Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-642/2025-2

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužitelja Eos Matrix d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, zastupanog po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici iz Samobora, protiv tuženika AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Marku Perkušiću i Mirku Perkušiću, odvjetnicima iz Imotskog, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj Povrv-639/2019-15 od 19. ožujka 2025. , 10. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj Povrv-639/2019-15 od 19. ožujka 2025.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nevenke Kekez iz Splita, poslovni broj Ovrv-5660/19 od 22. studenog 2019. te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se tuženiku naloži platiti tužitelju iznos od 274,79 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 16. prosinca 2018. do isplate, te je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 250,00 eura, u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

2. Protiv presude je žalbu podnio tužitelj pozivajući se na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP).

3. U žalbi ukazuje na postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da su razlozi o odlučnim činjenicama proturječni. Ukazuje da iz priloženih Općih uvjeta društva Optima Telekom d.d. proizlazi da se čl. 26. st. 7. odnosi upravo na slučaj raskida ugovora, odnosno na prestanak pretplatničkog ugovora te posljedice raskida koje se odnose na obvezu pretplatnika vratiti terminalnu opremu i uređaj u vlasništvu tog operatera, pa da je proturječan toj ispravi zaključak suda prvog stupnja da se narečeni članak ne odnosi na priložene Opće uvjete. Navodi da je dostavio u spis Cjenik H1 Telekoma iz kojeg je razvidan temelj i visina tražbine, da tužitelj ne poriče da opremu nije vratio po raskidu usluga, a sud prvog stupnja da je nedvojbeno utvrdio postojanje ugovornog odnosa između tuženika i H1 Telekoma temeljem zahtjeva koje je tuženik podnio 6. prosinca 2013., pa smatra da je tim ispravama dokazao i osnovu i visinu tražbine. Osporava i zakonitost odluke o parničnom trošku, uz obrazloženje da je trošak zastupanja na ročištima koja su održana 23. veljače i 6. travnja 2023. nastao krivnjom tuženika koji nije pristupio na ročište radi saslušanja.

4. Predlaže presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev uz nadoknadu troška prvostupanjskog i žalbenog postupka.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Prije svega treba navesti da je ovo spor male vrijednosti u smislu čl. 458. ZPP-a, a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. istog Zakona ( pogrešna odluka o stvarnoj ili mjesnoj nadležnosti).

6.1. U nazočnom slučaju sud prvog stupnja nije počinio neku od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po služnosti dužnosti, a mjerodavno materijalno pravo je pravilno primijenjeno kada je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade zbog zadržavanja terminalne opreme, a prema računu tužitelja u iznosu od 274,79 eura s rokom dospijeća 15. prosinca 2018.

7.1. Na temelju provedenih dokaza je utvrđeno da je tuženik bio u ugovornom odnosu s društvom H1 Telekom d.d. na temelju zahtjeva za zasnivanjem pretplatničkog odnosa od 6. prosinca 2013., da je to društvo prestalo postojati 13. rujna 2017. usljed pripajanja društvu OT-Optima telekom d.d., a da je tužitelj Ugovorom o ustupu potraživanja od 7. svibnja 2018. stekao narečenu tražbinu društva OT-Optima Telekom d.d. prema tuženiku.

8. Tužitelj temelji svoju tražbinu na čl. 26. st. 7. Općih uvjeta poslovanja društva OT-Optima Telekom d.d. kojim su propisane posljedice raskida/prestanka pretplatničkog ugovora glede vraćanja terminalne opreme.

9. Prema stajalištu suda prvog stupnja, tužitelj nije dokazao osnovanost svoje tražbine prema tuženiku, budući da, unatoč pozivu suda, nije dostavio u spis Opće uvjete poslovanja društva H1 Telekom d.d., iako je u zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa navedeno da su ti Opći uvjeti sastavni dio ugovora. Prema stajalištu suda prvog stupnja na pravni odnos stranaka se ne mogu primijeniti Opći uvjeti poslovanja društva OT-Optima Telekom d.d., budući da nisu bili na snazi u vrijeme zasnivanja ugovornog odnosa između tuženika i prednika tužitelja, zbog kojeg razloga, primjenom čl. 219. i čl. 7. ZPP-a odbija tužbeni zahtjev tužitelja i ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika.

9.1. Odluka o parničnom trošku je donesena primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te je tuženiku priznat trošak zastupanja odvjetnika, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138./23. Tarifa).

10. Pravilna je ocjena suda prvog stupnja da tužitelj nije dokazao osnovanost svoje tražbine kojom zahtijeva isplatu naknade za preuzetu terminalnu opremu i uređaje. Naime, kako je već navedeno, tužitelj se poziva na Opće uvjete poslovanja društva OT-Optima Telekom d.d. koji je cedirao svoju tražbinu prema tuženiku u korist tužitelja, međutim, ne dokazuje da bi se narečeni Opći uvjeti primjenjivali na pravni odnos stranaka, s obzirom na nespornu činjenicu da je Ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa sklopljen između tuženika i društva H1 Telekom d.d., te da su Opći uvjeti poslovanja H1 Telekom u vrijeme sklapanja toga Ugovora bili na snazi kao sastavni dio ugovora pa bi oni bili mjerodavni za utvrđenje činjenica u svezi obveze vraćanja terminalne opreme, odnosno plaćanja naknade za zadržanu opremu.

11. Tužitelj se u žalbi, kao i tijekom postupka, poziva na primjenu čl. 26. st. 7. Općih uvjeta društva OT-Optima Telekom d.d., međutim, kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, tužitelj nije dokazao da bi za rješavanje pravnog odnosa parničnih stranaka bili mjerodavni upravo narečeni Opći uvjeti, a Opći uvjeti koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o pretplatničkom odnosu nisu priloženi u spis, iako je tuženik pozvan na prilaganje tog dokaza, pa je pravilno primijenjen čl. 219. ZPP-a kada je ocijenjeno da osnovanost tražbine tužitelja nije dokazana.

12. Zakonita je i odluka o parničnom trošku.

12.1. Na žalbene navode tuženika u tom dijelu, treba odgovoriti da ročište koje je održano 23. veljače 2023. nije odgođeno samo zbog saslušanja tuženika, već i radi pribavljanja dvaju spisa iz parničnih postupaka koji su se vodili između stranaka radi naplate tražbina koje nisu predmetom ovog postupka, na sljedećem ročištu su spisi priloženi te su provedeni dokazi uvidom u te predmete, pa je sud prvog stupnja pravilno obračunao parnični trošak kada je tuženiku priznao pravo na nagradu za zastupanje odvjetnika na oba ročišta.

13. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci, 10. listopada 2025.

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan