Poslovni broj: Us I-2470/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ĆU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Zvonimiru Bućanu, odvjetniku u Splitu, Ulica Domovinskog rata 10, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., OIB: 66486182714, zastupan po opunomoćenici VU (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednika suda), radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 11. rujna 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, 10. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 560-01/23-01/125, Urbroj: 512-25-24-17 od 24. rujna 2024.

II. Poništava se rješenje Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I 560-01/23-01/151, Urbroj: 512M2-6510-24-20 od 22. srpnja 2024., te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je prvostupanjsko tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju ove presude.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke iznos od 2.500,00 eura na ime naknade troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužitelj pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II 560-01/23-01/125, Urbroj: 512-25-24-17 od 24. rujna 2024. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I 560-01/23-01/151, Urbroj: 512M2-6510-24-20 od 22. srpnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti VP 6041 Split (HRM) u razdoblju od 8. svibnja 1992. do 18. prosinca 1992. kao ročnika.

3. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da se osporeno rješenje tuženika temelji na bitnim povredama odredaba postupka, koje se ogledaju u izostanku razloga pobijanog rješenja kao i opriječnosti utvrđenih odlučnih činjenica sa razlozima navedenih u rješenju, a posebno na pogrešnoj primjeni materijalnog prava i pogrešnom utvrđenju činjeničnog stanja u odnosu na činjenicu sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta kao pripadnika borbenog sektora. U konkretnom slučaju nije se primijenilo mjerodavno pravo Zakon o općem upravnom postupku. Tuženik u obrazloženju i to kao zaključak zbog kojega se odbija žalba tužitelja (3. stranica predzadnji i zadnji pasus pobijane odluke) iznosi razlog "Slijedom iznijetoga (misli na sve provedene dokaze) razvidno je da žalitelj nije pružao oružani otpor agresoru i djelovao u izravnoj vezi s tim otporom u smislu čl. 3. stavak 1. i 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata ..., u spornom razdoblju za koje se traži utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskoga rata". Navedeni zaključak koji predstavlja razloge pobijane odluke uvelike je u suprotnosti sa utvrđenim i odlučnim činjenicama sadržanim u iskazima saslušanih svjedoka i tužitelja kao i ponavlja se u nepobitnoj odlučnoj činjenici iz vojne knjižice, koja svjedoči da je tužitelj u periodu od 8.5.1992.g. do 18.12.1992. bio pripadnik VP 6041-1 Split (HRM). Nastavno, zaključak je u oprijeci i sa iskazima saslušanih svjedoka posebno LU ,a prije svega UU koij je ujedno sada zamjenik Načelnika stožera od 09.07.2024. Kapetan bojnog broda UU u iskazu navodi odlučne činjenice u kojima opisuje " U vrijeme rata zadaća raketne topovnjače (na kojoj se nalazio tužitelj u spornome ratnome razdoblju), bile su: - PZO zaštita prostora u kojem se nalaze,- potpora i prevoženje postrojbi HRM-a morem,- nadzor i osiguranje plovnih ruta u unutrašnjim morskim vodama,- odvraćanje neprijatelja od neprijateljskog djelovanja svojim prisustvom u prostoru,- probijanje pomorske blokade Juga tijekom 1992.g. - osiguranje i prevoženje morem osoba posebnim statusom. Pored navedenoga, odnosno u vrijeme kada je ročnik bio član posade brod je bio angažiran na pregovorima o povlačenju JNA s dubrovačkog područja koji se provodi na britanskoj fregati, prevoženjem ....., te sudjelovalo u potpori pješaštvu na Južnom bojištu. Konačno je istaknuo " Na kraju svjekod ističe da je raketna topovnjača RTOP-21 bila ključna i u borbenom smislu najjači brod HRM-a, te da je tijekom 1992.g. predstavljala glavnu zaštitu RH na moru. Znači imajući u vidu prethodno jasno je da je u odluci sporno tumačenje tuženika da tužitelj nije hrvatski branitelj jer protivno utvrđenim činjenicama na koje je pogrešno primjenjeno materijalno pravo i to odredba članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", 121/17., 98/19. i 84/21., dalje: ZHBDR). Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", 73/13., 75/15., 50/16., 30/18. i 125/19) dalje Zakon o službi u OSRH) kojim je propisano da u ratni sastav, uz djelatne vojne osobe, službenike, namještenike, pričuvnike, ugovorne pričuvnike, kadete, osobe pristupile dragovoljnom osposobljavanju, uključuje i ročnike kada je na snazi obvezno služenje vojnog roka te vojne obveznike mobilizirane u OSRH. Dakle, vojna knjižica, na koju se poziva i sam tuženik, svjedoči da je tužitelj u periodu od 8.5.1992.g. do 18.12.1992. bio pripadnik VP 6041-1 Split (HRM), koje činjenica sama po sebi ima za posljedicu da se tužitelju prizna status branitelja sukladno važećim propisima. Štoviše, tužitelj je u navedenom periodu bio na prvoj crti bojišnice na brodu HRM Šibenik RT-21 u borbenom sektoru što može potvrditi niz svjedoka i to CU, GU, UU i ČU. Stoga, imajuću u vidu činjenicu da je tužitelj kao pripadnik borbenog sektora sudjelovao u obrani suvereniteta RH, što potvrđuje vojna knjižica, navedeno razdoblje tužitelju treba utvrditi kao razdoblje sudjelovanja u Domovinskom ratu i na temelju toga utvrditi status hrvatskog branitelja. U ovoj konkretnoj upravnoj stvari, javnopravno tijelo prilikom donošenja ovakve odluke, prekršilo niz postupovnih odredbi što je imalo za posljedicu bitnu povredu odredbi upravnog postupka, pogrešno utvrdilo činjenično stanje na način da je javnu ispravu-vojnu knjižicu a pritom nije zatražio izjave svjedoka, uz pogrešnu primjenu odredbi materijalnog prava, a što ima za posljedicu da je predmetno rješenje nezakonito pa se isto ima poništiti te donijeti odluku kojom se usvaja zahtjev. Konačno analogije radi zamislite da je pilikom obavljanja ratnih zadaća koje je opisao svjedok UU netko od neprijateljskih zrakoplovnih, pomorskih ili kopnenih snaga borbeno djelovao po Ratnom brodu – RTOP-21 na način da je isti pretrpio izravan pogodak, zar bi ranjeni i poginuli se smatrali civilima ili eto izletnicima na RTOP-21 ili bi se tretirali kao hrvatski ratni invalidi domovinskog rata. Jasno da bi se tretirali kao Ć a, a ne kao slučajni prolaznici ili izletnici na izletničkom brodu jer su bili sastavni dio Raketne topovnjače u vrijeme dok je ista obavljala ratne zadaće koje je detaljno opiao UU. Posebno se stavlja naglasak na zanemarenu definiciju iz vojne doktrine koja kaže: Borbene pomorske operacije su one koje pomorske snage izvode samostalno ili u sastavu saveza, koalicija ili međunarodnih organizacija uporabom vojnih pomorskih sredstava uz planiranu uporabu sile. Uporaba sile u borbenim pomorskim operacijama je ključna za nametanje volje protivniku, odnosno za izvršenje misije ili zadaće. Ne postoje jasne granice između ovih operacija tako da se za neratne operacije ne može reći da su to isključivo neborbene operacije, niti se za ratne može reći da su isključivo borbene. Ne manje bitan podatak je da su saslušani svjedoci LU i UU zavedeni u evidenciji kao sudionici Domovinskog rata u razdobju od od 8.5.1992.g. do 18.12.1992.g. za koje vrijeme su se nalazili kao članovi posade Ratnog broda RTOP- 21-Šibenik na obavljanu ratnih zadaća kao i sami tužitelj. Sukladno navedenim razlozima tužbe, predlaže se provesti redovni postupak, izvesti dokaze predložene u naraciji tužbe na okolnost tužbenih tvrdnji, a zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnom stanju i pogrešne primjene materijalnog prava a u svezi s tim i počinjenih bitnih povrede odredaba postupka zbog opriječnosti razloga pobijanog rješenja sa odlučnim činjenicama sadržanim u službenim evidencijama, pa se nakon provedbe redovnog postupka i izvedenih dokaza predlaže da naslovni sud donese presudu kojom se poništava osporeno drugostupanjski i prvostupanjsko rješenje te se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom naveo da navodi tužitelja nisu utemeljeni, da je uvidom u spis predmeta razvidno kako je predmet ovog upravnog spora priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti VP 6041 Split (HRM) u razdoblju od 8. svibnja 1992. do 18. prosinca 1992. kao ročnika. Pobijano prvostupanjsko rješenje da je doneseno je u izvršenju presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 Usl-1675/2023-7 od 16.02.2024. U izvršenju citirane presude prvostupanjsko tijelo je u ponovljenom upravnom postupku provelo saslušanje tužitelja i svjedoka. Tužitelj je naveo kako ostaje pri svojoj izjavi od 18. travnja 2023., te predlaže saslušanje svjedoka. U izjavi od 18. travnja 2023. tužitelj je naveo da je bio mornar-strojar, turbinac. Bio je ročni vojnik raspoređen na borbeni položaj. Često su plovili Novigradskim kanalom te Dubrovačkim područjem. U izjavi od 9. srpnja 2024., svjedok UU, kapetan bojnog broda naveo je da je tužitelj ĆU od 8. svibnja do 18. prosinca 1992. bio član posade raketne topovnjače i to kao ročni vojnik, strojar, zadužen za održavanje plinskih turbina koje su bile dio glavnog porivnog sustava broda. U razdoblju kada je tužitelj bio član posade brod je bio angažiran na pregovorima o povlačenju JNA s dubrovačkog područja koji su se provodili na britanskoj fregati Avenger prevoženjem hrvatskog pregovaračkog tima, te sudjelovao u potpori pješaštvu na Južnom bojištu. U izjavi od 14. svibnja svjedok SU naveo je da su za vrijeme boravka na brodu u tijeku 1992. primili prvu generaciju ročnika, a time i tužitelja. Tužitelj je bio strojar na brodu. Uvidom u spis predmeta razvidno je da je iz očitovanja Zapovjedništva Hrvatske ratne mornarice KLASA: 034- 05/23-01/2, URBROJ: 6030-N1-22-23 od 6. ožujka 2023, proizlazi da se tužitelj ne nalazi u evidenciji ročnog sastava Flote HRM (VP6041), kojima je priznat status branitelja te sukladno tome nisu u mogućnosti izdati potvrdu o sudjelovanju u Domovinskom ratu. Nadalje uvidom u vojnu knjižicu broj 2728/73 razvidno je da je ĆU upisano služenje vojnog roka. Kako i sam navodi bio je na dužnosti mornar-strojar, turbinac. Suprotno navodima iz tužbe i nastojanjima da tužiteljevo služenje vojnog roka u ratno vrijeme prikaže kao sudjelovanje u ratu kao hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, iz činjenica utvrđenih u spisu jasno proizlazi da tužitelj nije pružao oružani otpor agresoru i djelovao u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 1 i 2. Zakona. Ni tužitelj ne navodi da bi sudjelovao u borbenim akcijama kao član bojnog broda, već je obavljao dužnost mornar-strojar, turbinac na služenju vojnog roka. Svjedoci ne navode da bi tužitelj izvršavao borbene dužnosti, a što je najvažnije i zapovjednik broda je izjavio da je tužitelj bio član posade raketne topovnjače i to kao ročni vojnik, strojar, zadužen za održavanje plinskih turbina koje su bile dio glavnog porivnog sustava broda. Zapovjednik bojnog broda opisuje aktivnosti broda na način da je brod bio angažiran na pregovorima o povlačenju JNA s dubrovačkog područja koji su se provodili na britanskoj fregati Avenger prevoženjem hrvatskog pregovaračkog tima, te je sudjelovao u potpori pješaštvu na Južnom bojištu. Zapovjednik ne navodi da bi tužitelj kao ročni vojnik sudjelovao u borbenim aktivnostima kao član posade broda. Ne navodi međutim da bi bilo borbenih akcija i bojevog djelovanja prema neprijatelju te da bi tužitelj bio u takvim aktivnostima. Potom tuženik citira i poziva se na odredbu članka 3. stavka 1. i 2. i članka 179. stavka 1. točke a) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji (Narodne novine, broj 121/17, 98/19 i 84/21) te navodi da suprotno navodima iz tužbe da je proveden ispitni postupak te je utvrđeno da se tužitelju kao ročniku ne može priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata jer nije proveo vrijeme na „prvoj crti bojišnice" nije borbeno djelovao, a nije ni sudjelovao u takvom djelovanju za vrijeme služenja vojnog roka. Postrojba u kojoj je služio vojni rok nije mogla potvrditi da bi tužitelj bio vojnik koji je bio sudionik vojnih operacija i da bi mu se mogla izdati potvrda o sudjelovanju u Domovinskom ratu za vrijeme služenja vojnog roka. Dakle iz tih razloga tuženik smatra da je pobijanim rješenjima zakonito odlučeno da tužitelj ne ispunjava kumulativno propisne zakonske uvjete za priznavanje statusa Hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz članka 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, 98/19 i 84/21). Slijedom navedenog, predlaže donošenje presude kojom se odbija tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

5. U sporu je održana rasprava 11. rujna 2025., a čime je, kao i dostavom podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojoj je opunomoćenik tužitelja naveo da ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva kao i kod svih dokaza predloženih u tužbi, dok je opunomoćenica tuženika navela da ustraje u svim navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, te je pregledan cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Sud je odbio izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja kao stranake, te za saslušanjem svjedoka CU, GU, UU i LU, te za pribavom podatka jesu li LU i UU zavedeni u evidenciji kao sudionici Domovinskog rata u razdoblju od 8.5.1992. do 18.12.1992., kao suvišno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

8. Stranke drugih dokaznih prijedloga nisu imale.

9. Tužitelj je po opunomoćeniku na raspravi priložio pisani popis troška upravnog spora, dok tuženik nije popisao trošak.

10. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a po ocijeni ovog suda tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Predmet ovog upravnog spora je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 8. svibnja 1992. do 18. prosinca 1992. temeljem pripadnosti VP 6041 Split (HRM).

12. Odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23; dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i; f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite kjoi je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

13. Stavkom 2. istog članka propisano je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Repbulike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

14. Odredbom članka 179. stavak 1. točka a) ZHBDR-a propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi evidenciju.

15. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je osporeno prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovljenom postupku u izvršenju ranije presude ovog suda poslovni broj UsI-1675/2023-7 od 16. veljače 2024. kojim je poništeno ranije drugostupanjsko rješenje od 4. svibnja 2023. i ranije prvostupanjsko rješenje od 6. travnja 2023. i predmet vraćen na ponovni postupak.

16. U obrazloženju navedene presude ovog suda u bitnom je navedeno da je notorna činjenica da uslijed ranih zbivanja evidencije nisu uredno vođene i da u ratnom razdoblju (tako i u konkretnom slučaju) nije bilo primarno da se sve brižljivo evidentira, kao i da je određen broj ljudi sudjelovao u Domovinskom ratu, a da to nigdje nije evidentirano, radi čega tužitelj nema drugu mogućnost nego putem drugih raspoloživih dokaznih sredstava, dokazivati svoju pripadnost oružanim snagama Republike Hrvatske u spornom razdoblju osobito kad to pokušava dokazati usprkos neurednim evidencijama. Utoliko se ne može osporeno rješenje temeljiti upravo na pozivanju na manjkave evidencije jer je predmet upravnog postupka utvrđivanje pripadnosti oružanim snagama RH upravo u onom periodu koji je ispušten iz evidencija. U tom smislu, sukladno odredbi članka 179. stavka 1. točke a) ZHBDR-a, kako je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 8. svibnja 1992. do 18. prosinca 1992. temeljem pripadnosti VP 6041 Split (HRM), bilo je potrebno provesti upravni postupak, te su javnopravna tijela u obvezi provesti ispitni postupak te utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, svim sredstvima prikladnim za dokazivanje u tu svrhu: i ispravama i saslušavanjem stranke i svjedoka, a što ovdje nije slučaj, a na što s pravom prigovra tužitelj. Konkretno, javnopravna tijela su u ovoj upravnoj stvari trebala utvrditi sve činjenice i okolnosti o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu u predmetnom razdoblju, te na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, odlučiti o predmetnom zahtjevu tužitelja, a ne pozivanjem isključivo na podatke iz službenih evidnecije. Sukladno navedenom u postupku koji je vodilo prvostupanjsko tijelo je pored ocjene materijalnih dokaza koji su pribavljeni u vezi sudjelovanja tužitelja u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske, je trebalo saslušati tužitelja odnosno uzeti izjavu od tužitelja, utvrditi sve bitne činjenice vezano sa tužiteljevo sudjelovanje u Domovinskom ratu u navedenom razdoblju, temeljem kojih bi se jasno utvrdilo na kakav je način tužitelj sudjelovao, na kojim lokacijama i s kojim zadacima i ciljevima, u kojem vremenu, da li se je radilo o organiziranom sudjelovanju, kako je tužitelj bio naoružan i da li je i na koji način sudjelovao u borbenim aktivnostima, te pitati tužitelja o dokaznim prijedlozima na navedene okolnosti. Na navedene okolnosti je trebalo saslušati i svjedoke koje je tužitelj naveo u svom zahtjevu, a po potrebi i druge svjedoke, te prilikom izvođenja dokaza saslušanje svjedoka i tužitelja kao stranke službena osoba treba postavljati jasna i precizna pitanja po kojima bi svjedoci odnosno tužitelj mogli dati konkretan odgovor o načinu angažiranosti tužitelja u Domovinskom ratu.

