REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1889/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Andrijani Markić Jurišić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Ivane Zeljko, u pravnoj stvari tužitelja GRADSKA PLINARA ZAGREB - OPSKRBA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 74364571096, protiv tuženika DRŽAVNE NEKRETNINE d.o.o., iz [adresa], OIB: 79058504140, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 8. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja i tuženika, radi isplate, 10. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vlaste Zajec iz Zagreba poslovni broj Ovrv-122955/2022 od 23. ožujka 2023. kojim se tuženiku DRŽAVNE NEKRETNINE d.o.o., iz [adresa], OIB: 79058504140 nalaže isplatiti tužitelju GRADSKA PLINARA ZAGREB - OPSKRBA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 74364571096 iznos od 621,16 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku:

– na iznos od 35,66 EUR od 14.1.2022. pa do isplate,

– na iznos od 62,87 EUR od 14.1.2022. pa do isplate,

– na iznos od 82,54 EUR od 26.1.2022. pa do isplate,

– na iznos od 139,21 EUR od 26.3.2022. pa do isplate,

– na iznos od 211,33 EUR od 23.4.2022. pa do isplate,

– na iznos od 89,56 EUR od 27.5.2022. pa do isplate,

u roku od 8 dana te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja GRADSKA PLINARA ZAGREB - OPSKRBA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 74364571096 za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika DRŽAVNE NEKRETNINE d.o.o., iz [adresa], OIB: 79058504140 za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Temeljem prijedloga tužitelja od 13.12.2022., javni bilježnik Vlasta Zajec iz Zagreba donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 122955/2022 od 23. ožujka 2023. kojim je tuženiku naloženo u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 621,16 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i naknaditi mu trošak postupka u iznosu od 149,31 EUR sa zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, u roku od 8 dana.

2. Tuženik pravodobno podnosi prigovor protiv rješenja o ovrsi ističući prigovor promašene pasivne legitimacije, prigovor zastare potraživanja te osporava osnov i visinu tražbine, kao što osporava vjerodostojnost izvatka iz poslovnih knjiga sukladno čl. 31. st. 2. OZ-a. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer temeljem Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji do 21. svibnja 2018. sklopljenog između Ministarstva državne imovine i tuženika, tuženik upravlja određenim fondom nekretnina koje su u vlasništvu Republike Hrvatske te uredno ispunjava sve obveze i vrši sva plaćanja za nekretnine kojima upravlja. Kako tuženik upravlja određenim brojem nekretnina koje su u vlasništvu Republike Hrvatske, a nekima upravlja Ministarstvo državne imovine ili čak neko drugo državno tijelo (na istoj adresi se nalazi više nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske) te neke nekretnine koriste fizičke/pravne osobe, tužitelj je trebao navesti za koju točno nekretninu se odnose zaduženja po izvatku otvorenih stavaka te tko je obveznik plaćanja istih. Tuženik redovno podmiruje račune tužitelju koji se odnose na nekretninu koja je na upravljanju kod tuženika, a nalazi se na adresi [adresa] (na navedenoj adresi tuženik upravlja s jednim poslovnim prostorom).

3. Radi izjavljenog prigovora stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak je nastavljen po pravilima parničnog postupka.

4. U tijeku postupka, nastavljenog po pravilima parničnog postupka, tužitelj navodi da je tuženik evidentirani kupac plina po šifri 174740 na adresi obračunskog mjernog mjesta, slijedom čega je obveznik podmirenja dospjelog potraživanja, a koju obvezu nije ispunio. Tuženiku su uredno ispostavljeni računi za svako obračunsko razdoblje, a za koje tuženik nije istaknuo nikakve prigovore. Predmetno potraživanje odnosi se na obračun isporučene i utrošene količine plina za grijanje prostora preko sustava zajedničke kotlovnice gdje se jedan plinomjer nalazi u kotlovnici te se obračun potrošnje vrši prema kvadraturi prostora koji se grije. Tuženik vrši uplate za potrošnju plina na predmetnom obračunskom mjernom mjestu i po predmetnoj šifri kupca, ali uplate vrši djelomično i proizvoljno. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, tužitelj zadržava pravo dostave daljnje dokumentacije po primitku istih od nadležnih službi, obzirom je ista i zatražena te predlaže Naslovnom sudu službenim putem zatražiti od upravitelja zgrade RENOVA d.o.o. i BEMING d.o.o. podatke o suvlasnicima predmetne nekretnine te dostavu eventualnih ostalih podataka i dokaza, po potrebi. Tužitelj navodi da je istaknuti prigovor zastare neosnovan te da tuženik nije doveo u sumnju osnovanost i visinu potraživanja, iako je isti obveznik istog.

5. Tuženik tijekom postupka navodi da su svi računi koje je tužitelj dostavio kao prilog podnesku odbijeni i poslani na reklamaciju iz razloga što tuženik nije obveznik plaćanja istih. Računi se odnose na poslovni prostor površine (kako je navedeno na računima) 103,20 m2, a tuženik nije niti vlasnik niti korisnik istog, u prilog čega tuženik dostavlja zemljišnoknjižni izvadak iz kojeg je razvidno da Republika Hrvatska nije vlasnik nikakvog poslovnog prostora od 103,20 m2. Dakle, tužitelj nije dostavio nikakvu dokumentaciju (osim računa koji su reklamirani) kojom bi dokazao da je tuženik korisnik ili vlasnik predmetnog poslovnog prostora za kojeg se traži naplata potrošnje plina. Poslovni prostor kojim upravlja tuženik na navedenoj adresi površine je 82,93 m2 (oznake PP 6654) te je korisnik prvotno bio GALERIJA BJELOVAR j.d.o.o., zatim ŠĆ (mjerno mjesto 43950 KSB). Za navedeni poslovni prostor uredno se podmiruju računi za potrošnju plina. Također, iz navedenih podataka je jasno da se površina, mjerno mjesto i grijani volumen prostora razlikuju te da tuženik nije obveznik plaćanja računa za poslovni prostor površine 103,20 m2 samo zato što se nalazi na istoj adresi ili istoj zgradi kao poslovni prostor kojim upravlja tuženik.

6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga na datum 05.12.2022., izvadak iz internog registra nekretnina, račun od 31.12.2021. račune koje je dostavio tuženik, račune koje je dostavio tužitelj, obveze kupca – analitika za partnera te posebni izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

7. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za potrošnju plina na adresi prostora [adresa], za šifru 174740, za razdoblje datuma dospijeća siječanj 2022., ožujak 2022., travanj 2022. i svibanj 2022.

9. Uvidom izvadak iz poslovnih knjiga na datum 05.12.2022. (list 21 spisa) i račune koje je dostavio tužitelj, sud je utvrdio kako je tuženik zaveden kao kupac za adresu [adresa], površina objekta: 14.446,91 m2, površina za obračun potrošnje plina: 103,20 m2, pod šifrom 174740, ukupan iznos 621,17 EUR, za gore navedeno vremensko razdoblje dospijeća. Opseg, vrijeme i visina potraživanja u izvatku iz poslovnih knjiga istovjetni su onima na ispostavljenim računima.

10. Uvidom u posebni izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] za k. č. br. [katastarska čestica] u naravi "IVANA GUNDULIĆA 8,10 JURJA HAULIKA 14B" površine 1005 m2, "DVORIŠTE" površine 45 m2, "DVORIŠTE" površine 11 m2, "ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE (stambeno poslovna zgrada) površine 949 m2, ukupne površine 1005 m2, razvidno je da je Republika Hrvatska suvlasnik sljedećih dijelova:

- 3. Suvlasnički dio: 35/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1): SPREMIŠTE ,,SP-A1", koje se nalazi u podrumu zgrade mješovite uporabe (stambeno poslovna zgrada) Ivana Gundulića 10 , netto površine P=118,28 m2,

- 4. Suvlasnički dio: 8/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2): SPREMIŠTE ,,SP-A2", koje se nalazi u podrumu zgrade mješovite uporabe (stambeno poslovna zgrada) Ivana Gundulića 10 , netto površine P=26,46 m2,

- 5. Suvlasnički dio: 11/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3): SPREMIŠTE ,,SP-A3", koje se nalazi u podrumu zgrade mješovite uporabe (stambeno poslovna zgrada) Ivana Gundulića 10 , netto površine P=37,36 m2,

- 6. Suvlasnički dio: 2/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4): SPREMIŠTE ,,SP-A4", koje se nalazi u podrumu zgrade mješovite uporabe (stambeno poslovna zgrada) Ivana Gundulića 10 , netto površine P=7,30 m2,

- 7. Suvlasnički dio: 11/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5): SPREMIŠTE ,,SP-A5", koje se nalazi u podrumu zgrade mješovite uporabe (stambeno poslovna zgrada) Ivana Gundulića 10 , netto površine P=36,36 m2,

- 8. Suvlasnički dio: 12/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6): POSLOVNI PROSTOR ,,PP1", koji se nalazi u prizemlju zgrade mješovite uporabe (stambeno poslovna zgrada) Ivana Gundulića 10 , a sastoji se od poslovnog dijela, wc-a i hodnika, netto površine P=41,10 m2,

- 9. Suvlasnički dio: 15/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7): POSLOVNI PROSTOR ,,PP2", koji se nalazi u prizemlju zgrade mješovite uporabe (stambeno poslovna zgrada) Ivana Gundulića 10 , a sastoji se od poslovnog dijela, wc-a, netto površine P=50,48 m2,

- 10. Suvlasnički dio: 21/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8): POSLOVNI PROSTOR ,,PP3", koji se nalazi u prizemlju zgrade mješovite uporabe (stambeno poslovna zgrada) Ivana Gundulića 10 , a sastoji se od prodavaone, ureda, dvije ostave i wc-a, netto površine P=70,15 m2,

- 11. Suvlasnički dio: 14/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9): POSLOVNI PROSTOR ,,PP4", koji se nalazi u prizemlju zgrade mješovite uporabe (stambeno poslovna zgrada) Ivana Gundulića 10 , a sastoji se od dvije prodavaone, netto površine P=47,28 m2,

- 48. Suvlasnički dio: 25/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-46): POSLOVNI PROSTOR "PP7", koji se nalazi u prizemlju zgrade mješovite uporabe (stambeno poslovna zgrada) [adresa], a sastoji se od poslovnog dijela, ostave i wc-a, neto površine P=83,64 m2.

11. Iz izvedenih dokaza proizlazi da tužitelj, obzirom na dostavljenu dokumentaciju, nije dokazao pasivnu legitimaciju tuženika, kao ni osnovu i visinu potraživanja tužitelja jer dostavljeni izvadak iz poslovnih knjiga i računi, osim što ne dokazuju postojanje ugovornog odnosa između stranaka na temelju pisanog ugovora sukladno čl. 67. st. 1. i 8. Zakona o tržištu plina (Narodne novine br. 18/18., 23/20. – dalje ZTP), a što tužitelj niti ne osporava, ne dokazuju ni da je takav ugovor sklopljen u smislu odredbe čl. 294. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje ZOO) samim prihvatom ponude, odnosno prihvaćanjem općih uvjeta, iako stranke nisu potpisale ugovor.

12. Pri tome, sud posebno naglašava da je dokazivanje pasivne legitimacije tuženika jedno od temeljnih pitanja svake obvezno pravne parnice.

13. Prema čl. 2. i čl. 186. ZPP-a, sud odlučuje samo u granicama zahtjeva postavljenog prema onome tko je po materijalnom pravu obvezan ispuniti tražbinu. Teret dokazivanja da je upravo tuženik taj obveznik snosi tužitelj (čl. 219. ZPP-a) jer se u konkretnom slučaju ne radi ni o jednoj od situacija u kojoj bi teret dokazivanja prešao na tuženika u slučajevima kada za to postoje zakonske pretpostavke ili su u pitanju oborive pravne presumpcije, pa je tako postojanje obveze tuženika da plati isporučeni plin trebao dokazati tužitelj.

14. U konkretnom slučaju tužitelj je tvrdio da je tuženik pasivno legitimiran jer je evidentiran kao kupac plina za predmetnu nekretninu. Međutim, iz provedenih dokaza nije nedvojbeno utvrđeno da je tuženik u relevantnom razdoblju bio korisnik ili ugovaratelj opskrbe plinom, odnosno da je uopće imao faktičnu ili pravnu vlast nad potrošnjom plina u navedenom prostoru kojeg tužitelj navodi i na koji prostor se odnose predmetni računi.

15. Pritom se napominje da, u svakom slučaju, samo vlasništvo nekretnine nije dovoljno za obvezu plaćanja isporučenog plina, već je potrebno dokazati da je vlasnik ujedno i ugovorna ili faktična strana opskrbe, odnosno korisnik usluge, a u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao niti da je tuženik (odnosno Republika Hrvatska) vlasnik nekretnine na koju bi se odnosili utuženi računi, niti je dostavio valjan ugovor o opskrbi plinom s tuženikom, ali ni druge dokaze (primopredajni zapisnik, zapisnik o očitanju plinomjera, dopise o korištenju prostora, potvrde o plaćanju iz kojih bi bilo razvidno da je tuženik već podmirivao račune za isporuku plina na navedenoj adresi i sl.) iz kojih bi proizlazila obveza tuženika da podmiri traženi dug (tako i Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž-2249/2024-3 od 10. rujna 2025.).

15.1. Iz potvrde o plaćanju od 31. siječnja 2023. (list 81 spisa) koju je tužitelj dostavio ne može se nedvojbeno utvrditi da je tuženik uplatio dio duga koji bi se odnosio upravo na utuženi prostor. Navedeno posebice kad sam tuženik navodi da redovito ispunjava svoje obveze u odnosu na druge prostore, koji nisu predmet ovog parničnog postupka.

15.2. Napominje se da je sud, sukladno dokaznom prijedlogu tužitelja, zatražio od strane upravitelja zgrade, društva RENOVA d.o.o. i društva BEMING d.o.o. podatke o suvlasnicima predmetne nekretnine i ostale podatke, ali predmetna društva nisu postupila sukladno više puta dostavljenim dopisima suda, dok je tužitelj nastavno na ročištu za glavnu raspravu održanom 8. rujna 2025. naveo da nema daljnjih dokaznih prijedloga. Tuženik je, s druge strane, dostavio gore opisani posebni izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] koji se odnosi na predmetnu adresu i iz kojeg nije razvidno da bi tuženik, odnosno da bi Republika Hrvatska bila vlasnik prostora površine objekta 103,20 m2 na adresi [adresa], već prostora netto površine 83,64 m2.

16. Kako pasivna legitimacija nije dokazana, a samim time ni osnova i visina tužbenog zahtjeva, sud je primjenom čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a ukinuo platni nalog te utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev u točci I. izreke sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a.

16.1. Sud ostale navode stranaka nije posebno cijenio, budući da se odnose na činjenice koje pored gornjih utvrđenja nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari te jer nedokazivanje pasivne legitimacije predstavlja samostalan i dovoljan razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva.

17. U odnosu na troškove postupka napominje se da platni nalog nije moguće održati na snazi u odnosu na trošak postupka, već se isti razmatra u presudi kojom se odlučuje osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude u svezi sa čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO-a. (tako i Zaključak 3.1. na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017. Su-IV-204/17).

17.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. ZPP-a. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio u sporu to je njegov zahtjev za naknadu troškova odbijen, dok tuženik isti nije postavio određeno u smislu čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a, već je općenito tražio naknadu troška u iznosu od 13,27 EUR pa je odlučeno kao u toč. II. i III. izreke presude.

U Zagrebu 10. listopada 2025.

Sudac:

Andrijana Markić Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom/pisanom obliku u roku od 15 dana od dana primitka, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Tuženiku uz rješenje o pristojbi na prigovor protiv rješenja o ovrsi