Poslovni broj:P-652/2021-36

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Šariću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zoran Šarić i Slavko Nedić iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, zastupanog po punomoćniku Marku Kallayu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 17. rujna 2025., a u prisutnosti punomoćnika tužitelja Zorana Šarića, odvjetnika iz Osijeka i zamjenika punomoćnika tuženika Hrvojke Čolaković, odvjetnice iz Vinkovaca, nakon donošenja i objave dana 10. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7. stavak 1. Ugovora kreditu broj 528-50- 2940355, sklopljenog dana 11. srpnja 2005., između tužitelja i tuženika, a kojom odredbom je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica uz švicarski franak.

II/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, da tužitelju JZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova stečenog bez osnove, isplati na ime promjene tečajne razlike iznos od, 3.079,28 EUR (slovima: tritisućesedamdesetdeveteuraidvadesetosamcenti), i to kako slijedi:

-iznos od 1,24 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.10.2008.,

-iznos od 3,48 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.12.2008.,

-iznos od 5,07 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.01.2009.,

-iznos od 5,83 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 28.02.2009.,

-iznos od 4,03 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.03.2009.,

-iznos od 4,47 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 30.04.2009.

-iznos od 1,67 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.05.2009.,

-iznos od 0,27 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.07.2009.

-iznos od 1,47 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.08.2009.,

-iznos od 1,46 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 30.09.2009.,

-iznos od 0,41 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.10.2009.,

-iznos od 2,62 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 30.11.2009.,

-iznos od 4,41 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.12.2009.

-iznos od 6,93 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.01.2010.,

-iznos od 6,46 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 28.02.2010.,

-iznos od 9,85 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.03.2010.,

-iznos od 9,32 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 30.04.2010.,

-iznos od 10,63 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.05.2010.,

-iznos od 21,30 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 30.06.2010.

-iznos od 19,23 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.07.2010.,

-iznos od 29,40 EUR sa zak. zat.kamatama koje teku od 31.08.2010.,

-iznos od 27,06 EUR sa zak.zat.kamatama koje taku od 30.09.2010.,

-iznos od 23,30 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.10.2010.,

-iznos od 31,27 EUR sa zak.zat.kamatama koje taku od 30.11.2010.

-iznos od 41,41 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.12.2010.,

-iznos od 34,25 EUR sa zak. zat.kamatama koje teku od 31.01.2011.

-iznos od 36,78 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 28.02.2011.

-iznos od 33,59 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.03.2011.

-iznos od 34,18 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 30.04.2011.,

-iznos od 47,78 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.05.2011.,

-iznos od 49,98 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 30.06.2011.,

-iznos od 61,36 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.07.2011.

-iznos od 55,49 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.08.2011.

-iznos od 49,06 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 30.09.2011.,

-iznos od 48,36 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.10.2011.,

-iznos od 47,85 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 30.11.2011.

-iznos od 50,89 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.12.2011.,

-iznos od 53,53 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.01.2012.,

-iznos od 53,87 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 29.02.2012.,

-iznos od 52,01 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.03.2012.,

-iznos od 53,23 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 30.04.2012.,

-iznos od 54,06 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.05.2012.,

-iznos od 52,61 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 30.06.2012.,

-iznos od 52,97 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.07.2012.,

-iznos od 51,88 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.08.2012.,

-iznos od 49,54 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 30.09.2012.,

-iznos od 51,99 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.10.2012.,

-iznos od 53,16 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 30.11.2012.,

-iznos od 52,30 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.12.2012.,

-iznos od 47,63 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.01.2013.,

-iznos od 51,56 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 28.02.2013.,

-iznos od 51,89 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.03.2013.,

-iznos od 50,32 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 30.04.2013.,

-iznos od 45,47 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.05.2013.,

-iznos od 45,33 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 30.06.2013.,

-iznos od 46,49 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.07.2013.,

-iznos od 48,37 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.08.2013.,

-iznos od 50,97 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 30.09.2013.,

-iznos od 49,60 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.10.2013.,

-iznos od 50,53 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 30.11.2013.,

-iznos od 51,60 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.12.2013.,

-iznos od 54,43 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.01.2014.,

-iznos od 55,62 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 28.02.2014.,

-iznos od 54,88 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.03.2014.

-iznos od 53,03 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 30.04.2014.,

-iznos od 52,26 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.05.2014.,

-iznos od 52,23 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 30.06.2014.

-iznos od 53,76 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.07.2014.,

-iznos od 55,01 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.08.2014.,

-iznos od 54,42 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 30.09.2014..

-iznos od 55,46 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.10.2014.,

-iznos od 56,06 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 30.11.2014.,

-iznos od 55,26 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.12.2014.,

-iznos od 55,69 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.01.2015.,

-iznos od 55,41 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 28.02.2015.

-iznos od 55,12 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.03.2015.

-iznos od 54,83 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 30.04.2015.

-iznos od 54,54 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.05.2015..

-iznos od 54,25 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 30.06.2015.,

-iznos od 53,95 EUR sa zak.zat.kamatama koje teku od 31.07.2015.,

pa do konačne isplate na svakomjesečni obrok, sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih па razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023., pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa na dan 1. srpnja te godine.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 3.015,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV/ U preostalom dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška tužitelj se odbija.

V/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku i tijekom postupka navodi da su dana 11. srpnja 2007., tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 528-50-2940355, temeljem kojeg je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 23.000,00 CHF, po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita. Citiranim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita u trajanju od 10 godina, kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima. Redovna kamatna stopa se sa početnih 4,95% godišnje, tijekom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja. Predmetni ugovor o kreditu tužitelj je u cijelosti otplatio s danom 31. srpnja 2015. Tužitelj drži da je takav način promjene kamatne stope ništetan, obzirom da se ista mijenjala bez tužitelju jasnih parametara, odnosno bez posebnog pregovaranja o istome. Isto tako, tuženik prilikom zaključenja Ugovora nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF. Naime, tužitelj nije od strane tuženika nikada bio upoznat s rizikom od mogućeg nekontroliranog rasta CHF-a, već je štoviše CHF prezentiran kao stabilna valuta s minimalnim rizikom od rasta, pa samim time i povećanja kreditne obveze uslijed promjene tečaja. Istovremeno su za kredit u CHF-u bile ponuđene niže kamatne stope od kamatnih stopa za kredite u eurima, što je kredit u CHF-u sveobuhvatno činilo povoljnijim, te je isti kao takav i prezentiran tužitelju kao potrošaču. Tužitelj je temeljem ugovorene valutne klauzule plaćao mjesečne anuitete sukladno promjeni tečaja za CHF na dan dospijeća pojedinog anuiteta. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH, broj Pž- 6632/2017-10, od 14. lipnja 2018., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., i u dijelu u kojem je presuđeno kako je nepošteno ugovaranje valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora potrošači od strane banke nisu informirani o svim bitnim parametrima, te su odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula utvrđene ništetnim. Prema presudi Visokog trgovačkog suda RH, broj Pž-7129/2013-4, od 13. lipnja 2014., jednostrano određivanje visine kamatne stope od strane tuženika proglašeno je nepoštenim, te su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđene ništetnim. Ovu odluku Visokog trgovačkog suda RH potvrdio je Vrhovni sud RH u svojoj presudi broj Revt-249/2014, od 9. travnja 2015. Zbog ugovaranja ništetnih odredbi u priležećem Ugovoru, a koje se odnose na način promjene kamatne stope, kao i na ugovaranje valutne klauzule prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF, tužitelj je tuženiku do konačne otplate naplatio iznos za koji ne postoji valjana pravna osnova. Točan iznos preplate tužitelj nije u mogućnosti odrediti prilikom podnošenja tužbe obzirom da mu tuženik nije dostavio dokumentaciju vezanu za predmetni ugovor o kreditu, pa predlaže da sud obveže tuženika na dostavu navedene dokumentacije i nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Sukladno članku 502. c., a u vezi s člankom 502. a. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je kako su sudovi vezani utvrđenjima presude iz Kolektivnog spora, u pojedinačnim parnicama u kojima će se osoba na njih pozvati. Iznos VPS-a tužitelj je postavio okvirno, a tek nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost visine dugovanja tuženika prema tužitelju, tužitelj će urediti tužbeni zahtjev, sve to sukladno odredbi članka 186. b. stavak 2., 3., 4. i 5. ZPP-a. Slijedom navedenog predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik po punomoćniku u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor mjesne nenadležnosti naslovljenog suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Naime, prema članku 46. i 48. ZPP-a, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, a to je sud na čijem se području nalazi njegovo registrirano sjedište. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i sve navode iz tužbe na kojima tužitelj temelji postavljeni tužbeni zahtjev. Prije upuštanja u daljnje raspravljanje povodom predmetne tužbe, tuženik ističe da je pozivanje tužitelja na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013, od dana 13. lipnja 2014., kao i na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovni broj: Pž-6632/2017, od dana 14. lipnja 2018. U vezi s navedenim pod prethodnom točkom, tuženik ističe da su sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF), kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Štoviše, potpisom predmetnog ugovora o kreditu, i to u članku 10., tužitelj je izjavio da je upoznat ne samo s općim aktima tuženika, nego i sa svim uvjetima kredita (dakle, uključujući i dijelove istoga koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF, odnosno na promjenjivu kamatnu stopu). Kada se sve navedeno poveže s činjenicom da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran, i to od strane javnog bilježnika Tatjane Kovačev, pod brojem OU-795/05, koji je temeljem članaka 57., 58. i 59. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/1993., 29/1994., 162/1998.) objasnio strankama smisao i posljedice pravnog posla te se uvjerio da njegov sadržaj odgovara pravoj volji stranaka, potpuno je razvidno da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu raspolagao svim potrebnim informacijama, u cijelosti i potpuno razumio sadržaj i posljedice odredaba koje sada smatra spornima te na njih pristao. Tuženik dodatno ističe i da je isti sa svoje strane poduzeo sve moguće mjere kako bi tužitelju prilikom pregovaranja o ponudi kredita bile predočene sve relevantne informacije, pa tako i rizici povezani s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom, u onoj mjeri u kojoj je to tuženiku u datom trenutku bilo poznato. Na navedene okolnosti, kao i na ostale okolnosti navedene pod ovom točkom, tuženik predlaže sudu saslušati zaposlenika tuženika (voditelja regije), gospodina LZ, a koji je upoznat s načinom rada i procedurama prilikom odobravanja namjenskih kredita za kupnju automobila, a o kojem kreditu je ovdje riječ, te koji ima saznanja o konkretnom slučaju. Nadalje, iz svih okolnosti povezanih ne samo sa samim sklapanjem predmetnog ugovora o kreditu, nego i s postupkom koji je prethodio njegovom sklapanju, razvidno je da je tuženik poštivao sve zakonske odredbe koje reguliraju zaštitu potrošača i bankarsko poslovanje, da je tužitelj donio promišljenu i informiranu odluku da želi sklopiti isti ugovor, i to sa svim njegovim odredbama, kao i da je tužitelj imao stvarnu mogućnost ne samo donijeti odluku o tome hoće li ili neće sklopiti predmetni ugovor, nego i pojedinačno pregovarati o njegovim odredbama koje se tiču valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope. Sklapajući takav ugovor, tužitelj je nedvojbeno bio dobro upoznat sa svim rizicima koji bi za njega mogli proizaći iz ugovaranja valutne klauzule u CHF, kao i promjenjive kamatne stope, slijedom čega nema nikakve osnove da sud tužitelju pruži zaštitu na način kako isti zahtijeva u predmetnoj pravnoj stvari. U prilog navedenome govori i okolnost da je ugovor o kreditu koji je predmetom ovog postupka sklopljen na vremensko razdoblje od deset godina, to nije životno uvjerljivo da tužitelj ne bi bio svjestan da u tom periodu neće doći do promjene tečaja, a s obzirom da su u to vrijeme trendovi kretanja tečaja za franak bili vrlo slični onima za druge valute, kao što nije uvjerljivo niti to da je tužitelj očekivao da se kamatna stopa neće mijenjati tijekom cijelog razdoblja otplate kredita, a iz čega jasno proizlazi da tužitelj ugovaranjem valutne klauzule vezane uz CHF, odnosno promjenjive kamatne stope, samim time nije bio stavljen u nepovoljniji položaj od onoga u kojem su bili ostali potrošači koji su svoje glavnice vezali uz drugu valutu, odnosno ugovorili drugačiji način obračuna kamata. Tuženik ovime, opreza radi, a sve ako bi sud unatoč svemu navedenom bilo iz kojeg razloga smatrao da tužitelj ima prema tuženiku potraživanje koje je predmetom ovog postupka, temeljem članka 214. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005.) ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja. U tužbi tužitelj ničim nije dokazao da je upravo on taj koji je vršio sva plaćanja po ugovoru o kreditu, dakle da je dio njegove imovine prešao u imovinu tuženika, pa da bi baš njemu tuženik u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva bio dužan vratiti stečeno bez osnove. To što je tužitelj korisnik kredita, ne znači niti mora značiti da je baš sva plaćanja vršio on, a ne solidarni jamac. Tuženik je dužan vratiti stečeno bez osnove samo onoj osobi od koje je to stekao. Predlaže saslušanje svjedoka LZ i javnog bilježnika Tatjanu Kovačev, kao i saslušanje tužitelja. Tuženik opreza radi osporava sve činjenice i navode na kojima tužitelj temelji tužbu i tužbeni zahtjev, aktivnu legitimaciju tužitelja, i /ili pasivnu legitimaciju tuženika, osim činjenica koje je tuženik u ovom odgovoru na tužbu i tijekom postupku izričito učinio nespornim.

3. Na ročištu od 12. rujna 2022., tužitelj po punomoćniku osporava sve navode tuženika iz odgovora na tužbu, te se protivio prigovoru mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku. Sud je odbio prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku kao neosnovano, a tuženik nije tražio pisani otpravak rješenja već se upustio u raspravljanje, te je na navedenom ročištu prihvaćen prijedlog za provođenjem financijsko knjigovodstvenog vještačenja, kao i prijedlog punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika za saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke i prijedlog punomoćnika tuženika za saslušanjem svjedoka JZI, a tuženik je odustao od saslušanja svjedoka LZ i javnog bilježnika Tatjane Kovačev, a na ročištu od 22. svibnja 2024. i od saslušanja svjedoka JZI.

4. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u: Ugovor o kreditu broj 528-50-2940355, sklopljen dana 11. srpnja 2005., potvrđen kod javnog bilježnika Tatjane Kovačev pod poslovnim brojem OU-795/05, dana 11. srpnja 2005.; obavijest od RBA dana 1. kolovoza 2015., da je korisnik kredita sa danom 31. srpanj 2005., u cijelosti otplatio kredit po Ugovoru o kreditu broj 528-50-2940355, sklopljen s Raiffeisenbank Austria d.d.; Zahtjev tužitelja za dostavom dokumentacije po predmetnom kreditu od 12. travnja 2021.; Obavijest tuženika od 13. prosinca 2013. da kamatna stopa od 1. siječnja 2014. iznosi 3,23 % godišnje; preslik troškovnika adaptacije broj 131, od 5. srpnja 2005.; sudsku praksu; nalaz i mišljenje vještaka Financije LB d.o.o. iz Bilja, od 30. siječnja 2023.; Zahtjev za kredit; saslušao tužitelja u svojstvu stranke na ročištu od 22. svibnja 2024.

5. Sud smatra prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, neosnovan, budući je odredba iz članka 12., Ugovora o kreditu, kojim je ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu kreditora, nepoštena pa time i ništetna, temeljem odredbi članka 81. i članka 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003.), a prigovor tuženika ne bi bio osnovan niti s obzirom na Direktivu Vijeća 93/13/EEZ, od 5. travnja 1993., a koja je implementirana u Hrvatski pravni sustav i kojim je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlim iz ugovora, s tim da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora. Odredbom članka 48. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZPP), propisano je da za suđenje protiv pravnih osoba je općemjesno nadležan sud na čijem području se nalazi njihovo registrirano sjedište. Člankom 59. istog zakona, propisano je da za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane povodom djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi, a nesporno je da je Ugovor o kreditu sklopljen u poslovnoj jedinici tuženika u Osijeku, gdje tužitelj ima prebivalište, pa je slijedom navedenog na ročištu od 12. rujna 2022., odbio prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku kao neosnovan, a tuženik nije tražio pisani otpravak rješenja.

6. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Financije LB od 30. siječnja 2023., slijedi da je tužitelj dana 11. srpnja 2005., kao korisnik kredita sklopio sa tuženikom kao davateljem kredita – bankom Ugovor o kreditu broj 528-50-2940355. Kredit je odobren u iznosu koji odgovara protuvrijednosti 23.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važećem na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok otplate kredita od 120 mjeseci. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF banke važećem na dan dospijeća. Sukladno Ugovoru kamatna stopa iznosi 4,95% godišnje, a ugovorena je promjenjivost kamatne stope u skladu sa važećim odlukama banke. Tuženik je tijekom otplate kredita radi povećanja kamatnih stopa platio više ukupno 321,85 CHF, što preračunato u kune prema tečaju za CHF tečajne liste banke na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta iznosi 1.414,38 HRK. Tijekom otplate kredita kamatna stopa je u jednom periodu bila niža od prvougovorene, pa u tom periodu negativna razlika plaćenih kamata iznosila ukupno 94,62 CHF, odnosno 593,56 HRK, a pozitivna razlika plaćenih kamata iznosila je 416,47 CHF, odnosno 2.007,94 HRK. Tužitelj je tijekom perioda otplate kredita radi ugovorene valutne klauzule u CHF platio više radi promjena važećeg tečaja na dan dospijeća pojedinog anuiteta, u odnosu na vrijednost tečaja na dan isplate kredita ukupno 21.729,04 HRK. U mjesecima u kojima je razlika anuiteta negativna, tužitelj je platio manje u odnosu na anuitet po prvobitno ugovorenim uvjetima iz razloga što je tečaj za CHF na dan dospijeća istog anuiteta bio manji u odnosu na tečaj koji je važio prilikom isplate kredita. Negativne stavke tečajne razlike iznose ukupno 1.569,79 HRK. Ukoliko se izdvoje samo pozitivne stavke tečajne razlike, odnosno samo one kada je tužitelj preplatio anuitet u odnosu na prvobitno ugovoreni, ukupno preplaćeni anuiteti po osnovi tečajne razlike bi iznosili 23.298,83 HRK. Tijekom otplate kredita, radi promjena kamatnih stopa, kamata je plaćena više u iznosu od 1.414,38 HRK, odnosno 187,75 EUR. Negativne stavke razlika plaćene kamate iznose ukupno 593,56 HRK, odnosno 78,76 EUR, a samo pozitivne stavke razlike plaćenih kamata iznose ukupno 2.007,94 HRK, odnosno 266,51 EUR. Tijekom otplate kredita, radi promjena tečaja za CHF, anuiteti su plaćeni u iznosu većem od anuiteta koliko bi isti iznosili da nije bilo promjena tečaja, u ukupnom iznosu od 21.729,04 HRK, odnosno 2.883,94 EUR. Ukoliko se izdvoje samo pozitivne stavke tečajne razlike, odnosno samo one kada je tužitelj anuitet u odnosu na prvobitno ugovoreni, platio više tečajna razlika bi iznosila 23.298,83 HRK, odnosno 3.092,25 EUR, dok negativne stavke tečajne razlike iznose 1.569,79 HRK, odnosno 208,31 EUR. Tužitelj je tijekom otplate kredita radi promjena kamatnih stopa i promjena tečaja za CHF anuitete platio u većem iznosu od anuiteta koliko bi isti iznosili da nije bilo promjena tečaja, u ukupnom iznosu od 23.143,42 HRK, odnosno 3.071,74 EUR.

7. Tužitelj je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i nije imao prigovor na isti, te je uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka podneskom od 14. travnja 2023., na način da pored utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci tuženika i odredbu kojom je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, traži od tuženika isplatu na ime promjenjive kamatne stope i tečajne razlike ukupan iznos od 3.071,74 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate uz naknadu prouzročenog parničnog troška a podneskom od 8. listopada 2024. na način da od tuženika traži isplatu ukupnog iznosa od 187.75 eura na ime promjene kamatne stope, zajedno za zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a na ime tečajne razlike ukupan iznos od 2.883,94 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Podneskom od 2. veljače 2025., tužitelj je po punomoćniku povukao dio tužbenog zahtjeva za isplatom koji se odnosi na promjenu kamatne stope tijekom otplate kredita, kao i dio potraživanja stečenog bez osnove, radi tečajne razlike za 2005. i 2006. godinu, te je uredio tužbeni zahtjev na način da od tuženika na ime tečajne razlike traži isplatu iznosa od 2.883,94 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Konačno podneskom od 3. rujna 2025., tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da traži utvrđenje ništetnom odredbe članka 7. stavak 1. Ugovora o kreditu, a kojom odredbom je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te isplatu na ime tečajne razlike u ukupnom iznosu od 3.079,28 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

8. Očitujući se na nalaz i mišljenje vještaka tuženik po punomoćniku navodi da nije suglasan s istim jer predmetni izračun nema smisla, jer je Ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a kredit je sklopljen s valutnom klauzulom u CHF slijedom čega je bilo razumno i logično očekivati određena kretanja tečaja, a prethodno je bilo ugovoreno voljom tužitelja kojem je u više navrata obrazloženo značenje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, kao i promjene istih u tijeku otplate kredita. Tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka. Protivio se preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva uređenog podneskom od 14. travnja 2023., ističući prigovor zastare za preinačeni dio. U odnosu na specifikaciju tužbenog zahtjeva na temelju odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, tuženik ističe kako je navedeno potraživanje tužitelja svakako u zastari s obzirom da je do uređenja tužbenog zahtjeva s osnove promjenjive kamatne stope, protekao petogodišnji zastarni rok od dana pravomoćnosti presude Visokog Trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 i to od dana 13. lipnja 2014., u skladu s čim se tuženik protivi preinaci tužbenog zahtjeva u tom smislu i o čemu dostavlja i sudsku praksu kao dokaz.

9. Očitujući se na podnesak tužitelja od 8. listopada 2024., kojim je tužitelj uredio tužbeni zahtjev, tuženik je u cijelosti ostao kod ranijih očitovanja te posebno ističe kako je tužitelj pogrešno specificirao pojedinačne iznose na koje teku zakonske zatezne kamate, a koje potražuje s obje osnove, odnosno navodne ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Naime, tužitelj gornjim podneskom specificira potraživanje s osnove promjenjive kamatne stope i zahtijeva isplatu iznosa od 187,75 EUR, dok zbroj pojedinačnih iznosa na koji teku zakonske kamate iznosi 257,95 EUR. Isto tako, s osnove valutne klauzule tužitelj potražuje iznos od 2.883,94 EUR, a zbroj pojedinačnih iznosa na koji teku zakonske zatezne kamate iznosi 3.092,25 EUR. Dodatno, tako utvrđen zbroj pojedinačnih iznosa ne odgovora ni iznosu preplate iz nalaza i mišljenja vještaka od dana 30. siječnja 2023.

10. Očitujući se na podnesak tužitelja od 5. veljače 2025., kojim je uredio tužbeni zahtjev tuženik ovim putem ističe kako zbroj pojedinačnih iznosa na koje teku zakonske zatezne kamate ne odgovara ukupnom iznosu navedenom u točki II. tužbenog zahtjeva, odnosno zbroj pojedinačnih iznosa iznosi 3.070,09 EUR, dok tužitelj potražuje ukupni iznos od 2.883,94 EUR. Tužitelj je gore navedenim podneskom od dana 5. veljače 2025., „uredio“ tužbeni zahtjev na način da je smanjio isti, a iz čega je razvidno kako je tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev. S navedenim povlačenjem je tuženik suglasan te potražuje naknadu troškova postupka koji su neosnovano prouzročeni tuženiku u ukupnom iznosu od 1.812,50 eura uz pripadajući PDV od 25%. Naime, tuženik svoj zahtjev za naknadu troškova koji su nastali u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva temelji na članku 158. stavku 1. ZPP-a koji propisuje da je tužitelj koji povuče tužbu (uključujući i djelomično povlačenje u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji je smanjen) dužan tuženiku naknaditi troškove postupka. Tuženik posebno ističe kako je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu po osnovi promjenjive kamatne stope Naime, tužba je u ovom postupku podnesena dana 6. listopada 2021., a presuda Visokog trgovačkog suda u odnosu na promjenjivu kamatu postala je pravomoćna dana 13. lipnja 2014. Imajući u vidu navedeno, tuženik je od početka ovosudnog postupka upozoravao i isticao kako je sada povučeni dio tužbenog zahtjeva u zastari. Štoviše, tuženik ističe kako nije kriv što je tužitelj prilikom podnošenja tužbe utužio iznos na koji nije imao pravo, te se naknadno odlučio povući tužbu za ovaj iznos, stoga tuženik zahtijeva naknadu troškova postupka prema načelu culpae, odnosno članku 158. ZPP-a. Također ističe kako tužitelj neosnovano potražuje zakonske zatezne kamate od datuma dospijeća svakog pojedinog iznosa što je protivno odredbi članku 1115. ZOO-a. Naime, tužitelj bi eventualno imao pravo na zakonske zatezne kamate koje teku od dana podnošenja tužbe u ovom postupku odnosno od 6. listopada 2021., a nikako ne od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa.

11. Očitujući se na podnesak tužitelja od 3. rujna 2025., kojim je ponovno uredio tužbeni zahtjev tuženik navodi kako je tužitelj u tijeku postupka nekoliko puta specificirao tužbeni zahtjev, pri čemu je uzeo u obzir postojanje tzv. negativnih razlika, da bi sada podneskom od dana 3. rujna 2025., specificirao tužbeni zahtjev uzimajući u obzir samo pozitivne razlike uslijed promjene tečaja CHF, dok nije uzeo u obzir iznos negativnih razlika, a što je sve vidljivo iz nalaza i mišljenja vještaka od dana 30. siječnja 2023. Tuženik se protivi ovako postavljenom tužbenom zahtjevu a za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, te tuženik nije suglasan sa preinakom tužbenog zahtjeva.

12. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručno i objektivno sačinjen, a primjedbe punomoćnika tuženika su pravne prirode, te isti nije imao primjedbi na matematički izračun.

13. Sud je dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva sukladno članku 190. i članku 191. ZPP-a, budući je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama i budući tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, a prije provedenog vještačenja.

14. U stajalištu Vrhovnog suda RH broj SU-IV-162/2021, od 26. studenog 2021., u točki IV, navodi se kako je u predmetnima koji se odnose na pojedinačne tužbe radi ništetnosti odredba ugovora o kreditu u valuti CHF preinaka tužbenog zahtjeva nakon vještačenja dopuštena, a što je i logično, obzirom da je takva preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama u postupku. U suprotnom provođenje financijskih vještačenja ako nakon provedbe istih ne bi postojala mogućnost usklađivanja tužbenih zahtjeva s nalazom vještaka, bi bilo nesvrsishodno. Na drugoj sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda RH (2/24) održane 27. svibnja 2024. Su – IV-123/2024-5, zauzeto je pravno shvaćanje da u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz isti činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP-a) zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

15. Iz iskaza tužitelja u svojstvu stranke slijedi da je predmetni Ugovor o kreditu s tuženikom zaključio negdje prije 19 godina, na iznos od oko 117.000,00 kuna, što je bila protuvrijednost CHF-a, za adaptaciju stana u kojem živi i danas, odnosno bio je to namjenski kredit. U to vrijeme nije bio niti vlasnik, niti suvlasnik firme ili obrta. Kredit u CHF-u je podigao zbog manje kamate, odnosno jer je takav kredit bio najpovoljniji, a u to vrijeme bio je i komitent tuženika. Interesirali su se i u drugim bankama i o drugim valutama, odnosno za kredite u euru, no najpovoljniji je bio kredit u CHF-u. U banci su ih savjetovali da podignu kredit u CHF-u jer je CHF dugogodišnja stabilna valuta dok je EUR bio nova valuta, a kredit u CHF-u je bio povoljniji, jer je bila manja rata kredita za taj isti iznos koji je trebao. Rata je s početnih od oko 1.000,00 kuna mjesečno, porasla do 1.500,00 kuna mjesečno. Kredit je u cijelosti otplatio osobno, a rate je plaćao trajnim nalogom, odnosno ustegom na plaći/mirovini. Nije u cijelosti pročitao ugovor već je vjerovao djelatniku banke da je to najpovoljniji ugovor za njega. Nije mogao pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama već je dobio gotovi obrazac ugovora o kreditu. U banci mu nisu objašnjavali način promjene kamatne stope, niti o kojim parametrima ista ovisi, niti su ga upozoravali da bi tečaj toliko mogao rasti, već su mu samo govorili da je CHF stabilna valuta. Javni bilježnik nije čitao ugovor, niti mu je pojašnjavao pojedine ugovorne odredbe, niti ga je na išta upozoravao. Kod javnog bilježnika samo je ovjerio potpis. Ne sjeća se je li išao u banku nakon povećanja rata, no misli da nije jer je to tada postalo opće poznato. Na upit punomoćnika tuženika je li bio zadovoljan ugovorenim uvjetima u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, isti iskazao da je bio zadovoljan, te da mu je kredit bio uredno isplaćen.

16. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu tužitelja kao uvjerljivom, logičnom, okolnosnom, a isti nije u suprotnosti s izvedenim materijalnim dokazima.

17. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije sud smatra neosnovanim u cijelosti, budući je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o kreditu, te je isti kao korisnik kredita aktivno legitimiran voditi sporove vezano za predmetni ugovor o kreditu, a iz priložene dokumentacije je razvidno da je tuženik sve uplate koristio za zatvaranje obveza po kreditu, a tužitelj nije imao osobnu obvezu plaćanja kredita, budući osobna obveza korisnika kredita prema zakonu izrijekom mora biti ugovorena, sukladno članku 161. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO), iako je iz iskaza tužitelja i priložene materijalne dokumentacije utvrđeno da je tužitelj kredit plaćao ustegom na plaći.

18. Prigovor zastare sud smatra osnovanim u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatom preplaćenih iznosa na ime razlike u kamatama u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja ugovorne obveza promjenjiva sukladno jednostranoj odluci tuženika, budući je protekao zastarni rok od pet godina jer zastara prava potraživanja prema pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupa protekom 5 godina od pravomoćnosti odluke Pž-7129/2013-4, od 13. lipnja 2014., dakle, 14. lipnja 2019. U preostalom dijelu prigovor zastare je neosnovan, jer zastara prava potraživanja prema pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojom je glavnica vezana za CHF (valutna klauzula) nastupa protekom 5 godina od pravomoćnosti odluke Pž-249/2014, od 14. lipnja 2018., dakle, 15. lipnja 2023., iz čega jasno proizlazi da zastara na ime preplaćene razlike zbog valutne klauzule nije nastupila. Budući nije protekao rok zastare od pet godina, jer je tužba podnesena dana 31. svibnja 2021. Naime, pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž- 6632/2017-10, od 14. lipnja 2018., u točki 1. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., u dijelu točaka 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004., do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima.

19. Člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007., 125/2007., 79/2009.), propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač. Prema odredbi Direktive Vijeća 93/13 EEZ, od 5. travnja 1993., u članku 5., u slučaju Ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni Ugovor bez valjanog razloga predviđenog Ugovorom.

20. Člankom 502. c. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014.), propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a. stavak 1., ovog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

21. Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003.) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocjene nepoštenima ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

22. Člankom 87. istog zakona, propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

23. Člankom 322. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

24. Člankom 323. stavak 1. istog zakona, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj, sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

25. Stav Vrhovnog suda RH u odluci Rev-249/14-2, je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom članka 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

26. Odlukom Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/2018, od 3. rujna 2019., odbijena je kao neosnovana revizija I-VIII-tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH od 14. lipnja 2018., broj Pž-6632/2017, u dijelu u kojem je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koje je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora I-VIII banaka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih govora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

27. Ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj kao korisnik kredita broj 528-50-2940355, s tuženikom kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu dana 11. srpnja 2005., na iznos od 23.000,00 CHF, po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita, na rok vraćanja od deset godina, prvotni mjesečni anuitet je iznosio od 243,39 CHF mjesečno u kunskoj protuvrijednosti od 1.142,69 kuna po srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita 13. srpnja 2005., kada je tečaj CHF-a iznosio 4,694897 kuna za jedan CHF, no tijekom otplate kredita radi povećanja tečaja CHF naspram kune, mjesečni anuiteti u kunskoj protuvrijednosti su se plaćali po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja. Kredit je u cijelosti otplaćen u 31. srpnja 2015.

28. Budući su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog unaprijed sastavljenog ugovora o kreditu od strane banke, a o kojim se odredbama s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na njegov sadržaj, to je na taj način temeljem nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist jer je povrijedio interes i prava tužitelja kao potrošača, korisnika kredita, jer se u ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je tuženik povećavao kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača/03.

29. Tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno kako u predmetnom ugovoru o kreditu nisu navedeni parametri metodologija promjene kamatne stope, a niti je tužitelj s tuženikom pregovarao o promjeni kamatne stope, koja je mijenjana jednostranom odlukom banke, pa slijedom navedenog kamatna stopa nije određena, niti odrediva, što odredbu o ugovornoj kamati iz članka 2. predmetnog Ugovora o kreditu broj 528- 50-2940355, od dana 11. srpnja 2005., osim u dijelu u kojem je visina kamatne stope od 4,95% godišnje, određena na dan sklapanja Ugovora o kreditu čini ništetnom, a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba sukladno članku 327. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima.

30. Kako tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, to je na taj način temeljem nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist jer je povrijedio interes i prava tužitelja kao potrošača, korisnika kredita, jer se u ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača/03.

31. Iako tuženik navodi da se tužitelj mogao sam informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obveze iz ugovora, te da je tužitelj mogao zatražiti i dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu, te da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nisu postojali pravni okviri u kojima bi tuženik mogao djelovati na području informiranja potrošača, kao i da tuženik nije mogao predvidjeti unatoč svojoj stručnosti i pažnji buduća kretanja i tečaj CHF, međutim tuženik prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu nije u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, jer prilikom sklapanja ugovora tužitelju od strane djelatnika tuženika nisu bili prezentirani rizici rasta švicarskog franka, niti je isti bio upozoren na bilo kakav rizik od rasta tečaja CHF, što je tuženik u trenutku sklapanja ugovora kao stručna osoba znao ili morao znati, dok tužitelj kao prosječni potrošač to nije znao.

32. Podneskom od 5. veljače 2025., tužitelj je povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zahtjev za isplatom na ime stečenog bez osnove, a odnosi se na promjenu kamatne stope tijekom otplate kredita, u ukupnom iznosu od 187,75 eura zajedno za zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kao i dio potraživanja stečenog bez osnove, radi tečajne razlike za godinu 2005. i 2006., u ukupnom iznosu od 12,97 eura zajedno za zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te je tužbeni zahtjev uredio na način da traži utvrđenje ništetnim odredbu članka 7. stavak 1. predmetnog ugovora o kreditu kojom je odredbom ugovorena valutna klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te isplatu na ime promjene tečajne razlike u ukupnom iznosu od 2.883,94 eura zajedno za zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a po prigovoru tuženika u kojem navodi kako zbog pojedinačnih iznosa na koju teku zakonske zatezne kamate ne odgovara ukupnom iznosu navedenog u točki II/tužbenog zahtjeva odnosno zbog pojedinačnih iznosa iznosi 3.070,09 eura dok tužitelj potražuje ukupan iznos od 2.883,94 eura, tužitelj je podneskom od 3. rujna 2025., uredio tužbeni zahtjev pod točkom II/tužbenog zahtjeva na način da na ime promjene tečajne razlike traži isplatu iznosa od 3.079,28 eura zajedno za zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

33. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja sud smatra osnovanim za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj 528-50-2940355, sklopljenog između tužitelja i tuženika, dana 11. srpnja 2005., u dijelu u kojem je ugovorena u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve pobliže opisano pod I/izreke presude stoga odluka kao pod I/izreke.

34. Kako je tuženik temeljem ništetnih odredbi, a koje se odnose na valutnu klauzulu vezanu za CHF, stekao određenu nepripadnu korist, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u konkretnom slučaju primio, sukladno odredbi članka 323. stavak 1. ZOO-a, u svezi s člankom 1111. i člankom 1115., pa je sud obvezao tuženika na isplatu iznosa od 3.079,28 eura, zajedno za zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate na ime tečajne razlike po tečaju za CHF na dan korištenja kredita i tečaja za CHF unutar svakoga anuiteta na dan plaćanja kojeg je tužitelj plaćao do otplate kredita 31. srpnja 2015., a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, na ime pozitivne tečajne razlike, a kako je to zatražio tužitelj podneskom od 3. rujna 2025., sve pobliže opisano pod II/izreke presude, stoga odluka kao pod II/izreke presude.

35. Odluka o kamatama, temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a., u svezi s člankom 1115. ZOO-a.

36. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi člankom 151. i člankom 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZPP), a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012., 103/2014., 37/2022., 126/2022., 138/2023.).

37. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištima od 12. rujna 2022., 22. svibnja 2024., 18. rujna 2024., 20. ožujka 2025., 30. travnja 2025., 10. srpnja 2025., i 17. rujna 2025., u iznosu od 200,00 eura za svako ročište, sastava obrazloženih podnesaka od 14. travnja 2023., 8. listopada 2024., 5. veljače 2024., u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak, na koje iznose je obračunat PDV od 25%, u ukupnom iznosu od 550,00 eura, kao i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 3.015,45 eura, stoga odluka kao pod III/izreke presude.

38. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 17. ožujak 2023., u iznosu od 10,00 eura uz pripadajući PDV od 25%, budući je isti nepotreban trošak, kao ni trošak sastava podneska od 7. kolovoza 2025., u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV od 25% jer takav podnesak ne prileži spisu, stoga odluka kao pod IV/izreke presude.

39. U odnosu na smanjenje tužbenog zahtjeva, budući je isti postavljen okvirno, za navesti je da presudom suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/2019 i C-259/2019, prema kojima u slučaju smanjenja tužbenog zahtjeva potrošačima (kao tužiteljima) treba u cijelosti priznati nastale parnične troškove, obzirom da bi suprotno postupanje bilo protivno članku 6. i članku 7. Direktive, te ne bi odvraćalo trgovce od korištenja nepoštenih ugovornih odredaba u budućnosti. Prema tome, imajući u vidu da su Direktive 93/13 obvezujuće i za hrvatski sud, te su po svojoj pravnoj snazi iznad domaćeg prava, kao i da stajalište suda EU obvezuje nacionalni sud u sporovima pokrenutima radi zaštite potrošačkih prava istima neovisno o postotku njegova uspjeha u sporu u cijelosti prizna i dosudi naknadu parničnog troška koji je bio nužan za svrhovito vođenje parnice, pa u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a, u pogledu djelomičnog priznavanja uspjeha u parnici jer bi opisano postupanje bilo u suprotnosti s relevantnim tumačenjem odredbi Direktive 93/13. Za navesti je da je tužitelj povukao tužbu za preplaćenu kamatu u ukupnom iznosu 187,75 eura i tečajnu razliku za 2005. i 2006., u ukupnom iznosu od 12,97 eura kojem povlačenju se tuženik nije protivio. Tužitelj nije povukao tužbu za iznos od ukupno 186,15 eura, kako to navodi tuženik u podnesku od 3. travnja 2025., iako zbroj pojedinačnih iznosa iznosi 3.070,09 eura, a ne 2.883,94 eura, iz tužbenog zahtjeva pod točkom II/tužbenog zahtjeva, a što je tužitelj ispravio podneskom od 3. rujna 2025., pa je sud odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka i to za odgovor na tužbu u iznosu od 250,00 eura, pristup na ročište od 12. rujna 2022., u iznosu od 250,00 eura, trošak obrazloženog podneska od 16. rujna 2022., u iznosu od 62,50 eura, trošak obrazloženog podneska od 21. ožujka 2023., u iznosu od 250,00 eura, trošak obrazloženog podneska od 29. travnja 2024., u iznosu od 250,00 eura, trošak obrazloženog podneska od 4. studenog 2024., u iznosu od 250,00 eura, troška pristupa na ročište od 22. svibnja 2024. i 18. rujna 2024., u iznosu od 250,00 eura za svako ročište, sve iznose uz pripadajući PDV od 25%, odnosno ukupno iznos od 1.812,50 eura uz pripadajući PDV od 25%, kao i trošak sastava podneska od 3. travnja 2025., u iznosu od 200,00 eura, zajedno za zakonskim zateznim kamatama, uz pripadajući PDV od 25%, stoga odluka kao pod V/izreke presude.

U Osijeku, dana 10. listopada 2025.

S U D A C:

LIDIJA ŠMIT

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika