Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

P-2953/2021-28

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkoga društva Kasalo & Raić d.o.o., Split protiv tuženika pod 1 REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, i pod 2 SPLIT PARKING d.o.o., Split, R. Boškovića 28, OIB: 90551978160, zastupana po punomoćnici FN, dipl. iur., radi predaje u posjed i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dne 16. travnja 2025. god. u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i zz tuženika pod 1, dne 10. listopada 2025. god.

p r e s u d i o j e

Nalaže se tuženiku pod 1 Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, 10000 Zagreb, da u roku 15 dana plati tužitelju LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], novčani iznos 6.503,42 EUR sa zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče redom kako slijedi:

• na iznos 132,72 EUR od 10.06.2017.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.07.2017.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.08.2017.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.09.2017.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.10.2017.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.11.2017.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.12.2017.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.01.2018.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.02.2018.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.03.2018.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.04.2018.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.05.2018.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.06.2018.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.07.2018.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.08.2018.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.09.2018.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.10.2018.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.11.2018.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.12.2018.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.01.2019g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.02.2019.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.03.2019.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.04.2019.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.05.2019.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.06.2019.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.07.2019.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.08.2019.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.09.2019.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.10.2019.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.11.2019.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.12.2019.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.01.2020.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.02.2020.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.03.2020.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.04.2020.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.05.2020.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.06.2020.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.07.2020.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.08.2020.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.09.2020.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.10.2020.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.11.2020.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.12.2020.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.01.2021.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.02.2021.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.03.2021.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.04.2021.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.05.2021.g. pa do isplate,

• na iznos 132,72 EUR od 10.06.2021.g. pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do dana 31.12.2022. godine, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do dana 31.12.2023. godine za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od dana 01.01.2024. godine se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.

r i j e š i o j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u cijelosti u odnosu na tuženika pod 2, te u dijelu koji se odnosi na predaju tužitelju osobnoga vozila marke WW Passat cc, godina proizvodnje 2009., broj šasije [broj šasije], reg. broja [registarska oznaka] u odnosu na tuženika pod 1.

II. Odbacuje se tužba u dijelu koji se odnosi na naknadu štete zbog smanjene vrijednosti vozila, a u kojemu dijelu tužbeni zahtjev glasi:

"Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, 10000 Zagreb, da u roku 15 dana plati tužitelju LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], novčani iznos 1.720,88 EUR sa zateznom kamatom koje na taj iznos teku od 1. lipnja 2017. do 31. prosinca 2022., po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, sve do isplate."

III. Nalaže se tuženiku pod 1 Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, 10000 Zagreb, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.765,83 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 10. listopada 2025. god. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužitelj vlasnik vozila marke VW Passat cc, godina proizvodnje 2009, broj šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka]. Tuženik ad 1/ je prema potvrdi o privremenom oduzimanju vozila od 1. lipnja 2017. Klasa: 340-06/17- 02/1272, URBROJ:530-07-1-1-2-17-2 oduzeo vozilo marke VW Passat cc, godina proizvodnje 2009, broj šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tužitelja te je predmetno vozilo pohranjeno u ograđenom i čuvanom parkiralištu tuženika ad 2/ trgovačkog društva Split parking d.o.o. na adresi [adresa] Split. Rješenjem Prekršajnog suda u Splitu broj 2 Pp G-1105/2017 od 25. rujna 2017. odlučio da je tuženik pod 1/ protupravno oduzeo vozilo koje je vlasništvo tužitelja te da se predmetno vozilo ima vratiti tužitelju kao i da prema točki 3/ tog rješenja vraćanje vozila mora izvršiti upravo tuženik. Tuženik pod 1/ je Rješenje broj 2 Pp G-1105/2017 od 25. rujna 2017. primio dana 28.09.2017. te je na isto izjavio žalbu koju žalbu je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske odbio rješenjem broj IR-479/2017 od dana 18.09.2019. godine. Međutim, tuženik ad 1/ nije postupio po pravomoćnom rješenju odnosno točki II. pravomoćnog rješenja broj Pp G- 1105/2017. pa se tužitelj pisanim putem dana 10.6.2020. obratio tuženiku ad 1/ sa zahtjevom da mu u roku 8 dana od primitka zahtjeva preda oduzeto vozilo, ali iako je tuženik ad 1/ primio dopis dana 12.6.2020. po istom do danas nije postupio. Osim toga tužitelj se dana 2.7.2020. obratio i nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za predaju vozila i naknadu štete no nadležno državno odvjetništvo je dana 22.9.2020. odgovorilo kako tužitelj može preuzeti vozilo, iako je nadležnom ODO-u poznato da postoji obveza plaćanja troškova deponiranja koja obveza nije prouzročena ni krivnjom ni voljom tužitelja već upravo zbog nezakonitog postupanja tuženika ad 1/. U međuvremenu je tužitelj zatražio od trgovačkog društva Split parking d.o.o. da obavijesti tuženika ad 1/ o obvezi plaćanja ležarine što je navedeno društvo i učinilo 16. rujna 2020. ali su se tuženik ad 1/ i Općinsko državno odvjetništvo oglušili na obavijest.

1. 1. U tužbi se nadalje navodi da je tužitelj kod naslovnog suda podnio prijedlog za određivanje privremene mjere te zatražio da sud donese rješenje kojim će naložiti tuženiku ad 1/ da tužitelju vrati vozilo te je naslovni sud u postupku Ovr-768/2021 dana 15.7.2021. godine donio rješenje i naložio tuženiku ad 1/ da bez odgode tužitelju vrati vozilo, a tužitelj je obvezan predmetnu mjeru opravdati ovom tužbom. Tuženik ad 1/ nije postupio po navedenom rješenju suda već je dana 28.7.2021. uložio žalbu na rješenje broj Ovr- 768/2021. gdje je naveo da tužitelj pokretanjem postupka “nastoji izbjeći plaćanje troškova deponiranja” što je u svakom slučaju promašen prigovor. No, upravo je tuženik ad 1/ na temelju sklopljenog pravnog posla s trgovačkim društvom Split parking d.o.o. nakon nezakonitog oduzimanja tužiteljevog vozila odložio predmetno vozilo na deponij navedenog društva čime je tuženik ad 1/ odgovoran za plaćanje troškova deponiranja. Tužitelj nije u nikakvom poslovnom odnosu s tuženikom ad 2/, radi čega tužitelj nije u obvezi isplatiti tuženiku ad 2/ nikakvu naknadu za deponiranje predmetnog vozila, a kao što je već rečeno, deponiranje predmetnog vozila nezakonito je naložio upravo tuženik pod 1/ , pa je u svakom slučaju upravo tuženik pod 1 u obvezi isplatiti tužitelju pod 2/ naknadu za deponiranje predmetnog vozila. Dakle, upravo tuženik pod 1 uporno izbjegava platiti visoke troškove deponiranja koje je prouzročio svojim nezakonitim i nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave te ujedno ne želi postupiti po pravomoćnom rješenju Prekršajnog suda u Splitu i predati tužitelju predmetno vozilo, dok tuženik pod 2/ odbija predati predmetno vozilo tužitelju dok mu se ne plate troškovi deponiranja vozila iako je jasno da ove troškove tuženiku pod 2/ nije dužan platiti tužitelj i da te troškove tuženik pod 2/ ne može po niti jednom osnovu ostvarivati od tužitelja.

1.2. Tužitelj dalje navodi kako je tuženik ad 1/ svojim svojim nezakonitim i nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave tužitelju nanio imovinsku štetu te je radi utvrđenja razmjera štete tužitelj kod naslovnog suda proveo postupak osiguranja dokaza pod brojem R1 -336/2021. Odredbom članka 4. Zakona o sustavu državne uprave propisano je: “Tijela državne uprave su ministarstva i državne upravne organizacije.” dok je odredbom članka 14. istog zakona propisano: “Štetu koja fizičkoj ili pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska.” odnosno tuženik ad 1/. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Stanka Smodlake dipl. ing. koje je sačinjeno u predmetnom postupku proizlazi da je vozilo tužitelja od oduzimanja 1.6.2017. do provođenja osiguranja dokaza 15.1.2021. izgubilo na vrijednosti i to u iznosu od 12.966,00 kn koji iznos je tužitelj mogao steći prodajom na dan 1.6.2017. da mu tuženik nije oduzeo vozilo, pa je tužitelj ovlašten od tuženika ad 1/ potraživati isplatu navedenog iznosa uvećano za zakonske zatezne kamate od dana oduzimanja pa do isplate.

1.3. Tužitelj je prije oduzimanja predmetnog vozila isto iznajmljivao po cijeni od 1.000,00 kn mjesečno što je razvidno iz Ugovora o najmu osobnog automobila od 15.3.2017.,a da tuženik nije tužitelju protupravno oduzeo vozilo, tužitelj bi u razdoblju od 1.6.2017. do podnošenja tužbe, što iznosi punih 49 mjeseci, stekao imovinsku korist od najma u iznosu od 49.000,00 kn pa tužitelj potražuje i isplatu ovog iznosa s naslova izmakle koristi.Odredbom članka 1046. Zakona o obveznim odnosima je propisano: “Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).”Odredbom članka 4. Zakona o sustavu državne uprave propisano je: “Tijela državne uprave su ministarstva i državne upravne organizacije.” dok je odredbom članka 14. istog zakona propisano: “Štetu koja fizičkoj ili pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska.”

1.4. Tužitelj predlaže donijeti presudu kojom bi se naložilo tuženima pod 1 i 2 predati mu predmetno osobno vozilo, zatim naložiti tuženiku pod 1 isplatiti mu novčani iznos od 12.966,00 kn na ime izgubljene vrijednosti vozila s zakonskom zateznom kamatom koja teče od 0106.2017. god do isplate te naložiti istome tuženiku isplatu iznosa od 49.000,00 kn na ime izmakle koristi za razdoblje od 01.06.2017. god. do 30.06.2021. god.

2. U podnesku od 07. ožujka 2022. god. tužitelj ističe da je u postupku broj Ovr- 768/2021 ishodio rješenje o privremenoj mjeri od 15.07.2022. god. kojim je tuženiku po 1 naloženo da mu, u roku od 24 sata, vrati predmetno vozilo, ali je tuženik pod 1 protiv navedenoga rješenje uložio žalbu koja je odbijena rešenjem Županijskoga suda u Slavonskom brodu br. Gž-622/2021 od 09.02.2022. god. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zaprimilo je to rješenje, pa je viši inspektor NN kontaktirao opunomoćenika tužitelja i po uputi tuženika pod 1 izrazio želju da vozilo preda bez odgode na što je opunomoćenik tužitelja pristao pa je izvršena primopredajama vozila 04.03.2022.g od., na koju su okolnost sačinjeni zapisnici o primopredaji.

2.1. Zbog navedenoga tužitelj povlači tužbu u dijelu sadržanom u toč. I. tužbenoga zahtjeva iz tužbe u odnosu na oba tuženika, a koji se dio tužbenoga zahtjeva odnosi na predaju vozila u posjed tužitelja.

2.2. U točki. III., sada točki II. tužbenoga zahtjeva, preciziran je zahtjev na način da tužitelj potražuje isplatu iznosa od po 1000,00 kuna i za razdoblje od 10.07.2021. god. do 10.02.2022. god., uvećano za zakonske zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos te potražuje troškove nastale u postupku osiguranja dokaza koji se kod ovoga suda vodio pod br. R1-336/2020 u iznosu od 4.350,00 kn (sastav prijedloga 625,00 kn + trošak sudske pristojbe 100,00 kn + očevid na licu mjesta 625,00 kn + predujam očevida i vještačenja 3.000,00 kn).

3. Tuženik pod 1 usprotivio se tužbi i tužbenom zahtjevu, predloživši tužbu odbaciti, podredno odbiti. U odnosu na zatraženi iznos od 12.966,00 kn smatra da treba tužbu odbaciti jer zatražena isplata na ime izgubljene vrijednosti vozila nije zatražena u zahtjevu za mirno rješenje spora od 02. srpnja 2020. god. pa ne postoji istovjetnost između zahtjeva za mirno rješenja e spora i predmetne tužbe.

