- 1 -              Revd 2635/2023-2

Broj: Revd 2635/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Đ., iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u S., protiv tuženika S.-d. ž., S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u S., te umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-984/2021-2 od 2. ožujka 2023., kojom je djelomično potvrđena te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, broj Pr-406/2020 od 15. srpnja 2021., na sjednici održanoj 20. rujna 2023.,

r i j e š i o   j e:

I. Odbija se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, broj Gž R-984/2021-2 od 2. ožujka 2023. kojom je djelomično potvrđena te djelomično preinačena u odnosu na odluku o trošku presuda Općinskog suda u Splitu, broj Pr-406/2020 od 15. srpnja 2021., postavljajući pravno pitanje koje drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koje glasi:

„Je li sud prilikom odlučivanja o kontinuitetu radnog staža tužitelja pogrešno utvrdio kako tuženik S. d. ž. kao jedinica lokalne samouprave nije pravni slijednik tužiteljeva poslodavca, Ured ..., kao dijela Ministarstva uprave?“.

2. Kao razlog zbog kojeg pitanje smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III/1095/2000 od 28. siječnja 2003., smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u toj odluci.

3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik predlaže isti odbaciti, te traži trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

4. U prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).

5.1. Naime, postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da pravno pitanje koje je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se pravnim pitanjem u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP podrazumijeva opće pitanje o načinu na koji se razrješavaju dvojbe u primjeni prava koje se pojavljuju u većem broju slučajeva, koji su u bitnim elementima podudarni. Pravno pitanje zbog kojeg se podnosi prijedlog za dopuštenje revizije mora biti postavljeno tako, da se odgovorom na to pitanje na opći način otklanjaju nedoumice u tumačenju i primjeni prava u činjenično i pravno podudarnim situacijama, a istovremeno o odgovoru na to pitanje treba ovisiti odluka u sporu u kojem se podnosi prijedlog za dopuštenje revizije. U konkretnom slučaju, postavljeno pravno pitanja nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu, jer se tužitelj u postavljenom pitanju sadržajno ističe prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u konkretnom predmetu, a što nije predmet odlučivanja u povodu prijedloga za dopuštenje revizije.

5.2. Uz navedeno, a u vezi iznesenih razloga važnosti postavljenog pitanja, valja reći da se tužitelj poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III/1095/2000 od 28. siječnja 2003., u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da sud treba ocijeniti postoji li kontinuitet radnog staža na temelju kojeg se traži isplata razlike otpremnine, što su međutim nižestupanjski sudovi u konkretnom slučaju učinili te se pobijana presuda temelji na utvrđenju da tužitelj nije dokazao kontinuitet radnog staža kod tuženika.

6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješiti kao u izreci.

7. Tuženiku nisu priznati zatraženi troškovi sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer to nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka.

Zagreb, 20. rujna 2023.