REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Kennedyev trg 11, Zagreb

Posl. br. P-3108/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Nadi Nekić Plevko u pravnoj stvari tužiteljice FOL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Edinu Muminagiću, odvjetniku iz Zagreba, Pavla Hatza br. 27, protiv tuženika FO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Nataši Vučinić, odvjetnici iz Zagreba, Zapoljska 38, radi: utvrđenja, nakon zaključene glavne i javne rasprave u nazočnosti stranaka i njihovih punomoćnika dana 10. rujna 2025., s danom objave dana 10. listopada 2025. g.

p r e s u d i o  j e

I.) Usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi :

"1. Utvrđuje se da bračnu stečevinu čini jedan poslovni udjel u trgovačkom društvu „GESIG HRVATSKA“ d.o.o iz [adresa], OIB: 50292678762, MBS: [matični broj subjekta], koji drži tuženik i koji iznosi 4.600,00 kn/610,52 eura temeljnog uloga društva, što odgovara 23% temeljnog kapitala, upisanim u Knjigu poslovnih udjela.

2. Utvrđuje se da su tužiteljica i tuženik suovlaštenici u jednakim dijelovima, poslovnog udjela tuženika u trgovačkom društvu "GESIG HRVATSKA“ d.o.o iz [adresa], OIB: 50292678762, MBS: [matični broj subjekta], koji predstavlja 23% temeljnog kapitala društva, te da sva prava koja proizlaze iz tog poslovnog udjela mogu ostvarivati samo zajedno.

3. Nalaže se tuženiku da poslovni udjel iz točke 1 i 2, koji čini 23% temeljnog kapitala društva, te koji nominalno iznosi 4. 600,00 kn /610,52 eura temeljnog uloga, podijeli na ½ te nakon toga izda tužiteljici ispravu temeljem koje će tužiteljica izvršiti upis na ½ poslovnog udjela u Knjigu poslovnih udjela, koji čini 11,5% temeljnog kapitala društva u nominalnom iznosu od 2.300,00 kn/305,26 eura jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda, sve u roku od osam dana.

4. Nalaže se upravi društva GESIG HRVATSKA“ d.o.o iz [adresa], OIB: 50292678762, MBS: [matični broj subjekta], da u roku od osam dana od pravomoćnosti, a temeljem ove presude, izvrši u nadležnom sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu prijavu upisa tužiteljice kao člana društva , u trgovačkom društvu „GESIG HRVATSKA“ d.o.o iz [adresa], OIB: 50292678762, MBS: [matični broj subjekta], kao i u u Knjigu poslovnih udjela. "

II. ) Nalaže se tuženiku FO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknaditi prouzročeni parnični trošak tužiteljici FOL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] u iznosu od 1.464,05 eur u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 8. studenog 2023. podnijela tužbu u kojoj je navela da su ona i tuženik živjeli su u braku od 17. travnja 1999. godine sve do 16. svibnja 2023. g. , da je u braku 19. kolovoza 1999. g. , rođeno zajedničko dijete, EO, da je bračna zajednica trajala do studenoga 2022. g. što među strankama nije sporno a tužiteljica je dostavila i rješenje o razvodu od 16. svibnja 2023. posl. broj R1 Ob- 1070/23 Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Tužiteljica navodi da su za vrijeme trajanja braka stranke stekle imovinu koja predstavlja bračnu stečevinu i to u vidu poslovnog udjela u trgovačkom društvu Gesig Hrvatska d.o.o koje je osnovano 19. ožujka 2003. godine, sa sjedištem u [adresa], upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu, u kojem je nominalno upisan tuženik kao jedan od članova i kao član uprave. Tužiteljica u dokaz navedenog je uz tužbu dostavila izvadak iz sudskog registra ovog suda za trgovačko društvo Gesig Hrvatska d.o.o, te je predložila saslušanje nje na navedenu okolnost. Tužiteljica u tužbi navodi da se odlukom člana navedenog društva od 27. lipnja 2005. godine, mijenjao Društveni ugovor na način da se mijenjala poslovna adresa, članovi društva, odredbe o temeljnom kapitalu, poslovni udjeli te završne odredbe i da navedenom Odlukom, temeljni kapital Društva iznosi 20.000,00 kn/2.654,46 eura, a sastoji se od dva poslovna udjela, od kojih jedan drži tuženik te isti iznosi 4. 600,00 kn/ 610,52 eura, što odgovara 23% ukupnog temeljnog kapitala u dokaz čega tužiteljica dostavlja i Zapisnik sa skupštine društva Gesig d.o.o od 27. lipnja 2005. g, Društveni ugovor od istog dana te navod i i da se Odlukom članova Društva, od 17. svibnja 2008. godine, mijenjala i tvrtka društva u Gesig Hrvatska d.o.o.

2. Tužiteljica navodi da a temeljem čl. 36.st. 3. Obiteljskog zakona, potražuje polovinu bračne stečevine, sukladno načelu da sva imovina, pa tako i poslovni udjeli u trgovačkim društvima, koji su stečeni radom ili potječu iz te imovine da se smatraju zajedničkom imovinom bračnih drugova u suvlasništvu na jednake dijelove te sijedom navedenog predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kako je ista naznačena u t. I. ) izreke presude te ujedno potražuje i trošak postupka.

3. Tuženik u svom odgovoru na tužbu od 12. prosinca 2023. ne spori da je jedan od osnivača društva društvo Gesig Hrvatska d.o.o., od 2003.g., ( ranije Gesig d.o.o. ) te da je trenutno vlasnik; ovlaštenik jednog poslovnog udjela, koji čini 23% temeljnog kapitala, nominalnog iznosa od 4.600,00kn/ 610,52 eur . Međutim, tuženik navodi da sukladno Obiteljskom zakonu, bračnu stečevinu čini imovina, koju su bračni drugovi za vrijeme trajanja stekli svojim radom ili potječe od tog rada. Tuženik navodi da imovina koju tužiteljica navodi kao zajedničku nije imovina koja je potekla iz rada bračnih dugova, već da je tuženik trgovačko društvo osnovao sam svojim sredstvima i svojom ušteđevinom, s obzirom da mu je to bila želja i poslovna ideja još i prije zasnivanja bračne zajednice sa tužiteljicom. Tuženik ukazuje da i sama tužiteljica u predmetu koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, posl.br. P Ob- 1232/2022., po tužbi tužitelja radi utvrđivanje bračne stečevine, navodi kako je tuženik sam osnovao trgovačko društvo te kako ona nikada nije imala saznanja niti o dobiti trgovačkog društva niti i poslovanju istog, što jasno upućuje na zaključak kako se radilo isključivo o imovini tuženog. Na okolnost svojih navoda tužitelj predlaže saslušanje njega te svjedoka ZO, [adresa], dostavlja odgovor na tužbu tužiteljice u predmetu P Ob-1232/2022 u postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, te zaključno predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška.