3.1. U odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva tuženik pod 1. ističe da je potrebno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti s obzirom da sa predmetno vozilo nalazi u posjedu tužitelja temeljem prijedloga za određivanje privremene mjere u postupku Ovr768/2021. Dapače, tuženik ad.1. nikada nije osporavao činjenicu da je tužitelj ovlašten preuzeti predmetno vozilo nakon pravomoćnosti rješenja prekršajnog suda u Splitu, broj: 2. Pp G-1105/17 od 25. rujna 2017. godine, a što je razvidno iz korespondencije koju je predao sam tužitelj, te se ističe i prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženika pod 1. Vozilo je bilo pohranjeno kod tuženika pod 2. temeljem valjane pravne osnove te je tuženik pod 1. pozvao tužitelja na preuzimanje vozila nakon što je pravna osnova otpala. Naime, dana 1. lipnja 2017. godine obavljen je inspekcijski nadzor nad osobnim vozilom registarskog broja [registarska oznaka], marke VW Passat cc. Tom prigodom utvrđeno je da je tvrtka PRIJEVOZ NAKIĆ j.d.o.o. iz Splita, Pape Ivana Pavla II. 31 unajmila navedeno osobnom vozilo [registarska oznaka] o čemu je zaključen Ugovor o najmu vozila. Prilikom inspekcijskog nadzora utvrđeno je da je tvrtka PRIJEVOZ NAKIĆ j.d.o.o. s navedenim vozilom bez licencije za autotaksi prijevoz putnika obavljala autotaksi prijevoz putnika na području grada Splita i time počinila prekršaj iz odredbe čl.14. stavak 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (NN 82/13), a što je kažnjivo po čl. 109. st. 1. i 4. točka 2. iz tog Zakona. Također prilikom inspekcijskog nadzora utvrđeno je da navedeno vozilo ne ispunjava posebne uvjete koje propisuje ministar nadležan za promet pri čemu je tvrtka PRIJEVOZ NAKIĆ j.d.o.o. počinila prekršaj iz čl. 13. stavak 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (NN 82/13), a što je kažnjivo po čl. 112. stavak 1. i 2. točka 1. iz tog Zakona. Budući da je tvrtka PRIJEVOZ NAKIĆ j.d.o.o. prethodno zaticana u stovjetnim prekršajima, odnosno ponavljala prekršaje, stoga je na temelju čl. 76.a Prekršajnog zakona i čl. 109. stavak 6. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (NN 82/13) osobno vozilo [registarska oznaka] od tvrtke PRIJEVOZ NAKIĆ j.d.o.o. oduzeto i na trošak prekršitelja pohranjeno na odgovarajućem osiguranom mjestu (SPLIT PARKING d.o.o.). Pravnoj osobi PRIJEVOZ NAKIĆ j.d.o.o. i odgovornoj osobi ĐN izdan je prekršajni nalog za počinjene prekršaje, a na što su okrivljenici putem Odvjetničkog društva Kovačević Prpić Simeunović uložili prigovor. Prvostupanjskom presudom broj 2. Pp G-1105/17 pravna osoba i odgovorna osoba proglašene su krivim, te im je izrečena novčana kazna i to za pravnu osobu PRIJEVOZ NAKIĆ j.d.o.o. u iznosu od 13.000,00 kn, a za odgovornu osobu novčana a kazna u iznosu od 4.000,00 kn. Prekršajni sud je svojim rješenjem broj 2. Pp G- 1105/17 od 25. rujna 2017. naložio da se navedeno oduzeto vozilo ima vratiti LN, na koje je rješenje Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture uložilo žalbu koja je rješenjem Visokog prekršajnog suda, broj: 1R-479/17 od 18. rujna 2019. odbijena kao neosnovana. Međutim, presudom broj Gž-278/2017 Visokog prekršajnog suda potvrđena je prvostupanjska presuda broj 2. Pp G-1105/17 od 18. rujna 2017. Po primitku drugostupanjskog rješenje broj 1R-479/2017 obaviješteno je Odvjetničko društvo Kovačević Prpić Simeunović, kao i tužitelj da oduzeto vozilo mogu preuzeti u trgovačkom društvu SPLIT PARKING d.o.o. na adresi [adresa]. Također je dopisom od 18. lipnja 2020. ponovno obaviješteno Odvjetničko društvo Kasalo & Raić da se navedeno vozilo može preuzeti u trgovačkom društvu PARKING d.o.o. Iz priloženog Ugovora o najmu automobila razvidno je da je tužitelj kao privatna osoba sklopio sa PRIJEVOZ NAKIĆ j.d.o.o. Ugovor o najmu osobnog automobila i to na vrijeme od 7 mjeseci od 15. ožujka 2017. godine (do 15. listopada 2017. godine), dakle, ugovor na određeno vrijeme, pa ne može tražiti da mu se naknadi šteta za iznajmljivanje osobnog automobila tim više što se radi o fizičkoj osobi, a ne pravnoj osobi koja se bavi kao svojom djelatnošću iznajmljivanjem vozila, pa bi se moglo očekivati da bi nastavila sa iznajmljivanjem vozila.

3.2. Tuženik pod 1 ističe prigovor i na visinu zatraženog tužbenog zahtjeva pod točkom III. jer tužitelj nije dostavio nikakav dokaz na visinu točke III. tužbenog zahtjeva.

4. Tuženik pod 2 također se usprotivi tužbi i tužbeno zahtjevu, predloživši da se zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.

5. Na ročištu od 12. rujna 2023. tuženik pod 2 je izjavio da se ne protivi povlačenju tužbe i zatražio trošak postupka dok se tuženik pod 1 nije protivio povlačenju tužbe u dijelu koji se odnosi na predaju tužitelju predmetnoga osobnoga vozila, a protivio se i preciziranom tužbenom zahtjevu, ističući da on nije obuhvaćen zahtjevom za mirnim rješenjem spora, pogotovo u odnosu na treći dio u kojem tužitelj traži troškova postupka osiguranja dokaza koji se ne mogu tražiti u tom postupku.

6. U podnesku od 12. veljače 2024. god. tužitelj je izjavio da povlači tužbu u dijelu u kojem je tražio isplatu iznosa od 12.966,00 kn (točka II. tužbenog zahtjeva iz tužbe).

7. Tuženik pod 1 se protivio povlačenju tužbe u navedenom dijelu.

8. Tužitelj je u podnesku od 16. travnja 2025. god. precizirao tužbeni zahtjev u točkama I. i II. (točke II. i III. iz tužbenog zahtjeva) a s obzirom na promjenu važeće valute u Republici Hrvatskoj. U točki I. traži isplatu iznosa od 1.720,8 EUR sa zateznom kamatom od 01. lipnja 2017. god. pa od isplate. U točki II. traži isplatu iznosa od 6.503,42 EUR sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose, a za razdoblje od 01.06.2017. god. do 30.06.2021. god.

9. Tuženik pod 1 protivio se i preciziranom tužbenom zahtjevu.

10. Budući da je tužitelj povukao tužbu u cijelosti u odnosu na tuženika pod 2, a taj se tuženik nije protivio povlačenju, valjalo je, s obzirom na odredbu iz čl. 193. Zakona o parničnom postupku, u odnosu na tuženika pod 2 odlučiti kao u toč. I. izreke rješenja. Tužitelj je u odnosu na tuženika pod 1 povukao tužbu u dijelu koji se odnosi na predaju osobno ga vozila čemu se taj tuženik nije protivio pa je u odnosu na njega utvrđeno povlačenje tužbe u navedenom dijelu (također toč. I. izreka rješenja).

11. Tuženik pod 1 protivio se povlačenju tužbe u dijelu u kojemu je tužitelj tražio naknadu štete radi gubitka vrijednosti vozila pa sud u odnosu na toga tuženika nije mogao utvrditi povlačenje u tome dijelu. Uz to, tužitelj je u preciziranom tužbenom zahtjevu od 16. travnja 2025. god. ponovno zatražio i naknadu štete za smanjenu vrijednost vozila, što bi značilo da je ustrajao u potraživanju tog iznosa od tuženika pod 1.

12. U postupku su izvedeni dokazi pregledom poziva na upućivanje obavijesti o troškovima ležarine od 16. rujna 2020. god., rješenja Općinskoga suda u Splitu br. Ovr- 768/2021 od 15. srpnja 2021. god., računa usluga br. 12-10-10 od 05.02.2021., dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Splitu punomoćniku tužitelja od 22. rujna 2020. s poštanskom povratnicom, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta-vozila uprave prometne inspekcije Sektor inspekcije sigurnosti cestovnog prometa, Služba inspekcije cestovnog prijevoza, klasa 340-06/17-02/1272, ur.br. 530-07-1-1-2-17-2 od 01. lipnja 2017. god., zahtjev od 18. lipnja 2020. god. za izvršenje rješenja Prekršajnoga suda u Splitu broj II Pp G-1105/2017 od 25. rujna 2017. s poštanskom potvrdom o primitku, dopisa punomoćnika tužitelja Split parkingu d.o.o. od 05.02.2021, Ugovora o najmu osobnoga automobila od 15.03.2017. god., rješenja Prekršajnoga suda u Splitu II Pp G-1105/17 od 25. rujna 2017.god., zahtjeva radi mirnog rješenja spora i vraćanja vozila od 01. srpnja 2020., rješenja Visokoga Prekršajnoga suda Republike Hrvatske broj IR-479/2017 od 18. rujna 2019., zahtjeva za izvršenje rješenja Prekršajnoga suda u Splitu broj II Pp G- 1105/2017 od 25. rujna 2017., opomena pred ovrhu od 10.06.2020. s poštanskom potvrdom o primitku pošiljke, tehničkoga vještva stalnoga sudskog vještaka i procjenitelja za strojeve, cestovni promet i motorna vozila Stanka Smodlake iz predmeta Općinskoga suda u Splitu br. R 1-336/20 od 08.02.2021., zapisnika o primopredaji vozila od 04.03.2022., zapisnika o preuzimanju vozila reg. oznake [registarska oznaka] od 04. ožujka 2022. god., rješenja Županijskoga suda u Slavonskom brodu broj 8Gž Ovr-622/2021-2 od 09. veljače 2022., ugovora o pružanju usluge premještanja i pohranjivanja vozila od 01.06.2017., zahtjeva od 20. srpanja 2020. god. za izvršenje rješenja Prekršajnoga suda u Splitu broj II Pp G- 1105/2017 od 25. rujna 2017., poziva na upućivanje obavijesti o troškovima ležarine od 16. rujna 2020. god., zahtjeva radi mirnog rješenja spora i naknade štete od 21. kolovoza 2023. god., rješenja Vrhovnoga suda Republike Hrvatske broj Rev-X 318/2016-2 od 29. rujna 2021., dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Splitu punomoćniku tužitelja od 16. studenoga 2023. god., pregledom spisa Općinskoga suda u Splitu br. R1-336/2020 i Ovr-

768/2021, preslušanjem svjedoka NN,

13. U odnosu na dio tužbe i tužbenoga zahtjeva koji se odnosi na potraživanje tužitelja naknade štete zbog smanjene vrijednosti njegova vozila, u iznosu od 1.720,88 EUR (12.966,00 kn) s pripadajućima kamatama, u pravu je tuženik pod 1 kada tvrdi da isplata navedenoga iznosa zbog izgubljene vrijednosti vozila nije zatražena u zahtjevu za mirno rješenje spora od 02. srpnja 2020. god., što je utvrđeno uvidom u zahtjev. U tom dijelu tužbe ne postoji istovjetnost između tužbe i tužbenoga zahtjeva te zahtjeva za mirno rješenje spora. Radi navedenoga valjalo je u navedenom dijelu odbaciti tužbu (toč. II izreke rješenja).

14. Tužbeni je zahtjev djelomično osnovan.

15. Pregledom dokumentacije priložene spisu i priloženih spisa utvrđeno je sljedeće.

16. Tuženik pod 1 je, prema potvrdi o privremenom oduzimanju vozila od 01. lipnja 2017. oduzeo vozilo marke VW Passat cc, registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tužitelja te je to vozilo pohranjeno u ograđenom i čuvanom parkiralištu tuženika pod 2, na adresi [adresa] (potvrda klasa 340-06/17-02/1272, ur.br.530-07-1-1-2-17-2 od 01. lipnja 2017. god.).

17. Rješenje Prekršajnog suda u Splitu broj 2Pp G-1105/17 od 25. rujna 2017. god. odlučeno je da je tuženik pod 1 protupravno oduzeo vozilo u vlasništvu tužitelja te naloženo da se predmetno vozilo ima vratiti tužitelju, a da vraćanje vozila mora izvršiti tuženik pod 1 odnosno Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture RH, Uprava prometne inspekcije, Sektor inspekcije sigurnosti cestovnog prometa, Služba inspekcije cestovnog prijevoza (rješenje Prekršajnog suda u Splitu u br. 2Pp G-1105/17 od 25. rujna 2017. god.)

18. Na navedeno rešenje Prekršajnoga suda u Splitu Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture RH uložilo je žalbu, koju je Visoki Prekršajni sud Republike Hrvatske odbio svojim rješenjem od 18. rujna 2019. god. (rješenje Visokoga Prekršajnog suda Republike Hrvatske br. IR-479/2017 od 18. rujna 2019. god.).

19. Nije prijeporno da tuženik pod 1 nije postupio po pravomoćnom rješenju Prekršajnoga suda u Splitu, a tužitelj mu se 10. lipnja 2020. god. pisanim putem obratio zahtjevom da mu, u roku od 8 dana od primitka zahtjeva preda oduzeto vozilo (zahtjev za izvršenje rješenja priložen na stranicama 34-35 predmetnoga parničnoga spisa).

20. Općinski sud u Splitu rješenjem je broj Ovr-768/2021 od 15. srpnja 2021. god. prihvatio prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere i naložio tuženiku pod 1 vratiti tužitelju predmetno vozilo bez odgode, a tužitelj je obvezan donesenu mjeru opravdati pokretanjem parničnog postupka radi vraćanja vozila (rješenje ovoga suda br. Ovr-768/2021 od 15. srpnja 2021.god).

21. Tuženik pod 1 je i na navedeno rješenje priložio žalbu koju je Županijski sud u Slavonskom Brodu rješenje od 09. veljače 2022. god odbio kao neosnovanu i potvrdio rješenje Općinskog suda u Splitu od 15. srpnja 2021. god. (rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Gž Ovr-622/2021-2 od 09. veljače 2022. god.).

22. Tuženik pod 1 je, nakon što je rješenje o privremenoj mjeri postalo pravomoćno vratio tužitelju predmetno vozilo 04. ožujka 2022. god. (zapisnik o primopredaji vozila "u Splitu 4.3.2022." i "Split 04. ožujka 2024. godine"). Nakon povratka vozila, tužitelj je povukao tužbu u dijelu u kojem je tražena predaja automobila.

23. Tužitelj je s tvrtkom Prijevoz Nakić j.d.o.o. Split sklopio 15. ožujka 2017. god. Ugovor o najmu predmetnoga osobnog automobila. Prema čl. 2. ugovora ugovoreno je da zakupodavac, tužitelj, dopušta zakupniku koristiti zakupljeni osobni automobil od 15.03.2017. i da s tim danom zakupnik stupa u posjed osobnog automobila. U čl. 3. ugovora stranke su ugovorile mjesečnu zakupninu za predmetni automobil u visini od 1.000,00 kn. U čl. 6. određeno je da se ugovor o zakupu sklapa na vrijeme od 7 mjeseci i primjenjuje se od 15.03.2017. s mogućnošću produljenja ugovora.

24. Iz naprijed navedenoga razvidno je da je Prekršajni sud u Splitu pravomoćnim rješenjem od 25. rujna 2017. god. odlučio da je javnopravno tijelo protupravno oduzelo tužitelju vozilo i da se to vozilo ima vratiti tužitelju kao i da vraćanje vozila mora izvršiti upravo javnopravno tijelo Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture RH. Tuženik pod 1 je tužitelju osobni automobil predao u posjed 04. ožujka 2022. god.. Dakle od 01. lipnja 2017. god. do 04. ožujka 2022. god. tuženik je bez pravne osnove držao u svome posjedu tužiteljevo vozilo i onemogućavao ga u posjedu i korištenju automobila.

25. Odredbom čl. 4. Zakona o sustavu državne uprave propisano je da su tijela državne uprave Ministarstva i državne upravne organizacije, a odredbom čl. 14. istoga zakona propisano je da štetu koja fizičkoj ili pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska.

26. Prema odredbi čl. 1045. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29,18, dalje ZOO), tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema odredbi čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

27. Tužitelju je očito uslijed nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne i javne uprave oduzeto i zadržano vozilo i prouzročena šteta. Za štetu nastalu nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne i javne uprave odgovara Republika Hrvatska.