17. Sudskom presudom je dana uputa je u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno obzirom na izloženo stanje spisa provesti novi postupak u kojem će saslušati tužitelja kao stranku, te će saslušati svjedoke koje je tužitelj predložio u ovom sporu i to svjedoke CU, GU, UU i LU na sporne okolnosti, a po potrebi ispitati i druge svjedoke, i to na način da će svjedoke ispitati detaljno o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu, kao i o vlastitom sudjelovanju, a sve radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, a nakon toga temeljem odnosno ocjenom iskaza svjedoka i stranke, te ocjenom ostalih pribavljenih materijalnih dokaza, novim rješenjem odlučiti o tužiteljevom zahtjevu, sve uz pravilnu primjenu svih relevantnih odredbi materijalnog propisa pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.

18. Međutim, prema ocjeni ovog suda, upravna tijela se u nastavku postupka nisu pridržavala pravnih shvaćanja i primjedbi suda iznesenih u gore citiranoj presudi ovo suda.

19. Naime, prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku postupajući po gore citiranoj presudi ovog suda, je na zapisnik saslušalo samo svjedoka SU (ali ne na način kako je to ukaznao ranijom presudom), te je pribavilo pisanu izjavu svjedoka UU, dok svjedoke CU i GU prema podacima spisa upravnog tijela nije niti pozivalo radi saslušanja, ne obrazlažaću u osporenim rješenjima (kako prvostupanjskom tako niti u drugostupanjskom) iz kojeg razloga nije provelo navedene dokaze unatoč jasnoj uputi suda da saslušaju navedeni svjedoci (CU, GU, UU i LU) po potrebi i drugi svjedoci i to na način da će svjedoke ispitati detaljno o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu, kao i o vlastitom sudjelovanju na način da će službena osoba postavljati jasna i precizna pitanja po kojima bi svjedoci odnosno tužitelj mogli dati konkretan odgovor o načinu angažiranosti tužitelja u Domovinskom ratu, a sve u svrhu potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja u konkretnom slučaju, a što u ponovljenom postupku nije učinjeno, čime je opetovano povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

20. Stoga, ovaj Sud ne može otkloniti prigovore tužitelja da u upravnm postupku nisu pravilno primjenje mjerodavne odredbe Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21; dalje: ZUP), kao niti prigovore u pogedu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ovaj Sud nalazi da su u ponovljenom posutpku ponovno povrijeđene odredbe članka 8., članka 9. i članka 47. stavka 1. ZUP- a, a na koje je ukazano ranijom presudom ovog suda, a što osporeno prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje čini nezakonitim.

21. U izloženom, postupajući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, valjalo poništiti osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i premdet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, a kako je i presuđeno u izreci presude.

22. U postupku povodom ove presude prvostupanjsko tijelo će provesti novi postupak u kojem će saslušati saslušati svjedoke koje je tužitelj predložio u ovom sporu i to svjedoke CU, GU, UU i LU na sporne okolnosti, a po potrebi ispitati i druge svjedoke, i to na način da će svjedoke ispitati detaljno o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu, kao i o vlastitom sudjelovanju, te po potrebi izvesti i druge dokaze, a sve radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, a nakon toga temeljem odnosno ocjenom iskaza svjedoka i stranke, te ocjenom ostalih pribavljenih materijalnih dokaza, novim rješenjem odlučiti o tužiteljevom zahtjevu, sve uz pravilnu primjenu svih relevantnih odredbi materijalnog propisa, pri čemu je vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama suda u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

23. S obzirom na uspjeh tužitelja u ovom sporu, valjalo je na temelju odredbe članka 144. u svezi članka 147. stavka 1. ZUS-a kao opravdan trošak upravnog spora tužitelju priznati zatraženi i popisani trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak sastava tužbe i trošak zastupanja na ročištu od 11. rujna 2025. svaka radnja po 1.000,00 eura, odnosno 2.000,00 eura, a što uvećano za 25% PDV-a iznosi sveukupno 2.5000,00 eura (Tbr. 27. te tbr. 52. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023 – dalje Tarifa), a kako je i riješeno u izreci rješenja.

U Splitu 10. listopada 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju, po opunomoćeniku,

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.