Posl. broj P – 2840/2023.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SUPETRU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sucu toga suda Katarini Heinrich, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika: Općina Bol, Loža 15 (ranije Uz Pjacu 2), OIB: 88849172829, 21420 Bol, zastupana po zz, načelnici ML, ova po GL, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika- protutužitelja: JL, Frane Radića 3, Bol, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Josipu Anzuloviću Miroševiću, odvjetniku u Supetru, radi predaje u posjed – iseljenja, nakon zaključene javne glavne rasprave dana 24. rujna 2025. godine u prisutnosti zz tužitelja ML i punomoćnika tužitelja odvjetnika GL, te tuženika JL osobno uz punomoćnika odvjetnika Josipa Anzulovića Miroševića, dana 10. listopada 2025. godine, donio je i objavio

p r e s u d u

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude, preda u posjed nekretninu, označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] k.o.

Bol, slobodnu od stvari i osoba.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj spram tužitelja- protutuženika vlasnik nekretnine č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo te je temeljem ove presude ovlašten i zatražiti i postići upis vlasništva za 1/1 na svoje ime uz izbris tog prava sa imena tužitelja protutuženika za cijelo“

III. Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.598,23, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na predmetni iznos teče od dana presuđenja, pa sve do isplate, sve to u roku 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude, ukoliko se usprotivi ovoj tužbi.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužitelj vlasnik nekretnine označene u zemljišnim knjigama kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za cijelo a da se upravo tuženik nalazi neovlašteno u posjedu predmetne nekretnine na način da istu koristi kao skladište svoga restorana. Slijedom navedenog predlaže se kao u izreci presude pod točkom I.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tuženim navodima kao neistinitima, navodi da tužitelj nije vlasnik č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da se tužitelj na prijevaran način upisao na predmetnu nekretninu iako je sudjelovao u postupku u kojem je tuženik stekao predmetnu nekretninu, u kojem je tuženik utvrđen suvlasnikom č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i vlasnikom prijeporne čestice, od kada tuženik drži navedenu česticu u samostalnom nesmetanom zakonitom i poštenom posjedu od nikoga ometan. Nadalje, da je Općina Bol pokrenula postupak Z - 22429/2020 u kojem se htjela upisati kao vlasnik prijeporne nekretnine, međutim da ista nije niti znala da je već uknjižena kao vlasnica predmetne nekretnine č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zbog čega je prijedlog odbačen a prijava tuženika odbijena, a da se sada vodi postupak pod posl. brojem Z - 8961/2023 u kojem je tuženik dao prijavu za 1/1 na navedenoj nekretnini. Ističe da se tuženik nalazi u više deset ljetnom posjedu predmetne nekretnine. Nadalje, da je sud, u postupku Z - 24593/2016, nezakonitim radom zk referenta prilikom provođenja rješenja izbrisao etažno vlasništvo tuženika na č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navodi da je prijeporna čestica jedini i isključivi pristup etažnom vlasništvu tuženika na č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da on nije nikada niti mogao niti može pristupiti svom vlasništvu bez navedene nekretnine. Slijedom navedenog podnosi protutužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje prava vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini.

3. U odgovoru na protutužbu tužiteljica u cijelosti osporava navode iz protutužbe i predlaže da protutužbeni zahtjev bude odbijen kao neosnovan te da tuženik bude osuđen na snošenje troškova parničnog postupka. Nadalje, da tuženik u protutužbi navodi kako je on vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo, budući da je ishodio sudsku presudu, P-82/90, u odnosu na predmetnu nekretninu, da se nalazi u poštenom i zakonitom posjedu iste više desetljeća, no da su spomenuti navodi protutužitelja u cijelosti netočni, a što da proizlazi iz presude P-82/90 koja se isključivo odnosi na dio nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji u naravi predstavlja bivšu kuhinju koja se nalazi sa sjeverne strane čest. zgr. [katastarska čestica] i vrta čest. zem. [katastarska čestica], koja je duga 10m, a široka 4 m, a da je predmet postupka P-82/90 isključivo dio kuhinje položen na dijelu nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica], da jasno proizlazi iz obrazloženja same presude u kojem se navodi kako ZZ tuženika pod.1 u odgovoru na tužbu odgovara da ne osporava vlasništvo tužitelju na dijelu kuhinje, a sve prema darovnom ugovoru od 24. svibnja 1959., te da je na temelju takvog priznanja i donesena predmetna presuda. Također u obrazloženju presude da se izričito navodi kako iz sadržaja darovnog ugovora od 24. svibnja 1959. vidljivo da CL, kao darovateljica, zadržava za sebe vlasnost samo dijela čest. zgr. [katastarska čestica]- zapadni dio kuhinje. Nadalje, da je dio nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] protutužitelj stekao na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 1985. godine sa CL, ali ne i nekretninu čest. zem. [katastarska čestica] budući da ista nije ni bila njezino vlasništvo, a što je vidljivo i iz presude i iz darovnog ugovora. Ističe da budući je protutužitelj upoznat sa sadržajem predmetne presude kroz cijelo vrijeme te se na istu poziva, jasno je kako u niti jednom trenutku nije imao pošten ni zakonit posjed sporne nekretnine. Štoviše da je isti kroz cijelo vrijeme upoznat sa činjenicom da Općina Bol polaže pravo na predmetnu nekretninu. Sporna nekretnina da u naravi predstavlja i prolaz do „Teatrina“ Centra za kulturu Općine Bol u kojem se održavaju brojne kulturne manifestacije. Kad je protutužitelj zatvorio vrata, odnosno onemogućio nesmetano korištenje predmetne nekretnine, da je Općina Bol pokrenula ovaj postupak sa ciljem da se ista preda u posjed tužitelju. Nadalje, da je iz povijesnog zk izvatka za predmetnu nekretninu vidljivo da ista bila upisana kao vlasništvo prednika protutužitelja, OL, do 1936, godine kada ista prelazi u vlasništvo Državne hipotekarne banke. Uspostavom Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine, djelokrug poslovanja kao i imovina Državne hipotekarne banke prelazi na Državni veresijski zavod koji je na predmetnoj nekretnini uknjižen od 1942. godine kao vlasnik za cijelo. Uspostavom SFRJ, Državni veresijski zavod prestaje postojati te na temelju rješenja Ministarstva financija od 12. studenog 1949. cjelokupna imovina Državnog veresijskog zavoda pripada mjesnim narodnim odborima, odnosno Mjesnom narodnom odboru Bol, a kasnije Općini Bol kao pravnom sljedniku Mjesnog narodnog odbora Bol. Sve navedeno da je jasno obrazloženo u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž- 1609/2018. Zaključuje da sve i da je sporna nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i bila predmet presude P-82/90 na koju se protutužitelj poziva, a nije, ista da je irelevantna budući da tuženi HTRO “Brač Hoteli”i Općina Brač nisu bili ni zemljišnoknjižni ni stvarni vlasnici predmetne nekretnine već je to bio Mjesni narodni odbor Bol kao samostalna pravna osoba, a koji je i danas upisan kao posjednik predmetne nekretnine, za cijelo.

4. U dokaznom postupku pregledana je sva pisana dokumentacija u spisu, i to: zk izvadak, potvrda PP Brač od 28.6.2023.g., orto foto snimak, etažni prikaz vlasnosti iz srpnja 1993.g., podnesak tuženika od 9.6.2023.g. u predmetu Z-24593/2016., posjedovni list za k. o. [katastarska općina] br. 422, presuda Visokog Trgovačkog suda Pž-1609/2018. od 29.4.2020.g., dopis Općine Bol upućen PP Brač od 28.6.2023.g., Zaključak Državne hipotekarne banke br. 1262/36 od 12. 4.1935., izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za geodeziju koji je svoj pisani nalaz dostavio dana 7.3.2025.g., izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka ĆL, DL, ŽL, ĐL, NL, SL, HL, te je pregledan cjelokupan spis ovog suda P-82/90, te Z-22429/2020.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan, dok protutužbeni zahtjev tuženika nije osnovan.

6. Odredbom iz čl. 161. st. 1. ZV propisano je kako vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar predaju posjeda te stvari, a posjednik ima pravo odbiti predaju ukoliko ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje (pravo na posjed), kako to propisuje odredba iz čl. 163. st. 1. ZV, dok je odredbom iz čl. 167. st. 1. propisano kako vlasnik može putem suda zahtijevati od treće osobe prestanak uznemiravanja ukoliko ga ta osoba uznemirava na drugi način, a ne oduzimanjem stvari.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj Općina Bol uknjižena kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo, što je utvrđeno i uvidom u zk izvadak za predmetnu nekretninu. Nije sporno niti to da je upravo tuženik JL u posjedu iste.

8. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo: " da se tužitelj na prijevaran način upisao na predmetnu nekretninu iako je sudjelovao u postupku u kojem je tuženik stekao predmetnu nekretninu, u kojem je tuženik utvrđen suvlasnikom č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i vlasnikom prijeporne čestice". Na ovaj navod tuženika treba reći da se tužitelj kao vlasnik sporne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižio temeljem presude Visokog Trgovačkog suda Pž-1609/2018. od 29. travnja 2018. godine, u pravnoj stvari tužitelja Općine Bol protiv tužene Republike Hrvatske, u kojoj je pravni osnov stjecanja prava vlasništva Općine Bol na predmetnoj nekretnini detaljno obrazložen. U obrazloženju citirane presude navedeno je: da je 6. veljače 1942. sporna nekretnina uknjižena kao društveno vlasništvo, da je na temelju odredaba čl. 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, uknjiženo pravo korištenja u korist Državnog vjeresijskog zavoda u Zagrebu, dok nadležni organ ne donese rješenje o predaji zemljišta u posjed općini ili drugoj osobi, da je Državni vjeresijski zavod u Zagrebu prestao postojati, da je rješenjem Ministarstva financija od 12. studenog 1949. imovina Državnog vjeresijskog zavoda u Zagrebu predana na upravljanje gradskim odnosno mjesnim narodnim odborima („Narodne novine“ broj 91/94), da su početkom prve polovice dvadesetog stoljeća bivša Općina Brač i Mjesna zajednica Bol izgradile novoizgrađenu i proširenu zgradu „Doma kulture“ Bol, kojem građenju se nitko nije protivio, te ju za svo vrijeme koriste. Nadalje, da je tužitelj u podnesku od 17. veljače 2016. i dalje tijekom prvostupanjskog postupka isticao da je rješenjem Ministarstva financija od 12. studenog 1949. imovina Državnog vjeresijskog zavoda u Zagrebu, a time i sporna nekretnina predana na upravljanje Mjesnom narodnom odboru Bol koji je pravni prednik tužitelja, koje činjenične navode tuženik nakon njihova iznošenja nije konkretnim navodima i argumentirano osporio. Stoga, taj sud tu činjenicu na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. ZPP-a također nalazi nespornom. Nadalje se u citiranoj presudi navodi da iako odredba čl. 87. st. 1. Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi nije pravni temelj za stjecanje prava vlasništva, sukladno toj odredbi tužitelj je ipak preuzeo spornu nekretninu na kojoj je njezin pravni prednik imao pravo upravljanja sukladno rješenju Ministarstva financija od 12. studenog 1949. U smislu odredbe čl. 362. ZVDSP-a postoje predmnijeve o vlasništvu nekretnine u društvenom vlasništvu, ali se može dokazati suprotno pa onaj tko uspije dokazati da upisani nositelj prava upravljanja, korištenja i raspolaganja određene nekretnine nema to pravo, ima se smatrati nositeljem prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja. I prema odredbi čl. 363. ZVDSP-a, osoba koja se ne može osloniti na predmnijevu vlasništva ili koja dokazuje suprotno od nje, dokazat će svoje pravo vlasništva ako dokaže da je ona odnosno njezin pravni prednik stekao pravo upravljanja ili korištenja i raspolaganja, odnosno pravo korištena ili prvenstvenog prava korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, na valjanom pravnom temelju i uz ispunjenje svih ostalih pretpostavki koje su se za stjecanja tog prava zahtijevale u trenutku stjecanja. S obzirom na sve navedeno, sud nalazi da je osnovan zahtjev tužitelja, Općine Bol da se utvrdi kako je on vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] vrtal-zemljište bez zgrade z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], budući da je utvrđeno kako su njegovi pravni prednici na predmetnoj nekretnini imali pravo upravljanja, a koja odluka je osnova za upis u zemljišne knjige sukladno odredbi čl. 364. st. 6. ZVDSP-a.

9. Pregledan je i spis ovog suda P- 82/90 u pravnoj stvari tužitelja JL, ovdje tuženik protiv tuženika: 1. HTRO " Brač Hoteli " OOK Kooperanti i 2. Općina Brač, u kojem je donesena presuda dana 17. svibnja 1990. godine, ( na kojoj tuženik, pored dosjelosti, temelji svoj protutužbeni zahtjev ), kojom je tužitelj, ovdje tuženik JL utvrđen vlasnikom dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji dio predmetne nekretnine je opisan kao: " što u naravi predstavlja bivšu kuhinju i to samo zapadni dio a koja kuhinja se nalazi sa sjeverne strane čest. zgr. [katastarska čestica] i vrta čest- zem. 123/2, koja kuhinja je kao dio čest. zgr. [katastarska čestica] je duga 10 m a široka 4 m, od čega tužitelju pripada vlasnost samo 3 m po dužini ove kuhinje i 4 m po širini i to s istočne strane kuhinje. U izreci citirane presude kao predmet utvrđenja spominje se isključivo prostorija, u naravi kuhinja kao dio čest. zgr. [katastarska čestica], i to samo jedan njen dio, koji je opisan i omeđen u prostoru, i to: koja se kuhinja nalazi sa sjeverne strane čest. zgr. [katastarska čestica] i vrta čest. zem. [katastarska čestica], dakle ista se nalazi sjeverno od čest. zem. [katastarska čestica], što znači da ne obuhvaća i čest. zem. [katastarska čestica].

10. Osim navedenog pod točkom 9., tuženik se poziva i na Darovni ugovor od 24. svibnja 1959.g., ( priložen uz tužbu u predmetu P-82/90 ) kojim je CL ( prednica JL ) darovala čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Poljoprivrednoj zadruzi Bol, ( osim onog dijela na koji se odnosi presuda P-82/90, u naravi dio kuhinje ), u kojem je pod točkom 3. između stranaka dogovoreno da su stranke složne da će se CL pok. M služiti prolazom koji prolazi od javnog puta uz zapadnu stranu zgrade 788/1, te uz sjevernu stranu zgrade 788/1 do ulaza u spomenutu bivšu kuhinju. Tuženik protutužitelj JL podnio je tužbu u predmetu P-82/90 dana 22. ožujka 1990. godine, uz tužbu je priložen spomenuti Darovni ugovor, što znači da je tuženiku protutužitelju bar od trenutka podnošenja tužbe u tom predmetu trebalo biti poznato da mu ne pripada pravo posjeda na predmetni prolaz, koji " prolazi od javnog puta uz zapadnu stranu zgrade 788/1" kako je to uglavljeno ugovorom.

11. Na okolnost posjeda predmetne nekretnine saslušani su svjedoci. Tako je svjedokinja ĆL, iz [adresa], stara 70 godina, supruga tuženika, u svom iskazu navela da je predmetna nekretnina, koja u naravi predstavlja prolaz, bila vlasništvo FL kojega je naslijedila njegova supruga G a nju je naslijedila CL koja je ugovornom o doživotnom uzdržavanju sve svoje nekretnine prenijela na tuženika, njenog supruga, JL. CL bila je pratetka njenog supruga, nije imala svoje djece niti rođaka, te je živjela zajedno sa njima. Navodi da je predmetni prolaz oduvijek bio u vlasništvu i posjedu najprije obitelji CL, a kasnije nje i njenog supruga, zbog čega su istog koristili isključivo oni i osobe kojima su dopustili da se njima koriste. Napominje da su na ulazu u prolaz sa ceste oduvijek postojala vrata koja su se zaključavala, a da je površina koju danas koristi Općina za održavanje predstava, ranije u naravi predstavljala vrt u vlasništvu CL, međutim kasnije je isti nacionaliziran te je predan na korištenje restoranu Dva ferala u vlasništvu Zlatnog rata. Kada se 1975. godine udala za tuženika, toga vrta više nije bilo, već je tu površinu koristilo poduzeće Zlatni rat, od kojega je kasnije Općina isti otkupila. Posebno ističe kako su u vrijeme dok je radio restoran Dva ferala, s njima postigli dogovor temeljem kojeg su im dopustili da prolaze spornim prolazom s time da su ključ kapije imali Zlatni rat i oni, a vrata su se otvarala popodne u pet sati kada je otvarao restoran pa do navečer, a ostalo vrijeme su vrata bila zaključana. Restoran Dva ferala radio je do početka rata 90. godine, a nakon toga više nije otvaran. Nakon toga su sa općinom [adresa] dogovorili da im daju jedan prostor u Centru za kulturu, a za uzvrat su im oni kada je to bilo potrebno otvarali vrata prolaza i za njima zatvarali. Navodi da je zgrada u kojoj se nalazila Poljoprivredna zadruga, a gdje se danas nalazi FINA ranije bila vlasništvo obitelji CL, s tim da je CL darovala tu zgradu Poljoprivrednoj zadruzi, osim ovog spornog prolaza i jednog poslovnog prostora u koji se ulazi kroz prolaz, a gdje su oni držali butik. Upitana jeli joj poznato da je nje suprug podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva jednog dijela te darovane zgrade, u naravi ovog hodnika i poslovnog prostora, navodi da joj je to poznato. Dobili su presudu za koju je bila uvjerena da je provedena u zemljišnim knjigama, a tek nakon 10 godina je uvidjela da odvjetnik koji je to vodio presudu nije niti dao na uknjižbu. Posebno upitana od strane pun. tužitelja, navodi kako je točno da je FL, prednik tuženika na predmetnoj nekretnini imao hipotekarni kredit kojeg je vratio. Na poseban upit pun. tuženika navodi kako se do njihovog poslovnog prostora može pristupiti kroz ovaj sporni prolaz i do njega se nikako drugačije ne može pristupiti, a tako je bilo oduvijek više od 50 godina. Na daljnje pitanje navodi kako se do "Teatrina" može pristupiti i drugim putem.

11.1. Svjedok DL pok. J, star 70 godina, naveo je da je 2005. godine počeo obnašati dužnost načelnika Općine Bol, kao i sljedećih 16 godina. Točno je da se kao načelnik općine, negdje početkom svog mandata, sa tuženikom dogovorio o tome da tuženik omogući prolaz spornim prolazom do Teatrina koji je radio u sklopu centra za kulturu na način da im je dao ključ od vrata za vrijeme održavanja predstava. U ljetnom Teatrinu održavale su se predstave od lipnja od kraja rujna, a ukoliko je bilo potrebno nešto obaviti i u ostalim mjesecima moglo se pristupiti. Ključ je bio u centru za kulturu, tako da onda nije trebalo svaki put tražiti ključ od tuženika. Upitan zbog čega su 2005. godine sa tuženikom postigli dogovor o korištenju prolaza navodi da je općina [adresa] oduvijek smatrala da taj prolaz čini sastavni dio objekta centra za kulturu s obzirom da se radi na istoj parceli, međutim radi "mira u kući" sa tuženikom su se o tome dogovorili. Kasnije, ne zna točno koje godine, vodila se parnica između općine i tuženika vezano uz ovu predmetnu nekretninu. Cijelo vrijeme je situacija uz mogućnost prolaza bila jasna, nije bilo nikakvih prepreka, sve dok tuženik nije zaključao vrata i odbio dati ključ, što se dogodilo nakon njegovog mandata. Posebno upitan od strane pun. tužitelja navodi kako misli da sporni prolaz čini sastavni dio Centra za kulturu budući se isti nalazi ispod dvorane doma. Posebno upit od strane pun. tuženika je li mu poznato koje je godine općina kupila od Zlatnog rata površinu iza spornog prolaza, navodi da to ne može sa sigurnošću potvrditi, no može reći da je Općini bilo jako važno da se ta površina zadrži za opće dobro mjesta, jer je bilo moguće da Zlatni rat proda nekom trećem, a to nikako nije bilo u interesu općine. Posebno upitan od strane pun. tuženika navodi kako je u ono vrijeme da sa tuženikom postignut dogovor da će tuženik dozvoliti prolaz kroz sporni prolaz, s tim da će mu se ustupiti na korištenje prostor skladišta u Centru za kulturu, za što tuženik nije plaćao najam. Za takav način su se dogovorili i iz razloga što je tuženik ovaj sporni prolaz do trenutka dok mu se nije dalo skladište, koristio kao skladišni prostor. Ponovno ističe kako je ključ bio kod voditelja Centra za kulturu.

11.2. Svjedok ŽL pok. C, iz [adresa], star 72 godine, naveo je da je bio direktor poduzeća Zlatni rat od 2002. do 2010. godine. Prostor iza spornog prolaza, danas zvani Teatrin, bio je u vlasništvu Zlatnog rata još od kraja 50 tih i početka 60-tih godina. Na tom mjestu nalazi se restoran Dva Ferala u vlasništvu Zlatnog rata, a tog se restorana sjeća još iz djetinjstva jer je tamo odlazio sa ocem na ćevape. Na pitanje da li se sjeća da bi se u to vrijeme na početku prolaza nalazila vrata, navodi da mu ni je poznato da bi na tom dijelu postojala ikakva prepreka. Kasnije 2005 ili 2006 prodali su Općini Bol tu površinu, danas Teatrin. Navodi da se poviše spornog prolaza nalazi prostor Centra za kulturu, zbog čega smatra da bi isti trebao pripadati toj zgradi. Na poseban upit pun. tuženika svjedok navodi da se ne sjeća da bi u predmetnom prostoru netko odlagao gajbe. Na daljnje pitanje navodi kako do poslovnog prostora u vlasništvu tuženika je isključivo ulaz iz spornog prostora, a što mu nitko nije ni branio. Na daljnje pitanje, navodi kako se i kroz centra za kulturu preko prostora gdje se nalazi sanitarni čvor može pristupiti do Teatrina.

11.3. Svjedok ĐL pok. O, iz [adresa], star 79 godina, naveo je da je bio zaposlen u Zlatnom ratu u računovodstvu, a zatim je jedan mandat bio načelnik Općine Bol. Vezano za predmet spora, prvenstveno ističe da isti predstavlja sastavni dio Centra za kulturu. Upitan tome tko je bio u posjedu ključa od ulaznih vrata, navodi da vjeruje kako je netko iz Centra dao tuženiku ključ od tog prolaza, a ne vjeruje da je bilo obratno i da je ključ posjedovao tuženik. Sjeća se da je na prostoru gdje se danas nalazi Teatrin do kojeg se dolazi spornim prolazom bio restoran Mali Kutić, a kasnije Dva Ferala do kojih se moglo pristupiti bez prepreka. U vrijeme kada je obnašao dužnost načelnika općine od 1993 do 2001. Teatrin se prvi put koristio na način kako se i danas koristi jer do tada je bio zapušten i pun smeća. U to vrijeme mu je pristupila RL koja je bila voditeljica knjižnice pa ga je obavijestila o tome da je uspjela organizirati nastup omiških debitanskih klapa u Bolu, pa su odlučili za taj nastup oformiti plato Teatrina kojega je trebalo očistiti i osposobiti za nastup. Kao načelnik općine je organizirao grupu ljudi koji su to izveli. Na pitanje kuda su odveli otpad, navodi kroz sporni prolaz, a nije mu poznato jesu li od tuženika trebali uzimati ključ, vjeruje da tada vrata nije niti bilo, da su ista postavljena kasnije. Navodi da je supruga tuženika, od Općine tražila ključ od vrata hodnika, prolaza, a vrata su postavljena jer se prolaz koristio kao javni WC. Svjedok navodi kako trenutna situacija nije dobra niti za jednu stranu, trebao bi biti omogućen prolaz do Teatrina sa jedne strane, a s druge strane tuženik u sklopu zgrade PZ ima svoj prostor do kojega se može pristupiti isključivo spornim prolazom. Posebno upitan od strane pun. tuženika ovaj prostor kojim se pristupa do poslovnog prostora tuženika, tuženik koristi odavno, više od 50 godina.

11.3. Svjedok NL pok. Ć, iz [adresa], star 69 godina, naveo je da u Bolu živi trajno od 1999. godine do danas, tuženika JL poznaje još od djetinjstva. Što se tiče predmeta spora nije mu poznato tko je vlasnik istog. U razdoblju od 2008. do 2012. godine bio je ravnatelj Centra za kulturu, u okviru kojega je djelovao i Teatrin do kojega se moglo pristupiti i kroz zgradu Centra kao i kroz ovaj sporni prolaz pa ga je tada Općina uputila da se obrati tuženiku kako bi se dogovorili oko korištenja prolaza, a i da im preda ključ od istog. Ključ nije držao nitko od djelatnika Centra kod sebe, već je isti bio na pultu u restoranu tuženika. Sa tuženikom su tada dogovorili da će mu Centar dati na raspolaganje jednu prostoriju u zgradi za potrebe skladištenja. Na taj način su funkcionirali one četiri godine kada je bio ravnatelj Centra, a vjeruje da je i nakon toga u vrijeme kada je ravnateljica postala IL, prolaz korišten na takav način. Naglašava da mu nije poznato ni danas tko je vlasnik predmetnog prolaza. Dodaje da je u to vrijeme predmetni prolaz bio zaključan i njime nije bilo moguće proći do Teatrina. Sjeća se da je na mjestu Teatrina ranije postojao neki restoran do kojega se dolazilo tim prolazom međutim nema o tome preciznih saznanja jer je 1971. odselio iz [adresa], a navraćao je rijetko. Na pitanje pun. tužitelja je li mu poznato da bio između Općine i tuženika 2005. godine postignut dogovor u vezi korištenja prolaza svjedok navodi da iako je u to vrijeme bio član poglavarstva u odjelu zadužen za kulturu o tome nema saznanja. Na pitanje pun. tužitelja navodi kako je točno da se tijekom ljetnim mjeseci ovaj sporni prolaz koristio kao mala galerija gdje su se izlagale slike. Na daljnje navodi kako se poviše prolaza nalazi dvorana Centra za kulturu. Upitan od strane pun. tuženika navodi kako mu nije poznato da bi dvorana iznad prolaza bila proširivana 60-ih godina.

11.4. Svjedok AL sin D, iz [adresa], star 23 godine, u tazbinskom srodstvu sa tuženikom u svom je iskazu naveo da o predmetu spora ima saznanja jer već devet godina, tijekom ljetnih mjeseci, radi u restoranu tuženika i kroz cijelo to razdoblje odlažu gajbe i ostalo u prostoriji u sklopu Centra za kulturu. U ljetnim mjesecima prolaz se koristio kao pristup do Teatrina a i kao izložbeni prostor. Od 2023. godine predmetnim prolazom se ne prolazi do Teatrina, isti je zaključan, a do Teatrina se dolazi kroz zgradu Centra a prolazi se uz sanitarni čvor.Na pitanje pun. tuženika navodi da se osim uz sanitarni čvor prolazi uz šank i uz stolove. Dodaje da je tijekom devet godina koliko je radio u restoranu tuženika, ključ od prolaza držao restoran i Centar.

11.5. Svjedok HL majke Ž, iz [adresa], star 76 godina, naveo je da je u razdoblju od 1970.do1995. godine radio u hotelu Kaštil u Bolu, koji se nalazi u blizini predmetnog prolaza, a restoran Dva Ferala bio je u sastavu tog hotela tako da su plinsku stanicu restorana koristili i oni u hotelu. Cijelo to vrijeme ključ prolaza bio je kod njega, a drugi ključ se nalazio u kuhinji. Nije mu bilo poznato da bi vlasnik prolaza bio tuženik. Upitan kako su gosti dolazili do restorana navodi da su za otvaranje vrata za goste zaduženi bili osoblje kuhinje. Osim za pristup restoranu predmetni prolaz koristio se i za pristup bočalištu. Na daljnje pitanje navodi da se sjeća da se dvorana Centra za kulturu koja se nalazila poviše prolaza 60-ih godina proširivala. Također može dodati kako se prije restorana Dva ferala na tom mjestu nalazio restoran Mirni kutić koji je otvoren 1962. godine.

12. Svi svjedoci, osim supruge tuženika ĆL, iskazivali su iskreno i uvjerljivo o činjenicama o kojima imaju neposrednih saznanja, pa im je sud u cijelosti poklonio vjeru. Svjedokinja ĆL, supruga tuženika, iskazivala je o predmetu spora na način da je interpretirala događaje vezane uz predmetni prostor na način kako to odgovara tuženiku, njenom suprugu.

13. Zz tužitelja ML pok. Đ, iz [adresa], stara 42 godine, navela je da obnaša dužnost načelnice Općine od 2021. godine s time da je ranije bila vijećnica u općinskom vijeću, zbog čega su joj okolnosti vezane uz predmetni prolaz dosta dobro poznate. Navodi da se konkretan problem vezano uz prolaz javio prije ljeta 2023. godine kada ju je ravnateljica Centra za kulturu, IL obavijestila da tuženik ne dopušta korištenje prolaza do Teatrina. Vezano uz taj problem u nekoliko se navrata pokušala dogovoriti sa tuženikom međutim bez uspjeha. Poznato joj je, a s tim ju je upoznao raniji načelnik DL, da je Općina sa tuženikom ranije bila postigla dogovor da će tuženik dopustiti pristup Teatrinu u ljetnim mjesecima, a kao naknadu mu je Centar za kulturu dao na korištenje jedan prostor u zgradi Centra za skladište. Ovakav dogovor sa tuženikom je kao načelnica općine nastavila poštovati, jer joj se obratila supruga tuženika i obavijestila ju o tome da oni vode parnicu u kojoj se pokušavaju utvrditi vlasnicima spornog prolaza zbog čega se složila s tim da se prolaz nastaviti koristiti na jednak način dok se i ti postupci ne okončaju. Upitana zbog čega je Općina pristajala na takav dogovor s tuženikom, ističe kako je Općina oduvijek znala da tuženik nije vlasnik predmetnog prolaza već da je vlasnik upravo Općina međutim, kako bi se izbjegla situacija koja je nastala kasnije 2023. godine, kada je tuženik onemogućio pristup Teatrinu, Općina je pristala na takav dogovor. Prije sezone 2023. godine tuženik je odbio omogućiti korištenje prolaza do Teatrina tako da se Teatrinu moglo pristupiti isključivo preko prostorija Centra za kulturu i to hodnikom u koji se nalazi uz sanitarni čvor zbog čega je i interes za predstave opao, a i gosti su se morali posebno upućivati alternativnim pravcem do Teatrina, pa je upravo iz tog razloga i pokrenuta ova parnica. Dodaje da je u planu rekonstrukcija zgrade Centra za kulturu koja se nalazi na više čestica od kojih na nekima nije riješeno zk stanje, o ovom konkretnom problemu odnosno o ovom prolazu obavijestio ju je raniji načelnik Općine još u vrijeme dok je bila općinska vijećnica. Ponovo ističe kako činjenica da je raniji načelnik Općine DL pristao na situaciju da tuženik zaključava prolaz s tim da dopušta pristup do Teatrina u ljetnim mjesecima, nije značila da je Općina priznavala tuženiku i vlasništvo istog, već je to bio samo način da se omogući nesmetani pristup Teatrinu. Kasnije kad je ona postala načelnica 2021. godine Općina se već bila uknjižila kao vlasnik prolaza, zbog čega nije imala nikakve dileme oko toga tko je vlasnik predmetnog prolaza. Napominje kako je Općina tuženiku garantirala da mu niti na koji način neće onemogućiti prolaz do njegovog poslovnog prostora koji se nalazi u prolazu i da su u tom smislu vjerovali da će sa tuženikom postići nekakav pisani sporazum međutim do toga nije došlo. Posebno upitan od strane pun. tuženika je li u tom smislu Općina ponudila tuženiku nekakav pisani sporazum navodi kako joj je tuženik rekao da će prijedlog sporazuma sastaviti ovdje njegov nazočni odvjetnik koji to danas nije napravio. Na pitanje pun. tuženika je li Općina primila dopis kojom tuženik poziva na rješavanje problema zz tužitelja navodi da joj u ovom trenutku nije poznato. Na daljnje pitanje pun. tuženika je li joj poznato da tuženik do svog poslovnog prostora može pristupiti na drugi način osim kroz sporni prolaz navodi da ne može. Na daljnje piranje pun. tuženika navodi kako je predmetni prolaz sastavni do zgrade Centra za kulturu, a je li se iz zgrade centra može direktno pristupiti u prolaz navodi da se sad ne može očitovati, da se to vidi iz nalaza vještaka.

14. Tuženik JL naveo je da je predmetni prolaz bilo je vlasništvo njegove pok. tete CL koja je živjela u stanu poviše njegovog i sa kojom je 1985. godine zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju, temeljem kojeg mu je pripala u vlasništvo i ova predmetna nekretnina – prolaz. Navodi da je vrata sa sjeverne strane prolaza postavio ZL kada je uzeo u najam restoran Dva ferala, s time da je vrata s južne strane prolaza koja su do tada bila od željeza zamijenio novim hrastovim vratima. Za taj posao tražio je dopuštenje od obitelji JL odnosno od njega, a upitan je li o tome obavijestio tetu CL navodi da je ona u njega imala povjerenja, te je on za nju obavljao sve poslove. Dodaje kako je još u vrijeme dok je na mjestu gdje je sada Teatrin bio restoran Mirni kutak direktor hotela Zlatni rat LL, upravo od njega tražio dopuštenje da unutar prolaza izgradi stepenište do razine restorana Mirni kutak. Na pitanje pun. tužitelja je li ima saznanja o tome da su nekretnine koje su bile vlasništvo njegovog prednika OL, a između ostalog i predmetna nekretnina prodane radi namirenja dugova navodi da mu je to poznato s time da mu nije poznato točno o kojim se nekretninama radi. Također mu nije poznato da predmetna nekretnina nije unesena u rješenje o nasljeđivanju iza smrti niti OL niti supruge N, a nije mu poznato niti to je li predmetna nekretnina unesena u Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je zaključio sa CL. Na daljnje pitanje je li mu u trenutku kada je podnio tužbu za utvrđenje vlasništva nekretnina 1990. godine, bilo poznato tko je bio uknjižen kao vlasnik iste navodi da mu to nije poznato. Posebno upitan od strane svog pun. tuženik navodi da predmetnu nekretninu kao svoju koristi još od 1965. godine, a nije mu poznato tko ju prije toga koristio odnosno koristila ju je njegova teta CL. Na daljnje pitanje navodi kako do trenutka dok nije zaprimo tužbu u ovom predmetu nitko mu nikada nije osporavao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

15. Tuženik i u svom iskazu nastavlja tvrditi ono za što mu je poznato da ne odgovara istini. Naime, činjenica je da njegova prednica pok. CL nije nikada bila vlasnica predmetne nekretnine, niti je istu ikada naslijedila od svojih prednika. Tvrdnjom da bi sporni prolaz koristio od 1965. godine tuženik nastoji stvoriti dojam o dugogodišnjem nesmetanom posjedu predmetne nekretnine, iako je tuženik rođen 1954. godine, znači da je 1965. godine bio dječak od 11 godina, pa sve da je i koristio sporni prolaz, kao što su ga u to vrijeme mogli koristiti i svi ostali mještani jer je isti bio slobodan za prolaz, sigurno ga nije koristio sa sviješću da bi on bio vlasnik istog, osobito jer mu je njegova pok. teta CL tek puno godina kasnije Ugovorom o doživotnom uzdržavanju prepustila svoju imovinu, iako ne i ovu spornu nekretninu.

16. Očevidom na licu mjesta utvrđeno je da se poviše spornog prolaza nalazi prostor koji je u naravi sastavni dio Centra za kulturu i koji također nosi zemljišnoknjižnu oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

17. Čl.159.i čl.160.Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji članci propisuju pravila izvornog stjecanja vlasništva, koje stjecanje nastupa u času ispunjenja zakonom određenih pretpostavaka, a vrijeme potrebno za dosjelost -rok dosjelosti je za redovitu dosjelost 10 godina na temelju samostalnog kvalificiranog posjeda. Kvalificiran posjed je onaj posjed koji je pošten, zakonit i istinit. U vrijeme potrebno za redovitu dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali stvar kao kvalificirani samostalni posjednici.

18. Tuženik protutužitelj JL podnio je tužbu u predmetu P-82/90 dana 22. ožujka 1990. godine, uz tužbu je priložen Darovni ugovor od 24. svibnja 1959.g., ( priložen uz tužbu u predmetu P-82/90 ) kojim je CL ( prednica JL ) darovala čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Poljoprivrednoj zadruzi Bol, ( osim onog dijela na koji se odnosi presuda P-82/90, u naravi dio kuhinje ), u kojem je pod točkom 3. između stranaka dogovoreno da su stranke složne da će se CL pok. M služiti prolazom koji prolazi od javnog puta uz zapadnu stranu zgrade 788/1, te uz sjevernu stranu zgrade 788/1 do ulaza u spomenutu bivšu kuhinju, što znači da je tuženiku protutužitelju bar od trenutka podnošenja tužbe u tom predmetu trebalo biti poznato da mu ne pripada pravo posjeda na predmetni prolaz, koji " prolazi od javnog puta uz zapadnu stranu zgrade 788/1" kako je to uglavljeno ugovorom. Isto tako je prednici tuženika pok. CL bilo već 1959. godine kada je sastavljen spomenuti Darovni ugovor bilo poznato da joj ne pripada pravo vlasništva predmetne nekretnine, jer istu nije niti naslijedila od svojih prednika, zbog čega ista nije niti unesena u Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim je svoju imovinu prepustila tuženiku.

19. Čl.221 a ZPP-a propisano je da će sud ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Dakle, tuženik protutužitelj na kojem je teret dokaza nije dokazao pravni osnov protutužbeni tužbenog zahtjeva, dok tužitelj je.

20. Čl.114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN91/96,68/98,137/99,22/00,73/00,114/01,79/06,141/06,146/08,38/09,153/09,143/1 2,152/14,81/15)koji propisuje da se vlasništvo može steći na temelju: pravnoga posla, odluke suda ili druge nadležne vlasti, nasljeđivanja ili zakona. Tuženik nije dokazao postojanje niti jednog valjanog pravnog osnova za stjecanje vlasništva predmetne nekretnine.

21. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, a posebno povijesni zk izvadak za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], presudu Visokog Trgovačkog suda Pž-1609/2018. od 29.4.2020.g., iskaze saslušanih svjedoka, te priloženu dokumentaciju, to je u konkretnom slučaju ovaj sud i došao do uvjerenja da je predmetna nekretnina nedvojbeno vlasništvo tužitelja, dok s druge strane tuženik nije ponudio dokaze temeljem kojih bi se utvrdile činjenice o kojima ovisi pravo tuženika na zadržanje predmetne nekretnine stoga upravo tužitelju pripada pravo sukladno čl. 161. ZPP- a zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar (nekretninu) da mu preda posjed iste, odnosno tužitelj je ovlašten da upravo od tuženika kao posjednika traži predaju u posjed predmetne nekretnine na način kako je i zatraženo u izreci ove presude.

22. Odredba čl. 154. st. 1. ZPP-a, propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove, slijedom čega je tužitelju odobren parnični trošak kako slijedi: sastav tužbe, sastav odgovora na protutužbu, pristup na ročišta 19.4.2024.g., 8.11.2024.g., 6.5.2025.g., 2.7.2025.g., 24.9.2025.g., sve po 500 bodova, ukupno 3500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 7.000,00 EUR, plus 98,23 EUR za sudsku pristojbu te 500,00 EUR za pisani nalaz vještaka, ukupno iznosi 7.598,23 EUR, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II..

U Supetru, dana 10. listopada 2025. godine

Sutkinja

Katarina Heinrich

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Splitu. Odluka kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 25/13) o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

Dostaviti:

1. odvj. GL, [adresa]

2. odvj. Josip Anzulović Mirošević, Supetar