Poslovni broj: Pn-401/2025-45

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Biserki Pavković kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja AA iz [adresa], OIB; 83288190211, zastupan po Filipu Glavaš, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika TA iz [adresa], OIB; 44957312853, zastupan po odvjetnicima Odvjetničkog društva Mihočević i Bajs d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. studenog 2023 godine, dana 10. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

"I/ Nalaže se tuženiku TA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju AA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti isplati pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 13.272,41 eura (prije 100.001,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. prosinca 2018.g. pa do konačne isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotnih poena do isplate, u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

II/ Nalaže se tuženiku TA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju AA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročene parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do konačne isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotnih poena do isplate, u roku 15 dana od pravomoćnosti presude. "

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. listopada 2025. godine pa do isplate u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 31. listopada 2018. godine tuženik kao saborski zastupnik i predsjednik najveće oporbene stranke SDP u dvorani Hrvatskog sabora održao konferenciju za novinstvo gdje je iznio sljedeću tvrdnju;

"To je čovjek koji je pod optužnicama, koji na sumnjiv način skuplja većinu i tvori glavni stup u ovom trenutku Plenkovićevoj vladi, dok su drugi stup optuženik A, ratni zločinac AA i HA lažljivi HA."

Dana 13. studenog 2018. godine tuženik je ponovno, ničim izazvan, u prostorijama sjedišta SDP-a u Zagrebu, održao konferenciju za novinare gdje je izjavio sljedeće;

"Gledajte tko sve podržava ovu Vladu- imate ŠA, čovjeka pod optužnicom, HA koji je pod istragom i koji je svjesno lagao da se nikada neće ukrcati na "Titanik vladu", osuđenog ratnog zločinca AA.Divno društvo, sve na istom mjestu."

Istoga dana u udarnom terminu RTL dnevnika kao gost RTL televizije u izravnom televizijskom prijenosu tuženik po treći put tužitelja naziva osuđenim ratnim zločincem.

Navedene izjave prenijeli su brojni web portali i drugi tiskani mediji, te je tuženikova izjava emitirana više puta u vijestima na nacionalnim tv i radijskim postajama.

Izneseni navodi i ovakve činjenične tvrdnje sa evidentnom namjerom obmanjivanja, ujedno vrijeđanja i neistinite kvalifikacije, ne ostavlja drugačiji zaključak kod prosječnog čovjeka, nego da je riječ o tužitelju kao osobi koja je počinila ratni zločin, a za što je u RH mjerodavna potvrda takve kvalifikacije jedino pravomoćna kaznena presuda, koja u odnosu na tužitelja ne postoji. Smisao ovakve kvalifikacije koja je iznijeta je ciljano i sračunato dezavulirati i oblatiti na način koji je i više nego očigledan, građanina RH, izabranog saborskog zastupnika, vršitelja dužnosti jedne parlamentarne političke stranke i to iz Hrvatskog sabora i u svim medijima, znajući da je to neistina. Radilo se o neistinama koje unaprijed osuđuju tužitelja za jedno od najtežih kaznenih djela. Time je povrijeđeno jedno od najviših načela pravnog poretka i to načelo nedužnosti pojedinca dok se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi njegova krivnja. Navedenim postupanjem tužitelju je povrijeđen ugled i čast od strane kolege saborskog zastupnika. Tužitelj je od tuženika zatražio ispriku putem javnih medija i društvenih mreža na koji zahtjev tuženik nije odgovorio. Predlaže da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku da plati tužitelju naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 150.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe. Podneskom od 02. siječnja 2021. godine usklađuje tužbeni zahtjev te potražuje iznos od 100.001,00 kuna.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi kako tužitelj nije dokazao niti jednu pretpostavku odgovornosti tuženika na štetu. Navodi da cilj izjava koje je tuženik dao za medije nije bio ocrniti tužitelja u javnosti. Iz predmetnih članaka proizlazi da je predmet tuženikovog obraćanja medijima i javnosti prvenstveno bilo komentiranje prelaska ranije članice SDP-a ĆA u Klub zastupnika ŠA. Vezano za navedenu temu konferencije, tuženik je komentirao i druge događaje odnosno odgovara na pitanja novinara, a u okviru čega je tužitelj spomenut marginalno. Tuženik je tužitelja spomenuo samo jednom, dok isti nema nikakvog utjecaja na to kako će mediji prenijeti njegove izjave. Tuženikova dužnost kao predsjednika najveće oporbene stranke je da preispituje rad Vlade i izražava svoj stav o koalicijskim restruktuiranjima, pa je tako svojim izjavama za medije prvenstveno analizirao i kritički preispitivao rad vladajuće koalicije. Izjava kojom je obuhvaćen tužitelj bila je usmjerena na izražavanje sumnje u stabilnost Vlade čije je članstvo opterećeno većim brojem straga i kaznenih postupaka. Politički angažman tuženika usmjeren je na ostvarivanje programskih ciljeva SDP-a te njihovih prava i dužnosti kao zastupnika u Hrvatskom saboru. Jedino se javnim ukazivanjem na pojedine postupke Vlade može osigurati detaljna analiza i nadzor javnosti nad radom Vlade. Tužitelj je političar i medijski eksponirana osoba te isti nastupa vrlo oštro prilikom komentiranja aktualnih zbivanja i postupanja drugih politički angažiranih osoba, te stoga mora biti spreman na veću razinu kritika i oštriji pristup u ocjeni svojih postupaka. Protiv tužitelja je bila donesena kaznena presuda kojom je isti osuđen za ratni zločin te je osuđen na kaznu zatvora od 10 godina. Tu je presudu u bitnom potvrdio Vrhovni sud RH, a čime je ista stekla svojstvo pravomoćnosti, te je tužitelj i odslužio 2/3 zatvorske kazne odnosno ukupno više od 5 godina zatvora. Presudu Vrhovnog suda ukinuo je Ustavni sud, te je Vrhovni sud RH ukinuo prvostupanjsku presudu. No, kroz višegodišnje razdoblje je u odnosu na tužitelja egzistirala pravomoćna sudska presuda kojom je bio osuđen za ratni zločin, a slijedom čega za tužitelja reći da je osuđeni ratni zločinac nije niti netočna niti klevetnička tvrdnja, dok se postupak protiv njega još uvijek vodi. Tuženik je diplomirani inženjer fizike pa isti nije i ne mora biti upoznat sa svim reperkusijama ukidane presude Ustavnog ili Vrhovnog suda. Eventualni zaključak prosječnog čovjeka da bi tužitelj bio osoba koja je počinila ratni zločin stvoren je temeljem ranije donesene pravomoćne osuđujuće presude te mnogobrojnih medijskih napisa objavljenih tijekom višegodišnjeg razdoblja o tužitelju kao o ratnom zločincu, a s kojim ovdje tuženik nema nikakve veze. Prema tome, čak i kada bi se uzelo da je izjava tuženika podobna uzrokovati štetu tužitelju, razvidno je da nije moguće razlikovno utvrditi štetu koju bi pretrpio tužitelj zbog postupanja tuženika i štete koju je pretrpio zbog izjava i kritika drugih osoba i medija, a iz čega slijedi da između djelovanja tuženika i navodne povrede prava osobnosti tužitelja uopće nema uzročno

– posljedične veze. Navodi da nema protupravnosti obzirom je tuženik kao saborski zastupnik prema praksi Europskog suda za ljudska prava uživa vrlo visoku razinu zaštite svog prava na slobodno izražavanje, ovo osobito iz razloga što se tuženikova kritika isključivo odnosila na tužitelja u svojstvu osobe koja podržava vladajuća koalicija. Osporava visinu tužbenog zahtjeva.

3. Sud je tijekom postupka proveo dokaze uvidom u članke objavljene na portalima (list 6-15 spisa), u Poziv za ispravak tužitelja tuženiku (list 16-18 spisa), u članke objavljene na portalima (list 30-45, 49-77, 102-124 i 127-142spisa), u DVD sa snimkama (list 143 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem stranaka.

4. Tužitelj tijekom postupka navodi da je u cijelosti neosnovan navod tuženika da je prilikom iznošenja svojih izjava tužitelja spomenuo samo marginalno te da njegove izjave nisu bile usmjerene samo na tužitelja, budući je isti, svjesno i zlonamjerno na štetu tužitelja iznio neistine kvalifikacije čime je povrijedio njegovo dostojanstvo, čast i ugled i povrijedio njegova prava osobnosti. Radi se duboko ciljanom, smišljenom i zlonamjernom oštećenju tužitelja. Nesporno je da su i tužitelj i tuženik dugogodišnji političari koji moraju biti spremni na veću razinu kritike i oštriji pristup no to nikako ne daje za pravo nikome, da bilo koga označava kao osuđenog ratnog zločinca budući su jedino sudovi ovlašteni donositi presude. Naročito treba imati u vidu da tužitelj nikada u svom javnom dugogodišnjem djelovanju prema tuženom nije nastupio na način koji bi se mogao okarakterizirati niti kao kritika ili oštriji pristup , a da ne govorimo o uvredi, kleveti, povredi prava na njegovu osobnost ili drugi zakonom nedozvoljeni način. Pravo osobnosti tužitelja povrijeđeno je tim više budući tuženik koristi ukinutu protuustavnu i nezakonitu presudu za označavanje tužitelja kao ratnog zločinca, iako mu je poznato da je bio osuđen u postupku u kojem su mu povrijeđena njegova temeljna ljudska prava, a što su utvrdili Ustavni i Vrhovni sud Republike Hrvatske. To što tuženik nije pravnik ga ni na koji način ne abolira odgovornosti za štetu tužitelja.

5. Tuženik tijekom postupka navodi da se radi o temi koja je od interesa za javnost, a osobito ako se uzme da tužitelj doista jest godinama obnašao visoke državne dužnosti. Činjenica da se protiv osobe koja je zastupnik u Hrvatskom saboru vodi kazneni postupak radi kaznenog djela ratnog zločina, opravdano interesira javnost pa je tužitelj dužan trpjeti da se o njemu vodi javni diskurs i u tom pogledu. Stoga se u konkretnom slučaju ne radi ni o kakvom namjernom 'obmanjivanju' niti o 'ciljanom, smišljenom i zlonamjernom oštećenju tužitelja', već o komentiranju još uvijek vrlo aktualnog sudskog postupka, a koje komentiranje je razmjerno interesu javnosti te je usmjereno na politički aktivnu osobu koja je dužna trpjeti veću razinu kritike.

6. U ovom predmetu sud je dana 03. siječnja 2024. godine donio presudu kojom je odbio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, te naložio tužitelju tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka. Povodom žalbe tužitelja, Županijski sudu Rijeci je rješenjem poslovni broj Gž-537/24 od dana 12. veljače 2025. godine ukinuo gore navedenu presudu.

7. Među strankama nije sporno da je tuženik dana 31. listopada 2018. godine tuženik kao saborski zastupnik i predsjednik najveće oporbene stranke SDP u dvorani Hrvatskog sabora održao konferenciju za novinstvo gdje je iznio sljedeću tvrdnju; "To je čovjek koji je pod optužnicama, koji na sumnjiv način skuplja većinu i tvori glavni stup u ovom trenutku Plenkovićevoj vladi, dok su drugi stup optuženik A, ratni zločinac AA i HA lažljivi HA." Također nije sporno niti da je tuženik dana 13. studenog 2018. godine u prostorijama sjedišta SDP-a u Zagrebu, održao konferenciju za novinare gdje je izjavio sljedeće; "Gledajte tko sve podržava ovu Vladu- imate ŠA, čovjeka pod optužnicom, HA koji je pod istragom i koji je svjesno lagao da se nikada neće ukrcati na "Titanik vladu", osuđenog ratnog zločinca AA.Divno društvo, sve na istom mjestu." Također nije sporno da je tuženik istoga dana u RTL dnevnika kao gost RTL televizije u izravnom televizijskom prijenosu tužitelja nazvao osuđenim ratnim zločincem, a što proizlazi i iz dokumentacije koja se nalazi u spisu.

8. Među strankama je sporno da li je zbog istoga nastala tužitelju šteta, da li postoji uzročno-posljedična veza, te da li postoji protupravnost u postupanju tuženika, a samim time da li je tuženik štetnik koji je počinio štetnu radnju.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je Odlukom Ustavnog suda od 12. siječnja 2015. ukinuta pravomoćna presuda VSRH kojom je bio pravomoćno osuđen na 8 godina zatvora zbog kaznenog dijela zbog ratnog zločina. VSRH je 7.6.2016. ukinuo prvostupanjsku presudu ŽS u Zagrebu od 7.5.2009. i vratio suđenje na početak. Dakle 2018. godine, kao niti danas, ne postoji pravomoćna osuđujuća presuda protiv njega zbog kaznenog dijela ratnog zločina. I tada je kao i danas samo u svojstvu optuženika. Nakon što je tuženik prvi put izgovorio da je tužitelj ratni zločinac, tužitelj ga je na to upozorio, no on je nastavio sa istim izjavama. U to vrijeme on nije bio jedini koje je takve netočne tvrdnje iznosio u javnost to su također iznosili i ZA, MA te još neki pojedinci a koje je sve tužio i dobio pravomoćne presude. Nakon tih izjava od vladajuće stranke je dobivao signale da se prestane baviti politikom, te da nije podoban kao koalicijski partner a nakon čega se prestao i baviti politikom. Također nakon izjava koje je tuženik javno iznio danima su ga ljudi zbog toga zvali, kako njega tako i njegovu obitelj, zaustavljali su ga na ulici i bio je izložen neugodnostima, na ulici su mu dovikivali da je ratni zločinac, te je morao i poznatim i nepoznatim ljudima objašnjavati što se dogodilo te je prolazio u to vrijeme kroz određenu patnju. Također od tada redovito koristi lijek helex svakodnevno. Tuženik je tada bio čelnik najveće oporbene stranke te su njegove riječi imale puno veću težinu i značenje od riječi koje su izrekli ostali te stoga smatra da su upravo njegove tvrdnje, a ne tvrdnje ostalih koji su to navodili utjecale na cijelu situaciju koju je gore opisao. ŽS u Zagrebu donio je presudu 7.5.2009. a koja je potvrđena od strane VSRH 2.6.2010. U zatvoru je proveo ukupno 5 godina i 2,5 mjeseca te je bio u zatvorima u RH i BiH. Istraga protiv njega je pokrenuta u lipnju 2006. a optužnica 2007. g. I prije pokretanja tog postupka, odnosno sve od 2005. g. bio je medijski bombardiran da je ratni zločinac a u biti se radilo o medijskom progonu koji su organizirali T, H i Š. U razdoblju od 2006. do 2015. nije bilo niti jednog ročišta na kojem nije bilo prisutno barem 20 medijskih kuća, znači intenzivno se izvještavalo o svemu. Tada ga u medijima nisu nazivali ratnim zločincem nego optuženikom za ratni zločin. I prije, a i tijekom suđenja podnosio je tužbe protiv medijskih kuća te protiv pojedinih novinara zbog klevete. Od početka odnosno 2005. pa do danas nebrojeno puno medijskih kuća i osoba ga je nazivalo ratnim zločincem, a najviše nakon pravomoćnosti presude. U medijima se o njemu piše kao monstrumu još od 90-tih godina, prvo u srpskom medijskom prostoru a nakon 2000. godine i u hrvatskom prostoru. I prije 2000. godine i u hrvatskim medijima su ga spominjali i to VA i još neki pojedinci. Ć je u to vrijeme povremeno o njemu pisao u Jutarnjem listu a VA najviše u Feral Tribune. Od 90e je bio u Saboru i delegat u Saveznoj skupštini SFRJ, 2 mandata bio je Osječko baranjski župan te je 7 mandata kao zastupnik u Saboru u zastupničkom domu i 2 u županijskom domu. Sudjelovao je na desetak lokalnih izbora i oko sedam osam nacionalnih i uvijek pobjeđivao. Iz politike je izašao jer je bio česta meta medijskih napada i na savjet čelnih ljudi HDZ-a da se više ne bavi politikom jer ne može više biti koalicijski partner iz razloga što ga nazivaju ratnim zločincem. I prije 2018. godine je imao sličnih neugodnosti kao ove koje je gore opisao i to kada bi se slični natpisi počeli pojavljivati u medijima. Ne želi odgovoriti na pitanje na koji način je komunicirao o svojim političkim oponentima u svojim javnim istupima o jer to nema veze s ovim predmetom. Lijek helex je počeo konzumirati još u zatvoru te ga nastavio konzumirati u pojačanim dozama nakon izlaska iz zatvora, a iz zatvora je izašao početkom 2015. godine. Pojačane doze helexa počeo je koristiti 2017. 2018.godine u jeku tih medijskih napada, a apsolutno mu je doza bila potrebna nakon izjava tuženika. Mediji su bili obavještavali i o činjenicama ukidanja pravomoćnih presuda.

10. Iz iskaza tuženika proizlazi da je točno da je 2018.godine u tri navrata iznio tvrdnje koje tužitelj spominje u tužbi. Od kada se počeo aktivnije baviti politikom 2000. godine cijelo vrijeme se vukla sumnja da je tužitelj počinio ratni zločin. Tako je 2018. g. znao da je tužitelj bio osuđen i da je služio kaznu zatvora zbog kaznenog djela ratnog zločina. Nije mu bila poznata činjenica da je pravomoćna presuda naknadno ukinuta te je vjerojatno tada smatrao da je tužitelj već odslužio kaznu zatvora. U vrijeme njegovih izjava događalo se preslagivanje vladajuće koalicije te su se spominjali razni "žetončići" koji su držali koaliciju. Htio je upozoriti javnost na nelogičnosti i apsurde koalicijskih partnera te je u toj konotaciji spomenuo tužitelja dok se primarno nije sa njime bavio. Naime tada je u vladajućoj koaliciji bio i OA kao predstavnik srpske manjine i AA kao osuđen za ratne zločine, a što je smatrao nelogičnim i sa čime je htio upozoriti javnost. Osim njih bilo je još nelogičnosti u koaliciji a koje je također spominjao i htio objasniti javnosti. Tada je u medijima također bilo aktualno i pitanje zastupnika BA koji je bio optužen za aferu dnevnice te je smisao njegovih izjava bila upozoriti javnost na pritiske prema zastupnicima ne bi li osigurali vladajuću većinu iskorištavajući činjenicu da se protiv nekih od njih vode kazneni postupci ili su se vodili. Točno je da se u politici često služe slikovitijim i bezobraznijim rječnikom te sam također i tuženik često meta takvog rječnika. No to je u političkom žargonu tako, te koliko zna nitko od saborskih zastupnika nikada nije odgovarao za svoju izgovorenu riječ. U to vrijeme i tužitelj i on bili su aktivni političari. Ne može se sjetiti da li mu se nakon njegove prve izjave u Saboru obratio tužitelj i nešto mu rekao, odnosno ukoliko mu je nešto i rekao vezano za izjavu to je bilo u prolazu odnosno zna da nisu sjeli i razgovarali. U to vrijeme nije postojao nikakav osoban sukob između njega i tužitelja. No u to vrijeme tuženik je kao čelnik oporbene stranke morao svakodnevno prozivati vladajuću koaliciju tako da je sa saborske klupe više puta spomenuo i OA, ĆA, BA te ostale članove vladajuće koalicije pogotovo one koji nisu došli iz HDZ-a i to sve u negativnoj konotaciji. Kada je davao izjave nije znao da je pravomoćna presuda protiv tužitelja bila ukinuta, dok danas to zna. Ne sjeća se da li je prilikom podnošenja kandidature za izbor saborskog zastupnika trebao podnijeti izvadak iz kaznene evidencije. Ne sjeća se kada je donesena presuda protiv tužitelja o tome je čuo iz medija. Da tužitelj nije više pravomoćno osuđen krivim misli da je saznao nakon što mu je dostavljena tužba.

11. Čl. 19 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje ZOO) određuje da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. St. 2 određuje da se prava osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, časti, dostojanstvo, ime privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr.

12. U slučaju povrede ovih prava iz članka 19. ZOO, sud ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, svakoj fizičkoj osobi dosudit će pravičnu novčanu naknadu. Prije odlučivanja o visini pravične novčane naknade sud vodi računa o jačini i trajanju duševnih boli koje je fizička osoba pretrpjela zbog povreda spomenutih prava osobnosti (članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO).

13. U ovom slučaju dolazi do sukobljavanja dva prava i to pravo na slobodu izražavanja koja je izražena u čl. 10 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10) i prava iz čl. 8 Konvencije koji propisuje da svako ima pravo na štovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i prepiske. Europska konvencija o ljudskim pravima izričito ne uključuje ugled kao zaštićeno pravo. Međutim, prema praksi ESLJP-a, pravo na zaštitu ugleda je pravo koje je zaštićeno člankom 8. Konvencije kao dio prava na poštivanje privatnog života.

14. Sud je poklonio vjeru tužitelju, dok isto smatra i notornom činjenicom, a to je da tužitelj u vrijeme kada je tuženik iznio sporne tvrdnje, nije bio pravomoćno kazneno optužen za ratne zločine.

15. Članak 28 Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/91. 135/97. 8/98. 113/00.124/00. 28/01. 41/01. 55/01. 74/10. 85/10 i 5/14) štiti presumpciju nevinosti prema kojoj je svatko nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja, a što proizlazi i iz čl. 6 st. 2 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

16. U ovom predmetu se radi o pravu javnosti da bude informirana i o pravu političara na komentiranje svojih oponenata, a koja prava su suprotstavljena pravu tužitelja na pretpostavku nevinosti. Međutim, ovaj sud smatra, a u prilog čemu postoji i slična praksa Europskog suda za ljuska prava, da se stupanj preciznosti za utvrđivanje osnovanosti kaznene prijave od strane nadležnog suda ne mora uspoređivati sa stupnjem preciznosti kojeg se politički oponent treba pridržavati prilikom izrađivanja mišljenja o pitanjima od javnog interesa. Također, komunikacija među političarima je, često takva da se sve izjave političara, posebno kada se odnose na oponentne, ne uzimaju kao dokazane činjenice, već se i uzimaju u kontekstu u kojem su iznesene, a to je i pokušaj degradiranja protivnika, a da bi se dobili određeni politički poeni (sud ovdje ne govori o etičnosti ove vrste komunikacije). Ovdje također valja imati na umu da je sporne izjave tuženik dao na konferencijama za novinare u dvorani Hrvatskog sabora i u prostorijama sjedišta SDP-a, naknadno i kao gost RTL televizije, a iz čega jasno proizlazi da su njegove izjave bile u političkom kontekstu, stoga ih treba promatrati kao političke komentare, a ne kao činjenične tvrdnje. U takvim situacijama, a obzirom se radi o političkim govorima, sud smatra da se radi se o situaciji kada tužitelj ima veću slobodu izvještavati o događajima na temelju dostupnih informacija koje se ne moraju točno provjeravati.

17. Tu također treba spomenuti i odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Z protiv Bivše Jugoslavenske Republike Makedonije (predmet broj 64659/11 i 24133/13), u kojem je sud istaknuo da je status osobe koja daje spornu izjavu također relevantan u slučajevima političara. Stoga ovaj sud daje važnost činjenici da je izjave dao predsjednik oporbene stranke i član Sabora na konferenciji za novinare. S tim u vezi, Sud smatra da se visoka razina zaštite političkog govora posebno odnosi na izabrane predstavnike s obzirom na činjenicu da oni predstavljaju biračko tijelo, skreću pozornost na njihove preokupacije i brane njihove interese. Sukladno tome, miješanje u njihovu sloboda izražavanja trebalo bi biti ograničeno. Europski sud za ljudska prava navodi da čak i u slučajevima kada izjava ima neprijateljski ton ili potencijalno ozbiljne posljedice, pravo na visok stupanj zaštite i dalje ostaje, ukoliko je u pitanju javni interes, a što ovaj sud smatra da je bio u datom političkom okruženju.

18. Također, granice prihvatljive kritike šire su kad je riječ o političaru nego kad je riječ o privatnoj osobi. Za razliku od privatne osobe, političar se neizbježno i svjesno otvara pomnom ispitivanju svake svoje riječi i djela i kako od javnosti tako i od političkih oponenata, i, sukladno tomu, mora iskazivati veći stupanj tolerancije (Europski sud za ljudska prava u predmetu Eon protiv Francuske, br. 26118/10.). Tu treba također uzeti u obzir da izjave tuženika nisu bile usmjerene na podnositeljev privatni život, već na njegovo javno djelovanje.

19. Isto tako, po mišljenju suda, jasno proizlazi kako šteta koju tužitelj trpi zbog medijskih i javnih izjava o njemu kao o ratnom zločincu, nije isključivo vezana uz izjave tuženika te kako tužitelj takve izjave o sebi čuje i doživljava sve od 2005. godine, znači puno prije 2018. godine, dok lijek helex (notorna je činjenica da se isti pije za liječenje simptoma tjeskobe) pije u pojačanim dozama od 2017. godine, dakle prije nego što je tuženik iznio sporne tvrdnje o njemu. Tužitelj sam navodi da u trenutku kada protiv njega nije bila donesena pravomoćna presuda kojom se proglašava krivim za počinjenje tih djela, o njemu su pisali razni mediji, odnosno tako su ga nazivale i druge osobe, pa tako i ZA, MA te još neki pojedinci. Također je iskazao da ga je od početka odnosno 2005. pa do danas nebrojeno puno medijskih kuća i osoba nazivalo ratnim zločincem, a najviše nakon pravomoćnosti presude. I prije 2018. g je imao sličnih neugodnosti kao ove koje je gore opisao i to kada bi se slični natpisi počeli pojavljivati u medijima. Slijedom navedenog, sud smatra kako tužitelj također nije dokazao da je šteta koju tužitelju trpi nastala kao posljedica izjava tuženika, a kakav je dojam sud stekao i prilikom ispitivanja tužitelja. Naime, iz iskaza tužitelja proizlazi da je tužitelju i prije spornih izjava tuženika bila povrijeđeno pravo na čast i ugled. Upravo iz ovog razloga, sud nije našao niti da bi postojala uzročno posljedična veza između izjava tuženika i eventualne štete koju trpi tužitelj.

20. Za nastanak obvezno pravnog odnosa izvanugovorne odgovornosti za štetu potrebno je kumulativno ispunjenje sljedećih pretpostavki; treba postojati oštećenik, štetnik, šteta, štetna radnja, uzročna veza i protupravnost štetnika.

21. Obzirom na gornje obrazloženje, sud smatra kako u ovom postupku ne postoji štetna radnja, uzročna veza i protupravnost tuženika, te je iz tog razloga odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

22. U odnosu na činjenicu koju tuženik navodi tijekom postupka da je tužitelj nepravomoćno osuđen za kazneno djelo ratnog zločina dana 27.10.2023. godine, valjda reći kako isto, sve i da sud tu činjenicu uzme u obzir, a imajući u vidu odredbe čl. 299 ZPP-a, ne bi utjecalo na odluku suda u ovom predmetu. Iz istog razloga sud nije prekinuo ovaj postupak do okončanja kaznenog postupka, a kako je predlagao tuženik.

23. Sukladno čl. 154 st. 1 ZPP-a sud je tuženiku dosudio trošak, a prema važećoj prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika i to: za odgovora na tužbu prema Tbr 8/1 250 bodova, za sastav podneska od 15.01.2021. prema Tbr 8/3 50 bodova, za pristup na ročište dana 25.01.2021. g. prema Tbr 9/1 250 bodova, za pristup na ročište dana 03.12.2021. g. prema Tbr 9/1 250 bodova, za pristup na ročište dana 17.02.2023. g. prema Tbr 9/1 250 bodova, za pristup na ročište dana 05.06.2023. g. prema Tbr 9/5 50 bodova, za sastav podneska od 06.11.2023. prema Tbr 8/3 50 bodova, te za pristup na ročište dana 20.11.2023. g. prema Tbr 9/1 250 bodova, za pristup na ročište za objavu prema Tbr 9/3 100 bodova, za sastav odgovora na žalbu prema Tbr 10/6 250 bodova, te za pristup na ročište dana 15.09.2025. prema Tbr 9/1 250 bodova, dakle ukupno 2000 bodova, odnosno 4.000,00 eura što uvećano za iznos PDV-a čini ukupan iznos od 5.000,00 eura. Trošak pristupa na ročište za dan 02.05.2022. godine tuženiku je već dosuđen pravomoćnim rješenjem od tog dana. Temeljem čl. 151 st. 3 ZPP-a dosuđene su kamate na traženi trošak od dana donošenja presude.

24. Temeljem čl. 154. st. 1 ZPP-a sud je odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.

25. Također, valja navesti da zbog preciziranja tužbenom zahtjeva tužitelja podneskom od 02.01.2021. godine kojim je tužitelj snizio tužbeni zahtjev, tuženiku nije nastao nikakav posebna trošak, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi za rad odvjetnika.

26. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 10. listopada 2025. godine

Sudac

Biserka Pavković Fućak

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe Županijskom sudu u Zagrebu. Žalba se predaje ovome sudu u roku od 15 dana od objave presude.

Dna:

tužitelj po punomoćniku

tuženik po punomoćniku