P-4244/2022-31
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ul. Ivana Gundulića 27
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji Branki Šolić, u pravnoj stvari tužiteljice ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Darko Varnica, odvjetnik u Kaštel Kambelovcu, protiv tuženika KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Beloša, odvjetnik u OD Beloša &Jukić j.t.d., Zagreb radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene dana 01.listopada 2025. u nazočnosti tužiteljice i zamjenice punomoćnika tužiteljice, na ročištu za objavu dana 10.listopada 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tužiteljice i tuženika dana 26. listopada 2010. godine, ovjeren pred Općinskim sudom u Splitu pod brojem R1-735/10 od dana 11. siječnja 2011.g.
II. Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tužiteljice i tuženika dana 21. listopada 2015. godine, ovjeren pred Općinskim sudom u Splitu pod brojem R1-1178/15 od dana 26. studenoga 2015.g.
III. Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tužiteljice i tuženika dana 9. studenoga 2016. godine, ovjeren pred Općinskim sudom u Splitu pod brojem R1-1106/16 od dana 26. siječnja 2017.g.
IV. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.981,18 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa važeća na dan 01.siječnja, a za drugo važeća na dan 01.srpnja te godine dok se zahtjev za naknadu troškova za daljnji iznos od 998,82 EUR odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1.1.Dana 30.prosinca 2019. pred ovim sudom zaprimljena je tužba tužiteljice ŽŠ protiv tuženika KŠ radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju. Tužiteljica navodi da je dana 26.listopada 2010. sa tuženikom sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju čiji predmet su nekretnine položene u k. o. [katastarska općina]. Dana 21.listopada 2015. sklopili su drugi ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim je ugovoreno da će nakon smrti tužiteljice sva njena novčana sredstva prijeći u vlasništvo tuženika kao davatelja uzdržavanja. Na koncu, dana 09.studenog 2016. parnične stranke sklopile su ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim je tužiteljica kao primateljica uzdržavanja raspolagala za cijelo svojim nekretninama u k. o. [katastarska općina].
1.2.Tužiteljica navodi da tuženik kao davatelj uzdržavanja ne ispunjava obveze koje je preuzeo tim ugovorima odnosno da se o tužiteljici ne brine, ne osigurava joj potrebnu njegu,ne ostvaruje kontakte sa tužiteljicom, oglušava se na njene pozive i sl. Radi navedenog tužiteljica traži da se raskinu spomenuti ugovori o doživotnom uzdržavanju.
2.1.Dana 31.kolovoza 2020. sud je donio presudu zbog ogluhe ocijenivši da su ispunjene pretpostavke za donošenje takve odluke
2.2.Dana 23.rujna 2020. tuženik je izjavio žalbu navodeći da nisu ispunjene pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe te osporava činjenično stanje tužbe ističući da je uredno ispunjavao svoje obveze o čemu svjedoči i činjenica da je između prvog i posljednjeg ugovora prošlo 6 godina što bi upućivalo da je tužiteljica zadovoljna brigom i skrbi koju tuženik i njegova obitelj nesebično pružaju tužiteljici nepunih 10 godina. Nadalje je naveo da je tužiteljicu osobno vozio i dovodio na sve obiteljske proslave, rođendane, krštenja, pričesti te je u potpunosti integrirao u svakodnevicu svoje uže obitelji da joj uz materijalnu, financijsku i medicinsku skrb pruži osjećaj obiteljskog zajedništva. U nastavku postupka tuženik je naveo da je tužiteljica svojim skrivljenim ponašanjem usmjerenim upravo na stvaranje nepodnošljivih odnosa u cilju raskida ugovora posljednjih godinu dana otežava tuženiku ispunjenje ugovornih obveza.
2.3.Dana 28.rujna 2022. Županijski sud u Sisku rješenjem broj Gž-593/2021 ukinuo je presudu zbog ogluhe od 31.kolovoza 2020. i vratio predmet na ponovni postupak.
3.1. U nastavku postupka u dokazne svrhe sud je pregledao dokumentaciju koju su stranke priložile i to Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 26. listopada 2010. godine, Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 21. listopada 2015. godine, Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 9. studenog 2016. godine, dopis Udruge Sv.Jeronim od 22.listopada 2024., saslušani su svjedoci ĆŠ, PŠ, ŠŠ, MŠ, IŠ te je saslušana tužiteljica kao parnična stranka.
3.2.Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tuženika budući isti nije pristupio na ročište na kojem je trebao biti saslušan niti je svoj izostanak opravdao.
3.3.Što se tiče svjedoka koje je predložio tuženik nakon zaključenja prethodnog postupka, a o kojem dokaznom prijedlogu je zapravo sud konkludentno odlučio pozvavši ih na ročište radi saslušanje, za navesti je da je sud od izvođenja navedenih dokaza na koncu odustao prihvativši argumente tužitelja o prekludiranosti tuženika u dokaznim prijedlozima kao osnovane.
3.4.Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi raskida (tri) ugovora o doživotnom raspolaganju sklopljenima sa tuženikom kojim je raspolagala različitim dijelovima svoje imovine. Među strankama je sporno postoji li razlog za raskid ugovora odnosno ima li tužiteljica pravo na raskid imajući u vidu tvrdnju tuženika da tužiteljica skrivljenim ponašanjem otežava tuženiku ispunjenje ugovornih obveza.
5.Mjerodavno pravo sadržano je u odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO). Odredbom članka 579.st.1.ZOO-a propisano je da se ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja. Člankom 586.stavkom 3.ZOO-a određeno je da svaka može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.
6.Saslušana kao svjedok ĆŠ navela je da poznaje tužiteljicu preko 25 godina te da je tužiteljicu i njenog pok.supruga zastupala u svim njihovim pravnim stvarima pa je tako i sastavila predmetne ugovore iz 2010. i 2015. Ugovor iz 2016. nije sastavila budući je već tad bila u mirovini. Navela je da je tuženika upoznala odnosno vidjela par puta kada je dovozio tužiteljicu te joj se činilo da je sve bilo u redu odnosno da tuženik nije bio loš prema tužiteljici. Nadalje, iskazala je da joj je tužiteljica rekla da je prodala zemlju na Braču i da je isplatila tuženiku 175.000,00 EUR na ruke, a jednom prilikom da joj se žalila da joj se tuženik više ne javlja i da nisu u kontaktu. Svjedokinja je navela da tužiteljica živi sama, u prizemlju joj živi sin i nevjesta, a kako je visoke životne dobi da koristi usluge udruge Sv.Jeronim kada joj je potrebna pomoć. Osim sina, tužiteljica da je imala kćer koja je preminula, a muž joj je nestao na Braču. Dalje je pojasnila da je tuženik sin pok.kćerke tužiteljice kao i da je tužiteljica u dobrim odnosima sa svojim drugim sinom.
7.Svjedok PŠ nećak je tužiteljice te je naveo da je za predmetne ugovore doznao tek nedavno kad mu je teta pričala da ju je tuženik prevario jer je ona mislila da će ju uzdržavati, ali da je on nije posjećivao odnosno nakon što je prodala zemlju na Braču i dala tuženiku 175.000,00 EUR da ju je prestao obilaziti. Opisuje da je obitelj tužiteljice obitelj sa puno tragedija koje su im se dogodile. Tako je tužiteljici prvo muž nestao, umrla joj je kćerka, a odnosi između nje i djece su bili loši. Ona je jedini oslonac vidjela u svom unuku tuženiku. Tuženika da je vidio zadnji put 2011., a sa tužiteljicom se često čuje, tjedno bar dva puta. Poznato mu je da je tuženik sa novcem koji mu je dala tužiteljica otkupio polovicu kuće od pok.majke, a ostatkom novca sagradio kat. Što se tiče stanja tužiteljice svjedok je naveo da iako je tužiteljica visoke životne dobi da je mentalno zdrava i prisebna osoba koja se brine sama za sebe, ponekad joj i susjedi uskaču, s tim da je tuženik zadnjih 6,7 godine ne obilazi, kako mu je to sama tužiteljica rekla, osim što ju je nedavno posjetio i verbalno napao, pri čemu svjedok pretpostavlja da je bi razlog mogao biti predmetna parnica.
8.Saslušan kao svjedok ŠŠ, susjed tužiteljice, iskazao je da jednom prije godine, dvije dana, po zamolbi tužiteljice prevezao ju u bolnicu. Naveo je i da poznaje tuženika, ali da ga nije vidio jedno 2-3 godine, pri čemu ne isključuje mogućnost da bi došao kad on nije kući budući dosta vremena provodi u polju. Tužiteljica da živi sama na katu kuće, a u prizemlju sin joj i nevjesta. Da li tužiteljica sama se brine o sebi svjedok nije mogao posvjedočiti budući da je zadnji put u njenoj kući bio prije 30 tak godina, ali da bi znao vidjeti čovjeka kako joj donosi hranu za kojeg je pretpostavio da bi bio netko iz udruge umirovljenika.
9.Svjedokinja MŠ, nevjesta tužiteljica, iskazala je da suprug i ona žive u prizemlju obiteljske kuće tužiteljice koja živi na prvom katu. Opisala je tužiteljicu kao osobu dobro zdravstvenog stanja usprkos visokoj životnoj dobi koja se sama brine za sebe, kuha, sprema, čisti s tim da bi poslije korone znala viđati mušku osobu iz udruge Sv.Jeronim kako joj donosi hrani. Ističe da ni ona ni njen suprug nisu znali za predmetne ugovore, tek je tužiteljica jednom prilikom njenom supruga spomenula da se je dogovorila sa KŠ da će je uzdržavati. Svjedokinja je navela da je posljednji put vidjela tuženika prije korone, nakon toga više ne.
10.Svjedokinja IŠ saslušana je u svojstvu prijateljice tužiteljice te je istakla da tužiteljicu poznaje još od 1998. kada se doselila u Kaštela te da je njen pok.suprug bio rođak pok.supruga tužiteljice. Tužiteljicu je vrlo često posjećivala, gotovo svaki dan te joj pomagala i kupovala sve što joj je bilo potrebno. Tako joj se tužiteljica povjerila da je sa svojim unukom KŠ sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju te da se s njim dogovorila da će joj pomagati u svemu što bi njoj u svakodnevnom životu bilo potrebno. U međuvremenu je tužiteljica prodala svoju zemlju na Braču, i to u najvećoj mjeri radi KŠ jer joj ga je bilo žao budući je bio podstanar i htjela mu je pomoći da kupi kuću. Novac od prodaje da je tužiteljica odmah dala tuženiku u banci ( 150.000,00 EUR) koji novac je tuženik, kako je tužiteljica ispričala svjedokinji, odmah položio u sef u toj banci. Nadalje, svjedokinja je iskazala da joj je tužiteljica rekla da je još 25.000,00 EUR dala kako bi supruga tuženika mogla podmiriti kredit. Nakon navedenog, da je tuženik došao kod tužiteljice tražeći još novaca te su se posvađali i KŠ više nije dolazio, niti dolazi danas, a svemu tome ima jedno pet godina. U narednom periodu tužiteljici su pomagali ljudi iz udruge Sveti Jeronim, pomagala bi joj i svjedokinja, koliko je mogla. Svjedokinja je navela da je točno da je KŠ u početku dolazio i tužiteljicu vodio gdje je trebalo, ali da je sve prestalo nakon što su se posvađali što je bilo u periodu još od prije korone.
11.Saslušana kao parnična stranka tužiteljica je iskazala da se je sa tuženikom bila dogovorila da će mu dati svoju zemlju, a on će je zauzvrat pomagati pri čemu joj je najvažnije bilo da je preveze u doktora kad joj bude trebalo, u svemu ostalom da joj nije trebala pomoć. U početku ju je uistinu par puta i odvezao kad joj je trebalo, međutim kad je prodala zemlju na Braču i dala mu novac u iznosu od 150.000,00 EUR te još dodatnih 25.000,00 EUR radi podmirenja kredita njegove supruge, počeli su problemi te se prestao javljati i dolaziti kod nje, što je bilo prije jedno osam godina. Od tada se u potpunosti sama uzdržava, hranu joj donose djelatnici iz udruge Sv.Jeronim, a susjedi i prijatelji joj pomažu glede ostalih potreba, kad ih zamoli. Danas nije u kontaktu sa tuženikom, jedino ju je nedavno napao zašto ga je prijavila sudu.
12.1.Iz ugovora o doživotnom uzdržavanju od 26.listopada 2010. proizlazi da su se tužiteljica, kao primateljica uzdržavanja i tuženik, kao davatelj uzdržavanja sporazumjeli da će tužiteljica za slučaj svoje smrti tuženiku prenijeti vlasništvo odnosno suvlasništvo nekretnina pobliže opisanih u članku 1. Ugovora koje se nalaze u k. o. [katastarska općina], dok se tuženik kao davatelj uzdržavanja obvezao doživotno uzdržavati tužiteljicu te je u okviru te obveze dužan joj osigurati svu svu potrebnu njegu, a u slučaju bolesti i liječenja snositi sve potrebne troškove liječenja i lijekova uključivo i bolesničke troškove te troškove prijevoza i posjeta liječniku. Predmetni ugovor ovjeren je od strane Općinskog suda u Splitu dana 11.siječnja 2011. pod brojem R1-735/2010.
12.2.Dana 21.listopada 2015. između parničnih stranaka zaključen je drugi ugovor o doživotnom uzdržavanju sa istim ugovornim pozicijama koje je ovjeren od strane Općinskog suda u Splitu pod brojem R1-1178/2015. U članku I.Ugovora ugovorne strane su konstatirale da KŠ kao davatelj uzdržavanja u cijelosti ispunjava preuzete obveze iz ranijeg ugovora o uzdržavanju iz 2010. Predmet ovog ugovora su novčana sredstva tužiteljice u odnosu na koja je tužiteljica ovlastila tuženika na preuzimanje nakon smrti pri čemu je navedeno da je taj novac isključivo vlasništvo tužiteljice budući da potječe od prodaje njene nekretnine na Braču. S druge strane, tužitelj je preuzeo obvezu uzdržavanja istovjetnog sadržaja kao u ugovoru iz 2010.
12.3.Treći ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen je dana 19.siječnja 2017. ovjeren od strane Općinskog suda u Splitu broj R1-1106/16 dana 26.siječnja 2017. čiji predmet su također nekretnine u k. o. [katastarska općina], sa istom obvezom uzdržavanja na teret tuženika.
12.4. Sva tri navedena ugovora o doživotnom uzdržavanju ukazuju zapravo na kontinuitet poštivanja uzajamnih prava i obveza među strankama u periodu od 2010.- 2017., što uostalom ne spori ni sama tužiteljica kada je navela da ju je tuženik u početku uistinu i vodio kod doktora kad joj je bilo potrebno, a navedeno je potvrdila i svjedokinja IŠ.
13.1.Međutim, nakon stanovitog vremena dolazi do prestanka izvršavanja obveza od tuženika kao davatelja uzdržavanja kako to proizlazi primarno iz iskaza tužiteljice, a potom i iskaza ostalih svjedoka koji su posvjedočili da zadnjih godina nisu vidjeli tuženika da bi dolazio kod tužiteljice.
13.2.Naime, sud iskaz tužiteljice u cijelosti cijeni vjerodostojnim smatrajući ista nema interes iskazivati neistinito budući da je zapravo već za njenog života tuženik beneficirao od njene imovine uslijed njene (dobrovoljne) raspoložbe. Tako je tužiteljica navela da je prodala zemlju koju je imala na Braču, a koja je u biti obuhvaćena predmetnim ugovorima o doživotnom uzdržavanju te da je iznos značajan iznos novca od te prodaje dala upravo tuženiku radi rješavanja stambenog pitanja. Navedeno je potvrdio i svjedok PŠ čija majka (sestra tužiteljice) je bila suvlasnika (sunasljednica) imovine na Braču .
13.3.Time je zapravo svrha ugovora u dijelu koji se tiče interesa davatelja uzdržavanja, a koja je trebala biti ostvarena u trenu smrti tužiteljice, zapravo realizirana najvećim dijelom za života tužiteljice budući je tužiteljica glavinom imovine koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju unovčenjem zapravo raspolagala u korist tuženika.
13.4.Ono što je suštinski (pravno) preostalo jest obveza tuženika uzdržavati tužiteljicu sukladno preuzetoj obvezi, što je isti očito prestao ispunjavati.
14.1.Prema iskazima svjedoka tužiteljica se posljednjih godina uglavnom sama uzdržavala uz određenu pomoć udruge Sv.Jeronim čiji djelatnici bi joj donosili hranu. Nadalje, u ostalim svakodnevnim životnim potrebama pomagali su joj, ovisno kako bi i koga od njih zamolila, susjedi i prijatelji koji su svjedočili u ovom postupku. Tako je svjedokinja IŠ navela da ju je svakodnevno posjećivala, svjedok PŠ je naveo da se sa tužiteljicom u kontaktu na tjednoj razini dok je svjedok ŠŠ potvrdio da je tužiteljicu jednom prilikom po njenoj zamolbi prevezao kod liječnika. Iskazivanje ovih svjedoka sud cijeni kao vjerodostojnim budući da svi, jedan neovisno o drugome, zapravo ukazuju na istu činjenicu – da tuženik nije (više) ispunjavao obvezu uzdržavanje tužiteljice. Također, nitko od navedenih svjedoka nije zainteresiran za predmet spora niti je na bilo koji način povezan sa predmetnim ugovorima niti imovinom koja je predmet ugovora.
14.2.Iz dopisa udruge Sv.Jeronim od 22.listopada 2024. razvidno je da se tužiteljica učlanila u udrugu 2018.godine kada je koristila usluge prijevoza na liječničke preglede, a u 2024.godini usluge dostave gotovih obroka te je uključena u program izvaninstitucionalne skrbi u okviru kojeg je djelatnica udruge posjeti jednom tjedno radi individualnih razgovora.
14.3.Svjedokinja MŠ koja živi u kući tužiteljice te svjedokinja IŠ koja je posjećivala tužiteljicu iskazale su da su tuženika posljednji put vidjele prije pandemija COVID-19. Uz notornu činjenicu da je pandemija pogodila Republiku Hrvatsku 2019.godine te uzimajući u obzir očitovanje udruge Sv.Jeronim od 22.listopada 2024. o početku korištenja usluga udruge ( 2018.) za zaključiti je da tuženik od 2018. ne ispunjava preuzete obveze iz predmetnih ugovora o doživotnom uzdržavanju.
15.Za navesti je da ni iz jednog dokaza ne proizlazi niti naznaka da bi tužiteljica zloupotrebljavala pravo na raskid ugovora odnosno da bi prema tuženiku ispoljavala ponašanje kojim bi otežavala tuženiku ispunjenje obveza niti bi takvo ponašanje zapravo imalo smisla uslijed činjenice da je tužiteljica već za života raspolagala imovinom obuhvaćenom ugovorima i to najvećim dijelom u korist tuženika, pa navedeni prigovor tuženika istaknut na ročištu od 17.studenog 2020. sud cijeni kao paušalan i smisleno nepostojnim.
16.Zaključno, iz svega navedenog proizlazi da je tuženik prestao ispunjavati obveze uzdržavanja od 2018. te da ih ne ispunjava ni dan danas, a tužiteljica se od 2018. uzdržava sama uz pomoć obitelji, bliskih prijatelja i udruge Sv.Jeronim slijedom čega joj pripada pravo na raskid predmetnih ugovora o uzdržavanju temeljem odredbe članka 586.st.3.ZOO-a.
17.Slijedom navedenog odlučeno je kako je istaknuto u točkama 1., 2. i 3. izreke presude.
18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154.stavka 1. ZPP-a i Tar.br.7.t.1. i br. 9.t.1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa), Tar.br.1. i 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ( narodne novine br.37/23) te je tužiteljici priznat parnični trošak u iznosu od 1.981,18 EUR, a sastoji se od troška sastava tužbe od 30.12.2019. u iznosu od 200,00 EUR, trošak zastupanja na ročištima od 12.11.2020., 20.09.2024., 11.02.2025.,28.05.2025., 30.09.2025., 01.10.2025. u iznosu od 200,00 EUR po ročištu, trošak zastupanja na ročištu od 02.07.2025. u iznosu od 100,00 EUR, uvećano za PDV te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR. Za više zatraženo do 2.950,00 EUR ( 998,82 EUR) zahtjev za naknadu parničnog troška tužitelj se odbija kao neosnovan.
U Splitu, 10.listopada 2025.g.
SUDAC
Branka Šolić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU : protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a istoj odlučuje nadležni županijski sud.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- punomoćniku tužiteljice
- punomoćniku tuženika