4. U svom podnesku od 28. prosinca 2023. tužiteljica je u očitovanju na odgovor na tužbu navela da nije sporno da je trgovačko društvo, koje je predmet podjele u ovoj pravnoj stvari nastalo za vrijeme trajanja bračne zajednice i za vrijeme važenja Obiteljskog zakona, da nije sporno, da iako poslovni udjel u trgovačkom društvu Gesig Hrvatska d.o.o glasi na tuženika, da su stvarni vlasnici oba bračna druga koje utvrđenje se i traži ovom tužbom te da se primjenom odredbi važećeg Obiteljskog zakona, da u ovom postupku nema mjesta utvrđivanju doprinosa bračnih drugova u stjecanju bračne imovine, budući postoji neoboriva zakonska presumpcija da bračni drugovi stječu suvlasništvo u jednakim dijelovima, pod uvjetom da nisu drugačije ugovorili, a u konkretnom slučaju i nisu. Tužiteljica navodi da tuženik nije ni sa čim dokazao da je trgovačko društvo osnovao svojoj ušteđevinom koju je imao prije zaključenja braka, pa je stoga taj navod neosnovan. Tužiteljica ističe i da se u odnosu na njegovu želju i poslovnu ideju za osnivanjem trgovačkog društva, da je istu ostvario i ranije osnivanjem trgovačkog društva Temica-ZG d.o.o, a što nije predmet ovog postupka, te navodi da svakako treba uzeti u obzir činjenicu da je brak trajao već četiri godine, kada se tuženik, prema svojoj tvrdnji odlučio posegnuti u svoju „ušteđevinu“ i osnovati društvo te tužiteljica takav neargumentirani navod odlučno osporava budući tuženik nije dostavio niti jedan dokaz da se radi o njegovoj vlastitoj imovini. Tužiteljica navodi da i da joj tuženik nije htio otkriti koliko je stvarno zarađivao od trgovačkog društva i da je tuženik tužiteljici stalno tvrdio da trgovačko društvo ne zarađuje dovoljno, a ono što i zaradi da se ulaže u posao, te samim time da tuženik ne može redovno financijski doprinositi zajedničkom kućanstvu i brizi o zajedničkom djetetu, međutim to po stavu tužiteljice to ne umanjuje niti oduzima njeno pravo na jednakom dijelu u poslovnom udjelu navedenog trgovačkog društva. Prijedlogu za saslušanjem svjedoka ZO, tužiteljica se protivila budući je ta osoba sestra tuženika i zaposlenica u trgovačkom društvu Gesig Hrvatska d.o.o. te da kao takva nema neposrednih saznanja o imovini bračnih drugova, osim onoga što je tuženik kaže, a kako je tužiteljica naprijed navela, doprinos bračnih drugova se ne utvrđuje.

5. Tužiteljica je tijekom postupka kao predlagatelj osiguranja podnijela i prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja nenovčane tražbine kojom je zatražila zabranu tuženiku kao protivniku osiguranja otuđenje i opterećenje njegovog poslovnog udjela u društvu Gesig Hrvatska d.o.o. , te je sud rješenjem ovog suda od dana 16. studenog 2023. odredio traženu mjeru osiguranja u predmetu Ovr-183/2023. na koju je tuženik ( protivnik osiguranja ) podnio žalbu koja je žalba odbijena rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-4206/2023-2 od dana 2. siječnja 2024. U navedenom je vanparničnom postupku tužiteljici kao predlagateljici dosuđen i trošak tog postupka.

6. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje postojanja bračne stečevine na poslovnom udjelu tuženika u društvu Gesig Hrvatska d.o.o. osnovan. Nastavno odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju dok je odredbom čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijeniti će pravila o teretu dokazivanja. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava, a primjenom pravila o teretu dokazivanja sud činjenično stanje smatra utvrđenim

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da poslovni udio tuženika u društvu Gesig Hrvatska d.o.o. predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika; da su tužiteljica i tuženik suovlaštenici tom poslovnom udjelu svaki u jednakom dijelu, te je osnovan i zahtjev tužiteljice pod 3. 4. tužbenog zahtjeva vezano za provedbu upisa nje kao suovlaštenika na poslovnom udjelu u registru ovog suda kao i knjizi poslovnih udjela navedenog društva u navedenom dijelu.

8. Sud je izvršio uvid u spis, zbirku isprava za društvo Gesig Hrvatska d.o.o. , sudski registar za navedeno društvo kao i društvo Temica-ZG d.o.o. , izvršio je uvid u spis te je proveo i dokaz saslušanjem svjedoka GO te stranaka.

9. Među stranama nije sporno a i iz sudskog registra kao i iz zbirke isprava proizlazi da je tuženik član društva Gesig Hrvatska d.o.o. i to da je ovlaštenik na jednom poslovnom udjelu koji iznosi 4.600,00 kn / 610,52 eur a što odgovara 23% temeljenog kapitala navedenog društva a koji je poslovni udio tuženik stekao uplatom navedenog iznosa 24. ožujka 2003. te je upisan u registar ovog suda kao član društva rješenjem Tt-10/19421-3 od 16. prosinca 2010. Među strankama nije sporno ni da nisu imali prije i tijekom braka ugovorom utvrđeni način raspolaganja imovinom; zajedničkom ( bračnom stečevinom ) i vlastitom ; ili na bilo koji drugi način utvrđen način raspolaganja vlastitom i zajedničkom imovinom ( bračnom stečevinom ) . Uvidom u Zbirku isprava za društvo Gesig d.o.o. utvrđuje se da je društvo tada Gesig d.o.o. osnovano u ožujku 2003. , da su osnivači bili Gesig Gesellschaft fur Signalanlagen Gesellschaft Gmbh s temeljenim ulogom od 6.200,00 kn, tuženik s temeljnim ulogom od 4.600,00 kn, RO s temeljenim ulogom od 4.600,00 kn te ĆO s temeljenim ulogom od 4.600,00 kn. Među strankama je sporno da li je iznos od 4.600,00 kn koje je tuženik uplatio s naslova temeljenog ( osnivačkog ) kapitala u navedenom društvu u trenutku te uplate njegova vlastita imovina ili bračna stečevina kao imovina koju su tužiteljica i tuženik kao bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine (čl. 36. st. 1. ObZ-a)

10. Prema odredbi čl. 35. ObZ-a bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine (čl. 36. st. 1. ObZ-a), kao i dobitak od igara na sreću i imovinska korist od autorskoga prava i autorskom pravu srodnih prava ostvarena tijekom bračne zajednice (čl. 36. st. 2. ObZ-a). Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili (čl. 36. st. 3. ObZ-a) Dakle, ako su ispunjene odgovarajuće pretpostavke, poslovni udio u trgovačkom društvu može biti bračna stečevina, ali isti ne predstavlja suvlasništvo bračnih drugova u određenim omjerima, već zajedničko vlasništvo, uslijed kojeg su bračni drugovi suovlaštenici na tom poslovnom udjelu na nepodijeljeni način (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u presudi Pž-1055/2019 od 14. veljače 2019. te Pž-2290/21 od 14. studenog 2022. - bračni drugovi su zajedničari na poslovnom udjelu). Nadalje, imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina (čl. 39. st. 1. ObZ-a). Osim toga, vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz čl. 36 ObZ-a. Bračna zajednica može trajati samo za vrijeme trajanja braka, ali se njeno trajanje ne mora nužno podudarati s trajanjem samog braka. Presumira se da je bračna zajednica trajala do okončanja braka, a tko tvrdi suprotno treba to i dokazati.

11. Prema odredbi čl. 417. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" br. 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 152/11. - službeni pročišćeni tekst, 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23., 130/23., 136/24. – dalje ZTD) ako na poslovnome udjelu ima više ovlaštenika, oni mogu prava iz udjela ostvarivati samo zajedno. Oni solidarno odgovaraju za obveze koje otpadaju na taj udio. Pravne radnje koje društvo treba poduzeti prema imatelju poslovnoga udjela valjano su poduzete, ako nema zajedničkog zastupnika svih ovlaštenika, poduzme li ih i samo prema jednome od njih. One djeluju prema svim ovlaštenicima. Iz navedenog proizlazi kako su ovdje tužitelji, u odnosu na predmetne poslovne udjele koji prema utvrđenju ovog suda čine bračnu stečevinu, suovlaštenici u statusu zajedničara, budući sa pravima iz udjela ne mogu raspolagati samostalno, već isključivo zajedno. Stoga, s obzirom na pravnu prirodu poslovnog udjela te citiranu odredbu ZTD-a koji u konkretnom slučaju kao lex specialis određuje prirodu međusobnog odnosa suovlaštenika na poslovnom udjelu, tužitelji u odnosu na predmetne poslovne udjele mogu biti samo zajednički suovlaštenici, a ne svaki u ½ dijela. Navedeni poslovni udjeli samo formalno glase na tuženika, a stvarno se radi o zajedničkoj imovini koju su bračni drugovi stekli radom u vrijeme trajanja bračne zajednice. Naime, bračni drugovi su suvlasnici u jednakim dijelovima (1/2 svaki) na cjelokupnoj imovina koju su stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice. Riječ je o neoborivoj presumpciji (praesumptio iuris et de iure). Da je tomu tako jasno utvrđuje odredba članka 36. Obiteljskog zakona.

12. U provedenom dokaznom postupku sud je kako je navedeno proveo dokaz saslušanjem svjedoka ZO ( sestre tuženika ) te dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženika, izvršio j uvid u zbirku isprava za društvo Gesig d.o.o. odnosno Gesig Hrvatska d.o.o., izvršio je uvid u sudski registar za to društvo te uvid u sudski registar za društvo Temica -Zg d.o.o.

13. U svom iskazu danom na ročištu dana 4. rujna 2024. svjedok ZO ( sestra tuženika ) je navela da se sa sigurnošću ne može sjetiti točnog datuma osnivanja društva Gesig d.o.o. , da je to možda bilo o 2003. no da je društvo zapravo počelo poslovati 2005. a da ona radi s bratom ( tuženikom ) od svoje 18. godine u ranijoj firmi Temica-ZG d.o.o. , da su osnivači društva uz tuženika bili Gesig Gesellschaftgmbh , LO i RO, da se sa sigurnošću ne sjeća u kojem periodu i od kada je tuženik bio zaposlen u tom društvu budući da su radili u dva trgovačka društva ni na kojem je radnom mjestu bio zaposlen, navela je da su stranke bile u braku od osnivanja društva budući su zaključile brak 1999. dakle da su u vrijeme osnivanja društva Gesig d.o.o. bile u braku četiri godine, a na upit da li je među strankama zaključen kakav dogovor ili ugovor o podjeli bračne stečevine navela je da takav dogovor odnosno ugovor s tuženikom nije zaključen ni prije ni tijekom trajanja braka.

14. Navedeni je svjedok u u iskazu je navela da je prije travnja 2003. tuženik bio zaposlen u Temici-ZG d.o.o. no da se ne može se sa sigurnošću očitovati da li je bio i od 1999., da je bio zaposlen i u Medilabu a tužiteljica je i prije zaključenja i tijekom braka radila u Dinersu, dok je u odnosu na plaće stranaka 2003., svjedok navela da o plaći tužiteljice od 1999. do 2003 i nadalje nema nikakvih saznanja, a za tuženika je navela da je u Temici-ZG d.o.o. imao relativne male prihode odnosno prosječne no da je tužitelj radio i u inozemstvu kao serviser npr. u Austriji. Na upit suca da li joj je poznato da bi tuženik prije sklapanja braka imao kakvu ušteđevinu, svjedok je navela da je imao no da nema saznanja u kojoj visini prije 1999. no ponovila je da je tuženik radio i vani i ostvarivao prihod koliko joj je poznato u dolarima te da misli da je ta sredstva držao u Zabi d.d. jer je oduvijek imao tamo račun i isti je bio u dolarima. Nastavno na upit suca da li je tuženik prije travnja 2003. imao ušteđevinu i u kojem iznosu, svjedok je navela da ona to ne može znati no ponovo je ukazala da je tuženik radio, a da o svim drugim detaljima vezano za njegovu moguću ušteđevinu npr. o banci i dr. to može znati tuženik. Na upit suca da li joj je poznato da bi tužiteljica prije zaključenja braka imala neku ušteđevinu te da li ju je imala u travnju 2003., svjedok je navela da nema nikakvih saznanja o mogućoj ušteđevini tužiteljice. Nastavno na upit suca da li joj je poznato da bi stranke prije zaključenja braka imale kakvu drugu imovinu, svjedok je navela da po njenom saznanju nisu imali nikakve posebne imovine u smislu nekretnina, pokretnina veće vrijednosti i sl., no da je kako je navela tuženik imao društvo Temica-ZG d.o.o. u kojem je bio osnivač i da misli da je imao i ušteđevinu, a na upit suca da li su stranke imale kakvu imovinu u travnju 2003., svjedok je navela da tuženik osim navedena dva društva nije imao neke posebne imovine u smislu nekretnina, vrijednih pokretnina i sl. a da o imovini tužiteljice u travnju 2003. nema nikakvog saznanja. Na upit suca da li joj je tuženik rekao koliki je konkretni iznos uplatio na ime temeljnog kapitala kod osnivanja Gesig d.o.o.,( stjecanja poslovnog udjela ) svjedok je navela da je to bio iznos od oko 4.200,00 ili 4.600,00 kn i da je uplaćen u cijelosti u novcu, a na upit da li se može sjetiti kako je i s kojeg računa i koje banke izvršio uplatu, svjedok nije dala točan odgovor već je navela da su tada ona i tuženik živjeli od Temice-ZG d.o.o. i da misli da je iznos uplaćen s računa Temice- ZG d.o.o. odnosno da misli da se navedeni iznos tuženik digao s računa Temica-ZG i uplatio kao temeljni kapital, te da nema saznanja da bi stranke imale kakav kredit, da je sada zaposlena u Gesig d.o.o. odnosno Gesig Hrvatska d.o.o., na pola radnog vremena od samog osnivanja i da je u tom društvu zaposlena i danas.

15. Na upit punomoćnika tužiteljice da li joj je poznato gdje su stranke stanovale nakon zaključenja braka svjedok je navela da su po njenom saznanju stranke živjele zajedno kod mame tužiteljice i to u Ozaljskoj 35 i to u vrijeme osnivanja Gesig d.o.o. 2003., odnosno da su živjele zajedno u zajedničkom domaćinstvu u stanu mame tužiteljice na navedenoj adresi. Navedenom se se pitanju punomoćnik tuženika protivio ovom pitanju smatrajući nije vezano za predmet spora odnosno za utvrđenje ovlaštenja na poslovnim udjelima. Na pitanje da li se može očitovati kada je tuženik radio u inozemstvu npr. u Rusiji, u Austriji, svjedok nije dala točan odgovor no navela je da je tuženik uvijek imao takve poslove i zarađivao i da je cijeli život puno radio i zarađivao

16. U svom iskazu danom na ročištu dana 10. rujna 2025. tužiteljica FOL je navela da među strankama nije bio zaključen nikakav dogovor ili ugovor o podjeli bračne stečevine ni prije ni tijekom trajanja braka, navela je da su stranke prije ožujka 2003. živjele zajedno u zajedničkom domaćinstvu na adresi [adresa] što je u naravi stan njene mame s njenom mamom, na upit suca što joj je poznato o osnivanju društva Gesig Hrvatska d.o.o. navela je da joj je poznato da joj je tuženik govorio da će osnovati novo društvo jer društvo koje je do tada imao a zvalo se Temica ZG d.o.o. loše poslovalo te da misli da je tuženik oko ožujka 2003. bio zaposlen u tom društvu i i to na 4 sata, a na ostalo radno vrijeme u društvu Medilab, te na pitanje da li joj je poznato koliko je uplaćeno s naslova poslovnog udjela u osnivanju navedenog društva od strane tuženika navela je da o tome nema saznanja. Na upit suca da li joj je poznato u kojoj je banci 2003.g. tuženik imao račun tužiteljica je navela da je svoj račun tuženik imao otvoren u Zaba d.d. i da ona nije imala punomoć na navedeni račun. Na upit suca da li joj je poznato da bi tuženik od osnivanja braka od travnja 1999. g. imao neku posebnu imovinu ili ušteđevinu te da li ju je imao 2003. g. tužiteljica je navela da po njenom saznanju tuženik ni prije braka niti početkom 2003. nije imao nikakvu svoju posebnu imovinu i u tom smislu je ukazala na činjenicu da je 2 mjeseca prije zaključenja braka tužitelj kupio vozilo i to na kredit, pa da je imao svog novca u smislu neke ušteđevine da bi vjerojatno s tog osnova kupio vozilo i ne bi išao u kredit. Na upit suca dali se može očitovati određeno da bi tuženik početkom 2003. imao neka posebna sredstva, ušteđevinu, vrijednosti i sl. kao svoju posebnu; vlastitu imovinu, tužiteljica je navela da po njezinom saznanju nije imao. Na upit suca da li joj je poznato da bi tuženik imao svoj tekući ili žiro račun i gdje tužiteljica navodi da joj je kako je navedeno poznato da je imao tekući račun u Zabi d.d. , za žiro račun da nema saznanja, dok je na upit da li joj je poznato gdje je tuženik bio zaposlen prije sklapanja braka kao i 2003. g. te da li je s osnova radnog odnosa imao prihod - plaću i u kojem iznosu tužiteljica je navela da je prije zaključenja braka tuženik bio zaposlen u Temica ZG d.o.o., a i to na pola radnog vremena, sa sigurnošću se nije mogla očitovati od kada i do kada je imao tamo radni odnosno posebno ne za period početka 2003. a na upit suca koliki je prihod s naslova radnog odnosa početkom braka te početkom 2003. ostvarivao tuženik s osnova radnog odnosa, tužiteljica je navela kako ona nikada nije imala uvid u podatke o njegovoj plaći, a kada bi ga znala pitati kolika je njegova plaća, da je tuženik znao odgovoriti "manja od tvoje!" Tužiteljica je u iskazu navela da je prvi put vidjela podatak o njegovo plaći kada su kupovali stan na adresi [adresa] od APN-a, navela je i da je sve troškove zajedničkog domaćinstva koji su se odnosili na režijske troškove i odgoj djeteta snosila sama, a da je povremeno tuženik sudjelovao u snašanju tih troškova međutim niti redovno niti u cijelosti niti je s njim mogla postići dogovor o podjeli troškova zajedničkog života, te posebno ističe kako je kredit za navedeni stan isplaćivala samo ona i to od 2005., a da je tuženik počeo uplaćivati dio kredita tek kada je podigao tužbu pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, odnosno par mjeseci prije. Na upit suca da li je ona i ako je gdje bila zaposlena od osnivanja braka od 1999. g. te da li je i gdje bila zaposlena u ožujku 2003. i koji je prihod-plaću ostvarivala, tužiteljica je navela da je bila zaposlena u Diners clubu prije zaključenja braka te i u periodu početkom 2003., da je ostvarivala redovan prihod koja je plaća bila odgovarajuća odnosno smatra da je bila primjerena, te da je i danas zaposlena u tom društvu koje je preuzelo drugo društvo.

17. Na upit suca da li je tuženik od osnivanja braka 1999.g. pa do ožujka 2003. ostvarivao neke posebne prihode bez obzira na one koje je ostvarivao s naslova radnog odnosa te ako je, kako ih je ostvarivao i s kojeg naslova i u kojem iznosu tužiteljica je navela da joj o tome ništa nije poznato niti se to tijekom braka moglo utvrditi na bilo koji način, a na upit kako se očituje na navod odgovora na tužbu vezano za parnični postupak koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu P ob-1232/2022 ( list 63 spisa ) u kojem je ona tuženik, a u kojem se odgovoru na tužbu navodi da tuženica ( u ovom postupku tužiteljica) nikada nije znala niti kolika primanja ostvaruje tuženik niti koliko je sebi isplaćivao dobit, tužiteljica je navela da je ona imala saznanja da je tuženik osnovao društvo Gesig d.o.o. , no da nikakvih saznanja o poslovanju tog društva i dobiti nije imala niti joj je tuženik ikada govorio o dobiti koje bi to društvo ostvarivalo i koje bi on isplaćivao sebi. Na upit suca da li joj je što poznato o osnivanju i poslovanju društva Temica-Zg d.o.o. tužiteljica je navela da o poslovanju tog društva nema posebnih saznanja i misli da je navedeno društvo "zatvoreno". Na upit suca kako su tijekom trajanja braka financirali troškove zajedničkog života, domaćinstva kao i odgoja djeteta tužiteljica je ostala kao u ranijem iskazu navodeći da je gotovo sve te troškove financirala sama. Na upit suca da li joj je poznato od trećih osoba da bi tuženik imao neku svoju posebnu imovinu ili ušteđevinu neovisnu o prihodu koji je ostvarivao s naslova radnog odnosa tužiteljica je navela da nikakvih saznanja o istome nije imala od nikoga, da su stranke od 2006. živjele zajedno u domaćinstvu s djetetom F u stanu koji je kupljen kreditom koji je uglavnom ona isplaćivala, navela je i da je tuženik dao svo učešće vezano za kredit radi kupnje stana i to oko 300.000,00 kn no pri čemu je istaknula kako su oni kao i sin F živjeli kod njene mame preko 7 godina u zajedničkom domaćinstvu u kojim okolnostima nisu plaćali najamninu, a da je ona je snosila gotovo sve troškove tekućeg života te da pretpostavlja da je taj iznos učešća za kredit tuženik imao na svom računu budući da sredstva nije trošio na troškove tekućeg života i da je iz tih sredstava uplatio učešće za stan. Tužiteljica je u iskazu navela i da je njihov zajednički život kao i odgoj djeteta novčano pomagala njena majka E i to u periodu kad su živjeli u njenom stanu kao i kasnije kada su odselili u stan [adresa].

18. Na upit punomoćnika tužiteljice da li je tijekom braka , a posebno prije 2003. tuženi naslijedio neku imovinu tužiteljica je navela da o tome nema saznanja te da smatra da nije jer su mu roditelji bili živi i danas su živi te nema saznanja da bi od nekog drugog imao bilo kakve nasljeđivanje imovine. Kod navedenog tužiteljica je navela kako stranke ni za svadbu zapravo nisu imale novaca i da su je naknadno financirali iz sredstava koja su dobili na svadbi a da je ona sama pekla kolače za svadbu. Na upit koju stručnu spremu ima tužiteljica je navela da ima srednju stručnu spremu a na upit da li se može očitovati koliku je plaću imala početkom 2003. tužiteljica je navela da se zbog proteka vremena sa sigurnošću ne može očitovati o konkretnom novčanom iznosu no da se sjeća da se kod realizacije kredita 2005. utvrđeno da je ona visoko kreditno sposobna i to za ratu kredita od 530,00 eur mjesečno te da je ona u tom kreditu bila nositelj kredita, a tuženik sudužnik. Na upit punomoćnika tuženika da li je imala potrebu da joj majka pomaže financijski vezano za raniji iskaz tužiteljica je navela da je sve režijske troškove u stanu u [adresa] snosila njena mama, a da u njima nisu sudjelovali ni ona ni tuženik, a da je kasnije povremeno posuđivala novac od mame kako bi mogla podmiriti režijske troškove u novom stanu koji je kupljen na kredit, a na upit suca da li je o tom nedostatku novca obavijestila tuženika i tražila od njega da participira u troškovima kako kredita tako i redovnih režijskih troškova da je tuženik odgovarao "nemam sada". Na upit punomoćnika tuženika da li je tuženik prije zaključenja braka povremeno radio izvan Republike Hrvatske tužiteljica je navela da je, da se sjeća da je tuženik odlazio u Austriju kao i po Republici Hrvatskoj vezano za servisiranje medicinske opreme no da o prihodima s tog naslova nema nikakvog saznanja, a na upit da li je prije braka radio u Kazahstanu i u Rusiji tužiteljica je navela da joj je poznato da je u dva navrata išao u te zemlje svaki put od po otprilike jedan tjedan, na upit kolika joj je plaća danas, tužiteljica je navela da je to 1.200,00 eur i da joj je plaća sukcesivno padala od 2013. te je pojasnila da se iznos od 513,00 eur nije odnosio na ratu kredita već na utvrđenje njene mogućnosti da iz svoje plaće može podmiriti ratu kredita u toj visini. Punomoćnik tuženika osporio je vjerodostojnost ovog dijela iskaza tužiteljice navodeći kako ne postoji takav način utvrđivanja kreditne sposobnosti na što tužiteljica navela da joj je banka kredita i to Splitska banka zapravo dala takvu vrstu potvrde, a koja je priložena u predmetu koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu te da je takva kreditna sposobnost utvrđivana i za tuženika, a što je kao istinit dio iskaza osporio punomoćnik tuženika budući je isti u suprotnosti sa stanjem spisa kao i do sada utvrđenim činjeničnim stanjem, te je naveo kako je iskaz tužiteljice neživotan i nelogičan. Navedeno je osporio punomoćnik tužiteljice smatrajući da je iskaz tužiteljice životan, okolnostan i istinit i u kojem je iskazu ona detaljno pojasnila sve okolnosti vezane za zajednički život stranaka te stjecanje kao i trošenje sredstava tijekom braka pa i okolnosti vezane za visinu njene plaće.

19. U svom iskazu danom na ročištu dana 10. rujna 2025. tuženik FO je naveo da među strankama nije zaključen nikakav dogovor ili ugovor o podjeli bračne stečevine, naveo je da su stranke prije ožujka 2003. živjele zajedno u zajedničkom domaćinstvu i to u stanu mame tužiteljice u [adresa]. Na upit suca a u odnosu na navod odgovora na tužbu, da je imao želju i prije zasnivanja bračne zajednice s tužiteljicom osnovati trgovačko društvo, zašto ga nije osnovao prije zaključenja braka s tužiteljicom, tuženik je naveo da se radilo o spletu okolnosti kao i o poslovnoj ideji i da je zato u društvo Gesig d.o.o. ušao kao član kada je ono osnovano 4 godine nakon zaključenja braka. Na upit suca na temelju čega tvrdi da je poslovni udio kod osnivanja društva Gesig d.o.o. uplatio svojim sredstvima, odnosno svojom ušteđevinom tuženik je naveo da je od kraja osamdesetih radio na održavanju odnosno servisiranju medicinske opreme i da je radi navedene djelatnosti i osnovao društvo Temica - Zg d.o.o. preko kojeg je obavljao tu djelatnost i to za cijelo vrijeme dok je to društvo poslovalo, a da je društvo prestalo djelovati radi nelikvidnosti i da je brisano 2016. Na upit suca da li je imao svoju ušteđevinu ili neku posebnu imovinu prije zaključenja braka, ako je imao neku ušteđevinu u kojem iznosu i i u kojoj banci, tuženik je naveo da je imao ušteđevinu prije zaključenja braka i to u Zagrebačkoj banci d.d., nije se mogao očitovati točno o kojem iznosu se radi odnosno no da je to bio iznos od oko 20.000,00 DEM. U iskazu je naveo da tijekom braka kao ni početkom 2003. nije naslijedio nikakvu imovinu niti dobio neki poseban dar te da sva sredstva koja je ostvario da je s njima sam raspolagao. Na upit suca gdje je bio zaposlen prije zaključenja braka tuženik je naveo da je bio zaposlen u društvo Temica- ZG d.o.o. , da je tijekom 1999. na pola radnog vremena radio u tom društvu a pola u društvu Medilab , a na upit koliki je prihod ostvarivao s naslova plaće te da li je bio zaposlen u ožujku 2003. i koliki je prihod ostvarivao s naslova plaće naveo je da je u Medilabu zarađivao oko 7.000,00 kn, a kroz Temicu ZG da si je isplaćivao plaću od oko 600 DEM.

20. Na upit suca da li je od zasnivanja braka te do ožujka 2003. ostvarivao neke posebne prihode i imao svoja sredstva i ako je s kog naslova i u kojem iznosu, tuženik je naveo da je u tom periodu imao i prihode s naslova dnevnica i da je koristio privatan auto u službene svrhe, u iskazu je naveo da je iznos od oko 20.000,00 DEM s kojim je ušao u brak imao kontinuirano na računu Zagrebačke banke d.d. te da je taj novac koristio za kupnju poslovnog udjela na društvu Gesig d.o.o. Na upit suca kako se može očitovati na činjenicu da je njegov poslovni udio prema stanju zbirke isprava za društvo Gesig d.o.o. a prema potvrdi od 24. ožujka 2003. uplaćeno na račun Hypo Alpe Adria banke u iznosu od 4.600,00 tuženik je naveo da je ta banka bila poslovna banka Gesiga d.o.o. te da je on taj poslovni udio od 4.600,00 kn uplatio na način da je digao u gotovini novac sa svog tekućeg računa u Zagrebačkoj banci d.d. odnosno da je taj iznos podigao u gotovini i uplatio ga s naslova poslovnog udjela na račun Hypo Alpe Adria. Na upit suca da li je o istome obavijestio tužiteljicu tuženik je naveo da "ne vjeruje", a na upit suca da li je tužiteljica znala da on ima ušteđevinu prije braka oko 20.000,00 DEM tuženik je naveo da je ona to mogla pretpostaviti, a što se svadbe tiče da ju je on osobno platio u ranim jutarnjim satima i da je to platio iz svog džepa iznos od oko 5.500,00 DEM. Na upit suca gdje je tužiteljica bila zaposlena prije zaključenja braka, koliki je prihod ostvarivala s naslova plaće te da li je bio zaposlena u ožujku 2003. te koliki je prihod ostvarivala s naslova plaće tuženik je naveo da je suglasan s navodima tužiteljice vezano za njene prihode i radni odnos, a na upit suca da li je i na koji način sudjelovao u troškovima zajedničkog domaćinstva kako u vrijeme dok su živjeli u stanu mame tužiteljice tako i naknadno u stanu u [adresa] te da li je i kako sudjelovao u troškovima odgoja djeteta, tuženik je naveo "da je davao koliko je trebao" i da u tom smislu nije postojala zajednička blagajna, a kada se od njega tražilo da je dao traženi novčani iznos kod čega je pojasnio da da tužiteljica nikada nije u formalnom smislu "tražila" određeni iznos do 2005. no da se na neki način podrazumijevalo da on snosi troškove npr. hrane, ljetovanja i slično. Naveo je u iskazu da je kompletno opremanje stana namještajem i tehnikom u Z platio on iz svojih sredstava kao i troškove vezane za navedeno, da je troškove režija plaćala tužiteljica koja je imala trajni nalog za plaćanje tih troškova, da je pojedine troškove npr. za dijete, kao stolni tenis, on plaćao sam, da je kupovao laptope i sl. iz svojih sredstava odnosno pojašnjava da je "imao svoju blagajnu" i da je sudjelovao u troškovima zajedničkog života prema potrebi i kad ga se to tražilo. Na upit suca zašto tijekom prethodnog postupka nije dostavio dokaz da je imao svoju posebnu ušteđevinu prije sklapanja braka tuženik je naveo da je taj podatak i za potrebe drugog postupka zatražio od svoje Zagrebačke banke d.d. no da su mu odgovorili da s tim podatkom ne raspolažu jer ga je zatražio nakon 12 godina te na upit suca da li se može očitovati koliki je iznos imao na svom računu u toj banci 2003. godine, tuženik je naveo da se sa sigurnošću ne može očitovati no da je 2005. kada je dao učešće za navedeni kredit isto dao sa svog računa i to 42.000,00 DEM čime je taj račun "počistio" te da je prema tome početkom 2003. imao određeni iznos novca na svom računu. Na upit suca da li tužiteljica znala za taj njegov posebni račun, tuženik je ponovo naveo da je valjda znala kada je uplatio učešće te da ona nije bila opunomoćena na taj račun, kao ni on na njen.

21. Na upit punomoćnika tužitelja kako je poslovalo društvo Temica ZG d.o.o. do zaključenja braka 1999. g. tuženik je naveo da je društvo poslovalo pozitivno, da je iz prihoda društva mogao sebi isplaćivati plaću, pokrivati troškove, kupovao je nova vozila, da je istina da je uoči braka kupio vozilo na kredit, a na upit zašto ga nije platio u gotovini kada ju je već imao, naveo je da je to bila njegova poslovna odluka te da je morao iz redovnih prihoda Temice -ZG d.o.o. plaćati troškove vezane uz nabavu i sl. i da mu je kupnja vozila na kredit bila bolja poslovna opcija te da je taj kredit isplaćivao samo od sa svog računa i da tužiteljica nije samostalno koristila to vozilo jer nema vozačku dozvolu. Na upit na koji račun su uplaćivane dnevnice kao i plaća koju je ostvarivao u Medilabu i Temici- ZG d.o.o. tužitelj je naveo da je uplaćivao na njegov račun te je ponovio da je s naslova do 2003. u Temici -ZG d.o.o. ostvarivao na ime plaće oko 600 DEM, a u Medilabu na ime plaću oko 7.000,00 kn i da je sav taj iznos išao na jedan jedini račun na kojem je bila njegova ušteđevina i njegova plaća.

22. Na upit pun. tuženika da li je imao saznanja koliko je tužiteljica imala plaću od 1999. na dalje, tuženik je naveo da sa sigurnošću ne zna no da misli i da se radilo od oko 1.000,00 DEM i da tužiteljica nije ostvarivala nikakve ekstra prihode te je osporio iskaz tužiteljice da bi njena plaća bila veća od njegovih prihoda odnosno plaće, a na upit suca da li osporava navod tužiteljice da je njena majka pomagala radom u domaćinstvu, pomagala u odgoju djeteta, plaćala režije dok su živjeli u [adresa], tužitelj je naveo da to ne osporava i da ne osporava ni navod tužiteljice da ih je njena njena majka pomagala i novčano, a o tome ima saznanja zato jer mu je tužiteljica znala reći da je od mame posuđivala novac za njihov zajednički život. Na upit kako se odnosio prema činjenici da unatoč tome da je imao vlastita sredstva na računu tolerira činjenicu da tužiteljica kao njegova supruga posuđuje novac od svoje majke tužitelj je naveo da se ne sjeća da mu je tužiteljica rekla za koje potrebe posuđuje novac od 2006. od svoje majke te ostaje kod dijela iskaza da je snosio troškove "kada je to trebalo". npr troškove ljetovanja, npr. laptopa, instrukcija. Punomoćnik tužiteljice protivio se dijelu iskaza tuženika koji bi bio u suprotnosti s iskazom tužiteljice a posebno je ukazao kako tuženik nikada nije dostavio bilo kakav materijalni dokaz oko svojih navoda posebno vezano za ušteđevinu, niti predložio da sud zatraži navedene podatke. Na navedenom ročištu punomoćnik tuženika je naveo kako smatra da se ovaj spor može riješiti mirnim putem u medijaciji, no punomoćnik tužiteljice kao i tužiteljica predložili su zaključenje glavne rasprave i donošenje presude.

23. Prema provedenom dokaznom postupku sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao da bi svoj poslovni udio u ožujku 2003. u društvu ( tada ) Gesig d.o.o. uplatio iz svojih vlastitih sredstava ili svoje ušteđevine koje je stekao prije zaključenja braka te u ožujku 2003. Sud je cijenio iskaze svjedoka kao i stranaka te u tom kontekstu utvrdio da nije sporno da su obje stranke bile u radnom odnosu prije i tijekom trajanja braka i da su s tog naslova ostvarivale redovne prihode. Navode tuženika kako je sredstva od oko 20.000,00 DEM imao na računu Zagrebačke banke d.d. prije zaključenja braka, pa iz tog iznosa uplatio svoj dio poslovnog udjela sud smatra nedokazanim. Naime, tuženik nije dostavio nikakav dokaz da je prije 1999. te u ožujku 2003. imao na računu Zagrebačke banke d.d. bilo kakav račun pa ni dokaz o iznosu na tom računu pa tako ni za navodni iznos od 20.000,00 DEM. Tuženik nije dostavio niti dokaz da je od navedene banke zatražio dokaz; potvrdu ili bilo kakvu ispravu da je prije zaključenja braka 1999. te u ožujku 2003. imao račun u toj banci i bilo koja pa sredstva na računu niti je predložio da taj podatak , ako ga već po svojim navodima nije radi proteka vremena mogao sam pribaviti, pribavi sud službenim putem. Kod navedenog sud ukazuje da ni sam tuženik u sm iskazu nije naveeo koji je točno iznos navodno imao na svom računu u ožujku 2003. Nastavno, nije sporno da, kako je navedeno, da su obje stranke bile u radnom odnosu i s tog naslova ostvarivale prihode. No tuženik nije na okolnost da bi zarađivao "dodatna" sredstva uz plaću putem dnevnica i naknada za rad radeći u inozemstvu kao i u Republici Hrvatskoj prije zaključenja braka 1999. te do ožujka 2003. dostavio niti jedan dokaz. Naime, sud smatra da je tuženik ostvarivao takve "dodatne" prihode uz plaću ( prije ili tijekom braka ) , isti su morali biti evidentirani bar od strane osoba ili društava kojima je tuženik obavljao radove u inozemstvu ili u zemlji, no tuženik ni na tu okolnost ne dostavlja niti jedan dokaz kao ni dokaz da bi ta dodatna sredstva bila uplaćivana na račun društava gdje je bio zaposlen i to u Temici-ZG d.o.o. ili Medilabu niti je dostavio niti jedan dokaz da bi uopće obavljao dodatne poslove u zemlji ili inozemstvu u smislu putnih naloga, karata za putovanje, hotelskog smještaja i dr.

24. Sud smatra da je tuženik i ostvarivao te " dodatne prihode " koje je navodno ostvarivao prije zaključenja braka 1999. te u ožujku 2003. istima je mogao omogućiti nastavak rada u društvu Temica -ZG d.o.o., no tijekom postupka je utvrđeno da je to društvo prestalo postojati u listopadu 2016. i da je brisano iz sudskog registra. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra utvrđuje se da je to društvo brisano temeljem odredbe čl. 70 Zakona o sudskom registru i da GFI nije predavalo od 2011. g . Sud napominje da je jedini osnivač i član uprave tog društva bio tuženik te da je životno logično i očekivano da ako već ima određenu ušteđevinu, da istom raspolaže na način da to društvo u kome je i zaposlen ( i u kojem je bila zaposlena i njegova sestra ) i u kojem ostvaruje radni odnos i sva prava iz tog odnosa održi poslovno aktivnim, a ne da navodnom "svojom ušteđevinom" kupuje poslovni udio u drugom društvu ( Gesig d.o.o.) i to četiri godine nakon zaključenja braka pravdajući to "poslovnom odlukom".

25. Na okolnost postojanja iznosa " dodatnih prihoda" i ušteđevine tuženika prije braka nije se očitovala u svom iskazu ni svjedok ZO koja je sestra tuženika koja je navela da nema saznanja da bi tuženik imao prije zaključenja braka 1999. te u ožujku 2003. ušteđevinu, te je navela da je radio vani i ostvarivao prihod i to u dolarima, a što je suprotno navodima tuženika da je ušteđevinu imao u DEM kao što je taj iskaz suprotan iskazu tuženika vezano za uplatu poslovnog udjela tuženika u društvu Gesig d.o.o . Naime svjedok ZO je navela kako misli da je iznos za kupnju tog poslovnog udjela tuženik uplatio s računa Temica -ZG d.o.o. odnosno da ga je podigao s računa tog društva dok iz iskaza tuženika proizlazi drugačije . Nastavno, sud nije dao vjeru iskazu tuženika da je raspolagao vlastitim sredstvima prije zaključenja braka 1999. i u ožujku 2003. kada navodno svojim sredstvima; ušteđevinom; kupuje poslovni udio u društvu Gesig d.o.o. budući iz njegovog iskaza proizlazi da je on sa svog računa podignuo sredstva u gotovini i uplatio ih na račun Hypo banke u kojoj je Gesig d.o.o. imao otvoren račun. Takvo postupanje nije ni životno ni logično, naime sud ne utvrđuje postojanje razloga zašto bi netko pa i tuženik s računa jedne; svoje banke podizao gotovinu i uplaćivao ga u gotovini na račun druge banke kada je takvu transakciju, da je imao sredstva na svom računu, mogao provesti prijenosom sredstava s računa svoje banke na račun banke društva Gesig d.o.o. Kod navedenog sud ukazuje da tuženik nije dostavio ni dokaz da bi s računa svoje Zagrebačke banke d.d uopće podigao gotovinu u iznosu od 4,600,00 kn , niti je dostavio dokaz da je taj podatak u smislu isprave zatražio od navedene banke niti je takav prijedlog stavio sudu da ga sud pribavi službenim putem.

26. Sud utvrđuje da su stranke nesporno živjele u zajedničkom domaćinstvu od zaključenja braka do razvoda i to do 2005., odnosno 2006. i to u zajedničkom domaćinstvu s majkom tužiteljice u njenom stanu. Navedeno proizlazi kako iz iskaza stranaka tako i svjedoka ZO. Prema utvrđenom činjeničnom stanju u troškovima održavanja tog domaćinstva i odgoja i uzdržavanja zajedničkog djeteta uglavnom je sudjelovala tužiteljica uz podršku svoje majke pa i uz njenu financijsku podršku što ni sam tuženik nije osporio. Sama činjenica da tuženik ima saznaje da tužiteljica za svakodnevne potrebe zajedničkog života posuđuje i dobiva novac od svoje majke a da tuženik ima " svoju " ušteđevinu po stavu suda govori i činjenici da tuženik prije 1999. te u ožujku 2003. zapravo i nije imao svoja sredstva ni ušteđevinu posebno ne u iznosu od 20.000,00 DEM kojom bi kupio poslovni udio u društvu Gesig d.o.o. u ožujku 2003. te sud smatra da je taj poslovni udio kupljen iz zajedničkih sredstava stranaka ; odnosno njihove bračne stečevine koje su stranke stekle zajedničkim radom od zaključenja braka do kupnje tog poslovnog udjela te da se doprinos za kupnju tog poslovnih udjela očituje i u činjenici ne samo njihovog zajedničkog života već i u činjenici da im je radom i novcem u tom zajedničkom životu pomagala i majka tužiteljice. Sud jednako tako smatra da je tuženik učešće u kreditu 2005. za stan platio iz sredstava koja su bila na njegovom računu Zagrebačke banke d.d., a koja su sredstva zapravo zajednička imovina stranaka ; njihova bračna stečevina koju su kao bračni drugovi stekli zajedničkim radom , redovnim prihodima i zahvaljujući činjenici da su stanovali u stanu majke tužiteljice i nisu plaćali najam, da nisu plaćali troškove stanovanja te da im je u tom zajedničkom životu nesporno pomagala pa i novčano majka tužiteljice. Kod navedenog sud ukazuje i na činjenicu da tuženik nije osporio da je tužiteljica od 2005. plaćala od svojih prihoda i novca koje je dobivala od majke rate kredita za stan u kojem su zajedno stanovali do razvoda te da je tuženik par mjeseci pred razvod počeo plaćati rate kredita za stan, a u troškovima zajedničkog života sudjelovao povremeno kupujući prema potrebi određene potrepštine npr. hranu, te potrepštine za odgoj zajedničkog djeteta ( npr. trošak sportskih aktivnosti , instrukcija te trošak kupnje laptopa i sl. ) . U dokaz činjenice da tuženik nije imao posebne vlastite ušteđevine prije zaključenja braka ukazuje i nesporno utvrđena činjenica da unatoč navodu da ima sredstva na računu tuženik vozilo kupuje na kredit i za to plaća kamatu a ne kupuje vozilo iz navodne ušteđevine, što po stavu suda nije razumna " poslovna odluka ".

27. Dakle, društvo Gesig d.o.o ( kasnije Gesig Hrvatska d.o.o. ) je osnovano za vrijeme trajanja bračne zajednice parničnih stranaka, a kako tuženik nije dokazao svoje navode da je temeljni kapital u iznosu od 4.600,00 kn uplaćen iz njegovih vlastitih sredstava odnosno njegove ušteđevine, sud smatra da je tužiteljica dokazala da su ona i tuženik kao raniji bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice navedeni iznos koji je od strane tuženika uplaćen na ime poslovnog udjela u društvu Gesig Hrvatska d.o.o. ( ranije Gesig d.o.o. ) odnosno da je taj iznos uplaćen iz imovine koja je činila njihovu bračnu stečevinu te stoga i poslovni udio, tadašnjeg nominalnog iznosa od 4.600,00 kn kojeg je tuženik uplatio dana 24. ožujka 2003. predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka, slijedom čega je odlučeno kao u t.

I. ) izreke presude.

28. Odluka o trošku iz t. II. izreke presude temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP i odnosi se na trošak tužiteljice koja je zastupana po punomoćniku koji je odvjetnik, te imajući u vidu da je tužiteljica u cijelosti uspjela sa svojim tužbenim zahtjevom to joj je priznat trošak sastava tužbe od 08. studenog 2023. u iznosu od 200,00 eur temeljem Tbr. 7/1 Tarife HOKa, trošak prigovora od 09. studenog 2023. na rješenje o pristojbi u iznosu od 100,00 eur temeljem Tbr.10/4 Tarife HOKa, trošak sastava podneska od 27. prosinca 2023. u iznosu od 200,00 eur temeljem Tbr. 8/1 Tarife HOKa, trošak sastava podneska od 2. travnja 2025. u iznosu od 50,00 eur temeljem Tbr. 8/4 Tarife HOKa, trošak zastupanja na ročištu dana 11. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOKa, trošak zastupanja na ročištu dana 4. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOKa, te trošak zastupanja na ročištu dana 10. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOKa što ukupno iznosi 1.150,00 eur, a tužiteljici je na navedeni iznos priznat i zatraženi PDV u iznosu od 287,50 eur temeljem Tbr. 46 Tarife HOK-a. Tužiteljici je ujedno i priznat zatraženi trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura odnosno tužiteljici je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 1.464,05 eur.

U Zagrebu 10. listopada 2025. g.

Sudac

Nada Nekić Plevko

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Dna.

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku