Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-369/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Pera Miloglava, kao predsjednika vijeća, Nikše Lučića i Marte Jelić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika KK, zbog kaznenog djela iz članka 179a Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21,114/22 i 36/24 dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu i optuženog KK, podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem K-1084/2025-36 od 28. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu i optuženog KK kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu optuženi KK proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - nasilje u obitelji, kažnjivo i opisano u članku 179. a KZ/11, kazneno djelo protupravno oduzimanje slobode - opisano po članku 136. stavku 1. i 3. KZ/11 te kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesna ozljeda opisano u članku 117. stavak 2. u vezi stavkom 1. KZ/11, a sve u svezi sa člankom 51. KZ/11. Optuženom KK je za kaznena djelo iz članka 179. a KZ/11 na temelju članka 179. a KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo iz članka 136. stavku 1. i 3. KZ/11 mu je na temelju članka 136. stavak 3. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Optuženi KK je uz primjenu članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 3 (tri) mjeseca da bi mu na temelju odredbe članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda, i to na način da će se dio kazne na koji je okrivljenik KK osuđen u trajanju od 1 (jedne) godine izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini neko novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku KK je u neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode odnosno vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. veljače 2025. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 69. KZ/11 okrivljeniku KK je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju od 3 (tri) godine, koja će se za vrijeme izvršavanja neuvjetovanog dijela kazne izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a za vrijeme uvjetovanog dijela kazne uz nadzor nadležnog tijela za probaciju.

1.3. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršavanje izrečene kazne zatvora optuženiku koji bez opravdanog razloga krši obvezu određenu mu sigurnosnom mjerom. I

1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. dalje: ZKP/08) optuženi KK je u cijelosti oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, a žali se zbog odluke o kazni te predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju. Protiv navedene presude žalbu je uložio optuženi KK, osobno a žali se zbog odluke o kazni odluke o kazni i putem braniteljice po službenoj dužnosti Matee Kršić, odvjetnice u Zagrebu, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog odluke o kazni odluke o kazni. S obzirom da su žalbe po svom sadržaju usmjerene na iste okolnosti, iste će se razmatrati kao jedna žalba.

2.1. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

3. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

O žalbi optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka

4. Optuženi KK se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka međutim, tu žalbenu osnovu optuženik u svojoj žalbi ne obrazlaže već samo citira zakonsku odredbu članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP. Navedeni žalbeni razlog se sadržajno odnosi na odluku o kazni, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.

O žalbama optuženika i državnog odvjetnika zbog odluke o kazni

5. Nisu u pravu optuženik niti državni odvjetnik kada se žale zbog odluke o kazni, optuženik tvrdeći da mu je „po visini“ izrečena kazna stroga i neprimjerena, a državni odvjetnik tvrdeći da je preblaga i neprimjerena. Suprotno stavu, kako državnog odvjetnika, tako i optuženika, prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne.

5.1. Naime, jačina povrede zaštićenog dobra koja proizlazi iz svih okolnosti počinjenja djela jedna je od okolnosti koje su člankom 47. stavak 1. KZ/11 predviđene kao okolnosti koje osobito utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranom, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

5.2. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječi da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela ili usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, te okolnostima u kojima živi, i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela. Zadatak suda ne ograničava se samo iz zakonskog opisa djela, pravnih formulacija i činjeničnog učina kreirati konkretno ostvareno kazneno djelo, već izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja. Uloga suda se pri tome ne svodi samo na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac, generalizirajući svrhu kažnjavanja nastoji obuhvatiti neodređeni broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud u svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebite za odluku o vrsti i mjeri kazne.

5.3. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kao olakotne okolnosti kod optuženika njegovu raniju prekršajnu i kaznenu neosuđivanost, njegovo priznanje i izraženo kajanje te njegovu spremnost da se podvrgne liječenju od ovisnosti o alkoholu kao i smanjenu ubrojivost u manjoj mjeri te mu je pravilno utvrdio izostanak otegotnih okolnosti.

5.4. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, a suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ispravno cijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne.

5.5. Stoga je optuženiku i po nalaženju ovog suda, pravilno prvostupanjski sud utvrdio u odnosu na svako pojedino kazneno djelo kaznu zatvora u trajanju od po jedne godine nakon čega je optuženika osudio na temelju odredbi za stjecaj na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i tri mjeseca, cijeneći, a sukladno članku 51. stavak 1. KZ/11 počiniteljevu ličnost te počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti. Također je sud optuženiku pravilno potom izrekao na temelju čanka. 57. KZ/11 djelomičnu uvjetnu osudu na način da neuvjetovani dio kazne iznosi jednu godinu, dok se uvjetovani dio kazne od jedne godine i tri mjeseca neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, jer i po nalaženju ovog suda postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne u budućnosti neće činiti kaznena djela a da će se istovremeno upravo takvom kaznenopravnom sankcijom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 u vidu izricanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecaja na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te resocijalizacije optuženika.

5.6. Naposljetku je za ukazati kako imajući u vidu kriminalnu količinu, duljinu inkriminiranog razdoblja, kao i broj inkriminiranih kaznenih djela, i po stajalištu ovog suda nije bilo mjesta blažem kažnjavanju optuženika unatoč olakotnim okolnostima na strani optuženika.

6. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavka 1. ZKP/08. sud nije našao povreda odredaba kaznenog postupka ili povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Kako je sud našao da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija a da nema niti povreda zakona na koje sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. ovom presudom je odbio žalbe okrivljenika i državnog odvjetnika kao neosnovane i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Dubrovnik, 10. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Pero Miloglav