REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-386/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Branimira Miljevića kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao suca izvjestitelja, te Renate Marić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Marku Mučnjaku, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3682/2024-9 od 28. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3682/2024-9 od 28. veljače 2025.

p o t v r đ u j e u pobijanom dosuđujućem dijelu točka I. i II. izreke

p r e i n a č a v a u odluci o parničnom trošku točka III. izreke tako da ista sada glasi:

Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 nadoknaditi tužitelju ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, sa zateznim kamatama koje teku od dana 28. veljače 2025. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja baka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se tužitelj odbija sa parničnim troškom iznad dosuđenog pa do iznosa od 1.125,00 eura sa zateznim kamatama, kao neosnovanim.

II. Nalaže se tužitelju ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 naknadi trošak žalbe u iznosu od 93,75 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 029-50- 3832314, sklopljenog između tužitelja ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditora, a kojom je odredbom ugovoreno da je naknada 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna i naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da isplati tužitelju ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 456,38 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. prosinca 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine, po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%-tnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja baka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 nadoknaditi tužitelju ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 28. veljače 2025. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja baka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice, tekuće od dana 08. prosinca 2006. godine do 14. prosinca 2006. godine.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se žalba uvaži, te pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku uvećanog za trošak žalbe ili podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku tuženik vidi u tome što pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

2.2. Vezano za žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, tuženik ističe da prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao da li je sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da li je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da li su ugovorne strane pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi. Pogrešnu primjenu materijalnog prava tuženik vidi u pogrešnoj primjeni odredaba Zakona o zaštiti potrošača jer nepostojanje pojedinačnog pregovaranja izjednačuje sa preostalim pretpostavkama ništetnosti bez provođenja testa poštenosti. Tuženik osporava tijek zatezne kamate, obzirom da nije nepošteni stjecatelj. Konačno osporava i odluku o parničnom trošku , poziva se na shvaćanje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske na sjednici od 26. listopada 2021. po kojemu tužitelj nema pravo na trošak postupka obzirom da je ranije vodio ( već pravomoćno okončan) postupak koji je proizišao iz iste činjenične i pravne osnove kao i predmetni postupak, da nema pravo ni na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu sukladno članku 11. stavak1. točka 10 Zakona o sudskim pristojbama. Traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Suprotno navodima žalbe tuženika nije učinjena ni bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer je za svoju odluku i pravni stav, prvostupanjski sud dao dovoljno jasne razloge, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 029-50- 3832314, sklopljenog 8. prosinca 2006. između tužitelja ĐR kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb kao kreditora, a kojom je odredbom ugovoreno da je naknada 3,30% od iznosa kredita, jednokratna i naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, te zahtjev za isplatom iznosa od 456,38 eura sa zateznom kamatom.

7. Činjenično stanje koje proizlazi iz dokumentacije priložene spisu, a nije ni sporno među strankama je:

- da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu kreditu broj: 029-50-3832314 od 8. prosinca 2006. u kojem Ugovoru je u članku 3. (Naknada) određeno se naknada od 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita,

- da isplaćena jednokratna naknada od 3,30 % od iznosa kredita iznosi 456,38 eura.

8. U drugostupanjskom postupku sporno je, da li je odredba predmetnog ugovora o kreditu koja obvezuje tužitelja na plaćanje naknade za obradu zahtjeva ništetna i da li tužitelj osnovano može tražiti vraćanje navedenog iznosa sa pripadajućim zateznim kamatama.

9. Ovaj sud je stava da se na konkretni spor, glede ništetnosti odredbi ugovora o kreditu primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, a kojim Zakonom je u članku 81. stavak 1. propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a u stavku 2. istog članka je propisano kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok je u stavku 4. tog članka propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati. Odredbom članka 87. istog Zakona je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

9.1. Nadalje i Zakonom o zaštiti potrošača (NN 79/07- dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme trajanja Ugovora o kreditu, u članku 96. ZZP-a, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, ako je tu odredbu formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom članka 99. ZZP-a, je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, te je u članku 100. ZZP-a, propisano da ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive, dok je u članku 101. ZZP-a propisano da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača, a u članku 102. ZZP/07, da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

10. Dakle, Zakonom o zaštiti potrošača uređuje se zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga s posebnim osvrtom na djelotvorniju pravnu zaštitu potrošača koji se u ugovorima s trgovcima, posebice u tzv. tipskim, unaprijed formuliranim ugovorima, pojavljuju kao „slabija strana“, jer se u takvim ugovorima o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, što je suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja i može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača.

11. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je sa tuženikom zaključio ugovor o kreditu radi kupnje motornog vozila za osobne potrebe, da je ugovor pročitao, ali da nije bio svjestan odredbe kojom je ugovorena naknada za obradu kredita, da je u banci sa zaposlenikom banke razgovarao samo o iznosu kredita i visini anuiteta , da mu nije ukazano na obvezu plaćanja naknade tako da nije ni znao za tu naknadu, da mu još uvijek nije jasno na što se odnosila navedena naknada.

12.Prvostupanjski sud pravilno zaključio da je ništetna odredba članka 3. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva, jer je u postupku utvrđeno da se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo već je ista ponuđena tužitelju kao dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika. Ta odredba nije jasna i lako razumljiva iz razloga što u ugovoru ne stoji, niti je tuženik pojasnio tužitelju koje to troškove navedena naknada podmiruje, tim više što je naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, što korisnike kredita dodatno dovodi u neravnopravan položaj, jer korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu iako troškovi koje ima banka prilikom obrade kredita nisu determinirani visinom odobrenog iznosa kredita.

13. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-673/2023 od 13. veljače 2024. zauzeo je stajalište da ocjenu o tome je li odredba potrošačkog ugovora o naknadi za obradu kredita i naknada za prijevremenu otplatu kredita, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), sud ne može temeljiti isključivo na tome da je riječ o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, već je prilikom provođenja testa nepoštenosti, sud dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva, te lako uočljiva (zahtjev transparentnosti) kao i da li potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze kao i odnos između naknade i za to pružene usluge, sve u smislu odredbi članka 81. st. 1. ZPP u svezi s odredbom članka 83. i 85. ZPP.

14. Stoga je, suprotno navodima žalbe tuženika, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je ništetna odredba predmetnog Ugovora o kreditu iz članka 3. gdje je ugovorena naknada za obradu kredita, te je primjenom članka 1111. ZOO-a obvezao tuženika da tužitelju vrati iznos koji je primio temeljem navedene ništetne odredbe sa zateznim kamatama koje u smislu članka 1115. ZOO-a, u odnosu na tuženika kao nepoštenog stjecatelja, teku od dana stjecanja, pa je u tom dijelu žalbu tuženika valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

15. Glede odluke o troškovima parničnog postupka žalba tuženika je djelomično osnovana. Naime, pravilno je prvostupanjski sud smatrao da tužitelju koji je uspio u sporu pripadaju troškovi postupka temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a . Međutim u smislu odredbe članka 155. ZPP-a sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti samo one troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, te ako je propisana tarifa za troškove odvjetnika ili za druge troškove odmjerit će se takvi troškovi prema propisanoj tarifi, prema vrijednosti predmeta spora. U ovom konkretnom slučaju radi se o kondemnatornom zahtjevu za isplatu utuženog iznosa dok deklaratorni dio tužbenog zahtjeva služi samo za opravdanje kondemnatornog zahtjeva , pa vrijednost predmeta spora predstavlja samo visina zahtjeva za isplatu (čl. 35. ZPP-a). Stoga tužitelju osnovano pripada za sastav tužbe po Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23 dalje OT) 50 bodova, za zastupanje na ročištu 15.01.2025. i 14.2. 2025. po Tbr.9.1. OT po 50 bodova, za sastav podneska od 16.01.2025. po Tbr 8.1. OT 50 bodova, što je ukupno 200 bodova, što iznosi sa PDV-om 500,00 eura. Tužitelju na pripada trošak pristupa na ročište za objavu presude jer na to ročište nije pristupio njegov punomoćnik , te mu ne pripada ni trošak pristojbe na tužbu sukladno odredbi članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 51/23 ).

15.1. Stoga je djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika valjalo preinačiti pobijanu presudu u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka kao u točki II. izreke.

16. Temeljem članka 161. ZPP-a u vezi sa člankom 154. stavak 2. ZPP-a i 155. ZPP- a, te primjenom Tbr 10. točka 4. OT tuženiku je dosuđen trošak za sastav žalbe od 37,5 bodova što sa PDV-om iznosi 93,75 eura, jer je tuženik djelomično uspio sa žalbom samo na odluku o parničnom trošku.

17. Radi svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi, 10. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević