REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru

31300 Beli Manastir, Kralja Tomislava 53

P-872/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužitelja TK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčić, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonske avenije 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Toniju Smrček, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15.9.2025. godine u nazočnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, 10.10.2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl. 7. st. 1. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007. sklopljenog dana 5. travnja 2007. godine između tužitelja i prednika tuženika u dijelu odredbe koji glasi: “…prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,20% jednokratno, unaprijed…“

II/ Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonske avenije 6, OIB: 14036333877, da tužitelju FK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 165,50 EUR (slovima: stošesdesetpet eura i pedeset centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od dana 25.09.2007. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01. 2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonske avenije 6, OIB: 14036333877, da tužitelju FK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.293,68 EUR (slovima: tisućudvjestodevedesettri eura i šesdesetosam centa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 10.10.2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi putem svog punomoćnika navodi da je tuženik pravni slijednik Slavonske banke d.d. Osijek, kasnije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., te da je dana 5. travnja 2007. godine sklopio sa pravnim prednikom tuženika Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2007 prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 23.000,00 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita. Citiranim Ugovorom, ugovoren je rok otplate kredita u trajanju od 6 godina kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima. Predmetnim tipskim Ugovorom u članku 7. ugovorena je naknada za obradu zahtjeva kredita i to u iznosu 1,20% jednokratno, unaprijed od ukupnog iznosa kredita. Tuženik je prilikom isplate kredita naplatio tužitelju naknadu za obradu zahtjeva kredita u iznosu od 1.246,99 kn, a koja protuvrijednost, prema fiksnom tečaju konverzije HRK u EUR utvrđenog Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, iznosi 165,50 eura. O ugovornoj odredbi za tzv „ulaznu naknadu“ nije se pojedinačno pregovaralo, već je ista kao takva unaprijed formulirana i od strane tuženika (banke) implementirana u tipskom ugovoru na koji tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja. Naime, tužitelju nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i usluga na ime kojih se ista naplaćuje. Navedena odredba nije bila ugovorena u dobroj vjeri te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega je ista nepoštena i ništetna, te ne proizvodi pravni učinak. S obzirom da je tuženik temeljem gore navedene nepoštene odredbe o ulaznoj naknadi u predmetnom ugovoru istu naplatio i time stekao nepripadajuću imovinsku korist, navedeni je kao nepošten stjecatelj, sukladno čl. 1115. ZOO-a, takovu dužan vratiti zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kao u izreci ove odluke.

2. U svom odgovoru na tužbu punomoćnik tuženika u cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, prvenstveno ističe prigovor zastare te osporava činjenične navode tužbe i pravna tumačenja tužitelja. Smatra u potpunosti neosnovanim tvrdnje tužitelja kako je odredba čl. 7. st. 1. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita ništetna odnosno da tužitelj ima pravo na povrat navodno naplaćenog iznosa od 165,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom. Stavlja prigovor da tužitelj nema svojstvo potrošača. Smatra da ugovorna odredba o ulaznoj naknadi nije nepoštena pa niti ništetna, da ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da je dopuštena pozitivnim propisima. Navodi da se tuženik ne može smatrati nepoštenim stjecateljem, te stoga predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja te istog obveže na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita 5140030250-69500021845/2007 sklopljenim između bivše Slavonke banke d.d. Osijek i tužitelja dana 5.4.2007. godine (list spisa 8-14 spisa), uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u e-spisu ( list 31-147 spisa i 149-204 spisa), te čitanjem zapisnika ovog suda od 6. svibnja 2025.( list 223 spisa) te saslušanjem tužitelja FK na ročištu od 15.9.2025.(list 224-225) spisa.

4. Uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita 5140030250- 69500021845/2007 od 5.4.2007. ( list 8-14 spisa) sud je utvrdio da je u članku 7. istog Ugovora navedeno da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,20% jednokratno, unaprijed.

5 Uvidom u dopis Addiko bank od 26.7.2024. godine ( list 7 spisa), razvidno je da je naknada za obradu kreditnog zahtjeva (ulazna naknada) za predmetni Ugovor o kreditu naplaćena dana 16.4.2007. godine prilikom korištenja kredita u iznosu od 1.246,99 HRK.

6. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. Tt-16/22619-2. od 11.7.2016. godine utvrđeno je da je društvo Hypo Alpe Adria Bank d.d. promijenilo naziv u Addiko bank d.d. Prethodno je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-09/1533-3 od 27.2.2009. upisano pripajanje Slavonske banke d.d. Osijek društvu Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb ( list 5-6 spisa). Stoga je razvidno da je tuženik u cijelosti preuzeo prava i obveze bivše Slavonke banke d.d. Osijek.

7. Saslušanjem tužitelja FK na ročištu od 15.9.2025. (list 224- 225 spisa) utvrđeno je da je isti tijekom 2007. godine sklopio ugovor o namjenskom kreditu bez depozita sa Addiko Bankom u svrhu adaptacije obiteljske kuće u [adresa]. Podigao je kredit u iznosu od 23.000,00 CHF. U to vrijeme je bio zaposlen u HEP Toplana u Osijeku, imao je suprugu i tri sina, te mu je bio potreban kredit za uređenje potkrovlja na kući. Nakon nekog vremena počele su mu se povećavati rate kredita, a on je otišao u prijevremenu mirovinu, pa je jedva otplaćivao rate. Tužitelj ističe da je pred ovim sudom vodio postupak radi utvrđivanja ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Izjavljuje da se obratio tadašnjoj Slavonskoj banci Osijek, Podružnica Beli Manastir, te je tamo ugovorio iznos kredita i rok plaćanja, a nitko mu nije rekao da se plaća naknada za obradu kreditnog zahtjeva. U banci mu djelatnik banke nije tumačio ugovorne odredbe, predočen mu je unaprijed pripremljeni ugovor koji je pročitao i potpisao. Išao je kod javnog bilježnika radi ovjere ugovora zajedno sa suprugom. Kredit mu je bio nužno potreban, te je stoga i sklopio ponuđeni ugovor. Tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora nije imao otvoren OPG, niti je bio član uprave nekog trgovačkog društva ili poduzeća, a nije imao niti obrt. U kući koju je obnavljao nije obavljao nikakvu gospodarsku djelatnost, već je to bila njihova obiteljska kuća, za zajednički život. Kredit je u cijelosti otplatio. On niti u banci niti kod javnog bilježnika nije očekivao da će morati platiti neku naknadu.

8. Iskazu tužitelja sud je u cijelosti povjerovao, cijeneći njegov iskaz istinitim i uvjerljivim te u skladu sa drugim provedenim dokazima. Tužitelj je imao status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ( N.N.79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 – dalje ZZP/07) prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz predmetnog ugovora o kreditu razvidno je da je tužitelj isti sklopio kao fizička osoba pa je tužitelj svoje potrošačko svojstvo dokazao navedenim ugovorom o kreditu i vlastitim iskazom.

9. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 ( čl.104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi. Stoga se ukazuje neosnovanim prigovor zastare istaknut od strane tuženika i to kako u odnosu na glavnicu, tako i kamate koje zastarijevaju tek zastarom glavnog potraživanja.

10. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 96/03, dalje: ZPP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Isto propisuje i odredba članka 49. ZPP-a. Tuženik tu činjenicu uopće nije dokazivao.

11. Prema odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba (čl. 327. st. 1. ZOO-a). Zbog navedenog, zahtjev čiji predmet je utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe ništetne i zabrana njihovog korištenja, ne zastarijeva. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o jednokratnoj naknadi za obradu kreditnog zahtjeva proizlazi iz članka 323., članka 1111., članka 1115., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ( N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

12. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Direktivom 93/13 EEZ od 5.travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke. Prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 ( koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom ) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. Naime, iz toga slijedi da je tužitelju trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora o naknadi za obavljanje bankarskih usluga, kako bi on mogao predvidjeti posljedice koje iz sporne odredbe proizlaze. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži o pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

13. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 15.9.2025. punomoćnik tuženika izričito je naveo da ne osporava visinu tužbenog zahtjeva.

14. Nesporno je da je prilikom obrade zahtjeva i odobravanja kredita tuženik imao određene troškove, ali ugovorenom naknadom za obradu kreditnog zahtjeva nisu bili " pokriveni" stvarni troškovi tuženika jer tuženik nije naveo koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita.

15. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je stekao uvjerenje da tužitelj nije mogao pregovarati o spornoj odredbi o jednokratnoj naknadi za obavljanje bankarskih usluga (obradu kreditnog zahtjeva), već je ta odredba ponuđena u unaprijed formuliranom tzv. tipskom ugovoru. Naknada nije ugovorena u dobroj vjeri te je prouzročila neravnotežu na štetu tužitelja kao korisnika kredita. Sporna odredba, iako jasna i uočljiva, bila je unaprijed formulirana od strane banke te na nju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja pa je stoga takva odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokovala je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to neovisno o visini iznosa naknade. Nadalje, tužitelju nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i pruženih usluga, u smislu da nije bilo razjašnjeno koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita ( Rev-673/23 od 13.2.2024). Stoga je takva odredba ništetna u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03 te je tuženik dužan vratiti tužitelju ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na povrat naknade za obavljanje bankarskih usluga, pri čemu je između stranaka nesporno da je ta naknada naplaćena u iznosu od 1.246,99 HRK, a što sada iznosi 165,50 eura. Sud je prilikom donošenja odluke imao u vidu I činjenicu da je tužitelj već vodio parnični postupak pred ovim sudom radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli I promjenjivoj kamatnoj stopi, a po predmetnom ugovoru o kreditu sklopljenim sa pravnim prednikom tuženika. Stoga je odlučeno kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

16. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od dana plaćanja naknade. Prema stajalištu VS RH ( Revd-1294/2021 od 12.10.2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene, podrazumijeva se nesavjesnost banke kao kreditne institucije. Naknada je naplaćena 16.4.2007., ali je tužitelj potraživao zatezne kamate od 25.9.2007., pa sud nije mogao prekoračiti tužbeni zahtjev te je od zatraženog datuma dosudio zatezne kamate.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08, 57/11., 148/11., 25/13., 28/13.,70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP ) te je sud, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika punomoćniku tužitelja priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, trošak sastava podneska od 25.11.2024. u iznosu od 200,00 eura, trošak sastava podneska od 17.3.2025. u iznosu od 50,00 eura te troškove zastupanja na ročištima od 6.5.2025. i 15.9.2025. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, kao i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura ili ukupno 950,00 eura + PDV od 25 % u iznosu od 237,50 eura te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura i presudu u istom iznosu, odnosno sveukupno 1.293,68 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki III/ izreke ove presude.

Beli Manastir, 10.10.2025.

S u d a c :

Suzana Nađ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, a putem ovog suda.

Dostaviti:

1.Tužitelju putem punomoćnika

2.Tuženiku putem punomoćnika