Pr- 183/2023-18

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu postupajući po sucu toga suda Jeleni Kvarantan Karuza pravnoj stvari tužiteljice ME, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Damiru Đapiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika LIDL Hrvatska d.o.o. , OIB:66089976432, iz Velike Gorice, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 53, radi naknade štete, a po objavi presude dana 10. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LIDL HRVATSKA d.o.o.k.d., Ljudevita Posavskog 53, Velika Gorica, OIB: 66089976432, isplatiti tužiteljici ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova naknade štete iznos od 3.280,20 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 3.000,00 eura teku počevši od dana podnošenja tužbe ovom sudu 03. ožujka 2023. god., pa do isplate, po stopi obračunatoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a na iznos od 280,20 eura, sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se za više zatraženo za iznos od 1.119,80 eura i više zatražene zakonske zatezne kamate tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku LIDL HRVATSKA d.o.o.k.d., Ljudevita Posavskog 53, Velika Gorica, OIB: 66089976432, isplatiti tužiteljici ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.417,50 eura, sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.U tužbi koja je zaprimljena kod ovog suda dana 3. ožujka 2023., tužiteljica navodi da je dana 01.06.2022. godine, kao radnica tuženika imala radnu nezgodu u kojoj je zadobila tešku tjelesnu ozljedu. Do ozljede da je došlo padom tužiteljice prilikom obavljanja poslova na odjelu pekarnice u 5:00 sati ujutro. Navedena ozljeda da joj je priznata kao ozljeda na radu, te da je samim tim poslodavac dužan tužiteljici nadoknaditi nastalu štetu. U predmetnoj radnoj nezgodi tužiteljica da je zadobila ozljedu desnog ramena, nadlaktice te prijelom gornjeg kraja desne palčane kosti. Zbog ograničenih i bolnih kretnji, bolne supinacije i pronacije tužiteljica da je morala mirovati, ići na specijalističke preglede, kontrole i fizikalnu terapiju. Bila je izložena ionizirajućem zračenju (RTG snimanje), a sve to uključuje čekanje, odlaske i povratke u bolnicu, dizanje uputnica itd., čega ne bi bilo da nije bilo predmetnog ozljeđivanja. Zbog naprijed opisanih povreda, kod tužiteljice da su zaostale trajne posljedice u vidu ograničene fleksije pod kutom od 90 stupnjeva, zatezanja lakta i boli prilikom obavljanju svih životnih aktivnosti (vožnje, nošenja i najlakšeg tereta), a navečer pred spavanje ozlijeđena ruka da joj pomodri. S obzirom na gore navedeno tužiteljica potražuje iznos od 4.000,00 EUR. Tužiteljica da je pretrpjela i imovinsku štetu i to ponajviše s naslova tuđe njege i pomoći. Naime, zbog gore navedenih povreda, tužiteljici da je bila potrebna pomoć i to članova uže obitelji. Ista je morala mirovati i piti analgetike pa joj je sestra kao i ostali članovi obitelji prala kosu i pomagala joj u obavljanju osnovnih higijenskih potreba ali i životnih aktivnosti. Tužiteljica da je imala i troškove liječenja koji su usko povezani s tretiranjem gore navedenih povreda kao što su troškovi participacija i troškovi analgetika koje ne pokriva osnovno zdravstveno osiguranje. Tužiteljica je predložila donošenje presude kojom će joj biti dosuđen iznos od 4.400,00 eura sa osnova naknade neimovinske i imovinske štete, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i naknadom parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava činjenicu nastanka predmetnog štetnog događaja, međutim prigovara osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice te naznačenoj visini tužbenog zahtjeva. Opisujući predmetni događaj u tužbi tužiteljica da šturo navodi da je pala prilikom obavljanja radnih zadataka u odjelu pekarnice te da se tom prilikom ozlijedila. Tuženik uz odgovor na tužbu dostavlja izjavu tužiteljice, kao i tadašnjeg zaposlenika tuženika ČE iz kojih izjava proizlazi da je tužiteljica čistila košare od kruha, a da su prilikom čišćenja košara mrvice kruha pale na pod preko kojih je tužiteljica pala te ozlijedila ruku. Iz predmetnih izjava proizlazi očito postojanje odgovornosti tužiteljice budući da i sama priznaje da su joj na pod pale mrvice kruha iz košare koju je kritične zgode čistila te da se sama na te mrvice poskliznula i pala zbog čega tuženik ne može odgovarati. Prema pisanoj uputi tuženika dužnost je zaposlenika tuženika da mrvice iz košara u pravilu istresu u praznu kutiju odnosno posudu, a ne na pod kao što je ovdje slučaj. Ujedno čak i u slučaju da je tužiteljica istresla mrvice od kruha na pod, ista je imala na raspolaganju u pekari lopaticu i metlicu pa je ove mrvice morala odmah pokupiti, a što ovdje nije bio slučaj. Ovdje da je razvidno da je tužiteljica postupala protivno pisanoj uputi poslodavca zbog čega da je isključivo odgovorna za nastanak ovog događaja. Naime, po gore opisanoj dinamici nastanaka štetnog događaja da je očita odgovornosti upravo tužiteljice koja da je vlastitom nepažnjom te postupanjem protivno uputi poslodavca za čišćenje pekare uzrokovala prosipanje mrvica na pod, a što da je uzrokovalo da se ista poskliznula na te mrvice i pala. Imajući u vidu okolnosti ovog slučaja da je evidentno da ovdje ne može postojati odgovornost tuženika za nastanak ovog događaja već da se ovdje radi o isključivoj odgovornosti tužiteljice. Sama činjenica da je tužiteljici priznata ozljeda na radu da joj ne daje bezrezervno pravo da potražuje od tuženika s ovakvim tužbenim zahtjevom naknadu neimovinske štete upravo iz razloga što je štetni događaj nastao njenom odgovornošću. Odredbom čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, dalje u tekstu: ZZR) izričito da je propisano da se tuženik, kao poslodavac, oslobađa odgovornosti u slučaju kada je šteta nastala namjerom ili krajnjom nepažnjom tužiteljice, kao radnika. Opreza radi, tuženik se očituje i na postavljenu visinu tužbenog zahtjeva kao previsoko zatraženu i neadekvatnu ozljedi koju je tužiteljica navodno pretrpjela predmetnim štetnim događajem. Tuženik napominje da je neosnovan i paušalan zahtjev tužiteljice kojim ista od tuženika traži pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u iznosu od 4.000,00 eura obzirom da tako naveden iznos po mišljenju tuženika nikako ne može odgovarati nastaloj ozljedi tužiteljice posebice imajući u vidu okolnosti iz medicinske dokumentacije u kojoj se navodi da se ovdje radi o kontuziji lakta. Tužbom specificirani iznos da nikako ne može odgovarati navodno nastaloj ozljedi tužiteljice te kao takav da nema uporište u kriterijima koji su relevantni za utvrđivanje povrede prava osobnosti u ovom konkretnom slučaju zbog čega tuženik smatra zahtjev tužiteljice neopravdanim. Pravična novčana naknada može se dosuditi za strah koji je bio intenzivan i dužeg trajanja dok je u konkretnom slučaju evidentno da ne egzistira takav stupanj straha i u tolikom intenzitetu da bi sud mogao usvojiti novčanu naknadu u visini u kojoj je istu tužiteljica naznačila predmetnom tužbom. Tuženik također spori potraživanje tužiteljice na ime naknade imovinske štete zbog pružene tuđe pomoći i njege u iznosu od 250,00 eura budući da isto nije ničime potkrijepljeno. Ujedno, valja napomenuti kako je i neosnovan zahtjev za naknadu troškova puta na pregled tužiteljice od [adresa] ([adresa]) do Splita u iznosu od 150,00 eura obzirom da tako spomenut iznos tužiteljica nije ničime dokumentirala. Shodno navedenome tuženik spori sve utužene osnove iz tužiteljeve tužbe kao paušalne i previsoko određene, a sve to sukladno navodima izloženim u ovom odgovoru na tužbu.

3. U dokaznom postupku sud je pregledao prijavu ozljede na radu od 21. srpnja 2022., medicinsku dokumentaciju (list spisa 12-22), cjenik Doma za starije i nemoćne osobe Split, mail komunikaciju, izjavu ozlijeđenog djelatnika od 1. lipnja 2022., uputa za čišćenje pekare, saslušao tužiteljicu te proveo medicinsko vještačenje po vještaku ortopedu dr. Danči Tripalo.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

Punomoćnik tužitelja popisuje parnični trošak.

5. Među strankama nije prijeporno:

- da je tužiteljica radnica tuženika i da je dana 1. lipnja 2022. godine imala radnu nezgodu u kojoj je zadobila tešku tjelesnu ozljedu,

- da je do ozljede došlo padom tužiteljice prilikom obavljanja poslova na odjelu pekarnice u 05,00 sati ujutro te da je poslodavac tužiteljici priznao ozljedu na radu.

Kao sporno ostalo je za raspraviti:

- da li je tužiteljica isključivo odgovorna za nastanak predmetnog štetnog događaja odnosno da li je ista nastala namjerom ili krajnjom nepažnjom tužiteljice kao radnika, što bi ekskulpiralo tuženika od odgovornosti za štetu,

-sporna je i visina tužbenog zahtjeva kao previsoko postavljena s osnova neimovinske i imovinske štete.

6. Tužiteljica, saslušana na ročištu dana 12 ožujka 2025., navodi da se predmetna ozljeda na radu dogodila dana 1. lipnja 2022. u 5 sati ujutro, kada je bila u pekarnici tuženika u prodavaonici koja je smještena u Trogiru, Plano- aerodrom. Navodi da je od strane tuženika bila obučena za rad u pekarnici i do predmetno štetnog događaja da je radila nekih 5 mjeseci. Tog jutra kao i svakog jutra prvo da je morala očistiti police gdje su se nalazili pekarski proizvodi od prošlog dana, a to se radi na način da ispod svake police postoji četvrtasta posuda u kojoj se bacaju mrvice, koje se pometu sa stalaže da bi se nakon toga počistio pod te nakon što se novi pekarski proizvodi pretežno kruh ponovno slože na te police. Njoj da se to dogodilo u trenutku kada je prvi pleh kruga išla staviti na policu te čim se okrenula i odložila kruh, odnosno da ne može točno precizirati je li i kruh pao sa njom, u tom trenutku da se poskliznula i pala na desnu ruku svom težinom. Naime, kako je za te poslove bila angažirana sama inače da je praksa kod tuženika da svaki segment obavlja jedan radnik, nitko da nije vidio taj njezin pad. Isto tako da se odmah pridigla iako je osjetila bol u ruci, pa da je pokušala nastaviti sa radnim aktivnostima. Nakon što se podigla, da je podigla pleh sa poda i otišla obavljati poslove u hladnjaču gdje je išla preuzeti iz boksa hlađeni asortiman koji također slaže dok se nešto peče. Prilikom slaganja u hladnjači shvatila je da ne može podignuti desnu ruku na što su joj došle suze, te nakon što je izašla iz hladnjače otišla je kod kolege SE koji je radio na voću, te da je zajedno s njim otišla kod voditelja KE, kojemu je prijavila radnu ozljedu. Napominje da su joj je ubrzo nakon samog događaja desna ruka i pomodrila. Također želi napomenuti da iako joj je tuženik osigurao kompletnu radnu odjeću i obuću, obuća za rad u pekarnici da je bila neprikladna, vrlo klizava, obzirom da je i sam pod u pekarnici od keramičkih pločica vrlo klizav, o čemu da je više puta obavještavala voditelja, međutim ništa da se u tom pogledu nije promijenilo, pa čak da je sada preuzeta obuća još gore kvalitete. Taj dan da je cijeli taj postupak odnosno poslove radila uobičajeno kao i svaki dan u tih šest mjeseci i nije napravila nikakav propust u smislu da nije počistila pod nakon prvog radnog zadatka, čišćenja plehova, već se to dogodilo. odmah prilikom stavljanja prvog pleha s pečenim kruhom na za to predviđenu policu. Napominje da kada je zajedno s kolegom došla kod voditelja trgovine gospodina KE već da se na njenoj desnoj ruci vidjela predmetna ozljeda, odnosno ruka joj je već bila pomodrila u predjelu lakta, u kom predjelu je bio i prijelom. Nakon predmetne radne ozljede da je bila na bolovanju više od pola godine, s tim da se nakon toga vratila ponovno raditi kod tuženika, ali da više nije radila na odjelu pekarnice već na drugim odjelima.

7. Cijeneći u konkretnom slučaju iskaz tužiteljice kojoj ovaj sud poklanja vjeru jer je iskazivala vjerodostojno i u skladu sa ostalim dokazima, nedvojbeno proizlazi kako je tužiteljica od strane tuženika bila obučena za rad u pekarnici i do predmetnog štetnog događaja već je radila te poslove nekih 5 mjeseci. Tog jutra kao i svakog jutra prvo je očistitla police gdje su se nalazili pekarski proizvodi od prošlog dana, na uobičajeni način, jer se ispod svake police nalazi četvrtasta posuda u kojoj se bacaju mrvice, koje se pometu sa stalaže da bi se nakon toga počistio i pod, prije nego što se novi pekarski proizvodi pretežno kruh ponovno slože na te police. Prema njenom iskazu pad se dogodio u trenutku kada je prvi pleh kruga išla staviti na policu, čim se okrenula i odložila kruh, u kom trenutku se poskliznula i pala na desnu ruku svom težinom. Po ocjeni ovog suda tužiteljica je kritičnog dana kao i svakog dana ranije na isti način obavljala posao u pekarnici s tim da je tog jutra poskliznula, ali ne iz razloga što nije počistila pod i mrvice na podu, jer to tuženik nije dokazao. Po iskazu tužiteljice to se dogodilo kada je stavljala kruh na police prilikom koje radnje notorno dolazi do mrvljenja kruha što tužiteljica ni na jedan način ne može spriječiti, stoga tuženik nije dokazao da se to dogodilo zato što tužiteljica nije postupala sukladno uputama poslodavca, a očevidaca nije bilo. Da je tužiteljica odgovorno i propisno obavljala poslove u pekarnici ukazuje i činjenica da je i nakon predmetne nezgode obučavala nove djelatnice za rad u pekarnici po nalogu voditeljice, što nije sporno. Nadalje tužiteljica je ukazala na neadekvatnu radnu obuću izrazito klizavu i neprimjerenu za rad na keramičkim pločicama koju je morala nositi, što je prijavljivala voditelju ali bez uspjeha. U takvoj situaciji bez obzira na izjavu tužiteljice koju je dala poslodavcu ovaj sud smatra da je do pada tužiteljice došlo prvenstveno zbog neadekvatne radne obuće kao obvezujuće, a tuženik nije dokazao suprotno jer je nemoguće i neživotno da u pekarnici pod bude u svakom momentu bez ijedne mrvice jer se radi o pekarskim proizvodima, te je za te uvjete odlučujuća adekvatna i protu klizna radna obuća. Stoga slijedom gornjih činjeničnih utvrđenja ovaj sud smatra, u odnosu na sam nastanak predmetnog štetnog događaja odnosno predmetne ozljede na radu, da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi odgovornost tužene kao poslodavca po kriteriju objektivne odgovornosti, sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu, te da tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužiteljica na bilo koji način doprinijela nastanku štete, odnosno da su ostvareni bilo koji zakonski razlozi za ekskulpaciju tuženika iz čl. 1067. ZOO-a.

8. Temeljem odredbe čl. 19. ZOO-a određeno je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Sukladno odredbi čl. 1100. ZOO određeno je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

9.U svom nalazu i mišljenju vještakinja spec. dr. Danči Tripalo navodi kako je pregledala sudski spis i priloženu med. dokumentaciju zatim da je pregledala tužiteljicu u sudnici te imala na uvid osobni zdravstveni karton iz kojeg je vidljivo da nije imala sličnu ozljedu prije štetnog događaja. Dana 1. lipnja 2022. tužiteljica da je imala radnu nezgodu, pad u razini, te da je imala bolove u predjelu desne nadlaktice lakta i desnog ramena. Pregledana je na HKP KBC Split te da joj je ustanovljen prijelom u području glavice desne palčane kosti u predjelu desnog lakta. Liječila se konzervativno uz pomoć mitele tj. zavoja oko vrata na kojemu nasloni desnu ruku. Redovito da je vršila kontrole kod traumatologa, te da je 29. lipnja 2022. upućena na razgibavanje ruke bez opterećenja te fizikalnu terapiju. Odlazila je na preglede kod fizijatra koji da je ustanovio ograničene kretnje u laktu te je vršila fizikalnu terapiju od 21. srpnja – 3. kolovoza. Od 25. kolovoza – 7. rujna 2022. te od 15. studenog – 20. studenog 2022. U zadnjem nalazu od 25. listopada 2022, traumatolog da opisuje da su kretnje u laktu slobodne i bezbolne. Na pregledu je ustanovljeno da su terminalno bolna supinacija lakta i blago ograničena. Vještakinja navodi da se radi o ozljedi koja će ostaviti umanjenje životnih aktivnosti u iznosu od 5 % to znači da će tužiteljica morati ulagati pojačane napore kod svih težih tjelesnih radova s desnom ruku te kod nošenja tereta. Bolove jakog intenziteta da je imala jedan dan, srednjeg jedan tjedan, te još slabog šest tjedana. Tuđa njega i pomoć da je bila potrebna za vrijeme mirovanja ruke kod obavljanja osobne higijene te da je trajala četiri tjedna, jedan sat dnevno. Navodi da naruženosti nema. Što se tiče straha da je trpjela je u jakom intenzitetu primarni strah prve dvije sekunde, a nakon toga sekundarni strah koji je trajao jedan dan, zatim, srednjeg intenziteta jedan tjedan, te slabog intenziteta još šest tjedana.

10.Cijeneći naprijed navedeno vještvo vještakinje dr. Danči Tripalo koje ovaj sud u cijelosti prihvaća a na koji stranke nisu imale prigovora, a imajući u vidu duljinu i intenzitet trajanja fizičkih bolova koje je tužiteljica pretrpjela, dob tužitelja (rođ. 1999. god.), te lokaciju i težinu ozljede, popratne neugodnosti pri liječenju, intenzitet i trajanje straha, okolnosti ozljeđivanja, liječenja, te imajući u vidu načelo individualizacije naknade, primjenu pravnog standarda pravične naknade, utvrđeni stupanj umanjenja općih životnih aktivnosti od 5%, ovaj sud smatra primjerenim dosuditi tužiteljici s osnove neimovinske štete, za koju je isključivo odgovoran tuženik, pravičnu novčanu naknadu u iznosu 3.000,00 eura, dok je za više zatraženo s ovog osnova za iznos od 1.000,00 eura, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan. Sukladno odredbi iz čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, stoga su tužiteljici na dosuđenu naknadu neimovinske štete priznate zatražene zatezne kamate koje teku počevši od dana podnošenja tužbe ovom sudu 03. ožujka 2023. god., kako je pobliže navedeno u izreci presude, po stopi u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

