REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

Poslovni broj: P-242/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Marini Nikolić kao sucu pojedincu, u stvari tužitelja UPF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv I. tuženika A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, zastupanog po punomoćnici Saneli Jurković, odvjetnici u Zagrebu, II. tuženika CEI Zagreb d.o.o., Zagreb, Ul. Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 57423921801, zastupanog po punomoćnici Vlatki Nadramija, odvjetnici u Zagrebu i III. tuženika Odvjetnika UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mateji-Ani Majdak Juranović, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. kolovoza 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, I. tuženika putem punomoćnice Sanele Jurković, odvjetnice, II. tuženika putem punomoćnice Vlatke Nadramija, odvjetnice i III. tuženika osobno, 10. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ovaj sud se oglašava nenadležnim, ukidaju se sve provedene radnje i odbacuje se tužba u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je A1 Hrvatska d.o.o., bez valjane pravne osnove, nakon raskida pretplatničkog ugovora i uredno vraćene opreme, protuzakonito nastavila s obradom, prijenosom i korištenjem osobnih podataka tužitelja UPF, čime je povrijedila odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR), osobito članaka 5., 6., 12.-21., 30., 33., 34., 82. GDPR-a, kao i uvodnih izjava 39, 65, 85, 86, 87, 146, 173 GDPR-a.

Nalaže se A1 Hrvatska d.o.o. da u roku od 8 (osam) dana od pravomoćnosti presude: dostavi tužitelju u pisanom obliku sve podatke i dokumentaciju koje posjeduje i obrađuje o tužitelju UPF, uključujući: evidenciju svih kategorija osobnih podataka i svrha obrade, pravnu osnovu i rokove čuvanja podataka, evidenciju svih pristupa podacima i prosljeđivanja trećim osobama (popis svih fizičkih i pravnih osoba koje su imale pristup ili su im podaci proslijeđeni), sve interne zapisnike, logove pristupa, i popis svih radnji vezanih uz osobne podatke tužitelja, kopije svih komunikacija i snimki razgovora, odluke o obradama i procjene legitimnog interesa, izvještaje i zapisnike o svim povredama osobnih podataka, internim istragama i prijavama nadzornim tijelima, evidenciju uništenja ili brisanja podataka, ugovore i odluke o prosljeđivanju podataka izvršiteljima obrade ili drugim partnerima, sve odgovore i postupanja po zahtjevima tužitelja prema člancima 15., 16., 17., 18., 19., 20., 21., 30., 33. i 34. GDPR-a, da u roku od 8 (osam) dana izbriše sve osobne podatke tužitelja iz svojih evidencija i svih povezanih sustava i baza podataka, osim ako za pojedine podatke postoji izričita zakonska osnova za zadržavanje (koju mora dokazati sudu i tužitelju u pisanom obliku), da pisano izvijesti tužitelja i sud o svim radnjama iz točaka 2. i 3. u roku od 8 dana od izvršenja; da se trajno zabrani daljnja obrada i prosljeđivanje osobnih podataka tužitelja bilo kojoj trećoj strani, osim kada je to izrijekom propisano zakonom, uz posebnu obvezu izvještavanja suda o svakom takvom slučaju.

Utvrđuje se da je CEI Zagreb d.o.o., nakon preuzimanja podataka od A1 Hrvatska d.o.o., bez valjane pravne osnove i bez prethodne provjere činjenica, protuzakonito obrađivala, koristila, dijelila i prosljeđivala osobne podatke tužitelja UPF, te je poduzimala radnje agresivne naplate i stvarala psihički pritisak, čime je povrijedila odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR), osobito članaka 5., 6., 12.-21., 30., 33., 34., 82. GDPR-a, kao i uvodnih izjava 39, 65, 85, 86, 87, 146, 173 GDPR-a.

Nalaže se CEI Zagreb d.o.o. da u roku od 8 (osam) dana od pravomoćnosti presude: dostavi tužitelju u pisanom obliku sve podatke i dokumentaciju koje posjeduje i obrađuje o tužitelju UPF, uključujući: evidenciju svih kategorija osobnih podataka i svrha obrade, pravnu osnovu i rokove čuvanja podataka, evidenciju svih osoba i zaposlenika koji su pristupali njegovim podacima, popis svih trećih osoba ili organizacija kojima su podaci proslijeđeni (uključujući A1, odvjetnike, vanjske suradnike), sve interne zapisnike, logove pristupa i popis svih radnji vezanih uz osobne podatke tužitelja, kopije svih komunikacija i snimki razgovora, odluke o obradama i procjene legitimnog interesa, izvještaje i zapisnike o svim povredama osobnih podataka, internim istragama i prijavama nadzornim tijelima, evidenciju uništenja ili brisanja podataka, ugovore i odluke o prosljeđivanju podataka trećim osobama ili partnerima, sve odgovore i postupanja po zahtjevima tužitelja prema člancima 15., 16., 17., 18., 19., 20., 21., 30., 33. i 34. GDPR-a; izbriše sve osobne podatke tužitelja iz svojih evidencija i svih povezanih sustava i baza podataka, osim ako za pojedine podatke postoji izričita zakonska osnova za zadržavanje (koju mora dokazati sudu i tužitelju u pisanom obliku), da pisano izvijesti tužitelja i sud o svim radnjama iz točaka 2. i 3. u roku od 8 dana od izvršenja; da se trajno zabrani bilo kakva daljnja obrada, komunikacija, naplata ili kontakt s tužiteljem u vezi predmetnog “duga”, osim kada je to izričito propisano zakonom i uz prethodnu pisanu suglasnost suda i tužitelja; da se trajno zabrani prosljeđivanje ili dijeljenje osobnih podataka tužitelja bilo kojoj trećoj strani, osim kada je to izrijekom propisano zakonom, uz posebnu obvezu izvještavanja suda o svakom takvom slučaju.

Utvrđuje se da je odvjetnik UP, temeljem podataka koje je zaprimio od A1 Hrvatska d.o.o. i/ili CEI Zagreb d.o.o., bez valjane pravne osnove, koristeći netočne i nepotpune podatke, protivno načelima i odredbama Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR), osobito članaka 5., 6., 12. -21., 30., 33., 34., 82. GDPR-a, kao i uvodnih izjava 39, 65, 85, 86, 87, 146, 173 GDPR-a, nastavio s obradom, prosljeđivanjem, korištenjem i upotrebom osobnih podataka tužitelja UPF u različitim sudskim i ovršnim postupcima, čime je prouzročio materijalnu i nematerijalnu štetu tužitelju.

Nalaže se odvjetniku UP da u roku od 8 (osam) dana od pravomoćnosti presude dostavi tužitelju u pisanom obliku sve podatke i dokumentaciju koje posjeduje i obrađuje o tužitelju UPF, uključujući: evidenciju svih kategorija osobnih podataka i svrha obrade, pravnu osnovu i rokove čuvanja podataka, evidenciju svih osoba i suradnika koji su pristupali njegovim podacima (uključujući vanjske suradnike, sudove, javne bilježnike), popis svih trećih osoba ili organizacija kojima su podaci proslijeđeni ili su postali dostupni, sve interne zapisnike, logove pristupa i popis svih radnji vezanih uz osobne podatke tužitelja, kopije svih komunikacija (pisma, e-mailovi, dopisi sudu, javnim bilježnicima i strankama), izvještaje i zapisnike o povredama osobnih podataka, internim istragama i prijavama nadzornim tijelima, evidenciju uništenja ili brisanja podataka, ugovore i odluke o prosljeđivanju podataka trećim osobama ili partnerima, sve odgovore i postupanja po zahtjevima tužitelja prema člancima 15., 16., 17., 18., 19., 20., 21., 30., 33. i 34. GDPR-a; da u roku od 8 (osam) dana izbriše sve osobne podatke tužitelja iz svojih evidencija i svih povezanih sustava i baza podataka, osim ako za pojedine podatke postoji izričita zakonska osnova za zadržavanje (koju mora dokazati sudu i tužitelju u pisanom obliku), da pisano izvijesti tužitelja i sud o svim radnjama iz točaka 2. i 3. u roku od 8 dana od izvršenja; da odmah poduzme sve potrebne mjere radi ispravka i povlačenja svih pokrenutih ovršnih i drugih postupaka protiv tužitelja koji se temelje na spornim i netočnim podacima; da se trajno zabrani bilo kakva daljnja obrada, prosljeđivanje ili korištenje osobnih podataka tužitelja u bilo kojem novom ili budućem postupku, osim kada je to izrijekom propisano zakonom i uz prethodnu pisanu suglasnost suda i tužitelja. "

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se A1 Hrvatska d.o.o. da u roku od 8 (osam) dana od pravomoćnosti presude: solidarno s ostalim tuženicima, tužitelju isplati iznos od 200.000,00 EUR, odnosno iznos koji sud smatra pravičnim, na ime materijalne i nematerijalne štete, sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate; isplati tužitelju troškove parničnog postupka prema odluci suda, da tužitelju u pisanom obliku uputi ispriku zbog nezakonite obrade osobnih podataka, povrede prava osobnosti i svih štetnih posljedica, te da tu ispriku uputi u istoj formi u kojoj je tužitelj bio kontaktiran zbog nepostojećeg duga (poštom i e-mailom).

Nalaže se CEI Zagreb d.o.o. da u roku od 8 (osam) dana od pravomoćnosti presude: solidarno s ostalim tuženicima, tužitelju isplati iznos od 200.000,00 EUR, odnosno iznos koji sud smatra pravičnim, na ime materijalne i nematerijalne štete, sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, isplati tužitelju troškove parničnog postupka prema odluci suda, da tužitelju u pisanom obliku uputi ispriku zbog nezakonite obrade osobnih podataka, povrede prava osobnosti i svih štetnih posljedica, te da tu ispriku uputi u istoj formi u kojoj je tužitelj bio kontaktiran (poštom, e-mailom, telefonom).

Nalaže se odvjetniku UP da u roku od 8 (osam) dana od pravomoćnosti presude: solidarno s ostalim tuženicima, tužitelju isplati iznos od 200.000,00 EUR, odnosno iznos koji sud smatra pravičnim, na ime materijalne i nematerijalne štete, sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, isplati tužitelju troškove parničnog postupka prema odluci suda, da tužitelju u pisanom obliku uputi ispriku zbog nezakonite obrade osobnih podataka, povrede prava osobnosti i svih štetnih posljedica, te da tu ispriku uputi u istoj formi u kojoj je tužitelj bio kontaktiran (poštom i e-mailom)."

III. Nalaže se tužitelju UPF da I. tuženiku A1 Hrvatska d.o.o. nadoknadi troškove postupka u iznosu od 9.030,00 eura, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju UPF da II. tuženiku CEI Zagreb d.o.o. nadoknadi troškove postupka u iznosu od 11.286,04 eura, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tužitelju UPF da III. tuženiku UP naknadi troškove postupka u iznosu od 7.525,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i daljnjem tijeku postupka navodi da je u siječnju 2023. raskinuo Ugovor sklopljen s I. tuženikom A1 Hrvatska d.o.o. te je 17. veljače 2023. vratio njihovu opremu, međutim I. tuženik u ožujku i dalje šalje račune, neistinito navodeći da tužitelj nije vratio opremu. Nedugo nakon toga tužitelja nazivaju iz CEI Zagreb d.o.o. te ga počinju uznemiravati i iznuđivati novac konstantnim porukama i pozivima. Tužitelj navodi da su ga nazivali stotinama puta, koristili njegove osobne podatke, zlostavljali ga porukama i pozivima. Smatra da su njegovi podaci prikupljeni protuzakonito te da su nepošteno i netransparentno obrađivani. Smatra da je I. tuženik njegove osobne podatke protuzakonito proslijedio II. i III. tuženiku, kao i javnom bilježniku i sudovima, a da tužitelja o tome nije obavijestio. Smatra da su ovakvim postupanjem prekršene brojne odredbe Opće uredbe za zaštitu osobnih podataka. Ističe da su povrijedili njegovo pravo na zaborav, jer su se oglušili na tužiteljev zahtjev da izbrišu njegove podatke, kao i da nisu prihvatili njegov prigovor. Smatra da tuženici nisu imali valjanu pravnu osnovu za korištenje njegovih podataka, već da je I. tuženik nakon raskida ugovora i nakon što je utvrđeno da nema duga, trebao izbrisati njegove osobne podatke. Osim toga, tuženici su svojim lažnim računima, potvrdama i drugim vjerodostojnim ispravama naveli sud da se koristi osobnim podacima tužitelja da pristupi podacima tužitelja u evidenciji MUP-a. Ovakvim postupanjem tuženika i njihovim protupravnim radnjama za tužitelja je nastupila šteta i to kako nematerijalna (stres, strah, povreda ugleda, povreda privatnosti,smanjenje životne aktivnosti) tako i materijalna (troškovi za pravnu zaštitu, komunikaciju, utrošeno vrijeme, potencijalna kreditna nesposobnost). Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže donijeti presudu kao pod točkom I. i II. izreke.

2. I. tuženik u odgovoru na tužbu i daljnjem tijeku postupka navodi da je tužba neosnovana, odnosno nedopuštena, da tužitelj nije dokazao niti jednu protupravnu radnju A1 Hrvatska,kao ni postojanje štete odnosno uzročnu vezu između bilo kakvih radnji A1 Hrvatska i navodne štete. Smatra da je nedopušteno da sud presudom jednoj protustranci naredi brisanje ''svih osobnih podataka'' druge protustranke – tom logikom, A1 Hrvatska po pravomoćnosti odluke u ovom postupku ne bi tužitelja smio imati evidentiranog bilo kao dužnika bilo kao vjerovnika obveza iz ovog postupka.

2.1. Protiv tužitelja je vođen postupak naplate radi evidentiranog dugovanja zbog ne vraćanja terminalne opreme nakon tužiteljevog raskida ugovora. Tužiteljev povrat opreme nije uredno registriran najvjerojatnije zbog nenamjerne ljudske pogreške kod kooperanta Agramservis d.o.o. (čiji djelatnik pri povratu opreme najvjerojatnije nije unio odgovarajući status). Kod milijuna pretplatničkih ugovora nemoguće je da se takve stvari ponekad ne dogode. Tužitelju su na ime nevraćene opreme ispostavljeni računi kojima tužitelj nije prigovorio. Radi postojećeg dugovanja u sustavu tužitelja, temeljem neosporenih računa, prvo je pokušana izvansudska naplata putem II. tuženika, potom je pokrenut sudski postupak putem III. tuženika.

2.2. Prvi prigovor tužitelja na sporne račune iz 02/2023 i 03/2023 je na strani A1 Hrvatska zaprimljen tek u siječnju 2024. po zahtjevu Hakoma, na što se A1 Hrvatska tužitelju očitovao elektroničkom porukom dana 30.1.2024. Uputa III. tuženiku za povlačenje predmeta s utuženja i samo povlačenje su odrađeni netom nakon toga.

2.3. Tijekom ovih postupaka nisu obrađivani nikakvi tužiteljevi podaci koji se inače ne obrađuju u postupcima naplate u Republici Hrvatskoj. Nadalje, svaka obrada je odrađena na zakonitom temelju, te je o tim obradama tužitelj bio obaviješten već prilikom sklapanja ugovora. Naime, sastavni dio navedenog Ugovora čine i Opći uvjeti poslovanja A1 Hrvatska d.o.o. koji upućuju na Izjavu o zaštiti osobnih podataka A1 Hrvatska d.o.o., a točkom 4c navedene Izjave tužitelj je upozoren kako slijedi: Ako ne ispunite svoje ugovorne obveze, kako bismo se zaštitili kao vjerovnik, možemo proslijediti odgovarajuće osobne podatke i koristiti se uslugama fizičkih i pravnih osoba za naplatu potraživanja (npr. odvjetnički uredi, agencije za naplatu potraživanja i slično). Prije nego što poduzmemo takvu mjeru, o tome ćemo Vas posebno obavijestiti putem podataka za kontakt koje ste nam dali ili putem samog sučelja usluge, kako bismo Vam dali priliku za očitovanje. Tužitelj je o tome da je sljedeći korak u naplati otvorenih računa upravo prosljeđivanje dugovanja agenciji za naplatu ili pokretanje sudskog postupka obaviješten opomenom koja mu je odaslana 28.4.2023.

2.3. I. tuženik nadalje navodi da su stoga dostave podataka tužitelja II. tuženiku i III. tuženiku su odrađene na zakonitom temelju, a o mogućnosti takve obrade je tužitelj obaviješten već prilikom sklapanja ugovora.

2.4. A1 Hrvatska s II. tuženikom kao izvršiteljem obrade ima sklopljen ugovor o zaštiti osobnih podataka, čime su sa strane A1 Hrvatska poduzete potrebne mjere za zaštitu osobnih podataka.

2.5. I. tuženik također ističe kako se III. tuženik se, kao odvjetnički ured, u odnosu na osobne podatke tužitelja kao protustranke niti ne smatra izvršiteljem obrade, već trećom osobom.

2.6. Tužitelj je bio upoznat sa svim njegovim podacima koje A1 Hrvatska obrađuje, s obzirom da je i to pitanje detaljno obrađeno Izjavom o zaštiti osobnih podataka. Osim toga, u Izjavi o zaštiti osobnih podataka naveden je i kontakt na koji je dostupan službenik A1 Hrvatska za zaštitu osobnih podataka (dakle, tužitelj neosnovano tvrdi da nije bio upoznat s tim kontaktom).Temeljem točke 3. Izjave, tužitelj je bio obaviješten da se njegovi podaci zadržavaju najmanje 12 mjeseci nakon prestanka ugovora, a po potrebi i duže s obzirom da se ne brišu sve dok traje postupak naplate dugovanja, te sve zakonske obveze koje su vezane za taj postupak. Tužitelj je o svemu navedenom bio obaviješten i upozoren već prilikom sklapanja ugovora.

2.7. Kad je I. tuženik zaprimio prigovor tužitelja u siječnju 2024. (putem Hakoma), A1 je poduzeo potrebne provjere, stornirao dugovanje i obustavio postupak protiv tužitelja. Tužitelj umjesto da je uredno podnio prigovor protiv računa, odlučio se na pokretanje predmetne parnice u kojoj tvrdi da je pretrpio štetu u visini od čak 200.000,00 eura.

2.8. Tužitelju na koncu ni u kojem slučaju nije mogla nastati nikakva šteta, zakonom predviđeni i dopušteni postupci naplate dugovanja ne predstavljaju protupravnu radnju – sudska praksa je to već davno utvrdila na planu duševnih boli koje su potraživali dužnici protiv kojih su bili pokretani postupci koji su na kraju bili okončani u korist dužnika. Kada bi bilo pravno dopušteno ono što zahtijeva tužitelj, apsolutno svaki dužnik/tuženik/ovršenik koji je uspio u nekakvom sudskom postupku imao bi pravo na naknadu štete zbog duševnih boli, kršenja privatnosti osobnih podataka, ili nečeg trećeg nevezanog za meritum.

2.9. Tužiteljevi podaci su zakonito obrađivani, tužitelj je bio informiran o toj obradi, obaviješten je i o mogućem prosljeđivanju podataka II. tuženiku i III. tuženiku, tužiteljeve podatke nije bilo moguće ''izbrisati'' odmah po raskidu ugovora zbog očuvanja legitimnih interesa A1 Hrvatska (svi ti podaci su bili nužni zbog tadašnjih postupaka, a nužni su i dan danas upravo zbog ovog postupka). A1 Hrvatska je sklopljenim ugovorom s II. tuženikom kao izvršiteljem obrade poduzeo sve razumne mjere osiguranja za zaštitu podataka svojih dužnika. Dakle, s obzirom da ne postoji nikakva protupravna radnja A1 Hrvatska, ne postoji niti odgovornost za bilo kakvu štetu.

2.10. Na kraju I. tuženik navodi kako je očito da šteta koju tužitelj opisuje u smislu "stalnog stresa", "nervoze", "reputacijskog rizika" i slično očito nije nastala. Naime, tužitelj je upoznat s odredbama Zakona o elektroničkim komunikacijama pa je znao u kojem trenutku ima pravo na raskid Ugovora, a osim toga, isti sam podnosi predmetnu tužbu te se u rješavanju spora služi umjetnom inteligencijom. Stoga se radi o osobi koja je dovoljnoj pismena da se ne treba "bojati" da će se sporno potraživanje prisilno ovršiti (s obzirom na pravne lijekove koje ima pravo podnijeti). Također, dugovanje od oko 100,00 eura, po stavu I. tuženika nije razlog za neki veliki strah, a osobito ne za "reputacijski rizik". Nelogično je da bi dugovanje u navedenom iznosu kod tužitelja prouzročilo tolike strahove, nesanice i nervoze, dok istovremeno tužitelj samostalno, očito bez ikakvog straha i tjeskobe pokreće postupak u kojem od čak tri tuženika potražuje iznos od 200.000,00 eura.

2.11. Slijedom svega navedenog, prvotuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz nadoknadu troškova postupka.

3. II. tuženik u odgovoru na tužbu i daljnjem tijeku postupka osporava u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev te predlaže isti bez odgode odbaciti. Smatra da tužitelj ničime nije dokazao da bi mu nastupila šteta. Osim toga, tužitelj u tužbi navodi posve neosnovano da bi A1 Hrvatska protuzakonito dala osobne podatke drugotuženiku CEI Zagreb. Naime, CEI Zagreb d.o.o. je temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji za prvotuženika vršio naplatu, odnosno postupao u svrhu naplate dospjelih potraživanja A1 Hrvatska(ranije VIPnet) prema dužnicima. Dakle, ukoliko su osobni podaci tužitelja preneseni kako on to tvrdi, navedeno je bilo u svrhu ispunjenja ugovornih obveza i naplate potraživanja. Nakon prestanka tog ugovornog odnosa, svi osobni podaci su brisani.

3.1. Tužitelj tvrdi da dug ne postoji, no to ničime ne dokazuje već nepovezano raspravlja o kršenju prava na zaštitu osobnih podataka.

3.2. Također, tužitelj potpuno nejasno i nepovezano prigovara poslovnoj praksi telefonskih razgovora drugotuženog te navodi da isti pokreće „kampanju lažnog oglašavanja“, a to sve ničime nije povezano s njegovim tužbenim zahtjevom.

