REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž-706/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i Branke Ribičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui iz Zagreba, Pisarnica Rijeka protiv tuženika RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima Franji Matkoviću i Igoru Bezjaku, odvjetnicima u Rijeci, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 6. lipnja 2025. poslovni broj P-571/2022-34, u sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženika RL iz [adresa] djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Rijeci od 6. lipnja 2025. poslovni broj P-571/2022-34 u točkama:

- u točki I alineja 1. i točki III potvrđuje

- u točki I alineja 2. i 3. preinačava tako da iste sada glase:

Nalaže se tuženiku RL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju, Triglav osiguranju d.d. Zagreb, Heinzova 4, 10 000 Zagreb, OIB: 29743547503 isplati;

- iznos od 8.050,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 11.01.2022.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- iznos od 371,96 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 19.01.2022.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci od 6. lipnja 2025. poslovni broj P- 571/2022-34 presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku RL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju, Triglav osiguranju d.d. Zagreb, Heinzova 4, 10 000 Zagreb, OIB: 29743547503 isplati;

- iznos od 8.283,89 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja na navedeni iznos teku od 29.01.2022.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- iznos od 8.050,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 11.01.2022.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- iznos od 371,96 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 19.01.2022.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 0,69 € zajedno sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 11.1.2022. do isplate, kao i u dijelu u kojem potražuje zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 371,96€ koje teku od 11.1.2022. do 18.1.2022.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.806,13 € zajedno sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 6. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv presude žalbu je uložio i tuženik protiv točke I i III izreke presude zbog svih žalbenih razloga iz čl.353.st.1. ZPP-a. U postupku se nije nedvojbeno utvrdilo da je trokut bio na razdaljini od 25m. Iz nalaza vještaka na raspravi održanoj 8. travnja 2025. proizlazi kako je razmak između vozila oštećenika i sigurnosnog trokuta zapravo bio 23,5 m, a ne 25 m, kako to utvrđuje sud. Nesreća se dogodila 25. studenog 2021. godine, dakle u zimsko doba, u 17:15 sati. Što se vremenskih uvjeta tiče, isti su bili nepovoljni za vožnju obzirom da je bila noć, da je cesta neosvijetljena te da je padala kiša radi čega je i asfalt bio mokar. Nadalje, oštećeno vozilo nije bilo zaustavljeno na zaustavnoj traci, već na samoj prometnici, u desnoj traci. Prema pravilima bi razmak između vozila i sigurnosnog trokuta trebao biti 100 m. Konačno, vještak je na raspravi naveo i kako činjenica da boja vozila oštećenika (crna) koja nije različita od noćnih uvjeta vožnje, mokrog kolnika i okoline smanjuje mogućnost zapažanja zbog nepostojanja kontrasta između vozila oštećenika i okoline. U Zapisniku o očevidu od 4. prosinca 2021. godine, sastavljenog od strane Postaje prometne policije Pula, KLASA: 211-04/21-P/36115 jasno je navedeno kako je oštećeno vozilo u trenutku očevida imalo ugašena svjetla (stranica 3. Zapisnika). Tuženik nadalje u žalbi navodi da temeljem prometnog vještačenja nije mogao utvrditi određene činjenice, tada je sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a jer nije primijenio odnosno nepravilno je primijenio odredbe ZPP-a u pogledu dokazivanja. Budući da je teret dokaza, kao što je već ranije napomenuto, na tužitelju, onda je tužitelj morao dokazati da je oštećenik imao valjani razlog da svoje vozilo zaustavi na prometnici.

2.1. Ističe se i kako je izreka presude jednim svojim dijelom nerazumljiva, odnosno kako je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Sud je u točki I. izreke presude, u alineji 2 naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 8.050,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a, a u alineji 3 da tužitelju isplati iznos od 371,96 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a. Od 1. siječnja 2023. godine službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj je euro, a ne kuna, što sve izreku pobijane presude u tom dijelu čini nerazumljivom.

2.2. Tuženik smatra kako je vozač zaustavljenog vozila isključivo odgovoran za štetni događaj jer: je zaustavio vozilo na prometnici, a ne u zaustavnoj traci u uvjetima noćne vožnje, kiše i neosvijetljenosti; nije imao upaljena sva četiri pokazivača smjera; nije na sebi imao reflektirajući prsluk; nije imao upaljena pozicijska svjetla; nije sigurnosni trokut postavio na odgovarajuću udaljenost od vozila. zbog donošenja pogrešne odluke o meritumu spora, sud donio i pogrešnu odluku u pogledu troškova postupka. Predlaže da sud usvoji žalbu te preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja te obveže tužitelja na naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine presudu vrati na ponovno odlučivanje. Traži troškove žalbenog postupka.

3. Odgovor na tužbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomice osnovana.

5. Predmet spora jest regresno potraživanja isplaćene štete prema odredbama čl.3. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti.

6. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23,dalje u tekstu: ZPP), te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti. Materijalno pravo samo djelomično nije dobro primijenjeno u preinačenim točkama.

6.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

7. Prvostupanjski sud utvrđuje da iz prometnog vještačenja proizlazi:

- da se sigurnosni trokut nalazio na udaljenosti od 25 m od zaustavljenog vozila (Audi);

- da se tuženik kretao brzinom od oko 115 km/h gdje je ograničenje brzine bilo 110 km/h ali da prekoračenje od svega 5 km/h ne predstavlja bitnu razliku;

-da je u noćnim uvjetima vožnje sa smanjenom vidljivosti zbog kiše prosječan vozač koji je spreman na vožnju mogao izbjeći nesreću sa upaljenim kratkim svjetlima pravodobnim skretanjem ako je iza vozila Audi bio uspravno postavljen sigurnosni trokut na najmanje 25 m, sve i ako na zaustavljenom vozilu nisu bila upaljena sva četiri smjerokaza i moguće pozicijsko svjetlo;

-ako sigurnosni trokut ne bi bio uspravno postavljen tada se ne može isključiti mogućnost da bi i prosječan vozač bočno okrznuo zaustavljeno vozilo Audi, ali s bitno manjim preklopom.

7.1. Sud u obrazloženju presude navodi da je ocjena tuženika da se sigurnosni trokut nalazio na udaljenosti od svega 6-7 m iza zaustavljenog vozila je subjektivne prirode i životno je logično da je u uvjetima noćne vožnje brzinom od 115 km/h vrlo teško ocijeniti na kojoj udaljenosti se sigurnosni trokut nalazio. Ovo tim više što je kod tuženika utvrđena razina od 0,91 g/kg alkohola u organizmu koja sigurno u određenoj mjeri utječe na sposobnost prosuđivanja, vrijeme reakcije, kritičnost prema svojim sposobnostima, smanjenu koncentraciju i pažnju te slabljenje percepcije udaljenosti. Stoga sud zaključuje da je tuženik mogao pravovremeno uočiti zaustavljeno vozilo te pravodobnom reakcijom izbjeći nalet na zaustavljeno vozilo sve i kada na tom vozilu ne bi bila upaljena sva četiri pokazivača smjera i pozicijsko svjetlo i kada tuženik, zbog nailaska vozila iz suprotnog smjera ne bi mogao upaliti duga svjetla, te kada vozač zaustavljenog vozila ne bi na sebi imao reflektirajući prsluk jer je položaj i udaljenost sigurnosnog trokuta na razdaljini od 25 m od zaustavljenog vozila omogućavao pravovremeno uočavanje prepreke i pravodobnu reakciju tuženika.

7.2. Isto tako vještak navodi s obzirom na sudarni preklop od oko 0,3 m, vozilo Škoda je kod naleta prednjim dijelom desnog boka bilo udaljeno za oko 0,9 m od desne rubne linije, ili lijevim bokom za oko 1,05 m od razdjele linije, tako da se tuženik u trenutku naleta kretao gotovo sredinom širine desne vozne trake. Brzina vozila Škoda je kod naleta iznosila oko 115 km/h, a prije naleta se ne može utvrditi. Na mjestu nesreće brzina je ograničena na 110 km/h. Pokidanih dijelovi sigurnosnog trokuta iza vozila Audi ukazuju da je isti periferno fizički zahvaćen prolaskom vozila Škoda prema naprijed ili ga je povuklo zračno strujanje od prolaska vozila Škoda pri čemu je oštećen, tako da se po dužini kolnika mogao nalaziti na oko 25,0 m iza vozila Audi. Po širini kolnika s obzirom na navedenu okolnost trokut bi bio postavljan krajnje desno na desnoj strani desne vozne trake do najviše 0,9 m lijevo od desne rubne trake, u odnosu na vozilo Audi koje je lijevim bokom bilo za oko 1,2 m lijevo od desne rubne linije, tako da poprečni položaj nije u bitnome međusobno odudarao.

7.3. Cijeneći nalaz i mišljenje vještaka prvostupanjski sud smatra neosnovanim prigovor tuženika da je vlasnik zaustavljenog vozila isključivi krivac za predmetnu prometnu nezgodu jer je zaustavio vozilo na desnoj kolničkoj traci, na dionici koja se nalazi u mraku, a na kojoj je dopuštena brzina 120 km/h, postavivši signalni trokut na nepropisnoj udaljenosti te se pri tom kretao izvan vozila bez reflektirajućeg prsluka. Sud smatra neosnovanim i prigovor suodgovornosti. Točno je temeljem provedenog prometnog vještačenja nije bilo moguće utvrditi: je li zaustavljeno vozilo imalo u trenutku nesreće upaljena sva četiri smjerokaza i pozicijsko svjetlo; je li vozač zaustavljenog vozila imao na sebi reflektirajući prsluk dok se kretao izvan vozila; je li tuženik u trenutku predmetne nezgode imao upaljena duga ili kratka svjetla na vozilu kojim je upravljao, ali je isto tako točno da je brzina vozila Škoda kod naleta iznosila oko 115 km/h, a prije naleta se ne može utvrditi, da je kod tuženika utvrđena razina od 0,91 g/kg alkohola u organizmu i da je udaljenost sigurnosnog trokuta na razdaljini od 25 m od zaustavljenog vozila omogućavala pravovremeno uočavanje prepreke i pravodobnu reakciju tuženika.

7.4. Navodi tuženika da je vozač oštećenog vozila bez ikakva valjana razloga zaustavio na cesti su neosnovani. Vještak navodi da je vozilo oštećenika bilo zaustavljeno zbog kvara što proizlazi iz stanja dokumentacije policijskog očevida. Ako se uzme u obzir sadržaj službene bilješke s vozačem BL iz koje slijedi da se upalila lampica za kvar vozila (pritisak ulja) zbog čega je on samoinicijativno zaustavio vozilo. Paljenje signala tlaka ulja znači kvar na vozilu u suštinskom smislu. Naime, uzrok kvara kada se signalizira pad tlaka ulja može biti i otkazivanje motora pa dakle nije bezazleno nastaviti se voziti ako je signaliziran pad tlaka ulja. S obzirom na navedeno savjetuje se zaustavljanje osobnog vozila do otklanjanja kvara ili njegovog prijevoza vučnom službom.

7.5. Vještak navodi da je osobno vozila Audi, koje bilo zaustavljeno zbog kvara na desnoj strani desne vozne trake, tako da je desnim kotačima bilo izvan vozne površine na slivniku uz meki teren. Vozilo Audi je bilo kod naleta lijevim bokom za oko 1,2 m lijevo od desne rubne linije, to jest desnim je kotačima bilo na slivniku, desnim bokom za oko 0,7 m preko rubne linije, to jest za oko 0,1 m od ruba slivnika i mekog terena, dakle svim kotačima na čvrstoj površini. Sa svoje lijeve strane vozilo Audi je ostavljalo na desnoj traci do razdjelne linije slobodan prolaz od oko 2,55 m. S obzirom na sudarni preklop od oko 0,3 m, vozilo Škoda je kod naleta prednjim dijelom desnog boka bilo udaljeno za oko 0,9 m od desne rubne linije, ili lijevim bokom za oko 1,05 m od razdjele linije, tako da se tuženik u trenutku naleta kretao gotovo sredinom širine desne vozne trake. Iz navedenog ne proizlaze kao točni navodi tuženika da je oštećeno vozilo bilo zaustavljeno na samoj prometnici.

7.6. Sud pravilno u konačnici zaključuje kako su neosnovani prigovori isključive odgovornosti odnosno suodgovornosti treće osobe, BL. Takva činjenična i pravna utvrđenja prihvaća i ovaj sud, a tuženi svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene presude.

7.7. Visinu tužbenog zahtjeva vještak je potvrdio u svom nalazu.

8. Međutim, sud je pogrešno primijenio materijalno pravo u točki I. izreke presude, u alineji 2 naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 8.050,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a, a u alineji 3 da tužitelju isplati iznos od 371,96 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a. Od 1. siječnja 2023. godine službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj je euro, a ne kuna. Naime, na temelju članka 5. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, broj 57/22.), a u vezi s Odlukom Vijeća (EU) 2022/1211 od 12. srpnja 2022. o usvajanju eura u Hrvatskoj 1. siječnja 2023. (SL L 187., 14. 7. 2022.) i Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2866/98 u pogledu stope konverzije eura za Hrvatsku (SL L 187., 14. 7. 2022.), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 21. srpnja 2022. donijela Odluku o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) u kojoj je navedeno da će Euro postati službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj na dan 1. siječnja 2023.

9. Zbog svega navedenog sud je sukladno odredbi članka 368. st. 1. ZPP-a i članka 373. točke 3. Zakona o parničnom postupku, djelomično odbio kao neosnovanu žalbu tuženika, a djelomično istu prihvatio i odlučio kao u izreci. U preostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena.

10. S obzirom da je tuženi sa žalbom uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva, zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, sud je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbio kao neosnovan sukladno članku 166.stavak 2. u svezi sa člankom 154. stavkom 5. Zakona o parničnom postupku.

U Požegi, 10. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević