REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Franjevačke stube 2
52000 Pazin
P 611/2025-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu po sutkinji Kristijani Matejčić u pravnoj stvari tužitelja DU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Vretenar, odvjetnik u Labinu, Sv. Katarine 6, protiv tuženika Zagrebačke banke d. d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Porobija i Porobija, odvjetnici u Zagrebu, Iblerov trg 10/VII, p. p. 92, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 24. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te zamjenice punomoćnika tuženika, 10. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 4.242,73 eura (četiri tisuće dvjesto četrdeset dva eura i sedamdeset tri centa) sa zateznim kamatama koje teku:
– na iznos 5,24 eura od 18. srpnja 2008. do isplate,
– na iznos 30,94 eura od 25. kolovoza 2008. do isplate,
– na iznos 30,94 eura od 16. rujna 2008. do isplate,
– na iznos 31,38 eura od 16. listopada 2008. do isplate,
– na iznos 29,16 eura od 19. studenog 2008. do isplate,
– na iznos 32,05 eura od 18. prosinca 2008. do isplate,
– na iznos 11,07 eura od 20. siječnja 2009. do isplate,
– na iznos 31,67 eura od 15. veljače 2009. do isplate,
– na iznos 37,10 eura od 15. ožujka 2009. do isplate,
– na iznos 21,01 eura od 15. travnja 2009. do isplate,
– na iznos 26,20 eura od 15. svibnja 2009. do isplate,
– na iznos 34,52 eura od 15. lipnja 2009. do isplate,
– na iznos 31,60 eura od 15. srpnja 2009. do isplate,
– na iznos 28,14 eura od 15. kolovoza 2009. do isplate,
– na iznos 94,07 eura od 15. rujna 2009. do isplate,
– na iznos 108,06 eura od 15. listopada 2009. do isplate,
– na iznos 101,85 eura od 15. studenog 2009. do isplate,
– na iznos 93,13 eura od 15. prosinca 2009. do isplate,
– na iznos 96,42 eura od 15. siječnja 2010. do isplate,
– na iznos 98,50 eura od 15. veljače 2010. do isplate,
– na iznos 105,78 eura od 15. ožujka 2010. do isplate,
– na iznos 98,72 eura od 15. travnja 2010. do isplate,
– na iznos 99,78 eura od 25. svibnja 2010. do isplate,
– na iznos 104,94 eura od 29. lipnja 2010. do isplate,
– na iznos 116,24 eura od 15. srpnja 2010. do isplate,
– na iznos 74,71 eura od 28. kolovoza 2010. do isplate,
– na iznos 102,05 eura od 29. rujna 2010. do isplate,
– na iznos 101,71 eura od 29. listopada 2010. do isplate,
– na iznos 101,70 eura od 15. prosinca 2010. do isplate,
– na iznos 184,71 eura od 8. veljače 2011. do isplate,
– na iznos 209,39 eura od 31. ožujka 2011. do isplate,
– na iznos 102,95 eura od 29. travnja 2011. do isplate,
– na iznos 111,73 eura od 31. svibnja 2011. do isplate,
– na iznos 103,13 eura od 7. srpnja 2011. do isplate,
– na iznos 148,49 eura od 29. srpnja 2011. do isplate,
– na iznos 61,99 eura od 2. rujna 2011. do isplate,
– na iznos 219,83 eura od 4. listopada 2011. do isplate,
– na iznos 210,81 eura od 7. studenog 2011. do isplate,
– na iznos 1.011,02 eura od 30. studenog 2011. do isplate,
i to do 30. lipnja 2011. po stopi od 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
II. U preostalom dijelu odbija se tužbeni zahtjev.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu 1.848,81 eura (tisuću osamsto četrdeset osam eura i osamdeset jedan cent) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. listopada 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.) uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu.
V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog ništetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu sklopljenog s valutnom klauzulom u eurima, kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom tuženika, uvećano za zatezne kamate od dospijeća pojedinog iznosa do isplate, uz prijedlog sudu da prethodno naloži tuženiku da dostavi dokumentaciju potrebnu za postavljanje određenog zahtjeva za isplatu (tzv. stupnjevitu tužbu). U podnesku od 29. rujna 2020. naveo je da mu je tuženik nakon podnošenja tužbe dostavio traženu knjigovodstvenu dokumentaciju slijedom čega je uredio tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje isplatu 3.613,83 eura (27.228,39 kuna) sa zateznim kamatama koje na iznos pretplate po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi teku od dana svake pojedine više uplaćene rate.
1. 1. U tužbi je naveo da je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu 24. svibnja 2007. kojim mu je tuženik odobrio kredit u iznosu 110.000,00 eura. Navedeni ugovor sadrži ništetne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu zbog čega je tuženiku pretplatio značajan novčani iznos. Prije pokretanja ovog postupka obratio se tuženiku radi pribave dokumentacije koja je potrebna radi obračuna preplaćenih iznosa koju mu tuženik do dana podnošenja tužbe nije dostavio. Stoga je podnio tužbu kako ne bi nastupila zastara njegove tražbine. Potražuje iznos svega što je tuženik stekao bez osnove, kao i zatezne kamate od dana stjecanja svakog iznosa jer je tuženik bio nepošten stjecatelj. Predmetni ugovor o kreditu sadrži nepoštene odredbe u skladu s čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003., 46/2007., dalje: ZZP/03.), a koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu. Navedene odredbe bile su unaprijed formulirane od strane tuženika. Prilikom sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti utjecati na sadržaj tipskih klauzula. Prema čl. 87. ZZP/03. nepoštena ugovorna odredba je ništetna. Također u čl. 272. u vezi s čl. 270. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., dalje: ZOO/05.) određeno je da je pojedina ugovorna odredba ništetna ako je činidba neodređena ili neodrediva, a činidba je odrediva samo ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Dakle, i ZOO/05. izričito zabranjuje ugovaranje odredbe da jedna ugovorna strana sama određuje svoju činidbu – obvezu ili pak obvezu druge ugovorne strane. Sankcija takvom ugovaranju je ništetnost odredbe. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž 7129/2013 od 13. lipnja 2014., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt 249/2014-2 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača jer je u potrošačkim ugovorima o kreditiranju koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Iz navedenog je vidljivo da je tuženik mu u ugovoru o kreditu nametnuo nejasnu, neodređenu i nepoštenu odredbu prema kojoj je tuženik zadržao pravo jednostrano mijenjati kamatnu stopu bez referiranja na ikakve određene, egzaktne ili razumne parametre.
1. 2. Tužitelj je u daljnjem podnesku od 31. siječnja 2022. uskladio tužbeni zahtjev s utvrđenjima iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka na način da od tuženika potražuje isplatu 4.242,73 eura sa zateznim kamatama od dospijeća anuiteta po mjesecima do isplate. Kako potražuje veći iznos od ranije utuženog, izvršio je preinaku tužbe. Tuženik se usprotivio preinaci tužbe, međutim, ona je dopuštena u skladu s čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP) s obzirom na to da je po stavu ovog suda navedeno svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev po osnovi i po visini. Istaknuo je prigovor zastare. Tužitelj je prije podnošenja tužbe imao sve podatke na temelju kojih je mogao odrediti tužbeni zahtjev. Usprotivio se prijedlogu da mu sud naloži dostavu cjelokupne dokumentacije o kreditu jer je tužitelju tijekom trajanja ugovornog odnosa redovno dostavljao sve relevantne isprave i podatke (otplatne planove, promete po kreditu, odluke o promjeni kamatnih stopa). Istaknuo je i prigovor promašene aktivne legitimacije jer tužitelj nije dokazao da bi izvršio ijednu uplatu na ime anuiteta po predmetnom kreditu. Svaka promjena kamatne stope bila je učinjena u skladu sa zakonom i ugovorom. U čl. 2. st. 1. ugovora bilo je navedeno kako će kamatna stopa biti obračunavana u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama kreditora, a u skladu s promjenama tržišnih uvjeta. U čl. 19. ugovora o kreditu određeno je da su sastavni dio Opći uvjeti o kreditu te je tužitelj potpisom ugovora potvrdio njihov primitak. U vrijeme sklapanja ugovora na snazi su bili Opći uvjeti poslovanja od 6. srpnja 1999. te je u čl. 5. t. 1. tih uvjeta bilo određeno da se izmjene temelje na profesionalnoj procjeni tržišnih uvjeta, koju banka obavlja kontinuirano, s ciljem zaštite pravne i gospodarske svrhe ugovora, rukovodeći se pritom zahtjevima prilagodbe promjenama tržišnih uvjeta za vrijeme postojanja poslovnog odnosa. Dakle, Banka se obvezala kako će odluku o kamatnim stopama odnosno kamatnu stopu mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta. Takva odredba bila je u skladu s tada važećim ZZP/03. Opći uvjeti poslovanja nadopunjeni su stupanjem na snagu Općih uvjeta promjene kamatnih stopa u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama koji su bili u primjeni od 1. siječnja 2011. u kojima je, između ostalog, bilo navedeno u odredbi čl. 2. osnovna načela promjene kamatne stope prema kojim načelima visina i promjene kamatnih stopa ovise prvenstveno o visini i promjenama tržišnih parametra koji određuju uvjete pod kojima se banka može zadužiti na domaćem ili inozemnom tržištu kapitala, a koji se odnosi na referentne kamatne stope za pojedinu valutu i kreditni rizik Republike Hrvatske. Pod utjecajem kretanja tržišnih parametra na visinu i promjenu kamatnih stopa utječe i regulatorni trošak poslovanja Banke odnosno financijski efekti promjena podzakonske i zakonske regulative.
2. 1. U podnesku od 29. listopada 2020. tuženik je tužitelju osporio status potrošača, dok je u daljnjem podnesku od 28. veljače 2021. istaknuo da se presude iz kolektivnog spora ne odnose na ugovore o kreditu koji su sklopljeni u valuti euro. S obzirom na to da presude iz kolektivnog spora nemaju automatsku primjenu na ugovore koji su sklopljeni u euro valuti to je potrebno u svakom pojedinom slučaju ispitati da li je banka nepošteno pristupala u odnosu na klijenta, ovdje tužitelja. Nije svako povećanje kamatne stope samo po sebi nepošteno kako to pokušava prikazati tužitelj.
3. Presudom ovog suda posl. br. P 2211/2019-24 od 4. travnja 2022. prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti (t. I. izreke), te je obvezan tuženik da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 9.195,00 kuna (1.220,39 eura) (t. II. izreke), u preostalom dijelu je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (t. III. izreke), ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti (t. IV. izreke). Rješenjem Županijskog suda u Sisku posl. br. Gž 499/2022-5 od 24. srpnja 2025. ukinuta je prvostupanjska odluka u pobijanom dijelu i tu u odnosu na t. I., II. i IV. izreke te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. U ponovljenom postupku izvedeni su sljedeći dokazi: pročitani su opći uvjeti poslovanja tuženika (str. 22-26), opći uvjeti promjene kamatnih stopa (sr. 27-28), pregled promjena kamatnih stopa (str. 41), promet po kreditu (str. 43-48), otplatni plan (str. 49-54), ugovor o kreditu (str. 55-62), izvadak iz obrtnog registra (str. 88), izvadak iz sudskog registra (str. 89), zapisnik ovog suda posl. br. P 2211/2019-13 od 23. veljače 2021. (str. 101-104) i nalaz i mišljenje vještaka (str. 111-121). Izveden je i dokaz saslušanjem tužitelja (str. 198-201). Ostali dokazni prijedlozi stranaka su odbijeni budući da su na osnovi izvedenih dokaza utvrđene sve činjenice potrebne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
5. Tužbeni zahtjev je u pretežitom dijelu osnovan.
6. Predmet postupka je zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom Banke te radi isplate iznosa preplaćenih po osnovi ništetne ugovorne odredbe s pripadajućim zateznim kamatama.
7. Između stranaka nije sporno da su tuženik, kao kreditor, i tužitelj, kao korisnik kredita, sklopili ugovor o hipotekarnom kreditu 24. svibnja 2007. kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 110.000,00 eura obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Ugovor je potvrđen kod javnog bilježnika Anke Poropat pod posl. br. OV 2322/2007 od 29. svibnja 2007. U čl. 2. t. 1. tog ugovora bila je određena obveza tužitelja da tuženiku podmiruje redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze bila promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženika. Na dan sklapanja predmetnog ugovora iznosila je 9,50 % godišnje. U čl. 6. ugovora bilo je, između ostalog ugovoreno, da za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom anuitetu kreditor se obvezao obavijestiti korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja kreditora. Ugovoreno je bilo i da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 1.122,90 eura obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za euro na dan plaćanja te oni dospijevaju na naplatu uzastopno, prvog dana u mjesecu. Rok otplate kredita iznosio je 15 godina. Nesporno je i da je tužitelj otplatio kredit u cijelosti u studenom 2011.
8. Sporni su osnova i visina tužbenog zahtjeva te da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja. Sporno je i da li tužitelj u konkretnom slučaju ima status potrošača.
9. Prema čl. 3. ZZP/03. potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dok je trgovac svaka osoba koja nudi ili sklapa pravne poslove, odnosno nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja, ili svoje djelatnosti.
9. 1. U čl. 2. Direktive br. 93/13 od 5. travnja 2013. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, dok je prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge) svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu.
9. 2. U čl. 5. ugovora o kreditu određeno je da je ugovor nenamjenski. Na okolnosti u koju svrhu su utrošena kreditna sredstva, saslušan je tužitelj. On je u iskazu naveo da je kreditna sredstva potrošio u privatne svrhe i to za uređenje doma na adresi [adresa], na kojoj sada stanuje, te za kupnju osobnog vozila marke Porsche model 911 Coupe. Sredstva je utrošio na izvođenje radova na stambenom objektu i to radova na fasadi, izolaciji, ugrađivanju stolarije, radova na krovištu, pristupnom putu i uređenju okoliša. Kuću na predmetnoj adresi koristi u stambene svrhe. Prvotno je bila predviđena garaža u podrumu stambene kuće kao poslovni prostor trgovačkog društva Aktiva Kapital iz razloga što je prilikom prijave trgovačkog društva bilo potrebno imati određeni prostor za sjedište trgovačkog društva. Taj prostor i danas je u funkciji obične garaže. Trgovačka društava, kojih je vlasnik, imaju registrirano sjedište na toj adresi, ali to je fiktivno registrirano na toj adresi iz razloga što mu je trebala neka adresa za navođenje u sudskom registru na Trgovačkom sudu. S obzirom na to da nisu znali gdje će biti poslovni prostori društava upotrijebljena je ta adresa. Poslovni prostori trgovačkih društava nalaze se na drugim adresama, primjerice Pula, Istarska 36, koji prostor koristi trgovačko društvo Aktiva Kapital d. o. o.. Aktiva Kapital d. o. o. je bila jedina firma koju je imao u trenutku podizanja predmetnog kredita. Osnovana je 1999. kada je u cijelosti uplaćen temeljni kapital. Nakon toga više nisu vršene uplate po osnovi temeljnog kapitala. Ostala trgovačka društva osnovao je negdje nakon 2016., što znači nakon što je ugovor o kreditu zatvoren. Predmetni ugovor o kreditu otplatio je u cijelosti 2010. ili 2011. Stoga sredstva ostvarena kreditom nije koristio za uplatu obrtnih sredstava kao ni u svrhu uplate temeljnog kapitala za ta društva. U razdoblju sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio je vlasnik Pazinske kavane, ali sredstva ostvarena tim ugovorom nije koristio za poslovanje tog objekta. Oko 80.000,00 eura potrošio je na kupnju vozila, a 30.000,00 eura na uređenje doma. Vozilo je koristio u privatne svrhe. Ono je registrirano na njegovo ime i nije bilo uvedeno u knjigovodstvo trgovačkog društva. Vozilo nije koristio u poslovne svrhe niti u svrhu reprezentacije, odlaska na sastanke i slično. Za poslovne svrhe u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu imao je registrirano na ime trgovačkog društva teretno vozilo Peugeot Partner. Na službeno putovanje nikad nije išao Porscheom niti je ijedan putni nalog napisao na to vozilo.
9. 3. Sud je je u tom dijelu prihvatio iskaz tužitelja kao istinit budući da je on iskazivao vjerodostojno i uvjerljivo.
9. 4. Za svojstvo potrošača potrebno je da sudionik u ugovornom odnosu bude fizička osoba, koja je slabija stranka, jer ugovor ne ulazi u područje njegove profesionalne djelatnosti i u podređenom je položaju u odnosu na prodavatelja /pružatelja usluga. Podređenost proizlazi iz neinformiranosti potrošača i nemogućnosti pregovaranja o uvjetima koje je prethodno sastavio prodavatelj robe (pružatelj usluga), a na čiji sadržaj potrošač nije mogao utjecati.
9. 5. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj predmetni ugovor o kreditu sklopio kao slabija stranka, i to u svojstvu fizičke osobe u svrhu uređenja doma i kupnje vozila za osobne potrebe on ima svojstvo potrošača.
9. 6. Na tuženiku je bio teret dokaza da je kredit u smislu čl. 2. st. 1. t. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/2009. i dr.) transakcija tužitelja unutar njegove poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja, a on to u postupku nije dokazao.
10. Kao prethodno pitanje valjalo je utvrditi da li je ništetna ugovorna odredba predmetnog ugovora o kreditu (čl. 2. 1.) kojom su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu prema Odluci banke.
11. U ovoj pravnoj stvari ne mogu se neposredno primijeniti pravna utvrđenja izražena u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. Zahtjev tužitelja valja raspraviti uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja pod kojima je predmetni ugovor sklopljen uz primjenu relevantnih odredaba Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, imajući (tek podredno) u vidu i pravna shvaćanja te utvrđena načela iz predmeta „Potrošač“. Navedeno iz razloga što je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u predmetnom ugovoru o kreditu sadržajno jednaka odredbama ugovora o potrošačkim kreditima koji su razmatrani u predmetu „Potrošač“ te se radi o kreditu koji je sklopljen upravo u razdoblju koje je bilo predmet razmatranja u navedenom kolektivnom postupku.
12. Radi utvrđenja okolnosti oko sklapanja predmetnog ugovora i pregovora vođenih između tužitelja i tuženika u predugovornoj fazi izveden je dokaz saslušanjem tužitelja.
12. 1. Tužitelj je u iskazu naveo da se obratio tuženiku s namjerom sklapanja ugovora o kreditu. U Banci su mu ponuđeni uvjeti kreditiranja na koje je on pristao. Ponuđeno mu je samo sklapanje ugovora s promjenjivom kamatnom stopom. Radilo se o „špranciranom“ ugovoru. Druge isprave nije dobio. Tekst ugovora sastavila je Banka. On je samo došao potpisati unaprijed pripremljen ugovor, koji je pročitao. Nije bilo pregovaranja o sadržaju tog ugovora. Smatra da nije ni mogao pregovarati s Bankom o sadržaju ugovora. U Banci mu je bilo rečeno koji proizvod mu mogu ponuditi, a na njemu je bilo da li će to prihvatiti ili ne. Nije pitao djelatnika banke da mu nešto posebno pojašnjava vezano za taj ugovor. Sjeća se da je pitao glede kamate kako će se to mijenjati u praksi, na što mu je rečeno da ranije nije bilo nikakvih oscilacija po pitanju kamata te da se to ne očekuje ni u narednom razdoblju. Djelatnik Banke mu nije znao objasniti na koji način dolazi do promjene kamatne stope. Ništa mu nije rečeno o samim parametrima odnosno okolnostima koje utječu na promjenu kamatne stope. Znao je samo da termin promjenjiva kamatna stopa znači da se kamatna stopa može mijenjati tijekom otplate. Tijekom otplate došlo je do rasta kamatnih stopa. Od nekih početnih 7% skočila je na 12 %– 14 %. Porast rate zbog rasta kamatne stope utjecao je na njegov budžet. Nije se radilo o simboličnom porastu rate, već se radilo o značajnom porastu. Misli da nikad kamatna stopa tijekom otplate nije bila manja od one početno ugovorene. Kad je dobio obavijesti banke o promjeni kamatne stope zvao je djelatnicu Banke, koja je sudjelovala u sklapanju ugovora, i pitao je u vezi promjene kamatne stope, na što mu je ona rekla da je to tako i da se tu ništa ne može napraviti. Da je mogao bio bi tražio da se izmijeni odredba ugovora o kamatnoj stopi, međutim u Banci mu je rečeno da se to ne može.
12. 2. Iskaz tužitelj je u tom dijelu prihvaćen kao vjerodostojan, izuzev u dijelu u kojem je naveo da se kamatna stopa kretala od 7 % do 12 %– 14 %. jer je to proturječno utvrđenjima iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka koji je utvrdio da je početno ugovorena kamatna stopa iznosila 9,50 % te je najviše iznosila 10,75 %.
13. Na temelju sadržaja predmetnog ugovora i iskaza tužitelja može se zaključiti da je tužitelj potpisao tipizirani ugovor koji je sastavljen od strane tuženika i o čijim se odredbama prethodno nije pregovaralo. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbi ugovora koje je definirao trgovac na način da je pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe odnosno da je prije sklapanja ugovora o kreditu bio ispunjen uvjet prethodnog pregovaranja. Na te okolnosti tuženik nije predložio da se izvedu dokazi primjerice saslušanjem djelatnika banke koji bi sudjelovali u sklapanju tog ugovora. Iz iskaza tužitelja nije utvrđeno da je on imao mogućnost pregovaranja o sadržaju ugovora o kreditu. Utvrđeno je i da mu nije jasno i razumljivo obrazloženo kako i na temelju kojih parametara dolazi do promjene kamatne stope tako da bi mogao shvatiti značenje i posljedice primjene takve odredbe. Stoga su navodi tuženika da je prije sklapanja ugovora o kreditu bio ispunjen uvjet prethodnog pregovaranja ocjenjeni u cijelosti paušalnim i neosnovanim.
14. Dakle, predmetni ugovor je sklopljen prema formuliranom standardnom ugovoru o kreditu kojeg je sastavio tuženik, a tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj. Tužitelju prije sklapanja ugovora nisu pojašnjeni parametri i kriteriji o kojima ovisi promjena kamatne stope, pa on, kao osoba bez stručnog znanja u tom području, nije mogao znati kako i u kojem smjeru će se kamatna stopa kretati tijekom budućeg kreditnog razdoblja.
15. Prema čl. 81. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.). Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st. 2.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4.).
16. U čl. 85. ZPP/07. određeno je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.
16. 1. Kako potrošač na temelju sporne odredbe nije imao mogućnost na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz te odredbe proizlaze za njega ne može smatrati da je ista ugovorna odredba prošla test transparentnosti i da stoga ne podliježe testu ocjene da li se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi.
17. Cijeneći sadržaj citiranih zakonskih odredbi ZZP/03. i uzimajući u obzir rezultate dokaznog postupka, ocjena je ovog suda da je sporna ugovorna odredba, kojom je određeno da se promjena kamatnih stopa vrši Odlukom banke na koju, nepoštena, a posljedično tome ništetna. Navedeno iz razloga što se o toj ugovornoj odredbi nije posebno pregovaralo, a ta odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.
18. U tijeku postupka tuženik je neosnovano isticao da su u vrijeme sklapanja ugovora bili poznati parametri na temelju kojih se određuje visina kamatne stope, da se kamatna stopa mijenjala prema točnim, unaprijed utvrđenim kriterijima i da je tužitelj o svakoj promjeni kamatne stope bio obaviješten. Nije odlučno je li tužitelj o promjenama kamatne stope, a na koje i tako nije mogao utjecati, bio obaviješten tijekom razdoblja otplate kredita, već jesu li mu kriteriji i parametri o kojima ovisi promjena kamatne stope pojašnjeni prije nego je ugovor sklopio, odnosno prije nego je preuzeo obvezu otplate kredita pod takvim, za njega nerazumljivim, uvjetima. Iz sporne ugovorne odredbe ne proizlazi da su ti parametri mogli biti mu poznati, već su oni (očito) bili poznati samo tuženiku koji je takvu ugovornu odredbu i unio u ugovor. Naime, u ugovoru o kreditu je jedino određeno da je kamatna stopa promjenjiva i da se mijenja prema Odluci banke. Formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi je u potpunosti nerazumljiva i nedorečena, pa je tužitelj na temelju takve ugovorne odredbe mogao zaključiti jedino koliko će iznositi visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora.
19. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na koji vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja te načelo zabrane zlouporabe prava.
20. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu sadržajno predstavlja naknadu koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga ugovorena kamatna stope mora biti određena, odnosno odrediva, u skladu s čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO/05.
21. U konkretnom ugovoru o kreditu tuženik nije odredio jasan način promjene kamatne stope i posljedice koje će za tužitelja kao potrošača nastupiti nakon promjene početne kamatne stope. Takvo ugovaranje suprotno je načelima obveznog prava jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju je nemjerljivo veće od znanja i iskustva prosječnog potrošača, pa već iz činjenice da je upravo banka (kao jača ugovorna strana) formulirala odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je tužitelju (kao slabijoj ugovornoj strani) ostala potpuno nerazumljiva proizlazi da je tužitelj bio u znatno nepovoljnijem položaju u odnosu na banku. Kamatna stopa se od početne kamatne stope od 9,50 % godišnje se povećala najprije na 9,60 %, pa na 10,75 % godišnje te je time kreditno opterećenje tužitelja bilo povećano u razdoblju od 1. listopada 2007. do prijevremene otplate kredita.
22. Slijedom svega navedenog, utvrđeno je da je sporna odredba o promjeni kamatne stope prema Odluci banke iz čl. 2. 1. ugovora ništetna.
23. Ništetnost odredbe o promjeni kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatama Banke ne znači i ništetnost cijelog ugovora o kreditu jer ugovor može opstati i bez te odredbe pri čemu se visina kamatne stope određuje prema početnoj ugovorenoj u ugovoru o kreditu (9,50 %).
24. Prema čl. 323. st. 1. ZOO/05. u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
25. Tužitelj stoga ima pravo na restituciju iznosa isplaćenih na temelju ništetne odredbe ugovora o kreditu po pravilima o stjecanju bez osnove, zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja, odnosno stjecanja od strane tuženika kao nepoštenog stjecatelja (čl. 1111. u vezi s čl. 1115. ZOO/05.). To stoga što je tuženik na temelju navedenih ništetnih odredbi ugovora o kreditu od tužitelja naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti. Pritom, stav je ovoga suda da je tuženik nepošten stjecatelj jer je, s obzirom na čl. 81. ZZP/03., već u trenutku sklapanja ugovora o kreditu mogao znati da je navedena ugovorna odredba ništetna te da, sve ono što na temelju nje bude primio, da mu ne pripada.
26. Dakle, sudsko utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Time potrošač stječe pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora.
27. Nije relevantno što je tužitelj prijevremeno otplatio u cijelosti kredit. Prema stavu ovoga suda na ništavost pojedine ugovorne odredbe može se pozivati ugovorna strana i nakon prestanka ugovornog odnosa.
28. Na temelju nalaza i mišljenje vještaka Ljubomira Jelića od 15. listopada 2021., koje je prihvaćeno kao objektivno i stručno, utvrđeno je da je tuženik nekoliko puta mijenjao visinu ugovorene kamate na temelju tužitelju nepoznatih kriterija i svaki put na njegovu štetu s obzirom na to da je svaka promjena kamatne stope za tužitelja značilo povećanje njegove obveze odnosno visine mjesečnog anuiteta i ukupnog duga u odnosu na početno ugovoreni iznos obveze. Od dana sklapanja ugovora, pa do zatvaranja kredita, tuženik je mijenjao kamatnu stopu, a time i visinu anuiteta. Kamatna stopa od 23. svibnja 2007. do 30. rujna 2007. iznosila je 9,50 %, a mjesečni anuitet 1.122,90 eura, u razdoblju od 1. listopada 2007. do 30. lipnja 2009. kamatna stopa iznosila je 9,60 %, što iznosi povećanje od 1,05 %, a mjesečni anuitet 1.154,77 eura, dok je u razdoblju od 1. lipnja 2009. od 1. prosinca 2011., kada je prijevremeno otplaćen kredit, iznosila 10,75 %, što iznosi povećanje od 13,16 %, dok je anuitet iznosio 1.224,34 eura. Zbog promjene kamatne stope, tužitelj je u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu uplatio iznos i to razliku koja za anuitet s dospijećem 1. srpnja 2008. iznosila 39,47 kuna (5,24 eura), za anuitet s dospijećem 1. kolovoza 2008. 233,11 kuna (30,94 eura), anuitet s dospijećem 1. rujna 2008. 233,13 kuna (30,94 eura), anuitet s dospijećem 1. listopada 2008. 236,41 kuna (31,38 eura), anuitet s dospijećem 1. studenog 2008. 219,70 kuna (29,16 eura), anuitet s dospijećem 1. prosinca 2008. 241,50 kuna (32,05 eura), anuitet s dospijećem 1. siječnja 2009. 83,43 kuna (11,07 eura), anuitet s dospijećem 1. veljače 2009. 238,61 kuna (31,67 eura), anuitet s dospijećem 1. ožujka 2009. 279,52 kuna (37,10 eura), anuitet s dospijećem 1. travnja 2009. 158,30 kuna (21,01 eura), anuitet s dospijećem 1. svibnja 2009. 197,37 kuna (26,20 eura), anuitet s dospijećem 1. lipnja 2009. 260,06 kuna (34,52 eura), anuitet s dospijećem 1. srpnja 2009. 238,12 kuna (31,60 eura), anuitet s dospijećem 1. kolovoza 2009. 212,03 kuna (28,14 eura), anuitet s dospijećem 1. rujna 2009. 708,79 kuna (94,07 eura), anuitet s dospijećem 1. listopada 2009. 814,16 kuna (108,06 eura), anuitet s dospijećem 1. studenog 2009. 767,37 kuna (101,85 eura), anuitet s dospijećem 1. prosinca 2009. 701,71 kuna (93,13 eura), anuitet s dospijećem 1. siječnja 2010. 726,47 kuna (96,42 eura), anuitet s dospijećem 1. veljače 2010. 742,13 kuna (98,50 eura), anuitet s dospijećem 1. ožujka 2010. 797,02 kuna (105,78 eura), anuitet s dospijećem 1. travnja 2010. 743,83 kuna (98,72 eura), anuitet s dospijećem 1. svibnja 2010. 751,83 kuna (99,78 eura), anuitet s dospijećem 1. lipnja 2010. 790,69 kuna (104,94 eura), anuitet s dospijećem 1. srpnja 2010. 875,83 kuna (116,24 eura), anuitet s dospijećem 1. kolovoza 2010. 562,93 kuna (74,71 eura), anuitet s dospijećem 1. rujna 2010. 768,86 kuna (102,05 eura), anuitet s dospijećem 1. listopada 2010. 766,33 kuna (101,71 eura), anuitet s dospijećem 1. studenog 2010. 766,23 kuna (101,70 eura), anuitet s dospijećem 1. siječnja 2011. 1.391,69 kuna (184,71 eura), anuitet s dospijećem 1. ožujka 2011. 1.577,65 kuna (209,39 eura), anuitet s dospijećem 1. travnja 2011. 775,67 kuna (102,95 eura), anuitet s dospijećem 1. svibnja 2011. 841,80 kuna (111,73 eura), anuitet s dospijećem 1. lipnja 2011. 777,07 kuna (103,13 eura), anuitet s dospijećem 1. srpnja 2011. 1.118,81 kuna (148,49 eura), anuitet s dospijećem 1. kolovoza 2011. 467,07 kuna (61,99 eura), anuitet s dospijećem 1. rujna 2011. 1.656,29 kuna (219,83 eura), anuitet s dospijećem 1. listopada 2011. 1.588,35 kuna (210,81 eura), anuitet s dospijećem 1. studenog 2011. 7.617,53 kuna (1.011,02 eura) Dakle, tužitelj je u razdoblju od 23. svibnja 2007. do 30. studenog 2011. preplatio po osnovi kamata 31.966,86 kuna (4.242,73 eura).
28. 1. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti kao objektivno i argumentirano te u skladu s pravilima struke.
29. Zbog ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik je u skladu s čl. 323. st. 1. ZOO/05 dužan vratiti tužitelju iznose koje je primio zbog jednostranog povećanja kamatne stope.
30. Kako je ugovorna odredba predmetnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, tuženik je dužan vratiti tužitelju utužene iznose koji predstavljaju razliku između plaćenih anuiteta i anuiteta koje bi bio obvezan platiti u slučaju da nije došlo do njihovog povećanja zbog toga što je banka povećala početno ugovorenu kamatnu stopu i to prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 9,50 % i to za razdoblje od 1. srpnja 2008. do 1. studenog 2011. 31.966,86 kuna.
31. Iz prometa po kreditnom računu vidljivo je da je tužitelj u utuženom razdoblju nije uredno podmirivao anuitete u ugovorenom roku dospijeća (prvog u mjesecu), pa mu pravo na zatezne kamate pripada od dana izvršene uplate anuiteta do isplate. Za pretplatu u iznosu 5,24 eura pripadaju mu zatezne kamate od 18. srpnja 2008. (dan uplate anuiteta), za pretplatu u iznosu 30,94 eura od 25. kolovoza 2008., za pretplatu u iznosu 30,94 eura od 16. rujna 2008., za pretplatu u iznosu 31,84 eura od 16. listopada 2008., za pretplatu u iznosu 29,16 eura od 19. studenog 2008., za pretplatu u iznosu 32,05 eura od 18. prosinca 2008., za pretplatu u iznosu 11,07 eura od 20. siječnja 2009., za pretplatu u iznosu 31,67 eura od 15. veljače 2009., za pretplatu u iznosu 37,10 eura od 15. ožujka 2009., za pretplatu u iznosu 21,01 eura od 15. travnja 2009., za pretplatu u iznosu 26,20 eura od 15. svibnja 2009., za pretplatu u iznosu 34,52 eura od 15. lipnja 2009., za pretplatu u iznosu 31,60 eura od 15. srpnja 2009., za pretplatu u iznosu 28,14 eura od 15. kolovoza 2009., za pretplatu u iznosu 94,07 eura od 15. rujna 2009., za pretplatu u iznosu 108,06 eura od 15. listopada 2009., za pretplatu u iznosu 101,85 eura od 15. studenog 2009., za pretplatu u iznosu 93,13 eura od 15. prosinca 2009., za pretplatu u iznosu 96,42 eura od 15. siječnja 2010. do isplate, za pretplatu u iznosu 98,50 eura od 15. veljače 2010., za pretplatu u iznosu 105,78 eura od 15. ožujka 2010., za pretplatu u iznosu 98,72 eura od 15. travnja 2010., za pretplatu u iznosu 99,78 eura od 25. svibnja 2010. do isplate, za pretplatu u iznosu 104,94 eura od 29. lipnja 2010., za pretplatu u iznosu 116,24 eura od 15. srpnja 2010., za pretplatu u iznosu 74,71 eura od 28. kolovoza 2010., za pretplatu u iznosu 102,05 eura od 29. rujna 2010., za pretplatu u iznosu 101,71 eura od 29. listopada 2010., za pretplatu u iznosu 101,70 eura od 15. prosinca 2010., za pretplatu u iznosu 184,71 eura od 8. veljače 2011. do isplate, za pretplatu u iznosu 209,39 eura od 31. ožujka 2011, za pretplatu u iznosu 102,95 eura 29. travnja 2011., za pretplatu u iznosu 111,73 eura od 31. svibnja 2011., za pretplatu u iznosu 103,13 eura od 7. srpnja 2011., za pretplatu u iznosu 148,49 eura od 29. srpnja 2011., za pretplatu u iznosu 61,99 eura od 2. rujna 2011., za pretplatu u iznosu 219,83 eura od 4. listopada 2011., za pretplatu u iznosu 210,81 eura od 7. studenog 2011., za pretplatu u iznosu 1.011,02 eura od 30. studenog 2011.
32. U razdoblju od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine visina zateznih kamata se izračunavala u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008.) uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu. Eskontna stopa je do 30. lipnja 2011. godine iznosila 9 %, a od 1. srpnja 2011. godine 7 %. U ovom slučaju ta se stopa uvećava za pet postotnih poena pošto se ovdje ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora, a ni o ugovoru između trgovca i osobe javnog prava. Dana 1. kolovoza 2015. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 78/15) kojim je u čl. 3. izmijenjen čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08) na način da se stopa zateznih kamata određuje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim glede odnosa iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava gdje se ta stopa uvećava za pet postotnih poena. Od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. visina stope zateznih kamata određuje se u skladu s čl. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/2022.) i Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/2022.) za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. Od 30. prosinca 2023. pa nadalje, u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO/23.) stopa zateznih kamate se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.
33. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan.
33. 1. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Takav stav je izražen u pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.
33. 2. S obzirom na to da je sporna ugovorna odredba o promjeni kamatne stope preispitivana i utvrđena ništetnom tek u ovom postupku, zastarni rok za restitucijski zahtjev, u skladu s izraženim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, još nije počeo ni teći. Slijedom navedenog, nije nastupila zastara novčane tražbine tužitelja.
34. Slijedom navedenog naloženo je tuženiku da tužitelju isplati 4.242,73 eura sa zateznim kamatama kako je to specificirano u t. I. izreke. Tužbeni zahtjev je odbijen u preostalom dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao isplatu zateznih kamata na preplaćene iznose za razdoblje prije uplate anuiteta (od dospijeća od) (t. II. izreke).
35. Stranke su zatražile naknadu troškova postupka.
36. S obzirom na to da tužitelj nije uspio u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, tuženik mu je na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a dužan naknaditi opravdane troškove postupka.
37. Tužitelj je zatražio naknadu troškova za zastupanje kod sastava tužbe 200,00 eura, sastava podneska od 29. rujna 2020. i 31. siječnja 2022. po 200,00 eura, pristupa ročištima 12. studenog 2020., 23. veljače 2021., 9. veljače 2022. i 24. rujna 2025. po 200,00 eura, sve uvećano za PDV, sudske pristojbe na tužbu 66,36 eura i presudu 88,92 eura te trošak financijskog vještačenja 331,80 eura.
37. 1. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., dalje: OT) i čl. 155. ZPP-a priznati su mu troškovi zastupanja kod sastava tužbe od 13. lipnja 2019. 200,00 (tar. br. 7. t. 1. u vezi tar. br. 52. t. 3. i tar. br. 54. OT-e), sastav podneska od 29. rujna 2020. u iznosu 200,00 eura (tar. br. 8. t. 1. u vezi s tar. br. 7. t. 1., tar. br. 52. t. 3. i tar. br. 54. OT-e), pristupa na ročišta 23. veljače 2021., 9. veljače 2022. i 24. rujna 2025. po 200,00 eura (tar. br. 9. t. 1. u vezi s tar. br. 7. t. 1., tar. br. 52. t. 3. i tar. br. 54. OT-e), dok mu je kod pristupa na ročište 12. studenog 2020. priznata nagrada u iznosu 100,00 eura s obzirom na to da se na tom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi, već je ono bilo procesne naravi (tar. br. 9. t. 2. u vezi tar. br. 7. 1., tar. br. 52. t. 3. i tar. br. 54. OT-e) te PDV na te iznose (tar. br. 46. OT) što iznosi 275,00 eura. Pored toga, priznati su mu nastali troškovi financijskog vještačenja u iznosu 331,80 eura te sudskih pristojbi na tužbu u iznosu 53,09 eura te presudu u iznosu 88,92 eura u skladu s Uredbom o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 53/19).
Nije mu priznat trošak sastava podneska od 31. siječnja 2022. u skladu s čl. 155. ZPP-a jer je navode iz tog podneska mogao iznijeti na ročištu 9. veljače 2022.
37. 2. Na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelju na odmjerene troškove postupka pripadaju zatezne kamate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO/23. uvećanoj za tri postotna poena od presuđenja do isplate.
38. Slijedom navedenog naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom 1.848,81 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. listopada 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO/23. uvećanoj za tri postotna poena, dok su odbijeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu te zahtjev tuženika u cijelosti (t. III. – V. izreke rješenja).
U Pazinu 10. listopada 2025.
Sutkinja
Kristijana Matejčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude.
DNA:
1. tužitelj p. p.,
2. tuženik p. p.