11.Tužiteljica je tužbenim zahtjevom zatražila i naknadu imovinske štete i to s naslova troškova tuđe njege i pomoći. Naknada za tuđu njegu i pomoć izvorno je naknada troškova pa je tako ista novčani oblik materijalne štete tj. predstavlja onaj iznos novčanih sredstava koje bi tužiteljica platila trećoj osobi za pruženu uslugu tuđe njege i pomoći stoga u situaciji kada tužiteljica nije imala novčanih izdataka za tuđu njegu i pomoć, jer nije sporno da ista nije plaćala trećoj osobi naknadu za tuđu njegu i pomoć, pripada joj pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge platila da je osoba koja je pružala uslugu tuđe njege i pomoći tu naknadu zahtijevala. Prema mišljenju vještakinje tužiteljici je zbog zadobivene ozljede bila potrebna tuđa njega četiri tjedna 1 sata dnevno, odnosno ukupno 28 sati. Ta pomoć se odnosi na pripomoć kod obavljanja osobne higijene, te kod odlaska na kontrole i fizikalne terapije. Polazeći od navedenog kao i od cijene sata tuđe njege i pomoći koja prema dostavljenom cjeniku Doma za starije i nemoćne Lovret Split iznosi od 4,65 eura po satu, koji je po ocijeni ovog suda izdatak koji bi tužitelj platila da je angažirala osobu koja obavlja takve poslove, a obzirom na procijenjenu potrebu tužiteljici za tuđom njegom i pomoći ovaj sud smatra primjerenim dosuditi tužiteljici s osnova imovinske štete – troškova tuđe njege i pomoći, pravičnu naknadu u iznosu od 130,20 eura ( 28 x 4,65). Sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a određeno je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, a kako je tužitelju naknada za tuđu njegu i pomoć utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja na dosuđeni iznos od 130,20 eura, dok je za više zatraženo iz ovog osnova za iznos od 119,80 tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan. Kako je tužiteljici naknada za tuđu njegu i pomoć utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, zatezna kamata joj je priznata od presuđenja pa do isplate, sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a, a po stopi određenoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 114/22., Uredba 156/22), stoga je za više zatražene kamate s ovog osnova tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan. Tužiteljica je zatražila i naknadu troškova liječenja koji su usko povezani s tretiranjem gore navedenih povreda kao što su troškovi participacija i troškovi analgetika te troškovi prijevoza na fizikalnu terapiju koje ne pokriva osnovno zdravstveno osiguranje, koji joj se priznaju u zatraženom paušalnom iznosu od 150,00 eura jer su notorno i nastali. Slijedom navedenog tužiteljici je s osnova neimovinske i imovinske štete, za koju je isključivo odgovoran tuženik, dosuđena pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu 3.280,20 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kako je to precizirano u toč. I izreke ove presude, dok je za više zatraženo za iznos od 1.119,80 eura i više zatražene zakonske zatezne kamate tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

12. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 4. i 155 i 156. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07 , 84/08 , 25/13,89/14 i 70/19– u daljnjem tekstu ZPP), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ br. 148/09) VPS, te popisu punomoćnika tužiteljice. Tužiteljici je priznat trošak : za sastav odštetnog zahtjeva – 100 bodova, za sastav tužbe – 100 bodova, za sastav podneska od 26. lipnja 2023. – 100 bodova, za zastupanje na ročištu od 3. veljače 2025. , 12. ožujka 2025. i 30. lipnja 2025. – za svako po 100 bodova, za zastupanje na ročištu za objavu – 50 bodova, , što ukupno daje 650 bodova ( vrijednost 1 boda sa paušalom = 2 eura) , što daje 1.300,00 eura, + 25 % PDV, što daje iznos od 1.625,00 eura. Tom iznosu valja pridodati materijalni trošak vještačenja od 265,45 eura, što daje ukupno obistinjen trošak tužiteljici u iznosu od 1.890,00 eura.

Sukladno čl. 154. st.2. ZPP-a ovaj sud smatra da je tužiteljica cijeneći osnov (prigovor suodgovornosti) i visinu tužbenog zahtjeva, uspjela sa 87,5%, a tuženik sa 12,5%. Kada se postotak kojim je tuženik uspio u parnici odbije od postotka kojim je tužiteljica uspjela u parnici dobije se uspjeh tužiteljice od 75%, u kom omjeru joj je obistinjen priznati parnični trošak, a koji iznosi 1.417,50 eura.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 10. listopada 2025.

SUDAC:

Jelena Kvarantan Karuza

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.