REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž-372/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i Branke Ribičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Šariću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB 53056966535, zastupanog po punomoćniku Ivanu Glamuzini, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1084/2019-27 od 11. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 10. listopada 2025.

p r e s u d i o  je

I Odbija se žalba tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1084/2019-27 od 11. ožujka 2025. u osporenim točkama I, II, III, V i VII izreke.

II Zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1084/2019-27 od 11. ožujka 2025. suđeno je:

" I/ Utvrđuje se ništetnom odredba članka 2. stavak 1. Ugovora o kreditu broj 528-50- 4359013, sklopljenog dana 5. rujna 2007., između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva sukladno jednostranoj odluci tuženika.

II/ Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7. stavak 1. Ugovora o kreditu broj 528-50- 4359013, sklopljenog dana 5. rujna 2007., između tužitelja i tuženika, a kojom odredbom je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak."

III/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 da tužitelju ŠJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s osnova stečenog bez osnove za razliku više plaćenih kamata isplati ukupan iznos od 1.375,11 eura (slovima:tisućutristosedamdesetpeteurai jedanaestcenti), sa kamatama točno specificiranim u točki III izreke presude. "IV/ U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 11,88 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. rujna 2014., do isplate, na ime razlike više plaćenih kamata se odbija."

V/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 da tužitelju ŠJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime stečenog bez osnove i na ime tečajne razlike isplati ukupan iznos od 6.733,81 eur (slovima: šesttisućasedamsetotridesetrieurai osamdesetjedancent), sa kamatama točno specificiranim u točki V izreke. "VI/ U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. listopada 2007., iznosa od 5,75 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. studenog 2007., iznosa od 2,08 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. svibnja 2008., i iznosa od 2,08 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. prosinca 2008., do isplate se odbija kao neosnovan.

VII/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.703,09 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do konačne isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

VIII/ U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška se odbija."

2. Protiv točke I, II, III, V i VII izreke presude tuženica je pravovremeno podnijela žalbu zbog zakonskih žalbenih razloga. Tuženica u žalbi navodi kako joj je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku i pravo na procesnu jednakost, jer je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude njezine dokaze i navode zanemario u potpunosti, a za takovo postupanje ne daje razloge. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito iz razloga što u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno jer su isti nejasni i proturječni. Tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio i bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. stavkom 4. ZPP-a. Ističe da se prvostupanjski sud nije očitovao o njezinim prigovorima istaknutim tijekom prvostupanjskog postupka. Tvrdi da je tužitelj imao mogućnost izbora između kredita vezanih uz valutu EUR, CHF ili bez valutne klauzule. Navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio iz kojega razloga smatra da je ona nesavjestan stjecatelj da bi tužiteljica imala pravo na zatezne kamate od dana stjecanja u smislu članka 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO). Tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer nije utvrđivao jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu bile razumljive, jasne i lako uočljive, niti jesu li uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, niti je utvrđivao jesu li ugovorne strane pojedinačno pregovarale o valuti kredita. Mišljenja je da je prvostupanjski sud i pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ništetnost spornih odredbi ugovora o kreditu utvrđivao u postupku kolektivne zaštite potrošača iz članka 118. Zakona o zaštitu potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007 - dalje: ZZP). Ugovor je ispunjen, tužitelj nikad nije prigovarao na promjenu kamatne stope niti koristio pravo da raskine ugovor. Tužitelj smatra da su osporene odredbe djelomično ništetne da se eventualno radi o zabrani manjeg značaja, te da tužbu pravilnom primjenom odredbe čl. 326. st.2. ZOO treba odbiti. Osporava i odluku o troškovima parničnog postupka. Predlaže da se žalba prihvati i da se presuda preinači u skladu sa navodima žalbe i da joj se nadoknade troškovi parničnog postupka, podredno ukine. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno tvrdnji iz žalbe, razlozi presude nisu proturječni provedenim dokazima, a obrazloženje presude ima propisani sadržaj.

5.1. Neosnovano tuženica u žalbi ističe da joj je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na procesnu jednakost iz razloga što je prvostupanjski sud navode i dokazne prijedloge tuženice zanemario, budući da iz spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud proveo sve dokaze koje je tuženica predložila, osim saslušanja javnog bilježnika, čiji iskaz je po ocjeni ovog suda nepotreban, na okolnost utvrđivanja ništetnosti ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, obzirom da javni bilježnik pri solemnizaciji tog ugovora nije mogao tužitelju objasniti rizik promjene tečaja švicarskog franka i rizike ugovaranja promjenjive kamatne stope. Što se tiče prijedloga za saslušanje svjedoka ČJ, tuženica je na ročištu od 17. svibnja 2024. odustala od dokaznog prijedloga za saslušanje navedenog svjedoka.

6. Iz navedenog proizlazi da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. ZPP-a i iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se ukazuje navodima žalbe, a nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a.

8. Tuženica nije prigovarala matematičkoj točnosti knjigovodstveno financijskog vještačenja, već su prigovori koje je tuženica imala na nalaz i mišljenje vještaka materijalno pravne prirode.

9. Slijedom navedenog, neosnovani su navodi žalbe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi djelomično ništetnom odredba članka 2.1. i 7.1. Ugovora o kreditu broj 528-50-4359013 od 5. rujna 2007. kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa, te da mu se radi ništetnosti tih odredba Ugovora o kredit vrati preplaćeni iznos po osnovu stjecanja bez osnove.

11. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda i to:

- da je dana 5. rujna 2007., tužitelj kao Korisnik kredita, sa tuženikom kao Kreditorom, zaključio Ugovor o kreditu broj: 528-50-4359013, na iznos u visini od 30.605,92 CHF u protuvrijednosti u kunama, prema srednjem tečaju Kreditora, važećem na dan korištenja kredita;

- da se kredit se otplaćuje na slijedeći način i to dio glavnice u visini od 22.877,88 CHF se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, dok preostali dio u visini od 7.728,04 CHF dospijeva odjednom;

- da je visina kamatne stope prilikom zaključenja Ugovora o kreditu je iznosila 5,49% godišnje i ugovorena je kao promjenjiva kamatna stopa. Kroz razdoblje otplate kredita, kamatna stopa se mijenjala na slijedeći način i to od 11/2007. iznosila je 6,45% godišnje, od 05/2008. iznosila je 6,75% godišnje, od 03/2009. iznosila je 7,75% godišnje, od 07/2011. iznosila je 7,50% godišnje, od 10/2011. iznosila je 6,75% godišnje;

- da je vještak utvrdio da je razlika koja je nastala promjenom visine kamatne stope iznosi 1.375,11 EUR-a, a da je tečajna razlika kao razlika između više i manje plaćenih iznosa je 6.733,81 EUR;

- da iz iskaza tužitelja proizlazi kako je kredit digao za kupnju osobnog automobila za osobne potrebe, da je kredit realizirao preko Auto kuće i nije imao izbora u kojoj valuti će podići predmetni kredit, već mu je kredit ponuđen samo u CHF-u. Nije mogao pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama, budući je to bio unaprijed sastavljen Ugovor. Pročitao je Ugovor o kreditu no nisu mu bile jasne sve ugovorne odredbe, ali je smatrao da će ta rata biti tijekom otplate kredita jednaka ili će se možda vrlo malo mijenjati, kao i kamatna stopa. Nitko ga nije upozorio na promjenjivu kamatnu stopu, njen rast i mogućnost povećanja tečaja CHF-a u odnosu na kunu i da bi mogao toliko porasti, te da HNB ne štiti tečaj CHF-a u odnosu na kunu jer nije niti išao u banku.

12. Na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio o djelomičnoj ništetnosti Ugovora i to u dijelu glede valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

13. Zaključak prvostupanjskog suda u skladu je sa zaključcima Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanim u presudama poslovni broj: Revt-249/14-2. od 9. travnja 2015. i poslovni broj: Rev-2221/18. od 3. rujna 2019. prema kojima iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti, a banke su kao visoko specijalizirane novčane ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčanih „proizvoda“ dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Slične odredbe sadržane su u Direktivi 93/13 EEZ, jer je u članku 5. Direktive navedeno da u slučaju ugovora u kojem se sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo.

14. Slijedom navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnim ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi i zbog ništetnosti ovih ugovornih odredbi, dosudio tužitelju po osnovi stjecanja bez osnove iznos od 1.375,11 eura za pretplaćenu kamatu i iznos od 6.733,81 za tečajnu razliku s kamatom, sukladno članku 1111. i članku 29. ZOO. Glede opsega vraćanja stečenog bez osnove pravilno je prvostupanjski sud primijenio članak 1115. ZOO-a koji propisuje da kad se vraća stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju tuženica je nepošteni stjecatelj, to zato što je tuženica utuženi iznos primila na temelju ništetne ugovorne odredbe, tj. bez valjane pravne osnove, pa se ista ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.

15. Neosnovani su i žalbeni navodi, da obzirom da je Ugovor o kreditu isplaćen, te da tužitelj nije mogao tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi tog Ugovora, jer je isti izvršen. Pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi (članak 328. ZOO-a) pa se, suprotno žalbenim navodima, utvrđenje ništetnosti ugovora može tražiti i za ugovore koji su ispunjeni, kao što je ovdje slučaj.

16. U odnosu na prigovor zastare potrebno je ukazati na objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/22-2) prema kojem kada je ništetnost pojedinih ugovornih odredbi utvrđena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastara počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, pa kako je presuda u postupku kolektivne zaštite potrošača u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 3. lipnja 2019., to je evidentno da utužena tražbina za isplatu nije zastarjela, obzirom da se radi o tražbini po osnovi stjecanja bez osnove koja zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina.

17. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, jer je ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a.

18. Kako je dakle, prvostupanjski sud, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio i materijalno pravo, prvostupanjska presuda je potvrđena, te je odlučeno kao u točki I. izreke, sve sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a. U preostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena.

19. Temeljem odredbi članka 166. stavka 1. i članka 154. stavka 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava žalbe, jer ista s žalbom nije uspjela.

U Požegi, 10. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević