P-699/2025-20
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ul. Ivana Gundulića 27
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji Branki Šolić u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupan po punomoćnici ZŠ, zaposlenici tužitelja, protiv tuženika Reiwag Facility Services d.o.o., Zagreb, Kneza Branimira 29, OIB: 37571474782, zastupan po odvjetnicima Mislavu Šarcu, Davoru Eteroviću, Ivanu Topiću, Petru Markoviću iz OD Eterović, Šarac i Topić j.t.d., iz Zagreba, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene dana 02.listopada 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu dana 10.listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske IBAN [broj bankovnog računa], model 26, poziv na broj 5908-27-19-03498932301 iznos od 1.306,52 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09.veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II.Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 790,00 ERU kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Dana 19.veljače 2025. pred ovim sudom zaprimljena je tužba tužitelja kojom od tuženika potražuje isplatu iznosa od 1.306,52 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama. U tužbi izlaže da je osiguranica tužitelja EŠ pretrpjela ozljedu na radu u prostorijama trgovačkog centra ''City center one'' u Splitu tijekom obavljanja poslova čišćenja pokretnih stepenica. Rješenjem tužitelja od 22.ožujka 2023. osiguranici je isplaćena novčana naknada za tjelesno oštećenje kao posljedica povrede na radu. Kako tuženik, kao poslodavac osiguranice tužitelja, nije udovoljio regresnom zahtjevu tužitelja upućenom 17.siječnja 2025., to je tužitelj ustao predmetnom tužbom.
2.U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da je ozljeda posljedica nepridržavanja uputa dobivenih od nadređenih osoba te odbijanja nošenja radne zaštitne obuće radi čega ne postoji odgovornost tuženika. Istaknut je prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti te prigovor zastare.
3.Imajući u vidu vrijednost predmeta spora, postupak je vođen primjenom pravila čl.457.-467.a Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 53/91, 91/92., 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) o postupku u sporovima male vrijednosti.
4.1.U dokaznom postupku sud je pregledao i pročitao rješenje HZMO-a Područna služba u Split, klasa UP/I-141-06/22-01/03498932301 od 22.ožujka 2023, prijavu ozljede na radu broj 20190012456 od 06.rujna 2019., potvrdu HZMO-a od 16. siječnja 2025. o isplaćenim sredstvima sa računalnim ispisom, odštetni zahtjev HZMO- a od 17.siječnja 2025., klasa 140-01/23-29/159, nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, PU Split, klasa 141-06/22-01/13110 od 12.listopada 2023, zapisnik o inspekcijskm nadzoru Državnog inspektorata, PU Split, Služba za nadzor zaštite na radu, klasa UP/I- 116-02/19-45/16 od 16.prosinca 2019., dopis tuženika od 31.siječnja 2025., zaduženje radne odjeće i obuće od 11.rujna 2018. Pregledan je i pročitan spis Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-115/2022 te Državnog inspektorata, Područni ured Split, Služba za nadzor zaštite na radu klasa UP/I-116-02/19-45/16. Dokazne prijedloge tuženika za saslušanjem svjedoka JŠ te vještačenje po vještaku zaštite na radu i medicinsko vještačenje sud nije prihvatio jer ih nije smatrao potrebnim radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva kako se u nastavku presude obrazlaže.
4.2.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev osnovan.
4. Predmet spora jest regresni zahtjev tužitelja za povrat novčane naknade za tjelesno oštećenje osiguranice tužitelja isplaćen u iznosu od 1.306,52 EUR osiguranici uslijed ozljede na radu nastale zbog propusta tuženika kao poslodavca glede osiguranja adekvatnih mjera zaštite na radu.
5. Mjerodavno pravo sadržano je u Zakonu o mirovinskom osiguranju ( Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, 96/25, dalje ZMO) i Zakonu o obveznim odnosima ( Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje ZOO).
6.U odnosu na prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti za istaći je da je odredbom članka 34.st.1.t.9.al.7.ZPP-a propisana isključiva nadležnost općinskih sudova u sporovima regresnih zahtjeva iz mirovinskog, zdravstvenog i invalidskog osiguranja. Nadalje, odredbom članka 52. st.3. ZPP-a u vezi st.1. istog članka određeno je da je u sporovima o regresnim zahjevima po osnovi naknade štete protiv regresnih dužnika pored suda općemjesne nadležnosti (sjedište tuženika) mjesno nadležan i sud na na čijem području je štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila. U predmetnoj stvar ozljeda na radu , uslijed koje je posljedično nastao predmetni regresni zahtjev po osnovi naknade štete, nastala je na području teritorijalne nadležnosti ovog suda. Slijedom iznijetog, sud je ocijenio da je stvarno i mjesno nadležan postupati po tužbi slijedom čega je prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti raspravnim rješenjem od 07.svibnja 2025. odbijen kao neosnovan.
7.1.Odredbom članka 165. ZMO određeno je da potraživanja naknade štete zastarijevaju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima pri čemu rok zastare počinje teći od dana pravomoćnosti rješenja kojim je osiguraniku priznato pravo iz mirovinskog osiguranja. Odredbom članka 225.ZOO-a propisan je opći zastarni rok od pet godina.
7.2.Pravo na novčanu naknadu osiguranici tužitelja priznato je rješenjem od 22.ožujka 2023. Kako u spisu ne prileži podatak o datumu pravomoćnosti, to je sud, imajući u vidu datum i godinu donošenja rješenja te nespornu okolnost da je pravomoćnost nastupila nakon tog datuma budući je tužitelj izvršio isplatu po tom rješenju, zaključio da do dana podnošenja tužbe ( 19.veljače 2025.) nije nastupila zastara potraživanja jer nije protekao propisani petogodišnji zastarni rok.
7.3.Rješenjem tužitelja od 22.ožujka 2023. klasa UP/I-141-06/22- 01/03498932301 EŠ utvrđeno je postojanje tjelesnog oštećenja od 50% kod kojeg je kao posljedica ozljede na radu nastalo tjelesno oštećenje 6. -og stupnja slijedom čega joj je priznato pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja u iznosu od 47,21 EUR mjesečno.
8.1.Čitanjem spisa Državnog inspektorata, Područni ured Split, Služba za nadzor zaštite na radu, klasa UP/I-116-02/19-45/16 utvrđeno je da je inspektor rada obavio inspekcijski nadzor povodom ozljede na radu radnice EŠ kod poslodavca REIWAG FACILITY SERVICES d.o.o., Zagreb te je utvrđeno :
– da je radnica neposredno prije nastanka ozljede obavljala poslove čišćenja pokretnih stepenica koje povezuju I. i II.kat trgovačkog centra '' City center one'' koristeći okrugle četke skinute sa stroja za čišćenje podova i naslanjajući se na ''mop'' štap kada se krpa mopa podvukla pod stepenice u pokretu slijedom čega je radnica izgubila ravnotežu i pala naprijed na pokretne stepenice
– da opisani radni postupak nije planiran ni proveden na način da ne ugrožava zdravlje i sigurnost radnika i nije u skladu sa pravilima zaštite na radu, a da korišteno sredstvo rada nije sigurno i prilagođeno za rad slijedom čega je poslodavcu izrečena zabrana korištenja takvog radnog postupka
– da poslodavac nije izradio upute za rad na siguran način za čišćenje pokretnih stepenica bez ugrožavanja zdravlja i sigurnosti radnika.
8.2.Dakle, iz utvrđenja prilikom inspekcijskog nadzora razvidno je da tuženik kao poslodavac nije osigurao da se radni postupak čišćenja pokretnih stepenica obavlja na propisani način u skladu sa pravilima zaštite na radu i bez ugrožavanja zdravlja i sigurnosti radnika jer je radnici stavio na raspolaganje i na taj način dozvolio korištenje sredstava rada za čišćenje stepenica koja nisu sigurna i prilagođena za rad čime je počinio prekršaj iz odredbe članka 44.stavka 1. Zakona o zaštiti na radu, kako je to konstatirano u zapisniku o inspekcijskom nadzoru.
9.1.Nadalje, pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr- 115/2022 vođen je parnični postupak tužiteljice EŠ protiv tuženika Reiwag facility services d.o.o., Zagreb radi naknade imovinske i neimovinske štete koja je tužiteljici nastala uslijed ozljede na radu. Prema činjeničnom izlaganju tužbe, radi se o radnoj nezgodi u odnosu na koju je ranije bio izvršen inspekcijski nadzor kako je opisana u prethodnoj točki obrazloženja ove presude.
9.2.Parnica broj Pr-115/2022 je okončana presudom od 31.ožujka 2025. kojom je utvrđena odgovornost tuženika za štetu koju je tužiteljica pretrpjela uslijed ozljede na rad pri čemu je sud zaključio da je tuženik mogao spriječiti nastanak štetnog događaja da je organizirao proces rada tako da čistačice čiste pokretne stepenice na način koji im osigurava najveću moguću razinu zaštite na radu u smislu čl.17.Zakona o zaštiti na radu.
9.3. Zapisnik o inspekcijskom nazdoru predstavlja javnu ispravu koja sukladno članku 230.stavku 1. ZPP-a dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje odnosno određuje dok presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-115/2022 od 31.ožujka 2025. snagom pravomoćnosti utvrđuje odgovornost tuženika za naknadu štete utemeljenu na činjeničnom utvrđenju o propustu tuženika u organizaciji i osiugranju obavljanja procesa rada na siguran način. Presuda je postala pravomoćna dana 16.travnja 2025. protekom roka za žalbu budući da tuženik nije izjavio žalbu.
10. Utoliko, a polazeći od iznijetog u točkama 8.i 9. obrazloženja ove presude, sud utvrđuje da je osiguranica tužitelja u radnom procesu kod tuženika pretrpjela ozljede zbog propusta tuženika kao poslodavca da osigura sigurne uvjete rada.
11. Odredbom članka 157.stavka 3.ZMO ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu za štetu odgovara poslodavac.
12. Kako je utvrđeno da je osiguranica tužitelja EŠ pretrpjela ozljedu na radu, tuženik kao poslodavac nije proveo mjere zaštite na radu, a tužitelj je osiguranici priznao i isplatio novčanu naknadu za tjelesno oštećenje kao posljedica ozljede na radu, to sud zaključuje da, temeljem odredbe članka 157.stavka 3.ZMO postoji odgovornost tuženika naknaditi tužitelju potraživani iznos.
13. 1. Visina tužbenog zahtjev odmjerena je primjenom članka 161.stavka 2. točke 3. ZMO koja propisuje da naknada stvarne štete koju HZMO ima pravo zahtijevati obuhvaća novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.
13.2.Prema potvrdi HZMO-a od 16.siječnja 2025. izdanoj u okviru ovlaštenja iz članka 159.Zakona o općem upravnom postupku ( Narodne novine broj 47/2009) čime ista ima značaj javne isprave, proizlazi da je osiguranici tužitelja EŠ za razdoblje od 10.siječnja 2023. -31.prosinca 2024.isplaćeno ukupno 1.306,52 EUR po osnovi prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, slijedom čega sud utvrđuje visinu potraživanja upravo u tom iznosu, a primjenom članka 161.stavka 2.točke 3.ZMO.
14.Iz dopisa tužitelja od 17.siječnja 2025., klasa 140-01/23-29/159 i priložene povratnice proizlazi da je tuženik dana 24.siječnja 2025.zaprimio poziv da naknadi štetu i iznosu od 1.306,52 EUR, pa bi tužitelj ima pravo potraživati zateznu kamatu na svotu potraživanja naknade štete računajući od 25.siječnja 2025. ( članak 165.stavak 3.ZMO). Budući tužitelj potražuje zateznu kamatu sa tijekom od 09.veljače 2025, to je sud, krećući se u okviru traženog, dosudio zateznu kamatu sa tijekom od 09.veljače 2025., a prema stopi propisanoj odredbom čl.29.st.2.ZOO za ostale odnose imajući u vidu da predmetno potraživanje između stanaka kao pravnih osoba nema temelj u trgovačkim ugovorima.
15.Tuženik je prije zaključenja glavne rasprave istakao zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 790,00 EUR. O tom zahtjevu sud je odlučivao temeljem članka 154.st.1. ZPP-a te je isti odbijen budući tuženik nije uspio u sporu, kako je odlučeno u točki II.izreke.
U Splitu, dana 10.listopada 2025.
SUDAC
Branka Šolić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU : protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a istoj odlučuje nadležni županijski sud.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl.354.st.t.3.ZPP-a. (čl.467.ZPP-a).
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- tužitelju
- tuženiku putem punomoćnika
- u spis
