REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI – POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj Ovr-913/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
Z A K L J U Č A K
Općinski sud u Puli – Pola, po sucu Heleni Božović Sladaković kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga sudske savjetnice Katarine Licardo, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HRVATSKI TELEKOM d.d. Zagreb, sa sjedištem na adresi [adresa], OIB 81793146560, protiv ovršenika PJČ iz [adresa], s prebivalištem na adresi [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], odlučujući o žalbi nakon proteka roka, 10. listopada 2025.
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenik u roku od 15 (petnaest) dana od dostave ovog zaključka protiv ovrhovoditelja pokrenuti parnicu radi proglašenja izvansudske ovrhe nedopuštenom, a koji se postupak vodi kod Financijske agencije na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba poslovni broj Ovrv-7219/2012 od 23. kolovoza 2012., zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske).
Obrazloženje
1. Ovršenik je 17. rujna 2025. ovome sudu podnio podnesak nazvan „PRIJEDLOG OVRŠENIKA ZA OBUSTAVU OVRHE ZBOG NASTUPA ZASTARE“ u kojem, u bitnome, navodi da je javni bilježnik Ilinka Lisonek iz Zagreba 23. kolovoza 2012. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave na temelju kojeg je ovrhovoditelj prvo 13. travnja 2015., a potom 18. lipnja 2025., Financijskoj agenciji podnio zahtjev na naplatu te osnove na plaćanje. Međutim kako prema službenoj obavijesti i evidenciji Financijske agencije nakon podnošenja zahtjeva za naplatu 13. travnja 2015. nije poduzeta niti jedna radnja koja bi prekinula tijek zastare, smatra da je protekom 10 godina od dana kada je prvi put podnesen zahtjev za naplatu, i to 13. travnja 2025., nastupila zastara novčane tražbine ovrhovoditelja. K tome, dugotrajnu pasivnost ovrhovoditelja potvrđuju i navodi javnog bilježnika koji je donio predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave da je izvornik tog rješenja uništen zbog proteka vremena u skladu s važećom arhivskom procedurom. Budući da je dakle ovrhovoditelj ponovno podnio zahtjev za naplatu tek 18. lipnja 2025., u povodu kojeg mu je Financijska agencija s računa zaplijenila novčani iznos od 411,55 EUR iako je riječ o naplati zastarjele tražbine, predlaže donijeti odluku kojom će sud utvrditi da je tražbina ovrhovoditelja u cijelosti zastarjela, kojom će se obustaviti ovršni postupak pokrenut rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba poslovni broj Ovrv-7219/2012 od 23. kolovoza 2012. (a koji se vodi kod Financijske agencije) te kojim će se Financijskoj agenciji naložiti povrat zaplijenjenih novčanih sredstava u iznosu od 411,55 EUR. Predlaže i naložiti ovrhovoditelju da mu naknadi troškove ovoga postupka.
2. Iz navoda sadržanih u podnesku, kao i njemu priloženih isprava, slijedi da se protiv ovršenika pred Financijskom agencijom provodi ovrha prema odredbi članka 284. OZ-a odnosno izvansudska ovrha na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a ne ovrha na temelju isprava koje su taksativno navedene u odredbi članka 209. stavka 1. OZ-a i za koje je odredbom članka 210. OZ-a propisana mogućnost podnošenja prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim (na koje se zakonske odredbe izrijekom poziva), pa njegov podnesak ne predstavlja pravno sredstvo u postupku izravne naplate već žalbu nakon proteka roka u izvansudskoj ovrsi zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a (nastup zastare novčane tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom), i to zbog okolnosti koje su prema tvrdnji ovršenika nastupile nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a koje po prirodi stvari može tek sada istaknuti.
3. Prema odredbi članka 53. OZ-a u vezi s odredbom članka 284. stavka 5. OZ-a ovršenik može sve do dovršetka ovršnog postupka zbog razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. OZ-a podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv tog rješenja, a takva se žalba dostavlja bez odgode ovrhovoditelju, koji se o njoj može očitovati u roku od osam dana (odredba članka 54. stavka 1. OZ-a).
4. Ovrhovoditelj se, iako uredno pozvan, nije očitovao na podnesak ovršenika.
5. Radi donošenja odluke u ovoj pravoj stvari pročitani su zahtjev za naplatu (listovi 5-8 spisa) i specifikacija izvršenja osnove za plaćanje od 13. rujna 2025.
(listovi 9 i 10 spisa).
6. Ovršenika je zbog istaknutog žalbenog razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a valjalo uputiti u parnicu.
7. Prema podacima sadržanima u zahtjevu za naplatu kojeg je ispunio sam ovrhovoditelj, kako to i tvrdi ovršenik, ovrhovoditelj je 18. lipnja 2025. podnio zahtjev za naplatu (kojeg je Financijska agencija zaprimila na provedbu 28. kolovoza 2025. u 14:09 sati) i time pokrenuo postupak izvansudske ovrhe radi naplate novčane tražbine koju ima prema ovršeniku na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je 23. kolovoza 2012. donio javni bilježnik Ilinka Lisonek iz Zagreba pod poslovnim brojem Ovrv-7219/2012, a to je rješenje, kako se navodi u predmetnom zahtjevu, postalo pravomoćno i ovršno 7. rujna 2012.
7.1. Međutim ovršenik smatra da je taj zahtjev za naplatu podnesen u vrijeme kada je novčana tražbina ovrhovoditelja već bila zastarjela, jer je od prvog podnošenja zahtjeva za naplatu 13. travnja 2015. (kojeg je dana zastara bila prekinuta) proteklo više od deset godina.
8. Prema odredbi članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08. i 125/11. – dalje: ZOO) sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom, pa dakle i tražbina ovrhovoditelja, zastarijevaju za deset godina, i ako za njih zakon inače predviđa kraći rok zastare.
9. Tijek zastare reguliran je odredbom članka 215. stavka 1. ZOO-a kojom je propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, s time da prema odredbi članka 216. ZOO-a zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena. Prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijekom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (odredba članka 245. stavka 1. ZOO-a), već zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta (odredba članka 245. stavka 6. ZOO-a).
10. Ovršenik smatra da je zastara počela teći istoga dana kada je ona i prema njegovim tvrdnjama prekinuta (vjerovnikovom radnjom usmjerenom na ostvarenje tražbine), a takav zaključak, da je dakle zastara novčane tražbine ovrhovoditelja nastupila 13. travnja 2025. samo iz razloga jer je tog dana proteklo 10 godina od dana prvog podnošenja zahtjeva za naplatu, ovaj sud ne može prihvatiti. To stoga što jedine okolnosti o kojima govori ovršenik, a koje ovrhovoditelj nije doveo u pitanje, same po sebi nisu dostatne za donošenje ocjene o tome je li ili nije nastupila zastara ovrhovoditeljeve novčane tražbine. Naime, nedostaju ostale relevantne činjenice – kada je i na koji način okončan postupak izvansudske ovrhe pokrenut 13. travnja 2015., odnosno, kada je i iz kojih razloga Financijska agencija prestala izvršavati osnovu za plaćanje te jesu li razlozi koji su utjecali na prestanak izvršavanja razlozi koji se mogu pripisati ovršeniku ili pak ovrhovoditelju, pa budući da te odlučne činjenice nije moguće utvrditi iz spisa predmeta, a o njima ovisi rješenje o žalbi, odlučeno je kao u izreci zaključka.
11. Sud nije odlučivao o zahtjevu ovršenika za naknadu troškova ovog postupka jer će o njemu odlučivati sud u okviru parnice radi proglašenja izvansudske ovrhe nedopuštenom, na čije je pokretanje upućen.
U Puli, 10. listopada 2025.
Sudac
Helena Božović Sladaković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek.
DNA:
1. Ovrhovoditelju
2. Ovršeniku
