REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-876/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Lidiji Klašnja-Petrović kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza pok. ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj], koja je imala prebivalište u [adresa], radi zahtjeva za preinaku pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-2470/19, odlučujući o žalbi zakonskih nasljednika RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i GK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćnici Bojani Colarić Crneković, odvjetnici u Zagrebu, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, od 25. srpnja 2025, poslovni broj: O-1528/25 (O-2470-19), 10. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

Žalba zakonskih nasljednika RK iz [adresa] i GK iz [adresa], odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, od 25. srpnja 2025, poslovni broj: O-1528/25 (O-2470-19).

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je prijedlog zakonskih nasljednika za preinaku pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju poslovni broj: O-2470/19 od 9. siječnja 2020. kao nedopušten.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja pravovremeno se žale zakonski nasljednici RK i GK zbog bitne povrede odredbi izvanparničnog, odnosno parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. U žalbi navode da je sukladno odredbi članka 175. Zakona o nasljeđivanju ostavinski postupak izvanparnični postupak i da se na temelju odredbe članka 1. Zakona o izvanparničnom postupku na ostavinski postupak imaju primijeniti i odredbe Zakona o izvanparničnom postupku pa da je slijedom toga prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba izvanparničnog postupka koja je dovela do nezakonite prvostupanjske odluke. Zakonski nasljednici se pozivaju na odredbu članka 46. i članka 47. Zakona o izvanparničnom postupku te ističu da je u izvanparničnom postupku dopušteno podnijeti prijedlog za preinaku pravomoćnog rješenja i to zbog onih razloga zbog kojih je u parničnom postupku dopušteno tražiti ponavljanje postupka i o tome odlučuje sud u izvanparničnom postupku pa da stoga prvostupanjski sud nije mogao odbaciti prijedlog zakonskih nasljednika, već da je isti morao razmotriti, provesti postupak uz odgovarajuću primjenu odredbi Zakona o parničnom postupku o ponavljanju postupka te meritorno odlučiti o osnovanosti prijedloga zakonskih nasljednika.

2.2. Dalje navodi da je prvostupanjsko rješenje potpuno nejasno i to iz razloga što prvostupanjski sud ne daje konkretne razloge zbog kojih se odredba članka 46. Zakona o izvanparničnom postupku ne može primijeniti na konkretnu situaciju i da je dio odluke prvostupanjskog suda u kojem se obrazlaže eventualna primjena Zakona o izvanparničnom postupku ostao nedovršen, bez ikakvog razumljivog zaključka, zatim da je potpuno nejasno zašto prvostupanjski sud u obrazloženju odluke dovodi u vezu odredbu članka 46. stavka 1. Zakona o izvanparničnom postupka i Zakon o nasljeđivanju budući da predmetna odredba upućuje na primjenu odredbi Zakona o parničnom postupku, a ne Zakona o nasljeđivanju, zatim da niti odredba članka 237. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju na koju se poziva prvostupanjski sud ne isključuje mogućnost zahtijevati preinaku pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju pa da je stoga prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku i Zakona o izvanparničnom postupku.

2.3. Osim toga ističu da je u parničnom postupku koji je pokrenula [obrt] utvrđeno da je ista banka nekretninu, koja je bila predmet ostavinskog postupka, stekla puno prije smrti ostaviteljice i to još 2007. na temelju rješenja o dosudi Općinskog sud u Zagrebu, o čemu zakonski nasljednici nisu imali saznanja prije parničnog postupka i da su se bez svoje krivnje našli u situaciji da je u ostavinsku imovinu ušla i nekretnina koja ne pripada u vlasništvo njihove majke, a zakonski nasljednici za dugove ostavitelja odgovaraju prema visini naslijeđene imovine pa da ovakvo suđenje prvostupanjskog suda mehaničkom primjenom pravnih propisa bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravog problema predstavlja ništa drugo nego pretjerani formalizam u suđenju koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud odbacuje kao nedopušten zahtjev zakonskih nasljednika zaključujući da je odredbom članka 237. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19; dalje ZN) propisano da nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju ili o zapisu stranke mogu u rokovima i zbog razloga zbog kojih se može zahtijevati ponavljanje parničnog postupka, pokrenuti parnicu i u njoj ostvariti svoja prava, da je navedena materija izričito regulirana odredbama ZN-a i da u konkretnoj situaciji ne dolazi do primjene odredbe članka 46. Zakona o izvanparničnom postupku („Narodne novine“ broj: 59/23; dalje ZIP) i da ZN izričito propisuje da ponavljanje postupka nije moguće unutar ostavinskog postupka.

5. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava u skladu sa člankom 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), a u vezi s člankom 381. ZPP i člankom 175. stavkom 2. ZN-a, ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud postupio zakonito i pravilno kada je odbacio prijedlog zakonskih nasljednika. Pri tome prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a jer je prvostupanjska odluka potpuno obrazložena i sadrži razloge o odlučnim činjenicama te iz pobijane odluke jasno proizlazi da prvostupanjski sud primjenjuje Zakon o nasljeđivanju na konkretnu pravnu situaciju kao specijalni propis u odnosu na Zakon o izvanparničnom postupku i takva odluke ne predstavlja pretjerani formalizam protivan Ustavu Republike Hrvatske, nego pravilnu primjenu jasnih zakonskih odredbi.

6. Odredbama članka 232. ZN-a propisano je: (1) da se smatra da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja prava, (2) što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama ovoga Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. On to može pobijati jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava, (5) pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane su osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, no ipak nisu vezane: glede prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke, glede prava čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio, ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju i ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku mogle zahtijevati ponavljanje postupka.

6.1. Dakle, pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ima učinak pravomoćne presude te je Zakonom o nasljeđivanju ograničena svaka procesna mogućnost izmjene pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju u samom ostavinskom (izvanparničnom) postupku.

6.2. Nadalje, odredbom članka 237. stavka 1. ZN-a propisano je da nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju ili o zapisu, stranke mogu u rokovima i zbog razloga zbog kojih se može zahtijevati ponavljanje parničnoga postupka pokrenuti parnicu i u njoj ostvarivati svoja prava.

7. Stoga ZN, kao lex specialis propis, u odnosu na opću odredbu članka 46. ZIP-a, kao lex generalis propisa, isključuje mogućnost primjene navedene opće odredbe i mogućnost preinake rješenja o nasljeđivanju u okviru izvanparničnog postupka pa je suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud pravilno odbacio prijedlog zakonskih nasljednika kao nedopušten.

8. Iz svega navedenog proizlazi da je prvostupanjsko rješenje zakonito i pravilno pa je na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a, u svezi sa člankom 175. stavkom 2. ZN, odlučeno kao u izreci rješenja.

Slavonski Brod, 10. listopada 2025.

Sutkinja

Lidija Klašnja-Petrović