeljem odredbe čl. 1100. ZOO i primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, pripada s osnove povrede prava osobnosti 10.400,00 EUR, po kriteriju pretrpljenih duševnih boli zbog daljnjeg smanjenje životne aktivnosti u utvrđenom omjeru.

23. Kako je tuženik u mirnom postupku neprijeporno uplatio tužiteljici 3.318,07 EUR, sud je umanjio pripadajući iznos za taj iznos, tako da je tužiteljici stvarno dosuđeno 7.081,93 EUR.

24. U pogledu nenovčane imovinske štete u vidu tuđe pomoći, sukladno provedenom vještačenju utvrđeno je da je tužiteljici ista potrebna 15 sati mjesečno zbog posljedica štetnog događaja koje tužiteljici uzrokuju slabost lijeve ruke i noge, značajno oštećenje ravnoteže, gubitak fine koordinacije pokreta, značajan psihoorganski sindrom sa elementima tzv. sindroma frontalnog režnja te utvrđenih promjena na planu ličnosti. Kako tužiteljica ima pravo na istu, kada joj je pružana i besplatno, a utvrđeno je da joj pomoć pružaju susjedi, kolege i sestra, sud je tužiteljici s te osnove dosudio 75,00 EUR mjesečno, primjenom čl. 223. ZPP-a, što odgovora 5,00 EUR po jednom satu potrebe za tuđom pomoći i njegom, koji iznos smatra primjerenim cijeni koštanja sata tuđe pomoći i njege i postojećoj sudskoj praksi. Stoga je tužiteljici po toj osnovi dosuđena renta, na temelju čl. 1095. ZOO u mjesečnom iznosu od po 75,00 EUR mjesečno, počevši od 1. prosinca 2020. pa nadalje.

25. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i kamatu, dok je u pogledu visine kamatne stope sud primijenio čl. 29. st. 2. ZOO-a.

26. Tužiteljici pripada pravo na zateznu kamatu na dosuđeni iznos neimovinske štete od prvog sljedećeg dana nakon što je tuženiku podnesen odštetni zahtjev, 16. prosinca 2021. do isplate. Naime, odredbom čl. 1103. ZOO propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje u tekstu: ZOOP) određeno je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Kako je ZOOP lex specialis u odnosu na ZOO, to je potrebno primijeniti navedenu odredbu o pravu na kamate. U pogledu visine kamatne stope sud primijenio čl. 29. st. 2. i 8. ZOO i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

27. Troškovi tuđe pomoći i njege predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu, na koju oštećeniku pripada pravo na zatezne kamate od dana njezinog nastanka (čl. 1086. ZOO). Kako je nesporno da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali kolege, susjedi i sestra koji joj to i nadalje čine, te koji će joj je pružati i ubuduće, to je dosuđena zatezna kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa 15. u mjesecu za taj mjesec jer toga dana dospijeva iznos te štete.

28. Zatezna kamata je dosuđena u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

29. Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za novim medicinskim vještačenjem budući da u nalazu i mišljenju vještaka, kao i njihovim pisanim i usmenim očitovanjima nije bilo proturječnosti, slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 261. ZPP-a, za obnovom vještačenja, a vještaci su sve prigovore tužiteljice argumentirano otklonili.

30. Tuženik se na ročištu za glavnu raspravu održanom 2. rujna 2025., kada je tužiteljica nakon provedenog vještačenja i očitovanja uredila tužbeni zahtjev na način da ga je snizila u odnosu na onaj tužbe, protivio djelomičnom povlačenju (u tužbi traženo za neimovinsku štetu 15.263,12 EUR i za tuđu pomoć 159,27 EUR mjesečno).

31. U odnosu na protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju tužbe, a nakon što je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev nakon provedenog medicinskog vještačenja i očitovanja liječnika vještaka, ističe se da po stavu ovog suda nije došlo do djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva, već do uređenja tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja. Za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva u ovom postupku bilo je potrebno provesti medicinsko vještačenje, budući niti sud, a niti stranke na raspolažu dovoljnim stručnim znanjem kojim bi utvrdili visinu nastale štete. Tužiteljica je tek po provedenom vještačenju mogla postaviti tužbeni zahtjev. Tumačenje takvog konačnog postavljanja tužbenog zahtjeva kojeg tužiteljica nije niti mogla postaviti dok nije provedeno vještačenje, kao djelomičnog povlačenja tužbe bi prema stavu ovog suda bio pretjerani formalizam i onemogućio bi tužiteljici pravo na pristup sudu, koje pravo je zajamčeno čl. 6. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 18/97), kao i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 58/10 i 5/14).

32. Naime, sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava dva su središnja elementa na osnovu kojih se može razlikovati pretjerani formalizam od prihvatljive primjene postupovnih formalnosti - pitanje "pravne sigurnosti" i "pravilnog djelovanja pravosudnog sustava". U slučaju kada procesna pravila prestaju služiti svrsi pravne sigurnosti i pravilnog djelovanja pravosudnog sustava predstavljaju prepreku tužitelju da o meritumu njegovog slučaja odluči nadležni sud te je time povrijeđeno njegovo pravo na pristup sudu (predmeti Zubac protiv Hrvatske, Běleš i dr. protiv Češke, Walchli protiv Francuske, Stagno protiv [adresa], ĆJJ and Adnan Erten protiv Turske, Kart protiv Turske, Efstathiou i dr. protiv Grčke, Eşim protiv Turske, Nowiński protiv Poljske, Maširević protiv [adresa], Ć protiv Moldavije, i Louli- Georgopoulou protiv Grčke).

33. Strogo gramatičko tumačenje odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a po kojem bi se specifikacija tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja, a kada tužitelj sukladno nalazu mišljenju vještaka potražuje manje od inicijalne vrijednosti koju potražuje tužbom, smatrala djelomičnim povlačenjem tužbe, predstavlja prekomjerni teret za tužitelja koji bi u tom slučaju prije pokretanja parničnog postupka trebao provesti vještačenje o svom trošku radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, a koji nalaz i mišljenje, osim u slučaju pristanka tuženika, ne bi mogao biti korišten kao dokaz u ovom postupku te bi na istu okolnost ponovno u ovom postupku morao snositi trošak vještačenja. Takvo tumačenje predstavlja nepredvidivu primjenu mjerodavnog prava i kao takvo je suprotno ciljevima pravne sigurnosti i poštenog suđenja.

34. Iz navedenih razloga ovaj sud nije cijenio protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju tužbe jer po mišljenju ovog suda nije niti došlo do djelomičnog povlačenja tužbe, već je odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja kako je postavljen na ročištu za glavnu raspravu održanom 2. rujna 2025. kao konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Da je i zakonodavac predvidio takvu mogućnost da tužitelj tijekom postupka može ovisno o rezultatima dokazivanja uskladiti visinu svog tužbenog zahtjeva proizlazi iz odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a koja propisuje da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

35. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (7.081,93 EUR) ni Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23 u daljnjem tekstu: OT).

36. Tužiteljici zastupanoj po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na trošak sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 28. OT 100 bodova), sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT 100 bodova), zastupanje na ročištima održanim dana 4.4.2023., 16.1.2025., 24.3.2025. i 2.9.2025. (Tbr 9. toč. 1. OT 400 bodova), sastava podneska od 15.7.2022., 24.1.2024., 14.2.2024. i 8.4.2025. (Tbr 8. toč. 1. OT 400 bodova), odnosno 1000 bodova ili 2.000,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 500,00 EUR, što ukupno iznosi 2.500,00 EUR, čemu je pribrojen trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu 673,90 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu 147,32 EUR i presudu 162,26 EUR, tako da ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 3.483,48 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

37. Budući da je tužiteljica tražila zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud mu je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 10. listopada 2025. do isplate.

38. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a

U Zagrebu, 10. listopada 2025.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana objave ove presude.

Dna:

- pun. tužiteljice uz rj. za sp na presudu

- pun. tuženika