- 1 -              Rev 1305/2018-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1305/2018-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja M. U., iz D., OIB ... i II. tužitelja T. U., iz D., OIB ..., svi zastupani po punomoćnici P. B., odvjetnici u S., protiv tuženika Z. B. iz Ž., OIB ..., zastupanog po punomoćnicima D. L. i B. F., odvjetnicima u M., radi brisanja uknjižbe, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-550/2016-2 od 11. siječnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj broj P-7061/2015 od 11. studenoga 2015., na sjednici održanoj 20. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženika.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je tužiteljima uknjižbom prava vlasništva tuženika Z. B. pok. M. iz Ž., koja je provedena rješenjem Općinskog suda u Makarskoj broj Z-247/13 i Z-559/13 u ZU. 562, na čest.zem. 4952 KO Ž., povrijeđeno pravo vlasništva na toj nekretnini.

 

2. Nalaže se upis brisanja uknjižbe prava vlasništva tuženika Z. B. pok. M. iz Ž., , koje je uknjiženo temeljem rješenja Općinskog suda u Makarskoj broj Z-247/13 i Z-559/13 u ZU. 562, na čest.zem. 4952 KO Ž., te se nalaže uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe uknjižbe na ime tuženika."

 

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljima ad.1/, 2/ i 3/ trošak parničnog postupka u iznosu od 21.650,00 Kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude, pa sve do konačne isplate prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.“.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu, podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tuženika nije osnovana.

 

6. Prije svega, obzirom da vrijednost predmeta spora prelazi 200.000,00 kn, dopuštena je revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

 

7. U skladu s tim, a postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet spora je brisovna tužba u odnosu na upis prava vlasništva na nekretnini označenoj kao k.č.br. 4952 upisanoj u zk.ul. 562 k.o. Ž., koji je izvršen na temelju rješenja Općinskog suda u Makarskoj broj Z-247/13 i Z-559/13 u korist tuženika, koje brisanje uključuje i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo u zemljišnoj knjizi prije navedenog osporavanog upisa.

 

9. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je na predmetnoj nekretnini označenoj kao k.o. 4952 k.o. Ž. bio upisan A. U. pok. N., rođen ..., a umro ..., a da je upis čije se brisanje traži izvršen na temelju presude prvostupanjskog suda broj P-840/10 od 14. prosinca 2012., u postupku kojeg je 11. listopada 2010. pokrenuo tuženik protiv A. U. pok. N. označivši da je tuženik odsutan, nepoznatog boravišta i prebivališta. Utvrđeno je također da je A. U. pok. N. imao sedam sinova, a to su: A. U. pok. A., I. U. pok. A., S. U. pok. A., M. U. pok. A., J. U. pok. A., N. U. pok. A. i V. U. pok. A.. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da su tužitelji nasljednici I. U. pok. A. koji je umro ... Njega je naslijedio njegov sin S. U. pok. I., koji je umro ..., a njegovim su nasljednicima proglašeni D. U. ud. S., supruga i I. U. pok. S., sin ostavitelja, prema rješenju o nasljeđivanju prvostupanjskog suda broj O-97/83 od 26. rujna 1983. D. U. je naslijedio I. U. pok. S. rješenjem o nasljeđivanju prvostupanjskog suda broj O-199/87 od 22. prosinca 1987. I. U. pok. S. koji je umro ... naslijedili su tužitelji M. U. i T. U., kao sinovi te supruga D. U. prema rješenju o nasljeđivanju broj O-221/96 od 8. svibnja 1997. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev jer su ocijenili nevaljanom uknjižbu tuženika zbog toga što je ista utemeljena na presudi donesenoj u postupku koji se vodio protiv umrle osobe, a pozivom na odredbu članka 129. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 - dalje: ZZK) kojom je propisano je nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite toga svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

 

10. Tuženik u reviziji ponavlja već istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, ističe da uknjižba tuženika nije pravno nevaljana, već se temelji na pravomoćnoj presudi, da je tuženik savjesni stjecatelj predmetne nekretnine, da je knjižno pravo upisane osobe prestalo te da tužitelji nisu nikada na predmetnoj nekretnini imali stvarna prava koja bi im mogla biti povrijeđena.

 

11.1. Suprotno tvrdnjama revidenta, nižestupanjski sudovi su dali logične, dostatne i uvjerljive razloge ističući da tužitelji kao jedni od nasljednika iza pok. A. U. primaju cjelokupni pravni položaj ostavitelja, njegova prava i obveze, te su u tom smislu nasljednici i prije nego ishode upis svog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi ovlašteni brisovnom tužbom zahtijevati brisanje nevaljane odnosno neistinite uknjižbe i uspostavljanje prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-1729/2008 od 9. svibnja 2012.). Okolnost, pak, što tužitelji nisu jedini nasljednici knjižnog vlasnika, ne utječe na potpunost njihove legitimacije, zato što nasljednici knjižnog vlasnika nisu nužni suparničari u postupku po brisovnoj tužbi, što znači da tužbu ne moraju podnijeti svi nasljednici knjižnog vlasnika, već mogu je podnijeti samo neki od njih. Takvo pravno shvaćanje već je izraženo u odlukama ovog suda, primjerice rješenju broj Rev 103/2021-2 od 16. veljače 2021.

 

11.2. Nižestupanjski sudovi su također ocijenili da je nevaljana uknjižba upisa prava vlasništva provedena na temelju presude donesene u postupku vođenom protiv umrle osobe, a ne protiv njegovih nasljednika. Naime, prednik tužitelja je umro davno prije podnošenja tužbe pa nije mogao biti stranka u postupku prema odredbi čl. 77. st. 1. ZPP, te se subjektivne granice pravomoćnosti te presude (pa niti činjenična utvrđenja suda u tom postupku) ne odnose se na tužitelje, jer niti oni, a niti njihov prednik nisu bili stranke u parničnom postupku u kome je ta presuda bila donesena. Navedene okolnosti upravo čini uknjižbu tuženika u zemljišnoj knjizi nevaljanom i neistinitom zbog čega stvarno nisu bile ispunjene sve pretpostavke koje se po pravilima koja uređuju knjižna prava moraju ispuniti da bi uknjižbom došlo do stjecanja, promjene ili prestanka knjižnog prava. Zaključno, nižestupanjski sudovi ističu da o pitanju je li pravo vlasništva nasljednika prestalo nije moguće raspravljati u parnici po brisovnoj tužbi kada nju nisu podnijeli svi nasljednici, ali je moguće u zasebnoj tužbi koja će na pasivnoj strani obuhvatiti sve nasljednike. Navedena pravna shvaćanja nižestupanjskih sudova su pravilna, te ista nisu dovedena u pitanje revizijskim navodima tuženika.

 

12. Za istaknuti je i da tuženik pretežnim dijelom revizijskih navoda osporava pravilnost ocjene izvedenih dokaza, čime sadržajno ukazuje na postojanje bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, a ujedno time osporava i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, budući da tuženik kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda o pravno odlučnim činjenicama, ovdje je zapravo riječ o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Dakle, revizijski navodi tuženika kojima pokušavajući prigovoriti pravilnosti pobijane presude vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka. Naime, prema odredbi čl. 386. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga, takvi revizijski navodi tuženika nisu uzeti u razmatranje.

 

13. S obzirom na izneseno predmetnu reviziju tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 20. rujna 2023.