3.3. Slijedom svega navedenog, obzirom da se očigledno radi o obijesnom parničenju i nepotrebnom terećenju Suda i svih tuženika ovim potpuno neosnovanim parničnim postupkom, drugotuženik predlaže da Sud bez daljnje odgode odbaci tužbu kao nejasnu i nepodobnu za raspravljanje, a podredno da tužbeni zahtjev odbije.

4. III. tuženik u odgovoru na tužbu i daljnjem tijeku postupka navodi da je tužbeni zahtjev nedopušten, odnosno neosnovan te predlaže tužbu odbaciti, odnosno odbiti. Nadalje navodi da tužitelj u tužbi nije naveo ni jednu radnju samog III. tuženika kojom bi bile povrijeđene odredbe Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka niti su opisane bilo kakve štetne radnje III. tuženika. Ističe kako da je odvjetnik voditelj obrade podataka isključivo u odnosu na osobne podatke svojih stranaka, dok u odnosu na osobne podatke svih drugih sudionika u postupku, uključujući i podatke protustranaka poput tužitelja, odvjetnici se ne smatraju niti voditeljem niti izvršiteljem obrade već trećim osobama. Stoga isti osporava pasivnu legitimaciju s osnova naknade štete za koju odgovaraju voditelji ili izvršitelji obrade podataka. Ističe kako u tužbi nije opisana bilo kakva šteta, a kamoli šteta u protuvrijednosti od čak 150.000,00 ili 200.000,00 EUR. U odnosu na navode da je III. tuženik, koji je kao punomoćnik I. tuženika pokrenuo ovršni postupak "stvorio lažne i protupravne osobne podatke tužitelja", navodi kako je odvjetnik dužan pokrenuti sudski postupak prema uputi vlastite stranke pri čemu III. tuženik nije "stvorio" nikakav osobni podatak tužitelja. Osim toga, neistinite su tvrdnje tužitelja da bi se on III. tuženiku obraćao stotinama puta, već jedini put kad se tužitelj izravno obratio III. tuženiku je putem maila 12. ožujka 2024. te ga je tom prilikom III. tuženik uputio na I tuženika kao voditelja obrade tužiteljevih podataka.

4.1.S obzirom na navedeno te činjenicu da je III. tuženik kao odvjetnik postupao isključivo po uputama I. tuženika, očito je da je tužbeni zahtjev prema III. tuženiku neosnovan. Stoga se predlaže odmah djelomičnom presudom odbiti tužbeni zahtjev prema III. tuženiku uz nadoknadu troškova postupka.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u prijedlog za ovrhu (str. 8-13 spisa), izvadak MUP-a za tužitelja (str. 14 spisa); podnesak od 13. veljače 2024. (str. 15 spisa), punomoć (str. 16. spisa), izvadak iz poslovnih knjiga (str. 17 spisa), e mail komunikaciju (str. 18-21 i 194 spisa), obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa (str. 25 spisa), uplatnice (str. 26 i 27 spisa), prijepis poruka (str. 28-48 spisa), mišljenje Agencije za zaštitu osobnih podataka (str. 84-86 spisa), obavijest o sklopljenom ugovoru (str. 92-95 spisa), Opći uvjeti poslovanja I. tuženika (str. 96-102 spisa) ; izjava o zaštiti osobnih podataka (str. 103-110 spisa), opomena (str. 111 spisa), standardni ugovor o obradi podataka sklopljen između I. II. tuženika (str. 113 – 142 spisa), Ugovor o poslovnoj suradnji I. i II. tuženika (str. 153. do 158 spisa) te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja.

4. Postupajući sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 28/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023- dalje: ZPP), te ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je utvrdio da je u odnosu na dio tužbenog zahtjeva nenadležan dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan.

5. U članku 51. stavak 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka – dalje Opća uredba) propisano je da svaka država članica osigurava da je jedno ili više tijela javne vlasti odgovorno za praćenje primjene ove Uredbe kako bi se zaštitila temeljna prava i slobode i olakšao slobodan protok osobnih podataka unutar Unije (nadzorno tijelo).

5.1. U članku 4. stavak 1. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (Narodne novine 42/18 – dalje Zakon o provedbi) propisano je da je nadzorno tijelo, u smislu odredbe članka 51. Opće uredbe o zaštiti podataka, Agencija za zaštitu osobnih podataka (u daljnjem tekstu: Agencija). Članak 6. stavak 1. Zakona o provedbi propisuje da Agencija osim ovlasti utvrđenih Uredbom, između ostalog, pokreće i vodi odgovarajuće postupke protiv odgovornih osoba zbog povrede Opće uredbe o zaštiti podataka i ovoga Zakona . U članku 34. stavak 1. Zakona o provedbi propisano je da svatko tko smatra da mu je povrijeđeno neko pravo zajamčeno ovim Zakonom i Općom uredbom o zaštiti podataka, može Agenciji podnijeti zahtjev za utvrđivanje povrede prava, time da o povredi prava Agencija odlučuje rješenjem (stavak 2.); rješenje Agencije je upravni akt (stavak 3.); protiv rješenja Agencije žalba nije dopuštena, ali se tužbom može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom (stavak 4.).

6. Iz svega navedenog proizlazi kako ovaj sud nije nadležan za odlučivanje o dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđivanje da je I. tuženik "bez valjane pravne osnove, nakon raskida pretplatničkog ugovora i uredno vraćene opreme, protuzakonito nastavila s obradom, prijenosom i korištenjem osobnih podataka tužitelja UPF, čime je povrijedila odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR), osobito članaka 5., 6., 12. -21., 30., 33., 34., 82. GDPR-a, kao i uvodnih izjava 39, 65, 85, 86, 87, 146, 173 GDPR-"; da je II. tuženik "nakon preuzimanja podataka od A1 Hrvatska d.o.o., bez valjane pravne osnove i bez prethodne provjere činjenica, protuzakonito obrađivala, koristila, dijelila i prosljeđivala osobne podatke tužitelja UPF, te je poduzimala radnje agresivne naplate i stvarala psihički pritisak, čime je povrijedila odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR), osobito članaka 5., 6., 12.-21., 30." te da je III. tuženik "temeljem podataka koje je zaprimio od A1 Hrvatska d.o.o. i/ili CEI Zagreb d.o.o., bez valjane pravne osnove, koristeći netočne i nepotpune podatke, protivno načelima i odredbama Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR), osobito članaka 5., 6., 12. -21., 30., 33., 34., 82. GDPR-a, kao i uvodnih izjava 39, 65, 85, 86, 87, 146, 173 GDPR-a, nastavio s obradom, prosljeđivanjem, korištenjem i upotrebom osobnih podataka tužitelja UPF u različitim sudskim i ovršnim postupcima, čime je prouzročio materijalnu i nematerijalnu štetu tužitelju". Za odlučivanje o navedenim povredama nadležna je upravo Agencija u smislu članka 6. stavak 1. i članka 34. Zakona o provedbi. Također ovaj sud nije nadležan nalagati tuženicima da tužitelju u pisanom obliku dostave sve podatke i dokumentaciju koju posjeduje i obrađuje o tužitelju; nalagati da navedene podatke izbriše, da tužitelja pisano izvijesti o poduzetim radnjama, kao i da im trajno zabrani daljnju obradu i prosljeđivanje osobnih podataka tužitelja. Naime, o navedenom je također nadležna odlučivati Agencija povodom zahtjeva za utvrđivanje povrede prava, sve u smislu članaka 34. do 43. Zakona o provedbi.

7. U članku 16. stavak 2. ZPP propisano je kad sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud nego kakvo drugo domaće tijelo, oglasit će se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu. Slijedom navedenog, primjenom članka 16. stavak 2. ZPP, a u vezi s člankom 4. stavak 1., člankom 6. stavak 1., člankom 34. do 43. Zakona o provedbi odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

8. U ovom postupku nije sporno da su tužitelj kao korisnik i I. tuženik kao operator javnih elektroničkih i komunikacijskih mreža i usluga sklopili ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa, koji ugovor je raskinut te je tužitelj, po raskidu ugovora, vratio I. tuženiku uređaje (opremu) koju je temeljem ovog ugovora koristio. Nesporno je da je I. tuženik, unatoč vraćanju opreme, izdao račun tužitelju za navedenu opremu. Također je nesporno da je I. tuženik, zastupan po punomoćniku III. tuženiku podnio prijedlog za ovrhu protiv tužitelja radi prisilne naplate predmetne tražbine. Nesporno je da je između I. i II. tuženika sklopljen Ugovor o poslovnoj suradnji radi pružanja usluga u okviru procesa naplate potraživanja.

9. Sporno je postoji li - zbog radnji koje su poduzimali tuženici radi prisilne naplate duga i to radnji obrade osobnih podataka, a s tim u vezi i izdavanja računa, telefonskog kontaktiranja tužitelja, pokretanja ovršnog postupka - odgovornost tuženika za štetu tužitelju.

10. U članku 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 148/11 – dalje ZOO) propisano je da tko drugome uzrokuje štetu dužan je nadoknaditi je, ako ne dokaže da je štete nastala bez njegove krivnje. Članak 1046. ZOO propisuje da je šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

10.1. Članak 82. stavak 1. Opće uredbe propisuje da svaka osoba koja je pretrpjela materijalnu ili nematerijalnu štetu zbog kršenja ove Uredbe ima pravo na naknadu od voditelja obrade ili izvršitelja obrade za pretrpljenu štetu

10.2. U članku 19. stavak 1. ZOO propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom time da stavak 2. istog članka propisuje da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

10.3. U članku 1100. ZOO propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (stavak 1). Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2).

11. Pretpostavke odgovornosti za štetu su: subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, uzročna veza i protupravnost štetne radnje štetnika. Odgovornost za štetu dakle nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, a teret dokazivanja tih pretpostavki je na tužitelju. To znači da ako nedostaje samo jedna od navedenih pretpostavki, nema niti obvezno pravnog odnosa odgovornosti za štetu prema kojem je štetnik dužan popraviti prouzročenu štetu oštećeniku, a oštećenik je ovlašten zahtijevati naknadu štete.

12. Tužitelj je u svom iskazu naveo da mu nakon raskida ugovora i vraćanja opreme i dalje šalju račune i to na njegovu prethodnu adresu u kojoj sada stanuju novi stanari i oni su ga obavijestili da ima neke račune, odnosno ovrhe. Nakon toga ga I. tuženik ponovno zove i nudi nove usluge, iako je tužitelj rekao da to ne želi. Ovakvi prodajni pozivi se i dalje nastavljaju, unatoč tome što je tužitelj tražio da ga ne kontaktiraju i da izbrišu sve podatke. I. tuženik je potom proslijedio II. tuženiku njegove osobne podatke te ga je II. tuženik svakodnevno kontaktirao, zvao, slao poruke, čak i nakon što mu je rekao da nema duga i da je sve plaćeno i oprema vraćena. Oni nisu prestali, već su mu uputili stotinu poziva i poruka stalno s novog broja. Nakon toga mu preko eGrađana stiže ovrha koju podnosi III. tuženik, a njemu nije jasno o kakvoj se ovrsi radi kad duga nema. Zatim je dobio drugu ovrhu od ovog suda. Više nije znao što učiniti te je podnio predmetnu tužbu. Njega su stalno zvali u različitim situacijama da plati dug koji ne postoji i vršili su pritisak na njega i to kad je na npr. bio s obitelji ili prijateljima, pa je morao paziti kada se javljam telefon da ljudi ne bi mislili da je kriminalac. Na ovaj način mu je učinjena materijalna i nematerijalna šteta kako je sve naznačio u podnesku od 27. svibnja 2025. Nastala mu je šteta u vidu izgubljenog vremena radi ostvarivanja svojih prava koje vrijeme je proveo u razgovoru, pisanju SMS poruka, odlasku na policiju. Njegova šteta je i to što mu nisu dostavili snimke razgovora koje su njegovo vlasništvo, kao i što nisu ažurirali njegove podatke i izbrisali njegove podatke. Njemu je također nastala i šteta zbog toga što su ga mjesecima stotinama puta nazvali radi predmetnog duga, a svaki taj poziva je u njemu izazvao osjećaj frustracije, jer su mu prijetili ovrhom, izbacivanjem iz stana, kao i da će mu kontaktirati susjede.

12.1. Na poseban upit III. tuženika je li ga III. tuženik kontaktirao stotinama puta, odgovara da ga je kontaktirao putem jednog ili dva maila. Na upit kome se obraćao stotinama puta kao što navodi u tužbi, odgovara da su njega I. i II. tuženik kontaktirali stotinama puta i da je on povratno na njihove kontakte obavještavao, odnosno tražio svoje osobne podatke. U tom postupku 99% poziva mu je uputio II. tuženik. Na poseban upit kada je posjetio liječnika ili psihologa vezano za duševne smetnje koje su mu nastale, odgovara da je to učinio u kolovozu 2025. Na upit zašto nije doktora posjetio prije podnošenja tužbe, obzirom da je smetnje opisivao u tužbi, odgovara da je smatrao da će maltretiranje prestati.

13. U ovom postupku štetne radnje na koje upućuje tužitelj su nezakonita uporaba osobnih podataka tužitelja od strane tuženika koji su upotrijebljeni za izdavanje računa za predmetni dug, podnošenje prijedloga za ovrhu, "stotine" telefonskih poziva i poruka koje su mu tuženici uputili radi naplate duga.

14. U tom smislu prvotno se navodi kako tužitelj nije dostavio dokaz da bi u upravnom postupku pred Agencijom bila utvrđena povreda prava zajamčenog Zakonom o provedbi ili Općom uredbom o zaštiti podataka pa da bi se radilo o nezakonitoj uporabi osobnih podataka tužitelja od strane tuženika, odnosno da bi ovakva radnja tuženika bila protupravna (pa da bi stoga postojala odgovornost tuženika za štetu). Također, izdavanje računa za predmetni dug i podnošenje prijedloga za ovrhu ne predstavljaju radnje koje sadrže element protupravnosti. To stoga što je jedno od temeljnih prava svake fizičke i pravne osobe upravo pravo na pristup sudu, propisano i zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske u odredbi članka 29. koja propisuje da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama.

14.1. Pritom valja napomenuti kako je tijekom postupka utvrđeno da tužitelj nije podnio prigovor I. tuženiku povodom izdanog računa, već je I. tuženik navedeni prigovor zaprimio radi očitovanja od strane HAKOM-a te je po zaprimanju istog, 30. siječnja 2024., poslao e-mail tužitelju u kojem se isti obavještava kako je utvrđeno da je tužitelj vratio opremu, zbog čega je poništeno otvoreno dugovanje te je zatražena obustava utuženja. Podneskom od 13. veljače 2024. I. tuženik kao ovrhovoditelj je putem punomoćnika (ovdje III. tuženika) podnio podnesak kojim je povukao ovršni prijedlog protiv tužitelja kao ovršenika.

14.2. Nadalje, tužitelj u ovršnom postupku koji je protiv njega pokrenut (i u kojem je povučen prijedlog za ovrhu), ima pravo na naknadu troškova. Upravo takva obveza stranke da naknadi drugoj strani troškove postupka u slučaju iniciranja postupka za kojeg se utvrdi da je pokrenut bez osnove, ima za svrhu odvraćanje od pokretanja postupaka za koje osnova ne postoji, ali ne postoji zabrana njihova pokretanja, budući da bi ona bila u suprotnosti s prethodno citiranim ustavnim načelom mogućnosti pristupa svake fizičke i pravne osobe sudu. Slijedom navedenog izdavanje računa od strane I. tuženika i podnošenje prijedloga za ovrhu što ga je po nalogu I. tuženika, podnio III. tuženik kao punomoćnik, predstavljaju radnje u kojima nema protupravnosti, odnosno u navedenom dijelu nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za štetu, što je nužno da bi postojala odgovornost za štetu.

14.3. U odnosu na "stotine" poziva i poruka koje su tuženici uputili tužitelju radi naplate predmetnog duga, iz iskaza samog tužitelja proizlazi da su ga I. i II. tuženik kontaktirali stotinama puta; odnosno da mu je u tom postupku 99% poziva uputio II. tuženik, a da ga je III. tuženik kontaktirao putem jednog ili dva maila.

14.4. Iz navedenog proizlazi da je te brojne poruke i pozive koje tužitelj spominje istome upućivao II. tuženik, a što proizlazi i iz poruka koje prileže spisu na listu 28 do 48 spisa. Za ovakve pozive tužitelj je naveo da su kod njega izazvali osjećaj frustracije, jer su mu prijetili ovrhom, izbacivanjem iz stana, kao i da će mu kontaktirati susjede. Osim toga navodi da su ga stalno zvali u različitim situacijama da plati dug koji ne postoji i vršili su pritisak na njega i to kad je na npr. bio s obitelji ili prijateljima, pa je morao paziti kada se javlja telefon da ljudi ne bi mislili da je kriminalac. Na ovaj način tužitelj upire na nastanak nematerijalne štete povrede prava osobnosti iz članka 19. stavak 1. i 2. ZOO.

14.5. Tijekom postupka je utvrđeno da je II. tuženik s I. tuženikom sklopio Ugovor o poslovnoj suradnji (str. 153. -158 spisa) kojim se II. tuženik obvezuje u okviru procesa naplate potraživanja od korisnika I. tuženika pružati usluge utvrđene Ugovorom, pri čemu je primarni zadatak naplata potraživanja odjednom u ukupnom iznosu dugovanja. U okviru navedenog, II. tuženik je zaista radi naplate predmetnog duga višekratno kontaktirao tužitelja, što proizlazi već i iz većeg broja poruka koje je uputio tužitelju, kao i iz iskaza tužitelja. Za sud je nejasno na koji način bi ovakvim radnjama bio povrijeđen ugled i privatnost tužitelja, jer isti navedeno niti ne obrazlaže, ali se može prihvatiti da je na strani tužitelja nastao subjektivni osjećaj straha, frustracije, stresa odnosno osjećaja potrebe da pripazi u slučaju da su ga telefonski kontaktirali u vrijeme dok je bio s obitelji i prijateljima.

14.6. Međutim, povreda prava osobnosti koju pretrpi oštećenik ne znači odmah i bezuvjetno pravo oštećenika na isplatu novčane naknade, već će to pravo pripasti oštećeniku tek ako težina povrede prava osobnosti i okolnosti slučaja to opravdavaju. U konkretnom slučaju tužitelj je predlagao da se provede dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku psihijatru, ali u tom smislu nije dostavio odgovarajuću medicinsku dokumentaciju. Tužitelj je u svom iskazu naveo da nije bio kod liječnika u vrijeme kad su poduzimane radnje zbog kojih tužitelj tvrdi da je pretrpio štetu, odnosno isti u tom smislu nije zatražio pomoć zbog svojih tegoba, već tvrdi da je kod liječnika otišao u kolovozu 2025. (ročište u predmetnom postupku održano 26. kolovoza 2025.). Kako u spis nije dostavljena dokumentacija na temelju koje bi se provelo medicinsko vještačenje, to je sud ovakav dokaz tužitelja odbio.

14.7. U odnosu na smanjenje životne aktivnosti za koje navodi da mu je nastupilo, valja reći da tužitelj ni na koji način ne navodi u čemu se isto sastoji, o kojim se ograničenja u životnim aktivnostima tužitelja radi pa u tom smislu ne dostavlja niti dokaze. Stoga, a kako tužitelj nije dokazao da bi zbog "stotina" poziva i poruka pretrpio takvu štetu koja bi po svojem intenzitetu i duljini trajanja opravdavala dosuđivanje naknade, sud je u navedenom dijelu njegov zahtjev ocijenio kao neosnovan.

14.8. U odnosu na materijalnu štetu koju tužitelj tvrdi da bi mu nastala (podnesak od 27. svibnja 2025.) valja reći kako nije ni na koji način dokazao kakve je troškove imao za "pravnu zaštitu" (niti je u tom smislu priložio bilo kakve račune ili druge dokaze) dok "komunikacija i utrošeno vrijeme" ne predstavljaju štetu u smislu članka 1046. ZOO. Što se pak tiče "potencijalne kreditne nesposobnosti" očito je da navedena šteta za tužitelja nije nastupila, odnosno ne radi se o stvarnoj šteti već tužitelj smatra da je ista eventualno mogla nastupiti. Uzimajući u obzir navedeno, kako tužitelj nije dokazao da bi mu bilo kakva materijalna šteta konkretno i nastupila, to je i u navedenom dijelu njegov zahtjev ocijenjen kao neosnovan.

14.9. Kako je utvrđeno da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za štetu, što znači da ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete to je odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženici solidarno nadoknade štetu u iznosu od 200.000,00 eura, kao i da mu zbog navedenog upute ispriku te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

15. Imajući u vidu načelo ekonomičnosti postupka, odnosno, uz nastojanje da se postupak provede sa što manje troškova za stranke u postupku u skladu s odredbom čl. 10. st. 1. ZPP, sud je odbio sve preostale dokazne prijedloge tužitelja, a koji dokazni prijedlozi nisu bili potrebni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari iz prethodno navedenih razloga.

16. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu dužan je tuženicima nadoknaditi troškove postupka u skladu s člankom 154. stavak 1. ZPP i primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 153/23 – dalje OT) uzimajući u obzir utvrđenu vrijednost predmeta spora u iznosu od 200.000,00 eura (odnosno visinu naknade štete koju tužitelj potražuje u ovom postupku).

16.1. I. tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu 1505 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav podneska od 1. srpnja 2025. 1505 bodova (Tbr. 8/1 OT) te za zastupanje na ročištu 26. kolovoza 2025. 1505 bodova (Tbr. 9/1 OT), odnosno 9.030,00 eura.

16.2. II. tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, u granicama postavljenog zahtjeva, i to za odgovor na tužbu 3.009,61 euro, za sastav podneska od 16. srpnja 2025. 3.009,61 euro i za zastupanje na ročištu 26. kolovoza 2025. 3.009,61 euro, ukupno 9.028,83 eura uz pripadajući porez na dodanu vrijednost 2.257,21 eura, ukupno 11.286,04 eura.

16.3. III. tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu 1505 bodova (Tbr. 8/1 OT) te za sastav podneska od 4. srpnja 2025. 1505 bodova (Tbr. 8/1 OT), ukupno 6.020,00 eura, što uz pripadajući PDV od 1.505,00 eura, iznosi 7.525,00 eura.

16.4. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III., IV. i V. izreke.

U Zagrebu, 10. listopada 2025.

Sudac:

Marina Nikolić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa te presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. I. tuženiku po pun.

3. II. tuženiku po pun.

4. III. tuženiku po pun.