Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-282/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Košir Skračić, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Darko Šuper odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika SN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] kojega zastupa punomoćnik Tomislav Bogdan, odvjetnik iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj: P-422/2023-11 od 30. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj: P-422/2023-11 od 30. siječnja 2024.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja i tuženika za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I Utvrđuje se da je tužitelj LN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini stanu upisanom u Knjigu položenih ugovora Pu-15605, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi stan broj 005 na I. katu, ulaz br. 1 koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja i lođe ukupne površine 78,99 m2 koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], što je tuženik SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati u roku od 15 dana, a što će u suprotnom zamijeniti ova presuda, te je dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na istoj nekretnini u roku od 15 dana.

II Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.394,42 eura u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremeno je podnio žalbu tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe (za sastav žalbe i pristojbu).

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe (za sastav odgovora na žalbu i pristojbu).

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Nije osnovan žalbeni razlog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje tuženik ukazuje u žalbi.

7. Predmet zahtjeva o kojem je odlučeno prvostupanjskom presudom je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva nekretnine na temelju dosjelosti i trpljenje upisa tog prava u zemljišnu knjigu.

8. Tužitelj je tužbu podnio prema pravilima instituta eventualne kumulacije (žalitelj u žalbi pogrešno navodi da se radi o alternativnim zahtjevima) iz članka 188. stavka 2. ZPP. Postupnopravno nije dopušteno prihvatiti drugi eventualno postavljeni zahtjev, a da se prije toga ne odluči o prvom (glavnom) zahtjevu i to (jedino) na način da ga se odbije kao neosnovanog.

9. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pobijanom presudom prihvatio drugi eventualni zahtjev, a pri čemu je propustio odlučiti o prvom (glavnom) zahtjevu, no tužitelj je propustio u roku podnijeti prijedlog za donošenje dopunske presude sukladno odredbi članka 339. stavka 1. ZPP pa se smatra da je tužba u odnosu na prvi (glavni) zahtjev povučena (članak 339. stavak 2. ZPP) tako da je drugi eventualni zahtjev ostao jedini (samostalni) zahtjev. Činjenica da se tužba u odnosu na prvi (glavni) zahtjev smatra povučenom ne znači da se tužba smatra povučenom i u odnosu na drugi eventualni zahtjev jer takvo što nije propisano odredbama ZPP niti proizlazi iz sadržaja odredbe članka 188. ZPP jer se svaki od tih kumuliranih zahtjeva mogao podnijeti i kao samostalan zahtjev. Radi navedenog u donošenju pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članka 188. stavka 2. ZPP i članka 339. stavka 2. ZPP na što se neosnovano ukazuje žalbom.

10. Nije sporno da je tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi: da je tuženik kao prodavatelj 27. rujna 2002. sklopio s ĆN, suprugom tužitelja, kao kupcem tzv. predkupoprodajni ugovor kojim joj prodaje predmetni stan za iznos od 168.000,00 kuna, u kojem je ugovoru utvrđeno da je kupac isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu, da ugovor sadrži tabularnu izjavu te da je ugovoreno da kupac stupa odmah u posjed predmeta kupoprodaje i da će se glavni kupoprodajni ugovor sklopiti 1. studenog 2004.; da navedeni ugovor nije bio podoban za provedbu u zemljišnoj knjizi jer sadrži naznaku predkupoprodajni ugovor i odredbu da će se glavni kupoprodajni ugovor sklopiti 1. studenog 2004.; da je tuženik 27. rujna 2002. izdao i potvrdu ovjerenu kod javnog bilježnika kojom potvrđuje da mu je u cijelosti isplaćena kupovnina po predkupoprodajnom ugovoru od 27. rujna 2002.; da je IN umrla .... i da je njenim nasljednikom, i u odnosu na predmetnu nekretninu, proglašen tužitelj; da se tužitelj osobno, a i putem svog pravnog prednika, nalazi u posjedu predmetne nekretnine od dana sklapanja predkupoprodajnog ugovora 27. rujna 2002. ne sumnjajući da mu posjed pripada kao vlasniku i da sin tužitelja AN živi u predmetnom stanu uz odobrenje svojih roditelja, a nakon smrti majke uz odobrenje oca.

11. Prvostupanjski sud je ocijenio sve izvedene dokaze koji su bitni za utvrđenje odlučnih činjenica, a sukladno članku 8. ZPP, pri čemu je prvostupanjski sud naveo razloge o tome koje je činjenice utvrdio kojim od izvedenih dokaza i kako ih je ocijenio, a žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu u odnosu na odlučne činjenice te pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda izvedenih iz utvrđenog činjeničnog stanja, tako da nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članka 8. ZPP na što se ukazuje prema sadržaju žalbe.

12. Budući da se tužba u odnosu na prvi (glavni zahtjev) koji je glasio i na izdavanje tabularne isprave smatra povučenom to što prvostupanjski sud nije odlučio o prigovoru zastare istaknutom po tuženiku (samo) u odnosu na taj zahtjev nije od pravno odlučnog značaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

13. Prema odredbi članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. - pročišćeni tekst i 94/17. - dalje: ZV) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (članak 159. stavak 2. ZV).

14. Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom i sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe (koje pravno shvaćanje je zauzeo i Vrhovni sud na sjednici Građanskog odjela održanoj 14. veljače 2019.).

15. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilnom ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da je tuženiku u cijelosti isplaćena kupovnina prema predkupoprodajnom ugovoru 27. rujna 2002., a što je tuženik potvrdio ne samo potpisom tog ugovora, nego i posebnom potvrdom na kojoj je ovjerio svoj potpis kod javnog bilježnika, a način pribavljanja kupovnine po kupcu ili tužitelju je pravno nebitna činjenica u ovoj parnici.

16. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima pravilan je zaključak prvostupanjskog suda izveden iz prednje pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja da je tužitelj u posjedu predmeta spora, računajući i posjed njegove pravne prednice, neprekidno kroz cijelo zakonom propisano vrijeme dosijedanja od 10 godina, koje je isteklo računajući od početka posjeda (sklapanja predkupoprodajnog ugovora 27. rujna 2002.) s danom 27. rujna 2012., dakle svakako do podnošenja tužbe 2022., te da sin tužitelja AN živi u predmetnom stanu uz odobrenje svojih roditelja, a nakon smrti majke uz odobrenje oca, a što proizlazi i iz iskaza svjedoka AN.

17. To što je SN podnio tužbu 2022. protiv AN radi iseljenja iz predmetnog stana nema pravno odlučnog značaja na kvalitetu i trajanje posjeda tužitelja, kao niti činjenica da je AN podnio tužbu radi posjedovne zaštite protiv SN u svezi posjeda predmetnog stana jer prema izričitoj odredbi članka 23. stavka 1. ZV i posredni posjednik uživa sudsku zaštitu posjeda, kako u odnosu na neposrednog posjednika, tako i u odnosu na treću osobu i to prema posljednjem stanju posjeda.

18. Stoga je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje uz pravilan zaključak da je samostalni posjed tužitelja predmetne nekretnine, računajući i posjed njegove pravne prednice, bio zakonit, istinit i pošten kroz zakonom određeno vrijeme od 10 godina, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo ZV navedeno u pobijanoj presudi, kada je prihvatio zahtjev tužitelja kao u pobijanoj presudi, a suprotni žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.

19. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima pravilna je i zakonita i odluka o troškovima parničnog postupka donesena sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, koju u odnosu na primjenu materijalnog prava žalitelj ne pobija određenim obrazloženim žalbenim navodima već je osporava kao posljedicu svog stava o neosnovanosti odluke o glavnoj stvari, a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

20. Radi navedenog temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP odlučeno je kao u izreci presude ovog suda pod točkom I.

21. Žalitelj nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe, dok odgovor na žalbu nije radnja potrebna za vođenje ove parnice pa niti tužitelju ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe, radi čega je odlučeno kao u izreci presude ovog suda pod točkom II. (članak 166. stavak 1. ZPP).

U Sisku 10. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Košir Skračić