REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-473/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Mariji Krajnović, u pravnoj stvari tužitelja ZVIJEZDA plus d.o.o., Zagreb, Ulica Marijana Čavića 1, OIB: 63603498763, kojeg zastupa punomoćnik Marko Smolek, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolek & Škrinjar d.o.o., Zagreb, Ulica Jurja Žerjavića 19, protiv tuženika MARDEŠIĆ d.o.o., Sali, Sali II 1, OIB: 72348133096, kojeg zastupa punomoćnica dr.sc. Ana Holjar, odvjetnica iz Rijeke, Korzo 4, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 26. kolovoza 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, s danom objave 10. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku MARDEŠIĆ d.o.o., Sali, Sali II 1, OIB: 72348133096, da isplati tužitelju ZVIJEZDA plus d.o.o., Zagreb, Ulica Marijana Čavića 1, OIB: 63603498763, iznos od 26.490,18 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućima od dana 06. prosinca 2022. pa do 31 .prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2024. pa o isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od petnaest (15) dana.

II. Odbija se ako neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 0,04 EUR.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznos od 6.702,70 EUR sa zateznim kamatama tekućim 10. listopada 2025. godine pa o isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od petnaest (15) dana.

IV. odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 447,49 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 28. veljače 2023. navodi da su tužitelj i tuženik dana 13. travnja 2022. zaključili Ugovor o kupoprodaji broj: MA-ZV 1/2022, između tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca. Tuženik se temeljem navedenog Ugovora obvezao da će od tužitelja kupiti 50 mt (+/- 2% u opciji Prodavatelja) jestivog suncokretovog ulja u dvije jednake isporuke, prva cisterna (25 mt) u lipnju, te druga cisterna (25 mt) u listopadu 2022. godine po cijeni kako slijedi: a) prva cisterna lipanj 2022: 1435 EUR/t uvećano za iznos PDV-a, te b) druga cisterna listopad 2022: 2750 EUR/t uvećano za iznos PDV-a, dok se tužitelj, kao prodavatelj, obvezao da će nabaviti i isporučiti predmet Ugovora u roku od 5 dana od zaprimljene narudžbe na paritetu EXW Zagreb, M. Čavića 1. Tužitelj je prvu cisternu (25 mt) ugovorenu za isporuku u lipnju 2022. uredno isporučio tuženiku, a tuženik platio kupoprodajnu cijenu u skladu s preuzetim obvezama iz Ugovora.

Obzirom da tužitelj nije zaprimio narudžbu druge cisterne ugovorene za isporuku u listopadu 2022. godine, kao ni avansnu uplatu tuženika, tužitelj je dana 28. studenog 2022. godine e-mail dopisom obratio tuženiku pozivajući ga na ispunjenje ugovora - preuzimanje isporuke ugovorene druge cisterne, s obzirom da je isporuka iste bila odgođena od strane tuženika s obrazloženjem da nije bilo mjesta u tanku. Međutim, umjesto preuzimanja isporuke druge cisterne sukladno Ugovoru, tuženik je dana 01. prosinca 2022. godine poslao tužitelju e-mail dopis u kojem je direktorica tuženika VO navela (cit.): „Zbog trenutne situacije na tržištu primorani smo stornirati isporuku ove cisterne“ što se odnosilo na narudžbu ugovorene isporuke druge cisterne suncokretovog ulja u listopadu 2022. godine prema uvjetima Ugovora. U predmetnom e-mailu se kao razlog za takvo postupanje tuženika navodi (cit.): „Naime veliki je pritisak na nas od suvlasnika iz Francuske da se ulje nabavi preko njihovih dobavljača po cijeni od 1,60 EUR/kg DDP Sali, dok bi ugovorena cijena bila 2,75 EUR/kg + prijevoz do Sali. Proizvod za koji koristimo suncokretovo ulje izuzetno je cjenovno osjetljiv, radi se uglavnom o robnim markama, i za svako minimalno odstupanje od tržišne cijene sirovina može lako uzrokovati gubitak u toj kategoriji. Za našu relativno malu proizvodnju to bi bio velik udar i doveo bi u pitanje poslovanje na nivou godine. Svjesni smo da odustajanje od ugovorene cisterne vjerojatno znači kraj našeg dugogodišnjeg poslovnog odnosa, ali nadam se da ćete razumjeti našu poziciju i jednog dana nas možda ipak ponovno razmotriti kao potencijalnog kupca.“

Slijedom navedenog, iz dopisa tuženika od dana 01. prosinca 2022. jasno proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku, stoga tužitelj, kao ugovoru vjerna strana, ima pravo na naknadu štete koju je zbog toga pretrpio, u skladu s odredbama čl. 445. do 448. Zakona o obveznim odnosima.

Obzirom da je objekt predmetnog Ugovora o kupoprodaji stanovita količina stvari određenih po rodu, i to 25 mt suncokretovog ulja, tužitelj je izvršio prodaju radi pokrića drugom kupcu po nepovoljnijoj tržišnoj cijeni koja je u 12 mjesecu 2022. godine iznosila 1667 EUR/t uvećano za iznos PDV-a, umjesto za tužitelja povoljnijoj ugovorenoj cijeni od 2750 EUR/t uvećano za iznos PDVa (sukladno Ugovoru br. MA-ZV 1/2022 od 13. travnja 2022.). Dakle, tužitelj je izvršio prodaju radi pokrića u razumnom roku i na razuman način, postupajući s pažnjom dobrog gospodarstvenika, i to sklapanjem ugovora br. ZC-01/2022 od dana 06. prosinca 2022. godine s novim kupcem CONEX TRADE d.o.o., kao najpovoljnijim ponuditeljem, uz ugovoren paritet: DAP Čaporice, Čaporice 144. Temeljem navedenog ugovora br. ZC-01/2022 od dana 06. prosinca 2022. tužitelj je isporučio novom kupcu CONEX TRADE d.o.o. 24,46 mt suncokretovog ulja za ukupnu cijenu od 307.217,60 HRK / 40.774,78 EUR, odnosno po jediničnoj cijeni od 1667 EUR/t, a koji je iznos CONEX TRADE d.o.o. platio po računu tužitelja br. 262872/900/1 R1 od 15. prosinca 2022. Time je tužitelj, kao prodavatelj, izvršio prodaju radi pokrića u razumnom roku (5 dana od dopisa tuženika od 01. prosinca 2022. kojim otkazuje narudžbu) i na razuman način po tržišnoj cijeni u prosincu 2022. Slijedom navedenog, sukladno odredbi čl. 447. Zakona o obveznim odnosima, tužitelj, kao savjesni prodavatelj, ima pravo od tuženika zahtijevati razliku između cijene određene Ugovorom i cijene ostvarene prodajom radi pokrića, koja razlika u konkretnom slučaju za 24,46 mt suncokretovog ulja (koja količina je bila predmet prodaje radi pokrića) iznosi 26.490,22 EUR (bez PDV-a). Naime, ugovorena jedinična cijena od 2750 EUR/t za 24,46 mt iznosi 67.265,00 EUR (bez PDV-a) od čega valja oduzeti cijenu ostvarenu prodajom radi pokrića u iznosu od 40.774,78 EUR (bez PDV- a), pa razlika navedenog iznosi 26.490,22 EUR (bez PDV-a). Pritom valja napomenuti da u pravnoj situaciji kada je izvršena prodaja radi pokrića, nije potrebno dokazivati postojanje uzročno-posljedične veze između štetne radnje i štete jer ta veza postoji već po samoj prirodi stvari (štetna radnja je neizvršavanje obveze iz ugovora o prodaji, a šteta je razlika između cijene ugovorene prvotnim ugovorom o prodaji i cijene ugovorene ugovorom o prodaji radi pokrića). Naime, tužitelj je pristupio prodaji radi pokrića nakon primitka dopisa tuženika od dana 01. prosinca 2022. kad je bilo očito da tuženik neće ispuniti svoje obveze iz Ugovora, te je o izvršenoj prodaji radi pokrića bez odgode obavijestio tuženika dopisom od 08. prosinca 2022. kojim je pozvao tuženika da mu naknadi štetu. Navedeni dopis tuženik je zaprimio dana 15. prosinca 2022. Tuženik je odgovorio tužitelju dopisom od 21. prosinca 2022. kojim je paušalno osporio potraživanje tužitelja navodeći (cit.): „kako je u razdoblju od travnja 2022. godine kada je Ugovor zaključen do listopada 2022. godine došlo do velikih promjena cijena na tržištu ulja te kako bi narudžba cisterna u listopadu 2022. godine EUR/t predstavljala veliki gubitak za naše društvo, odnosno nastala bi nam velika šteta slijedom čega je narudžba otkazana“.

Tužitelj ističe kako su navodi iz dopisa tuženika od 21. prosinca 2022. u cijelosti neosnovani s obzirom da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti iz čl. 369. Zakona o obveznim odnosima. S tim u vezi, valja istaknuti kako tuženik nije tužitelja obavijestio o navodnim promijenjenim okolnostima, niti tražio izmjenu Ugovora zbog promijenjenih okolnosti, dok se raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti može odrediti samo konstitutivnom odlukom suda, a ne i jednostranom izjavom ugovorne strane stoga su navodi tuženika već samo zbog toga u potpunosti neosnovani. Štoviše, tuženik je na opisani način postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 5. Zakona o obveznim odnosima te dužnosti suradnje iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima, pri čemu je u potpunosti neosnovano na tužitelja prebacio cjelokupni rizik promjene tržišne cijene u odnosu na ugovorenu, a koji je rizik tuženik, kao trgovac od kojeg se u pravnom prometu zahtijeva postupanje s povećanom pažnjom, svakako trebao i mogao predvidjeti. Naime, tužitelj je navedene količine suncokretovog ulja nabavio u cilju da ga proda isključivo tuženiku i time ispuni svoju ugovornu obvezu, stoga je bio primoran u kratkom vremenskom roku plasirati predmetnu robu drugom kupcu te istu prodati po nepovoljnijim uvjetima mjerodavnog tržišta u prosincu 2022. godine (1667 EUR/t) a ne za njega povoljnijim, ugovorenim uvjetima iz travnja 2022 godine (2750 EUR/t). Tužitelj je u cijelosti postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja te dužnosti suradnje i time pretrpio štetu koju potražuje u petitu tužbe.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu navodeći kao je u cijelosti neosnovana i nezakonita. Ističe da tužitelj nema pravnu osnovu za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari. Naime, tužitelj pravnu osnovu svoga tužbenog zahtjeva temelji na Ugovoru o kupoprodaji broj MA-ZV 1/2022 od dana 13. travnja 2022. koji je bio zaključen na određeno vrijeme u trajanju od dana 13. lipnja 2022. do dana 03. studenog 2022. (dalje u tekstu: Ugovor). Dakle, nesporno je kako tužitelj tužbeni zahtjev temelji na Ugovoru koji je istekao slijedom čega je pozivanje tužitelja na odredbe članka 445. do članka 448. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) u ovoj pravnoj stvari bespredmetno. Naime, točkom VI. NAKNADA ŠTETE U SLUČAJU RASKIDA KUPOPRODAJE Zakona o obveznim odnosima uređuje se pitanje naknade štete u slučaju kada je ugovor i dalje na snazi. Tako je odredbom članka 445. Zakona o obveznim odnosima određeno da kad je kupoprodaja raskinuta zbog povrede ugovora od strane jednog ugovaratelja, druga strana ima pravo na naknadu štete koju zbog toga trpi, prema općim pravilima o naknadi štete nastale povredom ugovora. Dakle, u konkretnom slučaju kupoprodaja nije raskinuta od strane jednog ugovaratelja već je Ugovor zaključen na određeno vrijeme do dana 03. studenog 2022., a budući je ugovor istekao u cijelosti su neosnovani navodi tužitelja o raskidu ugovora. Slijedom navedenoga, nesporno je kako je tužiteljevo pozivanje na ispunjenje Ugovora neosnovano u cijelosti budući je predmetni Ugovor istekao i kao takav više nije na snazi slijedom čega tužitelj neosnovano poziva tuženika na ispunjenje „ugovornih obveza“. Da je prethodno navedeno točno jasno proizlazi iz točke III. tužbe tužitelja u kojoj navodi kako je tužitelj tek dana 28. studenog 2022., dakle nakon što je Ugovor već istekao pozvao tuženika na „ispunjenje“ ugovora, a koje pozivanje tužitelja je neosnovano.

Nadalje, u cijelosti je neosnovano tužiteljevo pozivanje na „prodaju radi pokrića“. Na temelju odredbe članka 447. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima je određeno da kad je objekt kupoprodaje stanovita količina stvari određenih po rodu, pa jedna strana ne ispuni svoju obvezu na vrijeme, druga strana može izvršiti prodaju radi pokrića, odnosno kupnju radi pokrića, i zahtijevati razliku između cijene određene ugovorom i cijene prodaje, odnosno kupnje radi pokrića. U skladu sa prethodno citiranom odredbom, a obzirom na činjenicu kako je Ugovor istekao dana 03. studenog 2022. godine jasno je kako tužitelj nije za vrijeme trajanja ugovora izvršio tzv. prodaju radi pokrića slijedom čega je pozivanje na prethodno citiranu odredbu neosnovano u cijelosti. Isto tako, na temelju odredbe članka 447. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima je jasno određeno da o namjeravanoj prodaji, odnosno kupnji vjerovnik je dužan obavijestiti dužnika, inače mu odgovara za time počinjenu štetu. Međutim, suprotno prethodno citiranoj odredbi, o namjeravanoj prodaji tuženik nije uopće obaviješten već je tužitelj predmetnu prodaju izvršio tek nakon što ga je tuženik obavijestio kako ne može kupiti cisternu jestivog suncokretovog ulja, a sve kako ne bi ugrozio vlastito poslovanje i to sve nakon što je ugovor istekao. Dakle, tužitelj nije izvršio „prodaju radi pokrića“ radi toga što tuženik nije ispunio svoju obvezu na vrijeme već je tužitelj izvršio prodaju tek nakon što je obaviješten o razumnom razlogu tuženika na temelju kojega nije mogao naručiti cisternu u listopada u 2022. godine i to sve nakon što je ugovor već istekao (!). Slijedom navedenoga, nesporno kako je neosnovano pozivanje tužitelja na „prodaju radi pokrića“ budući tužitelj predmetnu prodaju nije izvršio na temelju odredbe članka 447. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima, odnosno u cijelosti su neosnovani navodi tužitelja kako u ovoj pravnoj stvari radi naknade štete nije potrebno dokazivati pretpostavke odgovornosti za štetu. Prethodno navedeno jasno proizlazi iz dopisa tužitelja RP-10/2022 od dana 08. prosinca 2022. u kojemu navodi kako je nesporno kako je Ugovor prestao protekom vremena (!) i da je isti ispunjen samo djelomično te da je Prodavatelju nastala šteta u vidu izmakle dobiti, ali u njemu ne spominje ikakvu prodaju radi pokrića. Dakle, na temelju prethodno navedenoga jasno je kako je tužitelj u ovoj pravnoj stvari dužan dokazati ispunjenje svih zakonskih pretpostavki odgovornosti za štetu, a koju svojom tužbom nije obrazložio niti je razvidno koja je to šteta i na koji način nastala tužitelju, odnosno tužitelj ničim nije jasno obrazložio visinu ugovorene cijene obzirom na stanje na tržištu, a posebice ne na koji točno način je on snosio gubitak. Isto tako, nedokazani su navodi tužitelja kako je navedene količine suncokretovog ulja nabavio u cilju da ga proda isključivo tuženiku budući je prethodno navedeno nelogično obzirom da i sam tužitelj navodi, a što i dokazuje dostavom dopisa i e-mailova između tužitelja i tuženika, kako tuženik nije naručio drugu isporuku predmetnog proizvoda slijedom čega nije jasno na temelju čega je tužitelja predmetni proizvod „naručio isključivo za tuženika“. Posebno se ističe kako u dopisu tužitelja od dana 08. prosinca 2022. uopće ne poziva na prodaju radi pokrića, već tek sada u ovoj pravnoj stvari, a što svakako ukazuje na paušalnost tužbenog zahtjeva tužitelja.

Nadalje, neovisno o činjenici kako je Ugovor istekao te je pogrešno pozivanje tužitelja na „prodaju radi pokrića“ obzirom da ista nije učinjena sukladno prethodno navedenim zakonskim odredbama Zakona o obveznim odnosima, tuženik ističe kako je pravovremeno obavijestio tužitelja o svim okolnostima kod tuženika kao i stanju na tržištu slijedom kojih bi tuženiku nastala znatna šteta koja bi ugrozila poslovanje tuženika da je naručio proizvod. Naime, nakon zaključenja Ugovora nastupile su okolnosti koje su otežale ispunjene obveze tuženika, a zbog kojih okolnosti se nije mogla ostvariti svrha ugovora. Dakle, došlo je do nastupa okolnosti – smanjenja cijena jestivog suncokretovog ulja na tržištu, a koje okolnosti su ukazivale da je došlo do promjena koje su izražene u toj mjeri da je očito da ugovor više ne odgovara očekivanjima tuženika i da bi po općem mišljenju bilo nepravično održati ga na snazi takav kakav jest. Tuženik je zaključio predmetni Ugovor sa tuženikom dana 13. travnja 2022. obzirom na trenutno stanje prodaje jestivog suncokretovog ulja na tržištu, a koja je visina cijene određena prema tadašnjim parametrima na tržištu. Naime, cijena jestivog suncokretovog ulja na tržištu u vrijeme zaključenja Ugovora je bila najviša u posljednjih 15 godina, a obzirom na cjelokupno stanje na tržištu uzrokovano pandemijom koronavirusa, ali i ratom u Ukrajini, tuženik nikako nije mogao znati na koji će se način razvijati stanje na tržištu slijedom čega je morao pristati na zaključenje Ugovora po cijenama koje je diktirao tužitelj. Dakle, neosnovani su navodi tužitelja kako je tužitelj promjenu tržišne cijene trebao i mogao predvidjeti. Isto tako, ispunjenje obveze za tuženika je postalo pretjerano otežano te bi mu takvo ispunjenje po nerealnim i previsokim cijenama nanijelo znatne gubitke, a sve kako je to tuženik obrazložio u svom dopisu tužitelju od dana 21. prosinca 2022. godine, ali i e-mailu od dana 01. prosinca 2023. godine kojem je tužitelj jasno upozoren kako svako minimalno odstupanje od tržišne cijene sirovina može lako uzrokovati gubitak u toj kategoriji. Isto tako, tuženik je pravovremeno obavijestio tužitelja kako mu u tom trenutku nisu potrebne predmetne količine jestivog suncokretovog ulja budući su njegove cisterne bile pune te nije niti imao gdje s njima slijedom čega je nesporno kako bi narudžba u listopadu 2022. godine za tuženika stvorila nemjerljive gubitke. Posebno se ističe kako su neosnovani navodi tužitelja u kojima se poziva na raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti budući je nesporno kako se ne može raskidati ugovor koji više nije na snazi, a za čije vrijeme trajanja tužitelj nije poduzeo ikakvu radnju (prodaja radi pokrića, pozivanje tuženika) na temelju koje bi pozivao tuženika na ispunjenje ugovora. Isto tako, ističe se kako pored činjenice kako tužitelj nema pravnu osnovu za vođenje ovog postupka, visina postavljenog tužbenog zahtjeva je i dalje neosnovana. Naime, u dopisu od dana 08. prosinca 2022. tužitelj poziva tuženika na uplatu izmakle dobiti u iznosu od 32.500 EUR + PDV, sve sa obrazloženjem kako je robu tuženika (iako prethodno navedeno nije ničim dokazano) prodao trećoj osobi, dok u tužbenom zahtjev tužitelj postavlja isti na iznos od 26.490,00 EUR slijedom čega je nejasno u cijelosti na koji način je tužitelj uopće izračunao navodnu štetu. Sve prethodno navedeno samo ukazuje na paušalnost postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja, budući tužitelj nema pravnu osnovu za potraživanje štete zbog raskida ugovora, budući raskida Ugovora nema jer je isti istekao.

Slijedom svega naprijed navedenog tuženik predlaže Naslovljenom sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao u cijelosti neosnovan.

3. Tužitelj u podnesku od 27. veljače 2023. navodi kako tuženik u svojem odgovoru na tužbu iznosi određene neosnovane tvrdnje. Prije svega tužitelj ističe kako su navodi iz odgovora na tužbu tuženika u cijelosti neosnovani, paušalni i za ovopredmetni postupak u potpunosti irelevantni. Stoga se osporavaju svi navodi iz zaprimljenog odgovora na tužbu tuženika koji bi bili u suprotnosti s navodima tužitelja. Osobito su neosnovani navodi tuženika o navodnom nedostatku pravne osnove za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari. Pritom, tuženik prigodno zaboravlja da je s tužiteljem sklopio Ugovor o kupoprodaji br. MA-ZV 1/2022 od 13. travnja 2022. (dalje u tekstu: Ugovor), s paritetom EXW (Ex Works) što znači da je tuženik, kao kupac, bio dužan preuzeti robu u tvornici prodavatelja, u rokovima i na način određen Ugovorom, dok je tužitelj, kao prodavatelj, bio dužan isporučiti robu u roku od max. 5 dana od zaprimljene narudžbe tuženika. Tužitelj, kao prodavatelj, je u cijelosti izvršio svoje ugovorne obveze te osigurao da tuženik preuzme robu koja je predmet ugovora, čak, štoviše, višekratno pozivao tuženika da preuzme robu. Međutim, tužitelj nije zaprimio narudžbu tuženika za drugu cisternu ugovorenu za isporuku u listopadu 2022. godine, kao ni avansnu uplatu tuženika, te je predmetna isporuka odgođena od strane tuženika s obrazloženjem da „nije bilo mjesta u tanku“. Ovu činjenicu tuženik priznaje u svom odgovoru na tužbu navodeći (cit.): “tuženik je pravovremeno obavijestio tužitelja kako mu u tom trenutku nisu potrebne predmetne količine jestivog suncokretovog ulja budući su njegove cisterne bile pune te nije niti imao gdje s njima slijedom čega je nesporno kako bi narudžba u listopadu 2022. godine za tuženika stvorila nemjerljive gubitke“. Pritom valja ukazati da je tužiteljeva obveza sukladno ugovorenom paritetu (EXW) i načinu isporuke, već tada bila u cijelosti ispunjena, dok je tuženik izbjegavao ispunjenje svoje obveze na preuzimanje robe (i naravno plaćanje iste) s opravdanjima da „nema mjesta u tanku“. Pritom se tuženik nije pozivao na „nepravičnost“ „nepravovremenost“, „promijenjene okolnosti“, „cjelokupno stanje na tržištu uzrokovano pandemijom koronavirusa, ali i ratom u Ukrajini“ i druge slične konstrukcije koje sada iznosi kako bi izbjegao posljedice koje su nastale isključivo zbog kršenja ugovornih obveza od strane tuženika. Da se tuženik već tada pozvao na bilo koje od navedenih konstrukcija, tužitelj bi ranije izvršio prodaju radi pokrića i pokrenuo ovu tužbu, a čega je tuženik bio i svjestan te je na opisani način odugovlačio s preuzimanjem robe. Samim time, s obzirom da je rok za ispunjenje bio određen Ugovorom, tuženik je došao u zakašnjenje protekom listopada 2022. godine, odnosno s danom 01. studenog 2022., jer nije u navedenom roku ispunio svoju obvezu na preuzimanje robe i plaćanje avansa. Štoviše, iz naknadnog ponašanja tuženika, a osobito dopisa tuženika od 01. prosinca 2022. i 21. prosinca 2022., postalo je očito da tuženik nikada nije niti imao namjeru izvršiti svoje ugovorne obveze. Slijedom navedenog, kupoprodaja je raskinuta zbog povrede ugovora od strane tuženika, i to već s danom kada je tuženik došao u zakašnjenje, stoga je tužitelj osnovano izvršio prodaju radi pokrića i ima pravo u ovom postupku zahtijevati razliku između cijene određene ugovorom i cijene prodaje radi pokrića. Dakle, kako je povreda Ugovora nastala odmah u trenutku dolaska tuženika u zakašnjenje, odnosno već dana 01. studenog 2022., u potpunosti su promašeni navodi tuženika o „isteku ugovora o kupoprodaji“ i „nepravovremenosti prodaje radi pokrića“ koje tuženik iznosi po prvi puta u svom odgovoru na tužbu, a koji predstavljaju neosnovane pravne akrobacije u cilju izbjegavanja odgovornosti za povredu ugovora od strane tuženika. Prema takvom neosnovanom stavu tuženika, u konkretnom slučaju tuženik pogrešno smatra da je bilo moguće pristupiti prodaji radi pokrića samo u razdoblju nakon pada tuženika u zakašnjenje (01. studenog 2022.) pa do 03. studenog 2022. (subota), dakle samo 1 radnom danu, što je faktički nemoguće i pravno apsurdno. S obzirom na prethodno dugogodišnje poslovanje između kupca i prodavatelja ovdje tuženika i tužitelja, tužitelj je kao izraz svoje dobre volje ostavio prostora tuženiku da ispuni svoju obvezu i u naknadnom roku. S tim u vezi, valja naglasiti da tužitelj u svom poslovnom odnosu s kupcima, pa tako i tuženikom, tolerira određena zakašnjenja u preuzimanju robe jer je svjestan da kupci ponekad nemaju mogućnosti preuzeti robu zbog nedostatka mjesta u spremnicima, zakašnjenja prijevoznika i u drugim opravdanim slučajevima koji su česti u poslovanju i prometu robe koja je predmet ovog Ugovora. Međutim, tužitelj ne može tolerirati da ga kupci zavlače bez prave namjere za preuzimanje robe, što ne bi trebao tolerirati nijedan sudionik na tržištu. Iz navedenog jasno proizlazi da su u potpunosti neosnovani navodi tuženika o navodnom nedostatku pravne osnove za podnošenje tužbe zbog isteka ugovora, osobito uzimajući u obzir da je postupanje tuženika u predmetnoj pravnoj stvari suprotno osnovnim načelima obveznih odnosa, i to načelu savjesnosti i poštenja, dužnosti ispunjenja obveze i zabrani prouzročenja štete koja je nedvojbeno nastala zbog kršenja ugovora od strane tuženika. III Nadalje, osporavaju se navodi tuženika da je u razumnom roku izvršio obavještavanje tužitelja o razlozima za neispunjenje obveza iz ugovora. Sukladno članku 370. ZOO-a strana koja je ovlaštena zbog promijenjenih okolnosti zahtijevati izmjenu ili raskid ugovora dužna je o svojoj namjeri obavijestiti drugu stranu čim sazna da su takve okolnosti nastupile, a ako to ne učini, odgovara za štetu koju je druga strana pretrpjela zbog toga što joj zahtjev nije bio na vrijeme priopćen, a sukladno članku 369. ZOO-a ne može se zahtijevati izmjena ili raskid ugovora nakon isteka roka za izvršenje obveza. Kako je već iznad navedeno, tuženik je svoje ugovorne obveze preuzimanja druge cisterne (i plaćanja avansa) trebao izvršiti tijekom listopada 2022. godine, a što nije učinio te je time sukladno članku 183. ZOO-a nastupilo zakašnjenje dužnika, a time i pretpostavke za naknadu štete sukladno čl. 445. ZOO-a. Pritom je irelevantna činjenica da je ugovor sklopljen na određeno vrijeme, jer je zakašnjenje tuženika nastupilo u samom trenutku isteka roka za izvršenje obveze, a ako je tuženik smatrao da su nastupile okolnosti zbog kojih može zatražiti izmjenu ili raskid ugovora bio je dužan isto izvršiti prije ili tijekom listopada 2022. godine, a zasigurno ne tek u prosincu 2022. godine, i to tek nakon što ga je tužitelj ponovno pozvao na ispunjenje obveze. Isti tada nije tražio ni izmjenu ugovora, niti je tražio raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti nego je tek, a kada je već došao u zakašnjenje, dana 01.12.2022. godine poslao tužitelju e-mail dopis u kojem je direktorica tuženika VO navela (cit.): „Zbog trenutne situacije na tržištu primorani smo stornirati isporuku ove cisterne“ što se odnosilo na narudžbu ugovorene isporuke druge cisterne suncokretovog ulja u listopadu 2022. godine prema uvjetima Ugovora. U predmetnom e-mailu se kao razlog za takvo postupanje tuženika navodi (cit.): „Naime veliki je pritisak na nas od suvlasnika iz Francuske da se ulje nabavi preko njihovih dobavljača po cijeni od 1,60 EUR/kg DDP Sali, dok bi ugovorena cijena bila 2,75 EUR/kg + prijevoz do Sali. Proizvod za koji koristimo suncokretovo ulje izuzetno je cjenovno osjetljiv, radi se uglavnom o robnim markama, i za svako minimalno odstupanje od tržišne cijene sirovina može lako uzrokovati gubitak u toj kategoriji. Za našu relativno malu proizvodnju to bi bio velik udar i doveo bi u pitanje poslovanje na nivou godine. Svjesni smo da odustajanje od ugovorene cisterne vjerojatno znači kraj našeg dugogodišnjeg poslovnog odnosa, ali nadam se da ćete razumjeti našu poziciju i jednog dana nas možda ipak ponovno razmotriti kao potencijalnog kupca“. Slijedom navedenog, iz dopisa tuženika od dana 01. prosinca 2022. postalo je jasno da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku, niti je uopće imao namjeru preuzeti i platiti ugovorenu pošiljku. Stoga tužitelj, kao ugovoru vjerna strana, ima pravo na naknadu štete koju je zbog toga pretrpio, u skladu s odredbama čl. 445. do 448. Zakona o obveznim odnosima, o čemu je i obavijestio tuženika dopisom od 08. prosinca 2022. Osobito je smiješno pozivanje tuženika na „pandemiju koronavirusa“ koja je počela još početkom 2020. i „rat u Ukrajini“ koji je počeo u veljači 2022. godine, u situaciji kada je slobodne volje i bez ikakve prisile s tužiteljem sklopio Ugovor o kupoprodaji br. MA-ZV 1/2022 dana 13.04.2022. godine, dakle tek nakon svih tih događaja za koje u odgovoru na tužbu tvrdi da nije mogao predvidjeti. Zar tuženik zaista smatra da će se u nedogled moći izvlačiti iz svojih ugovornih obveza pukim pozivanjem na „pandemiju koronavirusa“ i „rat u Ukrajini“? Pitanje je bi li se tuženik i dalje pozivao na ovakve „argumente“ da je cijena predmetne robe još više porasla nakon sklapanja predmetnog Ugovora. Gotovo sigurno da ne bi, već bi zahtijevao da mu se roba isporuči po ugovorenim cijenama. Navodi tuženika iz odgovora na tužbu da je isti „morao pristati na zaključenje Ugovora po cijenama koje je diktirao tužitelj“ kontradiktorni su s navodima tuženika iz dopisa od 01. prosinca 2022. u kojem navodi da je počeo nabavljati ulje od drugih dobavljača (po pritisku njihovih suvlasnika iz Francuske). Dakle, sasvim je razvidno da je tuženik sklopio Ugovor s tužiteljem pod određenim uvjetima, te da je, nakon pada cijena robe na tržištu, odlučio ne ispuniti svoje ugovorne obveze već robu nabaviti od drugih dobavljača, i time prouzročio štetu tužitelju. Nadalje, u potpunosti su paušalni prigovori tuženika u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva. Kako je navedeno i u tužbi, a s obzirom da je objekt predmetnog Ugovora o kupoprodaji stanovita količina stvari određenih po rodu, i to 25 mt suncokretovog ulja, tužitelj je izvršio prodaju radi pokrića drugom kupcu po nepovoljnijoj tržišnoj cijeni koja je u 12 mjesecu 2022. iznosila 1667 EUR/t uvećano za iznos PDV-a, umjesto za tužitelja povoljnijoj ugovorenoj cijeni od 2750 EUR/t uvećano za iznos PDV-a (sukladno Ugovoru br. MA-ZV 1/2022 od 13. travnja 2022.). Dakle, tužitelj je izvršio prodaju radi pokrića u razumnom roku i na razuman način, postupajući s pažnjom dobrog gospodarstvenika, i to sklapanjem ugovora br. ZC- 01/2022 od dana 06. prosinca 2022. godine s novim kupcem CONEX TRADE d.o.o., kao najpovoljnijim ponuditeljem, uz ugovoren paritet: DAP Čaporice, Čaporice 144. Temeljem navedenog ugovora br. ZC-01/2022 od dana 06.12.2022. godine tužitelj je isporučio novom kupcu CONEX TRADE d.o.o. 24,46 mt suncokretovog ulja za ukupnu cijenu od 307.217,60 HRK / 40.774,78 EUR, odnosno po jediničnoj cijeni od 1667 EUR/t, a koji je iznos CONEX TRADE d.o.o. platio po računu tužitelja br. 262872/900/1 R1 od 15. prosinca 2022. Time je tužitelj, kao prodavatelj, izvršio prodaju radi pokrića u razumnom roku (5 dana od dopisa tuženika od 01. prosinca 2022. kojim otkazuje narudžbu) i na razuman način po tržišnoj cijeni u prosincu 2022. Ovo tim više, uzimajući u obzir činjenicu da se radi o robi – jestivom suncokretovom ulju za koju postoji rizik od propadanja, zbog čega je tužitelj bio primoran navedenu robu prodati radi pokrića, sve u svrhu zaštite od propasti robe i time sprečavanja nastanka još veće štete. Slijedom navedenog, sukladno odredbi čl. 447. Zakona o obveznim odnosima, tužitelj, kao savjesni prodavatelj, ima pravo od tuženika zahtijevati razliku između cijene određene Ugovorom i cijene ostvarene prodajom radi pokrića, koja razlika u konkretnom slučaju za 24,46 mt suncokretovog ulja (koja količina je bila predmet prodaje radi pokrića) iznosi 26.490,22 EUR (bez PDV-a). Naime, ugovorena jedinična cijena od 2750 EUR/t za 24,46 mt iznosi 67.265,00 EUR (bez PDV-a) od čega valja oduzeti cijenu ostvarenu prodajom radi pokrića u iznosu od 40.774,78 EUR (bez PDV- a), pa razlika navedenog iznosi 26.490,22 EUR (bez PDV-a).

4. Tuženik i tužitelj u podnescima od 18. siječnja 2024. i 27. veljače 2024. uglavnom ponavljaju već ranije iznesene navode i tvrdnje.

5. U dokazne svrhe ovaj sud je proveo dokaz uvidom u ugovor MA-ZV1/2022 (list 7-8 spisa), e-mail korespondenciju (list 9-10 spisa), ugovor broj ZC-01/2022 (list 11-12 spisa), račun broj 262872/900/1 (list 13 spisa), poziv tužitelja za naknadu štete (list 14-15 spisa), odgovor na poziv tuženika (list 17 spisa), pisani iskaz svjedoka DO (list 37 spisa), pisani iskaz svjedoka ŽO (list 38 spisa), pisani iskaz svjedoka MO (list 39 spisa), e-mail korespondenciju (list 42-51 spisa), pisani iskaz zakonske zastupnice tuženika VO (list 57-58 spisa), proveden je dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem (list 71-127 spisa), te je saslušan vještak Ljerka Živković (list 140-141 spisa).

6. Na ročištu dana 26. kolovoza 2025. tuženik i tužitelj su se suglasili da se pisani iskazi svjedoka i zakonske zastupnice tuženika koriste kao dokazi u ovom predmetu, te su izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga stoga je sud zaključio glavnu raspravu.

7. Temeljem čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 15/23, dalje: ZPP), svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

8. Temeljem čl. 221 a. ZPP-a pak, sud ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

9. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijenit će pravila o teretu dokazivanja.

10. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

11. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, zaključeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

12. Predmet ovog spora je zahtjev za naknadom štete temeljem odredbe čl. 447. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 128/21, 114/22, 155/23, dalje: ZOO).

13. Među strankama nije sporno da su dana 13. travnja 2022. zaključile Ugovor o kupoprodaji broj MA-ZV 1/2022.

14. Predmet ugovora je kupoprodaja 50 m/t suncokretovog ulja.

15. Nije sporno da je tužitelj dana 06. prosinca 2022. društvu CONEX TRADE d.o.o. prodao 24.460,00 kg suncokretovog ulja po cijeni od 1.667,00 EUR/t.

16. Predmetnim ugovorom stranke su ugovorile da je rok isporuke prve cisterne (cca 25 t) lipanj 2022. godine, a druge cisterne (cca 25 t) listopad 2022. godine. Stranke su ugovorile i cijenu na način da je cijena ulja cisterne za lipanj određena u iznosu od 1.435 EUR/t, preračunato u HRK po srednjem tečaju HNB na dan opreme, cijena se uvećava za PDV, dok je cijena ulja druge cisterne čija je isporuka ugovorena za listopad 2022. godine ugovorna u iznosu od 2.750 EUE/t preračunato u HRK po srednjem tečaju HNB na dan isporuke, cijena se uvećava za PDV. Stranke su ugovorile da je rok trajanja ugovora 03. studeni 2022.

17. Dakle, tužitelj i tuženik su zaključili ugovor o kupoprodaji kojim su ugovorili količinu robe, jediničnu cijenu i rok i način isporuke isporuke.

18. Nije sporno da je tužitelj isporučio prvu cisternu ulja i da je tuženik platio za tu isporuku, dok među strankama nije sporno da tuženik nije preuzeo drugu cisternu ulja niti je platio ugovornu cijenu.

19. Glavom VI Zakona o obveznim odnosima regulirana je naknada štete u slučaju raskida kupoprodaje.

20. Među strankama je sporno je li predmetni Ugovor raskinut, te ima li tužitelj pravo na naknadu štete sukladno čl. 447. ZOO-a. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

21. Odredbom čl. 447. ZOO-a propisano je da u slučaju kada je objekt kupoprodaje stanovita količina stvari određenih po rodu, pa jedna strana ne ispuni svoju ugovornu obvezu na vrijeme, druga strana može izvršiti prodaju radi pokrića, odnosno kupnju radi pokrića i zahtijevati razliku između cijene određene ugovorom i cijene prodaje odnosno kupnje radi pokrića (st. 1.), prodaja, odnosno kupnja radi pokrića mora biti izvršena u razumnom roku i na razuman način (st. 2.), a o namjeravanoj prodaji, odnosno kupnji vjerovnik je dužan obavijestiti dužnika, inače mu odgovara za naknadu štete. (st. 3.).

22. Tuženik tvrdi da je ugovor sklopljen na određeno vrijeme, da je istekao i da ugovor nije raskinut pa da se tužitelj više ne može pozivati na odredbe čl. 447. ZOO- a.

23. Dakle prije svega valja utvrditi je li predmetni ugovor raskinut.

24. Uvidom u Predmetni ugovor sud je utvrdio da je isti zaključen dana 13. travnja 2024. Istina je da su stranke ugovorile rok trajanja tog ugovora do 03. studenog 2022. Međutim sud zaključuje da se predmetni rok odnosi na krajnji rok u kojem roku je tuženik bio dužan preuzeti naručenu robu, odnosno da je taj datum određen kao krajnji rok za preuzimanje ugovorene količine ulja, i da taj datum prema stavu ovog suda predstavlja bitni sastojak ugovora sukladno odredbama čl. 361. ZOO-a, kojim je propisano kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora pa dužnik ne ispuni svoju obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu.

25. Uvidom u predmetni ugovor sud je nadalje utvrdio da su stranke ugovorile i način isporuke: cisterna u organizaciji Kupca, max 5 dana od zaprimljene narudžbe u paritetu EXW, a što u praksi znači da je kupac, ovdje tuženik bio dužan i obvezan organizirati cisternu za preuzimanje robe na ugovorenoj adresi, a prije tog avansno platiti tu robu, pa je pogrešno tumačenje tuženika kako bi tek neka posebna narudžba predstavljala osnovu nastanka ugovorne obveze, dakle prema ugovorenoj klauzuli kupac je morao organizirati preuzimanje robe od prodavatelja, ovdje tužitelja, pa tako tužitelja obavijestiti o nadnevku preuzimanja, a prodavatelj mu je bio dužan omogućiti preuzimanje u max 5 dana od zaprimanja narudžbe.

26. Iz iskaza svjedoka DO (list 37 spisa) proizlazi da su tužitelj i tuženik imali dugogodišnju poslovnu suradnju i to od 2017. godine, da se kupoprodaja suncokretovog ulja dogovarala uvijek po istom sistemu, da se cijena ulja nije mijenjala tijekom trajanja ugovora bez obzira na promjenu tržišnih cijena, kao i da su raniji ugovori uspješno realizirani. Iz iskaza nadalje proizlazi da je tuženik znao da se cijena ulja druge cisterne neće mijenjati, a što proizlazi i iz korespondencije među strankama (list 47 spisa). Nadalje, iz navedene korespondencije proizlazi da je tuženik prihvatio ponudu tužitelja (list 46 spisa) nakon čega je sklopljen navedeni Ugovor. Iz iskaza svjedoka nadalje proizlazi da se svjedok u listopada u 2022. godine obratio tuženiku vezano za isporuku druge cisterne, na što je dobio odgovor da tuženik nema mjesta u tanku. Tuženik nije osporio tvrdnje ovog svjedoka a da je tome tako proizlazi iz e-mail korespondencije (list 10 spisa). Naime, u navedenom e-mailu tužitelj tuženika obavještava da je ostala još jedna cisterna za isporuku koja je trebala biti isporučena u listopadu 2022. godine, ali da tuženik nije imao mjesta u tanku, pa da je isporuka odgođena.

27. Dakle, tužitelj je dokazao da je na vrijeme i prije isteka roka za preuzimanje druge cisterne ulja pozvao tuženika da izvrši svoju ugovornu obvezu, a što tuženik zasigurno nije učinio.

28. Obzirom da je preuzimanje ugovorene količine ulja (druge cisterne od 25 t), ugovoreno najkasnije do 03. studenog 2022., a tuženik do tada nije ispunio svoju obvezu sud zaključuje da je predmetni ugovor raskinut povredom ugovorne obveze od strane tuženika i to po samom zakonu, istekom zadnjeg dana listopada 2022. godine odnosno 01. studenog 2022., kada tuženik dolazi u zakašnjenje.

29. U pravu je tužitelj kada tvrdi da tuženik nije ni imao namjeru izvršiti svoju ugovornu obvezu, jer to proizlazi i iz dopisa tuženika od 01. prosinca 2022. i 21. prosinca 2022.

30. Naime tek u dopisu od 01. prosinca 2022. tuženik navodi da je bio prisiljen stornirati isporuku ove cisterne, jer se na njega vrši pritisak od strane suvlasnika iz Francuske, da se ulje nabavi preko njihovih dobavljača i po nižoj cijeni, pa da je svjestan kako odustajanje od ugovorene cisterne vjerojatno znači i kraj njihove dugogodišnje suradnje i poslovnog odnosa. Isto tako iz dopisa tuženika od 21. prosinca 2022. (list 17 spisa), proizlazi, da tuženik nije imao namjeru preuzeti drugu cisternu ulja, jer bi to predstavljalo veliki gubitak za tuženika, kao i da je otkazao ugovor radi promijenjenih okolnosti. Naime tek u tom dopisu tuženik navodi da je došlo do izvanrednih okolnosti koje su nastale nakon sklapanja ugovora, a koje se odnose na nove ekonomske pojave koje u vrijeme sklapanja nije mogao predvidjeti niti očekivati a ni otkloniti, pa da je to razlog otkazivanja narudžbe.

31. Prema odredbi čl. 369. ZOO-a, ako se radilo o okolnostima koje u vrijeme sklapanja ugovora tuženik nije mogao predvidjeti, te bi ispunjenje ugovora za tuženika postalo pretjerano otežano, ili bi mu se mogao nanijeti veliki gubitak, onda je tuženik mogao tražiti izmjenu ugovora ili raskid istog, a tuženik to svoje pravo nije iskoristio, a na promijenjene okolnosti poziva se tek kada je već bio u zakašnjenju, na što nema pravo. U konkretnom slučaju ugovor je raskinut temeljem zakona , a već prije raskida ugovora u listopadu 2022. godine tuženik je obavijestio tužitelja i dao mu do znanja da neće preuzeti robu jer u tanku nema mjesta i tada se nije pozivao na promijenjene okolnosti, a na promijenjene okolnosti (zbog trenutne situacije na tržištu) poziva se tek u e-mailu od 01. prosinca 2022.

32. Uzevši u obzir naprijed navedeno neosnovne su tvrdnje tuženika kako je neosnovano tužiteljevo, pozivanje na „prodaju radi pokrića“.

33. Naime tuženik tvrdi da ga tužitelj nije sukladno odredbi čl. 447. st. 3. ZOO- a jasno i određeno obavijestio o namjeravanoj prodaji, odnosno o namjeravanoj prodaji tuženik nije ni obaviješten, a predmetnu prodaju tužitelj da je izvršio tek nakon što ga je tuženik upozorio kako ne može kupiti cisternu jestivog ulja.

34. Točno je da tužitelj nije sukladno odredbi čl. 447. st. 3. ZOO-a, o namjeravanoj prodaji obavijestio dužnika. Međutim sankcija za ovako postupanje je da u takvoj situaciji tužitelj odgovara za štetu koju je nanio tuženiku.

35. Međutim u ovoj pravnoj stvari tuženik niti tvrdi, a niti dokazuje da je takvim postupanjem tuženiku nastala bilo kakva šteta.

36. Iz dopisa tuženika od 01. prosinca 2022. jasno proizlazi da tuženik neće ispuniti svoju ugovornu obvezu, niti da je uopće imao namjeru preuzeti i platiti ugovorenu pošiljku, a to proizlazi i iz iskaza zakonske zastupnice tuženika (list 57 spisa), iz koje proizlazi kako je tuženiku bila dovoljna naručena i plaćena prva cisterna, pa da za vrijeme trajanja ugovora uopće nije postojala potreba za drugom cisternom, jer bi preuzimanje (naručivanje) druge cisterne dok još ima ulja u prvoj cisterni tuženiku stvorilo nepotrebne troškove i gubitke.

37. Ovdje valja napomenuti da su stranke pravne osobe koje se bave određenom gospodarskom djelatnošću pa su stoga temeljem odredbe čl. 10. st. 2. ZOO dužni u ispunjenju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati sa povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, odnosno pažnjom dobrog gospodarstvenika, pa je tuženik sukladno navedenom, a obzirom na dugogodišnju poslovnu suradnju sa tužiteljem i načinu suradnje mogao predvidjeti potrebne količine, i mogućnosti skladištenja, a ne nakon što je protekao rok za ispunjenje obveze pozivati se na različite okolnosti na koje nije mogao utjecati i sl. Naime, tuženik je sam procijenio svoje potrebe u smislu količina i načina isporuke, poslao tužitelju zahtjev za ponudom, prihvatio ponudu tužitelja i sklopio jasan terminski Ugovor o kupoprodaji dana 13. travnja 2022. Ugovaranjem ovako velikih količina ulja u dužem vremenskom razdoblju tuženik je preuzeo rizik od naknadnog pada tržišnih cijena suncokretovog ulja, a što se u konačnici i dogodilo, pa stoga tuženik mora preuzeti i rizik za svoje poslovne odluke, a to što je tuženik možda spekulirao da će cijena ulja rasti, a što se nije dogodilo nikako ne može biti otegotna okolnost za tužitelja kao prodavatelja. Dakle, nakon što je ugovor raskinut tužitelj je, nakon što je zaprimio dopis tuženika od 01. prosinca 2022. i kada je bilo očito da tuženik ni naknadno neće izvršiti svoju obvezu iz Ugovora, dopisom od 08. prosinca 2022. obavijestio tuženika o izvršenoj prodaji radi pokrića i pozvao ga da mu nadoknadi štetu, dok mu je tuženik dopisom od 21. prosinca 2022. osporio potraživanje uz obrazloženje da je na tržištu došlo do promjene cijena ulja, pa da bi preuzimanje naručene cisterne u listopadu 2022. godine za tuženika bio veliki gubitak.

38. Dakle, tuženik je pao u zakašnjenje istekom listopada 2022. godine, stoga je tužitelj dana 06. prosinca 2022. sklopio ugovor o kupoprodaji radi pokrića ZC- 01/2022, uz kupoprodajnu cijenu od 1.667 EUR/t, sukladno tržišnoj cijeni u trenutku prodaje, te je 08. prosinca 2022. obavijestio tuženika o izvršenoj kupoprodaji radi pokrića i obavijestio ga da mu je dužan nadoknaditi razliku između ugovorene i kupoprodajne cijene.

39. Obzirom da je tuženik osporavao i visinu tužbenog zahtjeva sud je na prijedlog tužitelja proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje sa zadatkom vještaku utvrditi tržišnu cijenu predmeta kupoprodaje u prosincu 2022. godine, odnosno utvrditi razliku između cijene određene Ugovorom od 13. travnja 2022. i cijene ostvarene prodajom robe radi pokrića.

40. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka, koje je vještačenje sud prihvatio u cijelosti jer je izrađeno stručno i profesionalno u skladu sa pravilima struke i postavljenom zadatku, sud je utvrdio da su u nalazu i mišljenju na str. 7-9 nalaza i mišljenja nalaze sve izlazne fakture tužitelja svojim kupcima u prosincu 2022. godine iz kojih je vidljivo da je u prosincu 2022. godine prodajna cijena suncokretovog ulja u rinfuzi iznosila od 1,46 EUR/kg do 1,67 EUR/kg, uz napomenu da se najniža cijena od 1,46 EUR/kg odnosila na najveću isporuku od 542.960 kg, dok su ostale isporuke bile u rasponu od 23,96 t do 81,02 t, a u odnosu na isporuke u prosincu 2022. godine po količini od 24 t isto se prodavalo po cijeni od 1,67 EUR/kg.

41. Iz nalaza i mišljenja vještaka nadalje proizlazi da razlika između cijene određene Ugovorom o kupoprodaji br. MA-ZV 1/2022 od 13. travnja 2022. od 2,75 EUR/kg i cijene ostvarene prodajom predmetne robe kupcu CONEX TRADE d.o.o. od 1,667 EUR7 kg je 1,083 EUR/kg, pa je tužitelj prodajom 24.460 kg ostvario iznos od 24.490,18 EUR manju prodajnu cijenu u odnosu na cijenu ugovorenu sa tuženikom.

42. Na ročištu dana 28. siječnja 2025. vještakinja Ljerka Živković otklonila je prigovore tuženika i u cijelosti ostala kod pisanog nalaza i mišljenja, te na jasan i nedvosmislen način obrazložila metode i način utvrđivanja prodajne cijene suncokretovog ulja.

43. Iz predmetnog nalaza i mišljenja proizlazi točnost navoda tužitelja, a osobito navod tužitelja da je sklapanjem Ugovora o kupoprodaji ZC-01/2022 dana 06. prosinca 2022. izvršio prodaju radi pokrića u razumnom roku i na razuman način po tržišnoj cijeni od 1.667 EUR/t i to 24.460 kg suncokretovog ulja, i da razlog između ugovorene cijene određene Ugovorom i cijene ostvarene prodajom radi pokrića iznosi 26.490,18 EUR, stoga je tuženik tužitelju temeljem odredbe čl. 445. i 447. ZOO-a dužan platiti navedenu razliku između cijene određene Ugovorom i cijene prodaje u iznosu od 26.490,18 EUR, stoga je odlučeno kao u točki I. izreke, a utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev za 0,04 EUR, a stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

44. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. u odnosu na trgovačke ugovore, s tim da tužitelj ima pravo na zatezne kamate od 06. prosinca 2022. kada je izvršio prodaju radi pokrića.

45. Kako je tužitelj u pretežitom dijelu cijelosti uspio u sporu, tuženik mu je dužan nadoknaditi troškove postupka koji su mu nastali i koji su bili potrebni za vođenje spora (čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a) dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: OT), te sukladno Zakonu o sudskim pristojbama.

46. Tužitelju u trošak parničnog postupka valja priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7.1. OT-a), trošak podnesaka od 27. listopada 2023., 27. veljače 2024., 06. lipnja 2024. u iznosu od po 500,00 EUR svaki sve (Tbr. 8.1. u svezi 7.1. OT-a), trošak podnesak od 13. veljače 2024. u iznosu od po 50,00 EUR (Tbr. 8.4. OT-a), trošak pristupa na ročišta dana 29. studenog 2023., 09. veljače 2024., 14. studenog 2024., 28. siječnja 2025. i 26. kolovoza 2025., u iznosu od po 500,00 EUR, svako (Tbr. 9.1. OT-a). Dakle, ukupno 4.550,00 EUR, a što uvećano za PDV po stopi od 25% u iznosu od 5.687,50 EUR.

47. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 155,68 EUR koliko je i platio, trošak pristojbe na presudu u iznosu od 311,35 EUR, trošak vještačenja u iznosu od 500,00 EUR, trošak pristupa financijskog vještaka na ročište u iznosu od 33,18 EUR, trošak ovjere potpisa po javnom bilježniku u iznosu od 15,63, što ukupno iznosi 6.702,70 EUR, stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

48. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 EUR s uračunatim PDV-om jer sud zaključuje da predmetni trošak nije potreba za vođenje ovog postupka jer se presuda objavljuje na oglasnoj ploči suda i odmah je dostupna strankama, pa prisustvo stranke nije neophodno na ročištu za objavu presude.

49. Nadalje, tužitelju nije priznat ni zatraženi trošak za pristup vještaka na ročište u iznosu od 166,82 EUR jer račun vještak za pristup na ročište iznosi 33,18 EUR, te trošak neosnovano zatražene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 155,67 EUR.

50. Dakle ukupno nepriznati trošak tužitelja iznosi 447,49 EUR stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke.

U Zagrebu, 10. listopada 2025.

Sudac:

Marija Krajnović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

-tužitelju po odvj. uz rješenje za plaćanje pristojbe na presudu

-tuženiku po odvj.