28. Tužitelj je od 01. lipnja 2017. do povratka vozila trpio štetu u vidu izmakle koristi jer mu je bilo onemogućeno da po sklopljenom ugovoru o najmu predmetnog automobila mjesečno ostvaruje zakupninu od 1.000,00 kn (132,72 EUR). Tužitelj je u podnesku od 16. travnja 2025. god. konačno precizirao tužbeni zahtjev, zatraživši na ime naknade štete u vidu izmakle koristi iznos od 6.503,42 EUR, za razdoblje od 01. lipnja 2017. do 01. lipnja 2021. god. te mu je sud, a kako je njegov tužbeni zahtjev u tom dijelu osnovan i tuženik pod 1 je pasivno legitimiran, taj iznos dosudio odnosno obvezao tuženika pod 1 na isplatu. Iako bi tužitelj imao pravo potraživati i izmaklu korist za razdoblje od 01. lipnja 2021. do 04. ožujka 2022., kako konačno preciziranim tužbenim zahtjevom nije zatražio naknadu štete za to razdoblje, sud o tome periodu nije ni odlučivao.

29. Svjedok NN, zaposlenik Ministarstva mora, prometa i infrastrukture u svome je iskazu opravdavao oduzimanje tužiteljeva vozila i objašnjavao smještaj vozila na parking prostor tuženika pod 2. Budući da je, prema pravomoćnoj odluci Prekršajnog suda, utvrđeno da je služba Ministarstva mora, prometa i infrastrukture upravo po navedenom inspektoru postupila nezakonito i budući da je pravomoćnom odlukom Prekršajnog suda naloženo tuženiku pod 1 vratiti tužitelju njegovo vozilo, a tuženik pod 1 to nije učinio sve do 04. ožujka 2022. god., navodi svjedoka NN ne mogu opravdati nezakonito oduzimanje i nevraćanje vozila tužitelju ni nakon pravomoćne sudske odluke kojom je naložen povrat vozila.

30. Radi navedenoga, sukladno citiranim zakonskim odredbama, odlučeno je kao u izreci presude i naloženo tuženiku pod 1 isplatiti tužitelju iznos od 6.503,42 EUR s zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose od 132,72 EUR teče od 10. lipnja 2017. god. pa do 10. lipnja 2021. god.

31. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.2. Zakona o parničnom postupku.

32. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe, pristupa na pet ročišta (12.09.2023., 16.11.2023., 13.02.2024., 29.01.2025., 16.04.2025.) i sastav tri obrazložena podneska (07.03.2022., 18.08.2023., 08.12.2023.) po 100 bodova, te za pristup na četiri ročišta (26.03.2024., 05.06.2024., 05.09.2024., 12.11.2024.) po 50 bodova, ukupno 1100 bodova. Pomnoženo s vrijednošću boda, prema važećoj OT, uvećano za PDV te za 64,35 EUR pristojbe tužbe i 128,70 EUR pristojbe presude, dobiven je iznos tužiteljeva troška od 2.943,05 EUR.

33. Tužitelj je u postupku u odnosu na tuženika pod 1 uspio, uključujući osnovu i visinu spora, za 80%,a tuženik pod 1 za 20%. Razlika postotka uspješnosti je 60% u korist tužitelja. Stoga mu od naprijed navedenoga iznosa pripada toliki postotak što je iznos od 1.765,83 EUR koji mu je dosuđen.

34. Tužitelju nisu priznati troškovi nastali u postupku osiguranja dokaza koji se kod ovoga suda vodio pod br. R1-336/2020 (sastav prijedloga, trošak sudske pristojbe, trošak očevida i vještačenje). Naime, postupak za osiguranje dokaza vodio se radi utvrđenja smanjene vrijednosti tužiteljeva vozila, a u tome dijelu tužiteljeva tužba je odbačena zbog čega on nema pravo na potraživanje troška u postupku R1-336/2020.

35. Tuženik pod 2 pristao je na povlačenje tužbe u odnosu na njega i zatražio trošak postupka, međutim trošak nije popisao pa mu nije ni dosuđen.

U Splitu, dne 10. listopada 2025. god.

S U D A C

ANTO BOŽINOVIĆ

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- ODO-Split

- tuženiku pod 2

- u spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte