Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj P-361/2024-20

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu Augustinu Jalšovec, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica Iva Kaselj Šabić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o., OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina ulica 3, radi isplate 530,89 EUR, nakon glavne i javne rasprave zaključene 28. kolovoza 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 10. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o., Vončinina ulica 3, Zagreb, OIB: 55545787885, isplatiti tužitelju Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 iznos od 530,89 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12.03.2022. godine do 31.12.2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena na IBAN [broj bankovnog računa] uz naznaku poziva na broj 220513810246, a sve u roku od 15 dana, kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupka u bitnome ističe da je dana 16. studenoga 2021. godine u vremenu oko 17:40 sati na kolniku Državne ceste broj 213- 1. dionice, 11. km (500 metara istočno od mjesta Bijelo Brdo) u Općini Erdut došlo do udara vozila u divljač na način da je vozač ČE upravljao s vozilom VW Caddy registarske oznake [registarska oznaka] kolnikom navedene državne ceste te je dolaskom do opisanog mjesta udario u divljač koja se nakon udara udaljila u nepoznatom smjeru. Održavanje i označavanje mjesta štetnog događaja i to Državne ceste broj 213 je u nadležnosti tuženika. Djelatnici Postaje prometne policije Osijek su utvrdili mjesto nastanka događaja te da na istome nije postavljena vertikalna prometna signalizacija koja bi označavala opasnost od divljači na cesti. Na mjesto događaja je pozvan lovnik Lovačkog društva „Sokol Bijelo brdo“ RE. Tužitelju je povodom nastalog štetnog događaja odštetni zahtjev radi naknade nastale imovinske štete na oštećenom vozilu registarske oznake [registarska oznaka] po polici osiguranja od odgovornosti br. 804271894 podnio oštećenik OPG Momir JE a kojem je po utvrđenom pravnom osnovu i visini isplaćen ukupan iznos od 530,89 € dana 11.03.2022. godine. Polica osiguranja od odgovornosti br. 804271894 ugovaratelja Ministarstva poljoprivrede sklopljena je s osiguranicima i to svim davateljima prava lova i lovoovlaštenicima u Republici Hrvatskoj prema Središnjoj lovnoj evidenciji a oštećenici su treće osobe u smislu građanskopravne izvanugovorne odgovornosti. Po isplaćenoj naknadi, tužitelj je obzirom na mjestu događaja nije postavljen prometni znak Divljač na cesti, zatražio očitovanje od Lovačkog društva „JELEN“ Č a koji su se očitovali odgovorom da je utvrđeno kako je vozilo udarilo u divljač te da je zatraženo postavljanje znaka Divljač na cesti. Tužitelj ističe kako ima pravo na subrogacijsko potraživanje isplaćene naknade štete od tuženika temeljem čl. 23. Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti kojim je regulirana subrogacija a u vezi s čl. 963. Zakona o obveznim odnosima i to jer je tuženik tužitelju odgovoran po osnovu presumirane krivnje iz razloga što nije postupio po pozivu lovoovlaštenika za postavljanjem prometnog znaka Divljač na cesti a sve temeljem čl. 50. st. 1. i 2. Zakona o cestama. Slijedom svega navedenog, tužitelj Euroherc osiguranje d.d. Zagreb predlaže sudu, da po provedenom postupku, donese predloženu presudu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Člankom 50. stavak 2. Zakona o cestama (NN-84/11) određeno je da „pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima“. Hrvatske ceste od lovačkog društva koje gospodari lovištem na spornom području nikada nisu primile zahtjev za postavljanjem prometnog znaka A44 „ divljač na cesti“. Opreza radi protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako u pogledu osnovanosti tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva. Tuženiku nije poznato da je do štetnog događaja došlo na način kako je to navedeno u tužbi. Tuženik ističe da je državna cesta D213 izgrađena u potpunosti sukladno prometnom projektu. Tuženik se protivi visini postavljenog tužbenog zahtjeva obzirom da uz tužbu nije dostavljen račun ukoliko je šteta popravljena. S obzirom na navedeno tuženik predlaže da se tužba i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u potvrdu MUP-a RH (str. 7 i 8 spisa), dopis MUP-a sa prilozima (str. 9 do 16 spisa), ispis iz registra udruga na dan 15.11.2024. (str. 17 do 19 spisa), ispis iz registra udruga na dan 15.11.2024. (str. 20 do 22 spisa), dopis tužitelja tuženiku (str. 23 spisa), e-mail korespondenciju stranaka (str. 24 do 27 spisa), dopis LD Jelen Sarvaš tužitelju (str. 28 spisa), e-mail (str. 29 spisa), dopis tužitelja LD-u Jelen Sarvaš (str. 30 spisa), policu osiguranja od odgovornosti (str. 31 spisa), ugovor o osiguranju (str. 32 do 36 spisa), uvjete za osiguranje izvanugovorne odgovornosti tužitelja (str. 37 do 45 spisa), potvrdu o izvršenom plaćanju (str. 46 spisa), sporazum o izvansudskoj nagodbi (str. 47 spisa), prijavu i zahtjev za naknadu štete (str. 48 i 49 spisa), prijavu i zahtjev za naknadu štete (str. 50 i 51 spisa), izvid štete (str. 52 spisa), obračun visine štete (str. 53 spisa), fotografije vozila (str. 54 i 55 spisa), prometnu dozvolu (str. 56 i 57 spisa), dopis MUP-a RH sa prilozima (str. 78 do 86 spisa), dopis Uprave za ceste Osječko- baranjske županije (str. 88 spisa), dopis LD Jelen Sarvaš sa prilogom – dopisom istog društva Hrvatskim cestama, PJ Osijek od 1.2.2022. (str. 89 i 90 spisa), dopis Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva sa prilozima (str. 91 do 93 spisa), fotografije fotoelaborata sa CD sa str. 87 spisa (96 do 102 spisa), te saslušao svjedoka ČE, AE, ME i HE na ročištu održanom 28.8.2025. (str. 103 do 109 spisa).

4. Predmet ovoga spora je subrogacijski zahtjev tužitelja za naknadom štete u iznosu od 530,89 EUR, temeljem članka 23. Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti kojim je regulirana subrogacija a u vezi s čl. 963. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) i to jer je tuženik tužitelju odgovoran po osnovu presumirane krivnje iz razloga što nije postupio po pozivu lovoovlaštenika za postavljanjem prometnog znaka Divljač na cesti a sve temeljem čl. 50. st. 1. i 2. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 04/23, 133/23).

5. Cijeneći izvedene dokaze, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZPP), te imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, kao i da je riječ o sporu male vrijednosti koji se vodi pred trgovačkim sudom, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Među strankama nije sporno da se dana 16.11.2021. dogodila prometna nesreća, te da je u istoj oštećeno motorno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], te nije sporno da je tužitelj svom osiguraniku isplatio iznos od 4.000,00 kn na ime naknade štete za predmetni događaj. Također nije sporno niti da je između Republike Hrvatske, Ministarstva poljoprivrede i Euroherc osiguranja d.d. sklopljen ugovor o osiguranju od građansko-pravne izvanugovorne odgovornosti prema trećim osobama svih lovoovlaštenika u Republici Hrvatskoj. Sporna je međutim osnova i visina tužbenog zahtjeva, te pasivna legitimacija tuženika iz razloga što tuženik navodi da Hrvatske ceste od lovačkog društva koji gospodari lovištem na spornom području nikada nisu zaprimile zahtjev za postavljanjem prometnog znaka A44 "Divljač na cesti". Također je sporno da li se prometna nesreća dogodila zbog naleta na divljač ili neku drugu životinju.

7. Radi utvrđivanja spornih činjenica sud je osim uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u ovom spisu, a koja je detaljno pobrojana u točki 3. obrazloženja presude, proveo i dokaz saslušanjem svjedoka predloženih od strane tužitelja i to ČE, AE, ME i HE.

8. Svjedok ČE, je na upit suda da li je istome poznat štetni događaj, istaknuo da jest, budući da je on bio vozač motornog vozila, te je po izlasku iz Bijelog Brda prema Dalju, nakon cca 500 metara na kolniku udario divljač. Napominje kako je na kolnik iskočilo nekoliko divljih svinja, od kojih je jednu udario, dok su ostale otišle. Nadalje ističe kako je nakon toga izašao iz vozila, te je vidio udarenu divlju svinju koja se odvukla pored vozila, a budući da se ista jako glasala i nije znao koliko je drugih divljih svinja oko njega, vratio se u vozilo, te je pozvao policiju. Policija je zatim obavijestila lovačko društvo, te je policija došla oko sat vremena nakon udesa na mjesto događaja i napravila očevid. Također ističe kako je gore navedena divljač na kolnik došla sa njegove desne strane. Na upit suda svjedok iskazuje kako je policija pronašla na prednjem braniku vozila dlaku divljači, te mu je istu pokazala i izuzela. Na upit suda da li se sjeća kolika je bila šteta na vozilu, svjedok iskazuje kako se točno ne sjeća zbog proteka vremena, međutim sjeća se da je bio oštećen branik, far i djelomično hauba. Na upit suda svjedok pojašnjava kako je samo vozilo bilo u vlasništvu OPG JE, a da je on samo koristio to vozilo. Na upit suda da li je svjedok podnio prijavu i zahtjev za naknadu štete tužitelju, a koji se nalazi na str. 50 i 51 spisa i koji se daje na uvid svjedoku, svjedok ističe da jest on to potpisao i prijavio. Na daljnji upit suda da li se svjedok može sjetiti da li je na dionici na kojoj se desio štetni događaj postojao znak „divljač na cesti“ svjedok iskazuje kako se toga ne može sjetiti. Na upit kojom se brzinom kretao, svjedok iskazuje kako se kretao brzinom od cca 60-70 km/h, te još jednom ističe kako je to bila otvorena cesta. Na upit pun. tužitelja da li se svjedok može sjetiti je li svojim mobitelom slikao mjesto događaja i divljač, svjedok iskazuje kako se toga ne može sjetiti. Na daljnji upit da li je svjedok stigao kočiti, svjedok iskazuje da nije stigao, budući da je već padao mrak i divljač je naglo izletjela na cestu, te nije stigao reagirati i kočiti. Na daljnji upit da li je na toj dionici gdje se desio događaj bilo određenih radova, odnosno prometne signalizacije, svjedok iskazuje da se ne može sjetiti da li je bilo prometne signalizacije, a radova na tom dijelu gdje se desio događaj nije bio. Na upit da li je postojala javna rasvjeta na tom dijelu ceste, svjedok iskazuje da nije i nema je ni sada. Na daljnji upit da li svjedok ima saznanja da li je predmetno vozilo popravljeno i da li je isplaćena vlasniku odšteta po tom zahtjevu, svjedok iskazuje da ima saznanja da je predmetno vozilo popravljeno i da je isplaćena vlasniku odšteta po njegovom zahtjevu, te oko toga nije bilo nikakvih problema. Također navodi kako mu je poznato da je osiguranje postavilo pitanje oštećeniku da li želi da mu isto isplati određeni iznos novca ili da se popravi vozilo u servisu, te je vlasnik izabrao način da mu osiguranje isplati novac, te se potom to vozilo i servisiralo, odnosno popravilo. Nadalje, na upit suda da li se isti sjeća koliko je oštećeniku isplaćeno novaca od strane osiguratelja, svjedok iskazuje kako se toga ne može sjetiti, budući da je isplaćen vlasniku, ali još jednom napominje kako nikakvih problema oko same isplate od strane osiguratelja nije bilo, te je novac isplaćen vlasniku. Napominje kako je on osobno pitao vlasnika vozila JE da li je isplaćen taj iznos od strane osiguratelja, te je isti potvrdio da mu je isplaćen cjelokupni iznos za naknadu štete. Na upit pun. tuženika da li je on osobno kupio dijelove i popravio vozilo, svjedok iskazuje da je ono osobno kupio dijelove i popravio vozilo u cijelosti.

9. Svjedok AE je u svom iskazu naveo, kako načelno ima saznanja o štetnom događaju koji je predmet ovoga spora jer je isti bio u LD Jelen, međutim u to vrijeme nije bio odgovorna osoba tog društva. Na upit suda ističe kako on ima saznanja da je RE kao lovnik izašao na mjesto događaja, te isti tom prilikom nije zatekao divljač, a da on osobno nije izlazio na mjesto događaja. Na upit suda da li se svjedok može sjetiti da li je na toj dionici gdje se desio štetni događaj postojao prometni znak „divljač na cesti“ svjedok iskazuje kako se toga ne može sjetiti, a na daljnji upit da li je LD Jelen tražilo postavljanje tog znaka, napominje kako je o tome obavjestio sud podneskom, odnosno da je to zatraženo od prethodnog predsjednika CE i to 1.2.2022. Na upit suda koje je lovačko društvo nadležno za područje na kojem se desio štetni događaj, svjedok iskazuje kako je to nadležnost LD Jelen, budući da je svjedok iskazao da je divljač došla sa desne strane ako vozilo ide od Bijelog Brda prema Dalju i divljač ide sa desne strane. Na upit pun. tužitelja, a s obzirom na njegovu funkciju u vrijeme kada se štetni događaj desio, da li ima saznanja da li se i prije 2022. tražilo postavljanje znaka „divljač na cesti“ od strane tog lovačkog društva, svjedok iskazuje kako on nije imao u to vrijeme takvu funkciju iz koje bi imao saznanja da li je traženo postavljanje tog znaka. Na daljnji upit pun. tužitelja da li svjedok može potvrditi da je isprava koja se nalazi u spisu na str. 28 izdana od strane LD Jelen, svjedok kojemu se ta isprava od strane suda daje na uvid, svjedok se ne može o tome očitovati, budući da on osobno nije bio upućen u taj podnesak niti ga je potpisao. Na upit pun. tužitelja da li je pok. BE bio nadležan, da li je postavljao zahtjeve upraviteljima cesta za postavljanje znakova, svjedok iskazuje kako se o tome ne može točno očitovati, budući da ne poznaje zakone u to vrijeme, međutim da je on ove godine također postavio zahtjev Hrvatskim cestama za znak „divljač na cesti“. Na daljnji upit, a s obzirom da je isti u vrijeme štetnog događaja bio član lovačkog društva, da li je bilo i drugim štetnih događaja na toj dionici, svjedok iskazuje da on jest bio član u vrijeme štetnog događaja, međutim da se ne može očitovati da li je bilo i drugih štetnih događaja na toj cesti.

10. Svjedok RE je u svom iskazu, na upit suda da li je istome poznat štetni događaj iz ovoga postupka, iskazao da jest, budući da je isti od strane policije pozvan radi utvrđivanja divljači kao lovnik u društvu LD Sokol Bijelo Brdo, te je isti izašao na mjesto štetnog događaja. Nakon izlaska na mjesto događaja, isti nije zatekao divljač. Navodi kako je pronađena dlaka na braniku vozila, te se postojali određeni tragovi životinje, no ista nije pronađena. Navodi kako je sa njim na mjesto događaja došao bivši predsjednik LD Sokol VE, te na upit suda pojašnjava kako su društvo i Jelen i Sokol jedna lovna jedinica. Na upit pun. tužitelja svjedok iskazuje kako prilikom traženja divljači isti nisu ulazili u samo polje ili kukuruze pored ceste gdje bi čovjek mogao biti ugrožen od strane divljači, te su zašli na prteni put koji je bio pored glavne ceste, a gdje je vozač rekao da je divljač otišla. Na daljnji upit da li isti ima saznanja da je LD Sokol na toj dionici i na strani desno od Bijelog Brda prema Dalju bilo nadležno za traženje postavljanja znaka od strane Hrvatskih cesta, svjedok iskazuje kako to nije bila njegova nadležnosti, već eventualno nadležnost tajništa ili odgovornih osoba u tom društvu, a da on te poslove nije radio, već je radio poslove oko lova, te stoga nema saznanja o toj činjenici.

11. Svjedok HE na upit suda da li mu je poznat štetni događaj iz ovoga predmeta, svjedok iskazuje da nije. Na daljnji upit svjedok iskazuje kako je on član LD Sokol, a na daljnji upit suda da li može objasniti nadležnost lovačkog društva na dionici na kojoj se dogodio štetni događaj, svjedok pojašnjava kako je na cijelom tom području nadležno LD Jelen kao nadležno lovačko društvo, te da slijedom toga ne postoji odgovornost LD Sokol, ali i oni u skladu sa internim dogovorom upravljaju lovištem, ali po nalogu LD Jelen Sarvaš.

12. Člankom 50. stavak 1. Zakona o cestama određeno je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. Iz iskaza naprijed navedenog svjedoka SE i to vozača osobnog vozila koji je sudjelovao u predmetnoj prometnoj nesreći i koji je neposredno vidio o kakvoj se životinji radi, a na iskaz koji stranke nisu imale primjedbi, proizlazi kako je isti udario u divljač i to u divlju svinju. Nadalje, stavkom 2. istoga članka određeno je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar, odgovara za štetu iz stavka 1. ovog članka, nastalu na javnoj cesti, ukoliko javna cesta na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. U vezi s tim valja istaknuti kako iz cjelokupnog dokaznog postupka ne proizlazi da je osoba koja gospodari lovištem prije no što se predmetni događaj dogodio zaista i zatražila od pravne osobe koja upravlja javnom cestom da postavi prometnu signalizaciju i opremu, a kako je naprijed navedeno. Naime, iz dopisa Lovačkog društva Jelen, poslanog tužitelju (str. 28 spisa) je razvidno kako su isti obavijestili tužitelja dokaz o zahtjevu za postavljanje znakova postoji u predmetu 2158/3-01/09-2493 od 16.12.2009. u Upravi za ceste Osječko-baranjske županije. Budući da je tužitelj predložio da se taj podatak pribavi od strane naprijed navedene Uprave za ceste Osječko-baranjske županije, sud je taj dokazni prijedlog tužitelja prihvatio, te je od istih zaprimio dopis da predmetnom državnom cestom ne upravlja Uprava za ceste Osječko-baranjske županije, već Hrvatske ceste d.o.o. Slijedom iznijetoga, naprijed navedeni podatak sud nije uspio pribaviti od predložene Uprave za ceste Osječko- baranjske županije. Nadalje, radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, sud je prihvatio i dokazni prijedlog tužitelja, te je od Lovačkog društva Jelen Sarvaš zatražio podatak odnosno dostavu preslike njihovog zahtjeva za postavljanje znaka "Divljač na cesti" na dionici na kojoj se desila predmetna prometna nesreća. Isti su dana 24.3.2025. dostavili podnesak (str. 89 spisa) uz kojeg su dostavili prilog (str. 90 spisa) kojim je razvidno da su isti od Hrvatskih cesta dana 1.2.2022., odnosno nakon predmetne prometne nesreće, zatražili postavljanje prometnog znaka "Divljač na cesti". Nadalje, iz provedenih personalnih dokaza, a posebice iskaza svjedoka HE, RE i AE, proizlazi kako unatoč činjenici da isti obavljaju određene funkcije u Lovačkom društvu Jelen, odnosno Lovačkom društvu Sokol, nemaju saznanja da je osiguranik tužitelja prije predmetne prometne nesreće tražio postavljanje odgovarajućeg znaka – "Divljač na cesti".

13. Slijedom iznijetoga, iz svih gore navedenih dokaza ne proizlazi činjenica da je osiguranik tužitelja pravovremeno, prije no što se dogodila prometna nesreća – naleta na divljač, zatražio sukladno članku 50. stavak 2. Zakona o cestama, postavljanje odgovarajućeg prometnog znaka, pa slijedom toga ne proizlazi niti odgovornost tuženika iz stavka 1. istoga članka, a koji je preduvijet za odgovornost tuženika u ovom postupku. Stoga je sud odbio sve daljnje dokazne prijedloge tužitelja, budući da isti nisu bili od značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

14. Slijedom svega iznijetoga odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

15. Odluku o trošku iz točke II. izreke presude sud je donio u skladu sa člankom 154. stavak 1., 155., 164. stavak 1., stavak 2. i stavak 4. ZPP-a, a u skladu sa člankom 4. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" 118/18 i 51/23). Naime, valja istaknuti kako je u ovom postupku u cijelosti uspio tuženik, te je isti zatražio trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu, međutim, kako isti nije specificirao iznos tog troška, a također nije niti platio sudsku pristojbu za odgovor na tužbu, te kako obveza plaćanja iste nastaje sukladno članku 4. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama, po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, sud je zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška sudske pristojbe odgovora na tužbu odbio i odlučio kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku, 10. listopada 2025.

S u d a c

Augustin Jalšovec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana pismeno putem ovog suda.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije, sukladno čl. 467.a Zakona o parničnom postupku.