Poslovni broj: I Kž-239/2023-9

Poslovni broj: I Kž-239/2023-9

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca univ.spec.crim. Ivana Turudića, predsjednika vijeća, Tomislava Juriše, mr.sc.Marijana Bitange, Marije Balenović i dr. sc. Lane Petö Kujundžić članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. J., zbog kaznenog djela iz članka 111. stavak 1. u vezi s člankom 24. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak,101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi optuženog B. J., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 13. siječnja 2023. broj K-23/2022., u sjednici vijeća održanoj 20. rujna 2023. u prisutnosti javnom dijelu sjednice optuženika i braniteljice odvjetnice D. K. Š.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog B. J. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom na temelju čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., i 126/19. – dalje u tekstu ZKP/08.) utvrđeno je da je optuženi B. J. u neubrojivom stanju počinio protupravna djela zakonskih obilježja kaznenih djela protiv života i tijela i to teškog ubojstva, opisano u članku 111. točka 1. KZ/11. i pokušaja ubojstva, opisano u članku 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., činjenično opisanih u izreci te presude.

 

1.1. Temeljem članka 554. stavak 1. ZKP/08. (pogrešno rješenjem, umjesto ispravno presudom) određen je prisilni smještaj optuženog B. J. u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

 

1.2. Temeljem članka 148. stavak 5. (ispravno stavak 6.) ZKP/08. optuženi B. J. u cijelosti je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

 

2. Protiv te presude žalbe je podnio optuženi B. J. po braniteljici odvjetnici D. K. Š. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja a podredno da preinači pobijanu presudu u „skladu s zakonom“.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Optuženik u žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka u odnosu na način napada optuženika na oštećenu I. J., postojanje namjere optuženika i uporabu sile i to zato jer su razlozi o odlučnim činjenicama u znatnoj mjeri proturječni pa time ustvari upire na bitnu povredu postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., iako pobliže ne iznosi žalbene navode već samo citira obrazloženje prvostupanjskog suda.

 

6.1. U pogledu načina napada optuženika na oštećenu I. J., valja ukazati da prvostupanjski sud u točkama 6.1. i 6.2. (na koje upućuje optuženi) ustvari samo citira iskaze oštećene I. J. dok u točki 26., u pogledu načina i redoslijeda postupanja optuženika u odnosu na I. J. i D. J. iznosi razloge koji  su jasni i nisu proturječni pa nije počinjena bitna povreda na koju ukazuje optuženik.

 

6.2. U pogledu ispunjenja subjektivnog obilježja kaznenog djela na relaciji  neubrojivosti optuženika i postojanja namjere valja ukazati da je odluka neubrojive osobe da poduzme određenu protupravnu radnju posljedica njezinih duševnih smetnji zbog kojih nije mogla pravilno rasuđivati, s obzirom da volja za poduzimanje određene radnje nije proizašla iz misaonog procesa kojim bi ta osoba mogla razlučiti je li neko postupanje u skladu s pravnom normom ili nije, kao što to može učiniti zdrava osoba. Upravo zbog toga isključena je sposobnost neubrojive osobe za krivnju. Međutim, neovisno o tome što je optuženik tempore criminis bio u stanju neubrojivosti, ta činjenica, sama po sebi, ne isključuje njegovo postupanje u cilju da drugoga liši života jer i kod neubrojivih osoba, bez obzira na njihovo stanje, postoji proces donošenja odluka o poduzimanju određenih radnji. Takvi počinitelji, iako nemaju sposobnost shvaćanja značenja svojeg postupanja (intelektualni element ubrojivosti), odnosno mogućnost vladanja voljom, ipak imaju aktualnu svijest o djelu (intelektualni element namjere) i imaju volju da poduzmu određenu protupravnu radnju, koja doduše nije rezultat slobodnog opredjeljenja kao kod psihički zdrave osobe, već je posljedica njihovih duševnih stanja i smetnji. Dakle, stanje neubrojivosti ne isključuje postojanje određenog cilja odnosno namjere, pa time što je u činjeničnom opisu izreke navedeno da je optuženik postupao u namjeri da ubije svoje roditelje nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje optuženik u žalbi.

 

6.3. Optuženik u okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka ukazuje na sredstvo i intenzitet kojim je postupao optuženik u odnosu na oštećenu I. J.. Međutim suštinski se radi o žalbenoj osnovi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koje će se u nastavku razmatrati.

 

6.4. Naime, optuženik smatra da je njegovo djelovanje bilo usmjereno prema D. J. te nije postojala namjera da ubije oštećenu I. J. jer je imao, da je to htio, dostatno snage i energije, a što je vidljivo iz brojnosti intenziteta uboda koje je zadao D. J.. Ukazuje da je njegova namjera bila „otkloniti od sebe“ I. J. i spriječiti ju da „ona njega spriječi da ubije oca“.

 

6.5. Međutim, u pogledu ispunjenja subjektivnog obilježja kaznenog djela ubojstva u pokušaju, u odnosu na oštećenu I. J., kao i upotrijebljenog sredstva prvostupanjski sud je iznio jasne, precizne i cjelovite razloge (točka 27.) koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i nema ih potrebe ponavljati pri čemu valja ukazati da pitanje motiva postupanja optuženika prema I. J. u konkretnom slučaju nije od relevantnog značaja.

 

7. Stoga valja zaključiti da je prvostupanjski sud nakon analize i ocjene provedenih dokaze, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te izveo valjane zaključke o bitnim činjenicama i to ispravno obrazložio u presudi.

 

8. Optuženik se žali i zbog povrede kaznenog zakona. Međutim, sadržajno se radi o tzv. posrednoj povredi kaznenog zakona, koja bi proizlazila iz pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koje je međutim u potpunosti i pravilno utvrđeno, pa je stoga i kazneni zakon pravilno primijenjen.

 

9. S obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja smislenom primjenom članka 478. ZKP/08., između ostalog, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prisilnom smještaju, treba ukazati da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da postoje uvjeti za određivanje prisilnog smještaja optuženika u psihijatrijsku ustanovu, pozivajući se pritom na nalaz i mišljenje vještaka psihijatra doc.dr.sc. N. B. po kojem, kod optuženika zbog njegove psihičke bolesti, postoji rizik od počinjenja težih kaznenih djela, te je za otklanjanje budućih opasnosti nužno ga smjestiti u zdravstvenu ustanovu (točka 28.).

 

10. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena neka od bitnih povreda kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučio kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 20. rujna 2023.