REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3159/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Mario Mihaljević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Šavorić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ilica 1/a, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poreza na dohodak, 10. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-08/20-01/733, URBROJ: 513-04-24-2 od 8. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-08/20- 01/733, URBROJ: 513-04-24-2 od 8. travnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Novi Zagreb, KLASA: UP/I-410-23/20-02/1720, URBROJ: 513-07- 01-06-20-4 od 21. rujna 2020.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor tužitelja izjavljen protiv privremenog poreznog rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Novi Zagreb, KLASA: UP/I-410-23/20-02/1720, URBROJ: 513-07-01-06-20-02 od 28. svibnja 2020. (pogrešno u izreci naznačena godina 2019.), a tim je rješenjem tužitelju za 2019. godinu utvrđena razlika poreza i prireza za uplatu/povrat u iznosu od 0,00 kn.

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava zakonitost odluke tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga. Ističe kako tuženik navodi da je „preostali dio obveze Croatia banke d.d. prema MŽ utvrđen Sporazumom dana 22.01.2019. godine, a kojim je ugovoren bruto iznos od 238.874,33 kuna, dohodak u iznosu od 165.741,08 kuna a za uplatu neto iznos od 99.582,27 kuna. Isti je uplaćen 23.01.2019.“, a navedeno je u skladu sa Sporazumom o prestanku ugovora o radu s nagodbom koji su Croatia banka d.d. i tužitelj zaključili 22. siječnja 2019. i kojim su suglasno utvrdili da će urediti svoje međusobne odnose na način da će Croatia banka d.d. u roku od osam dan od dana sklapanja Sporazuma (sklopljen je 22. siječnja 2019.) isplatiti tužitelju (radniku) neto iznos 99.582,27 kuna na račun tužitelja (radnika) uvećan za pripadajuće poreze, doprinose i prireze koje će poslodavac platiti u vezi s tim u skladu s propisima. Croatia banka d.d. uplatila je navedeno 23. siječnja 2019.

3.1. Tužitelj ističe kako je u obrascu IP1 kojeg je dobio od poslodavca i dostavio u spis predmeta navedeno da je „datum isplate plaće u cijelosti 23.01.2019.“ te da se „razdoblje na koje se plaća odnosi od 01.01.2019. do 31.01. 2019.“

3.2. Osporava navode upravnog tijela iznesene u poreznom rješenju od 21. rujna 2020. da je razdoblje na koje se isplata odnosi tako prikazano „uslijed tehničkih ograničenosti sustava za obračun i isplatu, te da je razdoblje na koje se isplata odnosi ispravno „iskazana u obrascu JOPPD, budući da se isplata odnosi na razdoblje od 01.01.2012. do 31.12.2012.“ Navodi kako nije vidio navedeni obrazac JOPPD 19023 na dan 23. siječnja 2019. godine kojeg navodi tuženik, međutim, da je na stranicama Porezne uprave navedeno da se Obrazac JOPPD počinje primjenjivati od 1. siječnja 2014. („Narodne novine“ broj 79/13) što znači da obrazac kojeg tuženik navodi kao dokaz svojih tvrdnji nije bio u primjeni 2012. godine u razdoblju na koje se, prema tuženiku, odnosi isplata na dan 23. siječnja 2019. Dohodak odnosno porezna osnovica iz obrasca IP1 i obrasca JOPPD u konačnici su isti, no nisu bile iste i visine poreznih stopa na dohodak, stoga zahtjeva da mu se dostavi podatak o tome po kojim poreznim stopama je izračunat porez na dohodak na isplatu od 23. siječnja 2019.

3.3. Ističe kako je nesporno da mu je primitak isplaćen 2019., a pitanje je samo po kojim propisima će se obračunati porez na dohodak. Ispravno bi bilo da se obračuna po propisima koji su važili na dan kad je isplata obavljena (23. siječnja 2019.).

3.4. Tuženikovo tumačenje (zadnja rečenica na drugoj stranici pobijanog rješenja), da se navedeni primici ne mogu unijeti u godišnju poreznu prijavu, odnosno godišnji obračun za porezno razdoblje u kojem su te plaće isplaćene, nije dio članka 25. stavka 6. Zakona o porezu na dohodak, niti iz njega proizlazi. Naprotiv, navedeno tuženikovo tumačenje je protivno članku 54. Zakona o porezu na dohodak u kojem je propisano: „Porezna uprava, primjenjujući poseban postupak iz članka 51. ovog Zakona, obvezna je, na temelju evidencija i podataka kojima raspolaže, odnosno podataka koje je dostavio porezni obveznik, utvrditi poreznom obvezniku godišnji dohodak ostvaren u poreznom razdoblju te razliku poreza na dohodak za uplatu ili za povrat, o čemu izdaje privremeno porezno rješenje.“

3.5. Tužbom zahtjeva da sud poništi pobijana rješenja uz naknadu troškova.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod obrazloženja osporenog rješenja, predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. U skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje: ZUS) sud je 3. listopada 2025. proveo usmenu i javnu raspravu na koju je pozvao stranke spora, pa je time strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5.1. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je provedena u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao.

5.2. Na navedenoj raspravi tužitelj u bitnome navodi kao u tužbi, u spis je predao pisano očitovanje u odnosu na zaprimljeni odgovor na tužbu tuženika, te dodatnu dokumentaciju u prilog navodima tužbe.

6. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u upravnom postupku kao i činjenice koje je sam utvrdio

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Uvidom u spis utvrđeno je kako je privremenim poreznim rješenjem od 28. svibnja 2020. tužitelju za 2019. utvrđen porez na dohodak od nesamostalnog rada te razlika poreza i prireza za povrat/uplatu 0,00 kn pozivom na odredbe Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 115/16 i 106/18, dalje: Zakon), a na temelju službenih evidencija kojima Porezna uprava raspolaže i podnesenog obrasca za priznavanjem prava na porezne olakšice u posebnom postupku.

9. Nadalje, poreznim rješenjem od 21. rujna 2020. odbijen je prigovor tužitelja izjavljen protiv privremenog poreznog rješenja.

9.1. U odnosu na navode prigovora tijelo obrazlaže da je postupajući po prigovoru 10.09.2020. godine zatražilo od Croatia banke d.d. da se pismeno očituje vezano uz isplatu dohotka iskazanog u obrascu JOPPD 19023 na dan 23.01.2019.godine. U očitovanju je navedeno, da je Croatia banka d.d. dana 22.01.2019. godine sklopila s MŽ sporazum o prestanku ugovora o radu s nagodbom, obzirom da je isti uspio u radnom sporu protiv Croatia banke d.d. Naime, Odluka Banke o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku od 15.11.2011. godine je proglašena nedopuštenom, te je Croatia banci d.d. naloženo da MŽ vrati na rad na iste ili druge odgovarajuće poslove i prizna mu sva prava koja mu po tom osnovu pripadaju. Banka je predmetnu presudu zaprimila 19.10.2018. godine. U pregovoru sa MŽ utvrđen je nesporni dio obveze Croatia banke d.d. prema istome a koji je uplaćen 07.12. 2018. godine , dok je preostali dio obveze Croatia banke d.d. prema MŽ utvrđen Sporazumom dana 22.01.2019. godine, a kojim je ugovoren bruto iznos od 238.874,33 kuna , dohodak u iznosu od 165.741,08 kuna a za uplatu neto iznos od 99.582,27 kuna. Isti je uplaćen 23.01.2019. godine. U obrascu IP1 se uslijed tehničkih ograničenosti sustava za obračun i isplatu, navodi razdoblje mjeseca u kojem je plaćanje izvršeno, dakle siječanj 2019.godine. Razdoblje na koje se isplata odnosi ispravno je iskazana u obrascu JOPPD, budući da se isplata odnosi na razdoblje 01.01.2012. do 31.12.2012. jer je to zadnje razdoblje provedeno u osiguranju u Croatia banci d.d. Naime, prema kadrovskoj evidenciji zadnji dan osiguranja MŽ u Croatia banci d.d. je 15.11.2012. godine. Pored navedenog, prvostupanjsko tijelo obrazlaže da prema službenoj evidenciji kojom raspolaže Porezna uprava odnosno uvidom u propisana Izvješća o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja, na obrascu JOPPD, utvrđeno je, da je porezni obveznik ostvario dohodak u 2019. godini po osnovi nesamostalnog rada od isplatitelja Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije u iznosu od 133.529,25 kuna za razdoblje od 01.01.2019. do 31.12.2019.godine i isplatitelja Croatia banke d.d. u iznosu od 165.741,08 kuna za razdoblje 01.01.2012. do 31.12.2012.godine.

9.2. Prigovor je odbijen pozivom na odredbe članka 25. stavka 6. i članka 54. stavka 7. Zakona.

10. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim, u bitnome uz obrazloženje poduzetih radnji i donesenih odluka u postupku utvrđivanja poreza na dohodak tužitelja za 2019. godinu.

10.1. Otklanjajući prigovore tužitelja iznesene u žalbi tuženik navodi da tužitelj svojim navodima nije dokazao drugačije stanje stvari od utvrđenog činjeničnog stanja u prvostupanjskom postupku, tako da nema osnove da se utvrđeno stanje u postupku utvrđivanja poreza na dohodak mijenja.

10.2. Žalba je odbijena pozivom na odredbe članka 116. ZUP-a.

11. Člankom 25. stavkom 6. Zakona propisano je da predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada po osnovi primitka (plaće) iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona, ostvarenog u proteklim poreznim razdobljima, a koji se isplaćuje po sudskoj presudi prema članku 433.a Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14.), nagodbi u tijeku sudskog postupka, nagodbi sklopljenoj s nadležnim državnim odvjetništvom u postupcima za mirno rješenje spora ili nagodbi sklopljenoj u postupku mirenja u individualnim radnim sporovima prema zakonu kojim je uređen postupak mirenja, kao i u postupcima pred nadležnim službeničkim sudovima, obračunava, obustavlja i uplaćuje isplatitelj primitka prema propisima koji su važili na dan kada je isplata trebala biti obavljena, uz primjenu godišnjeg obračuna poreza na dohodak od nesamostalnog rada i prireza porezu na dohodak i uz korištenje podataka dostavljenih od Porezne uprave o iskorištenom iznosu osobnog odbitka i primijenjenim poreznim stopama na godišnjoj razini, pod uvjetom da utuženi iznos primitka (plaće), odnosno iznos primitka utvrđen nagodbom sadržava iznos doprinosa za obvezna osiguranja iz primitka prema posebnim propisima, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak. Ako se isplata provede u ovršnom postupku na način da je poreznom obvezniku isplaćen ukupan primitak, porezni obveznik obvezan je uplatiti porez na dohodak i prirez porezu na dohodak.

12. Prema članku 21. stavku 1. Zakona primicima po osnovi nesamostalnog rada (plaćom) smatraju se:

1. svi primici koje poslodavac u novcu ili u naravi isplaćuje ili daje radniku po osnovi radnog odnosa, prema propisima koji uređuju radni odnos, a to su:

a) plaća koju poslodavac isplaćuje radnicima u svezi sa sadašnjim radom, prijašnjim radom po osnovi prijašnjeg radnog odnosa bez obzira na sadašnji status te osobe - umirovljenik ili neki drugi status, i to ako se radi o plaći za rad koji je obavljen za vrijeme radnog odnosa i možebitne druge isplate na koje je radnik imao pravo u vrijeme toga radnog odnosa neovisno kada je u toj godini prestao radni odnos, odnosno raskinut ugovor o radu ili budućim radom po osnovi sadašnjeg radnog odnosa

b) primici po osnovi naknada, potpora, nagrada i drugog, koje poslodavac isplaćuje ili daje radnicima iznad propisanih iznosa

c) plaća koju radniku umjesto poslodavca isplati druga osoba

d) naknada članu uprave i/ili izvršnom direktoru koji kao radnik u radnom odnosu obavlja određene poslove za poslodavca sukladno zakonu kojim se uređuju radni odnosi

e) premije osiguranja koje poslodavci plaćaju za svoje radnike po osnovi životnog osiguranja, dopunskog, dodatnog i privatnoga zdravstvenog osiguranja, dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja iznad propisanog iznosa i osiguranja njihove imovine f) svi drugi primici koje poslodavac isplaćuje ili daje radniku vezano uz radni odnos i odnos poslodavca i radnika bez obzira na oblik i način isplate ili temelja za isplatu, osim ako je ovim Zakonom drukčije uređeno

2. poduzetnička plaća koja ulazi u rashod pri utvrđivanju poreza na dobit

3. primici (plaća) fizičkih osoba izaslanih na rad u Republiku Hrvatsku po nalogu inozemnog poslodavca u tuzemna društva za rad u tim društvima

4. primici (plaća) članova predstavničkih i izvršnih tijela državne vlasti i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koji im se isplaćuju za rad u tim tijelima i jedinicama i/ili

5. naknade plaće osobama koje pružaju njegu i pomoć hrvatskim ratnim vojnim invalidima iz Domovinskog rata I. skupine, prema posebnom propisu.

13. Prema članku 51. stavku 1. Zakona posebnim postupkom utvrđivanja godišnjeg poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak smatra se postupak utvrđivanja ukupnog godišnjeg dohotka i ukupnog godišnjeg poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji provodi Porezna uprava po službenoj dužnosti, osim u slučajevima iz članka 52. ovoga Zakona.

14. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost pobijanog rješenja, a primjenjujući citirane odredbe, prema ocjeni sud u postupku koji je prethodio ovom sporu pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje koje navodima tužbe i tijekom spora nije dovedeno u pitanje. Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo, a povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito, sud nije našao.

15. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, te se očitovao na relevantne žalbene prigovore, pa je time postupio u cijelosti u skladu s odredbama članka 98. stavka 5. ZUP-a kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.

16. Imajući u vidu citiranu odredbu članka 25. stavak 6. Zakona iz iste jasno proizlazi da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada po osnovi primitka od nesamostalnog rada (plaće) ostvarenog u proteklom razdoblju, a koji se isplaćuje po sudskoj presudi ili nagodbi isplaćuje prema propisima koji su važili na dan kada je isplata trebala biti obavljena.

17. Iz podataka dostavljenog spisa i činjeničnog stanja utvrđenog u postupku koji je prethodio ovom sporu proizlazi da se isplata poslodavca Croatia banke d.d. prema sudskoj presudi i Sporazumu o prestanku ugovora o radu s nagodbom odnosi na 2012. godinu, što tužitelj niti ne spori, a da je stvarna isplata poslodavca izvršena 23. siječnja 2019. godine.

18. Slijedom navedenog, pravilan je stav tuženika da isplata za 2012. godinu ne može biti predmet oporezivanja poreza na dohodak u 2019. godini neovisno o činjenici što je datum stvarne isplate bio u 2019., a pozivom na odredbu članka 25. stavak 6. Zakona.

19. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Naime, odredba članka 25. stavak 6. Zakona u konkretnom predmetu isključuje primjenu odredbe članka 51. Zakona na koju se poziva tužitelj, jer dohodak od nesamostalnog rada primljen po sudskoj odluci i nagodbi nije dohodak koji je ostvaren u 2019. godini, već je ostvaren u 2012. godini.

20. Ovakvo stajalište izraženo je i u presudi ovog suda poslovni broj: UsI- 3653/2022-8 od 22. veljače 2024. između istih stranaka u činjenično i pravno sličnoj situaciji, s tim da se u tom sporu radilo o dohotku za 2018. godinu, a potvrđeno je i presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-1589/2024- 2 od 26. veljače 2025. u kojoj se navodi, između ostaloga „bez obzira što je datum stvarne isplate bio 7. prosinca 2018. proizlazi da se isplata poslodavca odnosi na 2012., odnosno da je trebala biti obavljena u toj godini pa ista ne može biti predmetom utvrđivanja poreza na dohodak za 2018. (obrazloženje presude, točka 8.). Pri tom se ističe da je u postupku po prijedlogu tužitelja za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usć- 1589/2024-2 od 26. veljače 2025. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske obaviješću poslovni broj: GZ-DO-521/2025-7 od 28. kolovoza 2025. potvrdilo stajalište izraženo u citiranoj presudi, te ocijenilo kako ne postoje uvjeti i pretpostavke za postupanje u smislu članka 139. do 141. ZUS-a.

20.1. Navedeno stajalište u cijelosti je prihvatljivo i primjenjivo i na konkretan predmet, stoga navode tužitelja da se radi o dohotku i isplati dohotka za 2019. godinu, sud nije prihvatio osnovanim.

20.2. Za zaključke tužitelja nema uporišta u dokumentaciji dostavljenog spisa i citiranim odredbama mjerodavnih propisa na koje se u obrazloženjima odluka pozivaju upravna tijela. Pored navedenog, kontradiktorni su navodi tužitelja kada prvo opisuje kronologiju poduzetih radnji i donesenih odluka u postupku sklapanja nagodbe s ranijim poslodavcem, osnovom kojeg je i ostvarena isplata plaće za prethodna razdoblja, a uplaćena 23. siječnja 2019. dok s druge strane ističe da se radi o dohotku/plaći za razdoblje 01. siječnja do 31. siječnja 2019. godine. Vezano za navode tužitelja o nemogućnosti primjene obrasca JOPPD, sud prihvaća obrazloženja upravnih tijela u osporenim rješenjima.

20.3. Presuda ovog suda poslovni broj: UsI-445/21-6 u sporu tužitelja protiv Hrvatskog zavoda za mirovinskog osiguranje radi svojstva osiguranika, nije od utjecaja na odluku u predmetnoj upravnoj stvari.

21. Slijedom navedenog, sud cijeni kako je postupak koji je prethodio ovom sporu proveden pravilno i zakonito, u postupku je pravilno utvrđeno činjenično stanje i isto navodima tužbe i tijekom spora nije dovedeno u pitanje, a na isto je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

21.1. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.

22. Razlozi ništavosti na koje sud u skladu s odredbom članka 47. stavka 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

22.1. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci, pod točkom I.

23. Kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanjem osporenog rješenja, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a i zahtjev za naknadom troškova valjalo odbiti, kako je i riješeno u izreci, pod točkom II.

U Zagrebu 10. listopada 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Mario Mihaljević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Šavorić & Partneri d.o.o., [adresa] Zagreb, Ilica 1/a

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, [adresa] Zagreb, Koturaška 43/IV

3. U spis