REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara

Poslovni broj: Pr-80/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Martini Sučević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Damir Sajko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EUROLAM d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 32619029079, kojeg zastupa punomoćnik Lovro Zovko, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika uz odvjetničku vježbenicu, 10. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I Utvrđuje se da odluka tuženika EUROLAM d.o.o., [adresa], 10437 Rakitje, Grad Sveta Nedelja: Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 06.12.2023. godine kojim je otkazan ugovor o radu na radnom mjestu komercijalist tužitelju BĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], nije dopuštena te da radni odnos nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku EUROLAM d.o.o., [adresa], 10437 Rakitje, Grad Sveta Nedelja da tužitelja BĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vrati na radno mjesto komercijalist sa svim pravima i obvezama koje proizlaze iz ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog 22.05.2023. godine.

III. Nalaže se tuženiku EUROLAM d.o.o., [adresa], 10437 Rakitje, Grad Sveta Nedelja da tužitelju BĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi parnični trošak sa pripadajućim zateznim kamatama, koje na iznos parničnog troška u visini određenoj eskontnom stopom Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta za prethodno polugodište, uvećanoj za 5 postotnih poena teku od donošenja presude pa do isplate, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju BĐ naknaditi tuženiku EUROLAM d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 928,09 eura sa zateznim kamatama koje teku od 10. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 22.5.2023. sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme radi obavljanja poslova i radnih zadataka na radnom mjestu komercijalist, te je na temelju sklopljenog ugovora o radu započeo s radom kod tuženika 19.6.2023. Navodi da je tuženik 6.12.2023. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu, kojeg je tužitelj primio 7.12.2023. Zahtjev za zaštitu prava podnio je 19.12.2023., kojeg je tuženik primio poštom preporučeno s povratnicom dana 20.12.2023. Opreza radi tužitelj je putem punomoćnika navedeni zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 19.12.2023. godine istog dana poslao i e-mailom direktoru tuženika ZĐ. U odnosu na podneseni tužiteljev zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa tuženik se nije očitovao. Navodi da pobijana odluka nije utemeljena na stvarnim činjenicama uslijed čega je njeno obrazloženje netočno pa nisu ispunjeni uvjeti iz članka 120. Zakona o radu za donošenje takve Odluke. Navodi da je tuženik donio navedenu odluku u trenutku kada se radnik nalazio na bolovanju više od puna dva tjedna uslijed privremene nesposobnosti za rad te u trenutku donošenja navedene odluke nije niti mogao postojati točan razlog uslijed kojeg bi poslodavac mogao donijeti objektivnu odluku zbog čega radnik nije zadovoljio na probnom radu. Navodi da nije niti obavljao poslove i radne zadatke radnog mjesta „komercijalist“ za koje je sklopio ugovor o radu pa odluka o otkazu ugovora o radu ne sadrži valjane razloge za njeno donošenje. Navodi da je neposredno prije odlaska na bolovanje uslijed privremene nesposobnosti za rad je de facto obavljao poslove montera na gradilištu pri istovaru i ugradnji ukupno 1.300 vrata i isto toliko dovratnika. Osim toga, radnik za vrijeme trajanja radnog odnosa nije imao mentora koji bi nadgledao na koji način radnik obavlja radne zadatke za radno mjesto „komercijalist“ niti je na bilo koji način prethodno, prije nastanka privremene nesposobnosti za rad, upozoravan na nedostatke u svom radu, a posebno nije bio prethodno upozoravan na nedostatke u svom radu u dijelu koji se odnosi na obavljanje poslova radnog mjesta „komercijalist“ jer te poslove radnik nije niti obavljao tj. nije ih niti počeo obavljati do trenutka otkazivanja ugovora o radu. Navodi da u čl. 2. Ugovora o radu nije određeno koji radni zadaci ulaze u opseg poslova radnog mjesta „komercijalist“, a i da je trajanje probnog rada ugovoreno je u predugom vremenskom razdoblju obzirom na složenost poslova radnog mjesta za koje je ugovor sklopljen. Smatra da obzirom da se radi o radnom mjestu komercijalist probni rad ne može trajati dulje od 3 (tri) mjeseca. Traži da sud utvrdi da je Odluka o otkazu radi nezadovoljenja na probnom radu nedopuštena, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, zatim da naloži tuženiku vratiti tužitelja na rad na radno mjesto komercijalist te da naloži tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava osnovu tužbe i tužbenog zahtjeva kao i činjenične navode navedene u tužbi. Navodi da je nesporno tužitelj s tuženikom dana 22.5.2025. sklopio Ugovor o rad na određeno vrijeme za radno mjesto komercijalist, s ugovorenim probnim radom u trajanju od šest mjeseci, te je tužitelj s radom kod tuženika započeo dana 19.6.2023. Dana 6.12.2023. godine tuženik je donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu, kojom Odlukom je otkazan Ugovor o radu tužitelja uz otkazni rok u trajanju od sedam dana. Tužitelj je Odluku primio dana 7.12.2023. Navodi da tužitelj neosnovano traži povratak na posao zbog neuspjeha na probnom radu jer isto nije u skladu s čl. 53. st. 9. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZOR). Ujedno navodi da Odluka o otkazu ispunjava sve pretpostavke valjanosti iz članka 120. ZOR. U odnosu na navod tužitelja da je tuženik donio Odluku u trenutku kad je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad više od puna dva tjedna pa da u trenutku donošenja nije niti mogao postojati točan razlog uslijed kojeg bi tuženik mogao donijeti objektivnu odluku zbog čega radnik nije zadovoljio na probnom radu, tuženik ističe da je isti paušalan i irelevantan. Naime, temelj donošenja Odluke je rad tužitelja od dana započinjanja rada temeljem sklopljenog Ugovora o radu pa do donošenja Odluke, a koji rad nije zadovoljio tuženika zbog čega je i donio Odluku. Odnosno, tuženik nije donio Odluku iz razloga koji bi se dogodio neposredno prije donošenja iste, već je tuženik kroz cijelo vrijeme trajanja rada tužitelja ocjenjivao i pratio njegov rad, a što je i svrha ugovaranja razdoblja probnog rada. Navodi da je isključivo tuženik kao poslodavac ovlašten ocijeniti rad radnika te se u pravilnost te ocjene rada radnika tijekom probnog rada nije ovlašten upuštati čak niti sud, osim u slučajevima očitog otkaza zbog diskriminacije na vjerskoj, rasnoj, spolnoj ili drugoj sličnoj osnovi. Navodi da je netočan navod tužitelja da nije obavljao poslove radnog mjesta komercijalist. Naime, za vrijeme trajanja probnog rada tužitelja, istog se upoznavalo sa svim aspektima poslovanja koje je potrebno svladati u svrhu obavljanja poslova radnog mjesta komercijalist. Tako primjerice komercijalist treba biti dobro upoznat s asortimanom tuženika, treba znati osnovne podatke o proizvodima koje prodaje, treba biti upoznat s procesom montaže istih proizvoda i slično. Da bi se upoznao s asortimanom tuženika, a koji komercijalist treba i prodavati, tužitelju su u učenju istog pomagale i radnice u maloprodaji no svejedno je došlo do situacije da tužitelj nakon 4 mjeseca rada pita koje boje vrata uopće postoje na lageru. Opis poslova radnog mjesta komercijalist, između ostalog, obuhvaća i organiziranje dostave i ugradnje, a što podrazumijeva pripremu robe, organizaciju odvoza robe te raznošenje robe po objektu kao i skupljanje ambalaže, prijevoz iste u sjedište tuženika te njeno odlaganje u za to predviđene spremnike. Nije točan navod tužitelja da je obavljao poslove montera, budući da opis poslova montera obuhvaća ugradnju vrata, a tužitelj nije ugradio niti jedna vrata tijekom svog rada kod tuženika. Tužitelj je tako primjerice u konkretnoj situaciji koja se dogodila za vrijeme njegova rada, pomagao u utovaru i prijenosu vrata kad ga je to zatražio njegov mentor, UĐ, a iz razloga kratkoće rokova i naravi posla tuženika. Odnosno, tužitelj je u toj konkretnoj situaciji pomagao drugim radnicima, a što su u tom trenutku zahtijevale potrebe posla tuženika i to sve po nalogu nadređenih osoba. Posebno valja istaknuti kako radnici za vrijeme trajanja probnog rada žele naučiti što je više moguće o obavljanju poslova svog radnog mjesta i osposobiti se za isto, pokazujući pritom želju za znanjem, dok je s druge strane tužitelj pokazao nezainteresiranost za rad i negodovanje pri obavljanju poslova zatraženih od strane nadređene osobe. Nadalje, suprotno navodima tužitelja, bio mu je dodijeljen mentor i to radnik tuženika UĐ s dugogodišnjim iskustvom u struci kojom se tuženik bavi. Mentor ga je vodio na izmjere na objektima, učio ga je poslu i pratio njegov rad. Nije točno da tužitelj nije upozoravan na nedostatke u svom radu budući da je svaki put kad bi tužitelj sam otišao uzeti izmjere došlo do problema pa bi mentor morao ponovno izlaziti na teren i odraditi tužiteljev zadatak ispravno. Tužitelja se tijekom trajanja probnog rada nadgledalo, pokušavalo naučiti poslu, propitkivalo, a isti je svaki savjet odbijao usvojiti. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, izveo je dokaz saslušanjem svjedoka RĐ, LĐ i UĐ, te je proveo dokaz saslušanjem tužitelja i zz tuženika ZĐ kao stranaka.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu na određeno vrijeme te da radni odnos nije prestao, kao i zahtjev za vraćanje tuženika na rad.

6. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj bio radnik tuženika te je da je bio zaposlen na temelju Ugovora o radu na određeno vrijeme,

- da su stranke ugovorile da će tužitelj obavljati poslove komercijalista kod tuženika,

- da je tužitelj zatražio sudsku zaštitu svojih prava u zakonskim rokovima iz čl. 133. st. 1. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, u daljnjem tekstu: ZOR),

7. Među strankama je sporno:

- je li Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu (otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu) dopuštena i zakonita,

- je li bila pravovaljano obrazložena,

- je li tužitelju prethodno izdana opomena zbog povrede obveze iz radnog odnosa,

- je li tužitelj za vrijeme probnog rada obavljao ugovorne poslove komercijalista.

8. Uvidom u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu (otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu) (u daljnjem tekstu: Odluka o otkazu) ovaj sud je utvrdio da je tužitelj otkaz dobio jer nije zadovoljio uvjete i očekivanja tuženika tijekom probnog rada. Tužitelj se tijekom probnog rada nije uspio prilagoditi uvjetima i načinu rada te je tuženik bio nezadovoljan radom i rezultatima koje je tužitelj ostvario obavljajući zadane radne zadatke.

9. Iz iskaza svjedokinje RĐ proizlazi da je zaposlena kod tuženika od 2020. na radnom mjestu prodavača sobnih vrata, a navodi da se tuženik bavi proizvodnjom i prodajom sobnih vrata. Navodi da je tužitelj trebao obavljati poslove koji se zovu izmjera sobnih vrata, a procedura kod tuženika je uvijek ista, svaki radnik koji se zaposli kod tuženika prvo prolazi kroz sve odjele, potom dobije ured i mentora za ono što će raditi. Navodi da su ona i kolegica LĐ bile mentorice tužitelju. Tužitelju posao nije išao, nije shvaćao, nije znao kvalitetno napraviti izmjeru vrata, a to je tada utjecalo i na njezin posao. Ako izmjera vrata nije dobro napravljena, tada niti sama vrata nisu odgovarajuća. Nakon što bi tužitelj napravio izmjeru vrata, s obzirom na iskustvo, ona bi poslala drugog kolegu da napravi drugu izmjeru tih vrata, tada bi usporedili izmjeru vrata koju je učinio tužitelj s izmjerom vrata koju je učinio drugi radnik i tada bi se odlučili za drugu varijantu odnosno izmjeru vrata koju je učinio drugi radnik jer je ta izmjera bila bolja. Kada je tužitelj radio izmjeru vrata, imala je prigovore od strane kupaca, a i osobno je isticala prigovore na njegov rad jer ta izmjera nije bila dobra. Ističe da se nije mogla osloniti na rad tužitelja. Tužitelj je obavljao poslove po njezinom nalogu i po nalogu drugih kolega koji rade iste poslove prodaje vrata, a navodi da komercijalist koji prodaje i dogovara poslove kod tuženika mora biti upoznat s procesom kako se vrši izmjera tih vrata. Navodi da je ona obavijestila nadređene da tužitelj ne zadovoljava uvjete i očekivanja tuženika za vrijeme trajanja probnog rada. Navodi da je UĐ bio neposredno nadređen tužitelju, njemu je trebala pomoć i zato je tužitelj bio upućen da radi s njim, a kolega UĐ radi kao tehnolog za vrata, radi izmjere vrata i na odjelu veleprodaje vrata.

10. Iz iskaza svjedokinje LĐ, proizlazi da je zadatak tužitelja kod tuženika bio izmjera vrata, odnosno da pogleda cijelo činjenično stanje na objektu gdje se trebaju staviti vrata, a radilo se o vrlo bitnim podacima jer je o tim izmjerama ovisilo što će ona naručiti. Navodi da ne zna kako se zove radno mjesto onih radnika koji obavljaju poslove izmjere vrata, oni ne obavljaju komunikaciju s kupcima, ne pregovaraju o uvjetima prodaje, a ako dođe do reklamacije oni su dužni izvidjeti situaciju. Tužitelj kada se zaposlio kod tuženika prvo je došao u odjel u kojem je radila svjedokinja i njezina kolegica RĐ, morale su ga uhodavati s programom vrata, tako da ga upute u sve pojedinosti koje su bitne svakom od tri proizvođača vrata s kojima se radilo, a kasnije je bio pod vodstvom UĐ koji je išao na izmjere, te je tužitelj zajedno s njim išao na teren. Navodi da tužitelj kod tuženika nije obavljao poslove komercijaliste. Navodi da komercijalisti kod tuženika ne rade istovar, utovar robe na gradilištu, ne nose robu na objekt.

11. Iz iskaza svjedoka UĐ proizlazi da je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu komercijalista na odjelu opremanja objekata, a tužitelju je za vrijeme njegovog rada bio mentor. Poznato mu je da je tužitelj zaposlen da bi po njegovom mogućem odlasku u mirovinu njega zamijenio na radnom mjestu. Dobio je uputu da bi tužitelja trebao obučiti na način da mu prvo moraju biti poznati svi komercijalni uvjeti. Dakle, tužitelj je morao proći rad kod tuženika u svim segmentima da bi potom mogao obavljati poslove ovog radnog mjesta. Poznato mu je da je tužitelj isprva bio mentoriran od strane kolegica LĐ i RĐ, međutim on je dobio stolicu u njegovoj sobi da sjede zajedno u odjelu opremanja objekata. Napominje da je za obavljanje poslova komercijalista nužno imati široka znanja o proizvodima koji se nude kupcima jer bez toga dobar rad ne bi bio moguć. Tužitelj je isprva uzimao mjere zajedno sa s njim, on ga je pokušao naučiti poslu, međutim s njegove strane nije bilo interesa, misli da ga to nije zanimalo. Poznato mu je da je tužitelju loše išlo uzimanje mjera za vrata, tu je bilo grešaka, kolegice su se često na to žalile. Bila je situacija da je sam nosio vrata s obzirom da se radi o velikom broju komada koje je trebalo prenijeti da bi uspjeli završiti posao u roku pa je čak i bila situacija da se na tužitelja i kolegu ljutio jer su vrata koja su teška svega 15 kilograma nosili njih dvojica. Tužitelja je vodio na izmjere otprilike mjesec dana. Nakon toga tužitelj je počeo sam odlaziti na izmjere. Pojašnjava da izmjera nije bila jedini dio posla prethodno se moralo sve prezentirati kupcu, a niti je svaka izmjera jednaka. Tužitelj je radio i komercijalne poslove, pripremao je ponude za kupce. Tužitelj je najčešće bio prisutan prilikom uzimanja mjera. Napominje da je tužitelj bio doveo i svog kupca. On mu je pomogao da sastavi ponudu davanjem svih odgovarajućih parametara koje ponuda treba imati te je taj dio odradio sam. Zapamtio je da je tužitelj rekao da je ranije radio na poslovima koji su u vezi sa drvetom te je govorio da on to sve zna.

12. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se on zaposlio kod tuženika te mu je bilo rečeno da će raditi poslove izmjere i još nešto sa strane. Dao je otkaz na prethodnom poslu da bi došao raditi kod tuženika stoga je ostao razočaran nakon cjelokupne situacije. Naime, obećano mu je da će uslijediti dva mjeseca intenzivne edukacije, međutim u njegovom slučaju to nije bilo tako, a želio je naučiti posao. To bi bila nadogradnja njegovog već postojećeg znanja jer se ranije bavio stolarskim poslovima. Navodi da su njemu pružili edukaciju u trajanju od tri tjedna te nitko na njegov rad nije imao primjedbi. Nakon toga veći dio firme otišao je na godišnji te su njega ostavili da se sam snalazi. On je kod tuženika obavljao poslove za koje smatra da nisu u opisu posla radnoga mjesta komercijalista. Primjerice fizički posao nošenja vrata koje su velikih dimenzija i imaju određenu težinu ne bi bile u opisu tog radnog mjesta. Događale su se situacije da su ga poslali u skladište da traži neka vrata, to je posao skladištara koji je on obavio. Također pripremanje robe. Napominje da se ozlijedio, pukao mu je mišić te smatra da je uzrok tomu i taj fizički rad, jer se isto dogodilo na gradilištu. Nadalje pojašnjava da mu je pukao mišić kada je ušao na nogometni teren, iako nije zaigrao nogomet, a ozljedu na radu nije prijavio. Njega nitko nije upozorio da mu predstoji otkaz ugovora o radu, a otkaz je dobio dok je bio na bolovanju uslijed te ozljede. U odnosu na edukaciju navodi da su jednog kolegu propisno educirali. On je tri tjedna bio u uredu s kolegicama iz prodaje koje su mu pokazivale što treba raditi, a njemu nitko to nije pokazao. Da su mu pokazali on bi savjesnije radio svoj posao, a imao je želju odraditi ga dobro. Navodi da je sa kolegom UĐ išao na svaku izmjeru osim u periodu godišnjih odmora koje je trajalo dva do tri tjedna. Sa kolegom CĐ išao je na dvije do tri izmjere, a kad ga je zamolio da mu pokaže posao rekao je da nema vremena. On je radio izmjeru vrata, međutim u kompliciranijim slučajevima to nije mogao učiniti jer u tri tjedna nije pohvatao ono što je kolega UĐ naučio u zadnjih 30 godina rada. Nije na izmjeru išao sam. Na izmjerama bi upisivao mjere u tablicu koje bi mu govorio kolega UĐ ili bi on radio izmjeru, a UĐ upisivao u tablicu. Navodi da mu UĐ nije objašnjavao na koji način treba ispravno odraditi taj posao. Izmjeru koja je bila za vrijeme godišnjih odmora radio je sam iako je riječ o kompliciranoj izmjeri gdje se na jednom zidu nalaze tri otvora za koje je trebalo naći adekvatno rješenje. Odrađivao je zadatke koji su se ticali prijevoza robe. Tako je morao otići u skladište po robu i odvesti na predviđeno mjesto. Kolega CĐ i UĐ nisu odrađivali ove fizičke poslove ili jako rijetko. Nikada nije dobio pisanu opomenu da ne odrađuje dobro svoj posao. Njega su kolegice LĐ i RĐ mentorirale jedan dan, a on nije znao tko će biti zadužen za njegovo mentorstvo, a sam je istraživo o proizvodima, s time da su mu cjenike dostavili. Poznato mu je da radno mjesto komercijalista kod tuženika obuhvaća i dostavu i ugradnju. Nije mu bilo poznato da u čl. 18. Ugovora o radu piše da je obavezan obavljati druge poslove u skladu s uputama i nalozima poslodavca. Kolegice LĐ i RĐ ga nisu pokušale uhodati sa ugradnjom tri programa vrata. Pojašnjava da kada je rekao da bi savjesnije obavljao svoj posao da je pri tome je mislio da nije imao dovoljno tehničkog znanja jer ga nisu educirali, a inače je uvijek obavio ono što se od njega tražilo. Dolazio je na posao na vrijeme, odlazio među zadnjima.

13. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika ZĐ proizlazi da je tužitelja zaposlio na radno mjesto komercijalista, te je konkretno trebao raditi na opremanju objekata u odjelu vrata. Vezano za tužiteljeve radne zadatke prvenstveno je potrebno da novi zaposlenik upozna sve proizvodne procese. To se odnosi na odjel maloprodaje odnosno asortimana koji tuženik nudi. Da bi mogao raditi ponude i izdavati račune nužno je da takva osoba ima detaljna predznanja. Primjerice jako je bitno da bude upoznat sa izmjerama vrata, građevinskih potpora, dakle zaposlenik mora jako dobro baratati osnovnom pojmovima da bi proizvod mogao ponuditi kupcu. Navodi da su mala tvrtka, samo je sedam zaposlenih u tom odjelu vrata, te međusobno komuniciraju na dnevnoj razini. Zato je nužno da nova osoba u timu prođe sve instance kako bi kasnije mogao kvalitetno obavljati svoja zaduženja. Tužitelj tijekom probnog rada nije zadovoljio njihovim potrebama, a to nije bila samo njegova ocjena nego i ocjena kolega koji su radili s njim. Tužitelj je imao mentore, to su u maloprodaji bile LĐ i RĐ, međutim unatoč tome tužitelj niti nakon nekoliko mjeseci obuke nije mogao sastaviti niti najobičniju ponudu, nije poznavao asortiman. Nije postojala volja za učenjem i daljnjim razvitkom, a vezano za posao nije postavio niti jedno pitanje. Nadalje tužitelj je također imao mentora i kada je prešao na opremanje objekata. Tamo mu je mentor bio UĐ koji je ujedno bio nekada i profesor u školi stoga ima znanja kako prenijeti drugome znanje. To je specifičan posao kada govorimo o obuci oko izmjere jer se u najsitnije detalje mora poznavati asortiman, mjere, dimenzije. Sve se mora znati da bi se kupcu na terenu moglo ponuditi ono što tuženik nudi, a da ujedno zadovolji kupčeve potrebe. Tu se ne radi o pukoj izmjeri vrata već je posao kompleksniji pa pored izmjere treba imati znanja o dopremi, ugradnji te se također na licu mjesta surađuje s ostalim kooperantima. Tužitelj na terenu nije pokazao nikakav interes, kada je išao s UĐ nije bio zainteresiran, "zujao je". U odnosu na opomene navodi da mu nije dao pisanu opomenu, međutim na dnevnoj bazi je bio opominjan od strane svih mentora s kojima je surađivao. Ujedno navodi da tužitelj nikada nije ugradio niti jedna vrata kod tuženika. Otkaz je tužitelju dan tek kada je otišao na bolovanje samo iz razloga jer je prethodno tužitelju davao više šansi. Naime, teško nalaze radnike koji su adekvatni zaposlenici, plaća oglas za posao na portalu Moj posao 1.000,00 eura tjedno, a nitko se ne javi. Isto tako plaća 3.000,00 eura lovcima na talente radi pronalaska samo jednog zaposlenika, ali to ne urodi uvijek plodom. Navodi da se dobrog radnika ne bi odrekao nikada, čuva ga se i dobro plaća, radne snage jednostavno nema. Međutim u slučaju tužitelja nije se pokazalo da je dobar radnik stoga se odlučio na otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu. Vezano za edukacije navodi da su mu kolegice svakodnevno pokazivale što i kako raditi, vodilo ga se na izmjeru jer drugog načina nema. On jednostavno nije bio zainteresiran za posao. U odnosu na pitanje o broju komercijalista kod tuženika navodi da u odjelu vrata osim maloprodaje svi su oni komercijalisti. On je komercijalist kao direktor, UĐ također. Tužitelj je nakon nekoliko mjeseci obuke sam išao na gradilište, ali su sve projekte morali stopirati jer su izmjere bile pogrešno napravljene te su te poslove morali odraditi ponovno. Svi njihovi komercijalisti obavljaju poslove dopremanja, UĐ se vozi u Caddyu te na gradilištu doprema robu. I drugi komercijalisti čiste gradilište i nose smeće pa čak i on, kupac mora biti zadovoljan.

14. Sud je prihvatio iskaze svjedoka RĐ i UĐ jer su u bitnome iskazivali međusobno suglasno, uvjerljivo i životno. Ovaj sud vjeruje svjedocima kada iskazuju da je za obavljanje poslova komercijalista bilo potrebno dobro poznavanje asortimana tuženika te da je bilo potrebno proći kroz sve segmente poslovanja da bi se bolje usvojio posao i njegove posebnosti. Sud je djelomično prihvatio iskaz svjedokinje LĐ, a dio iskaza koji nije prihvatio odnosi se na proturječni dio – isprva navodi da joj nije poznat naziv radnog mjesta radnika koji obavljaju poslove izmjere vrata, ali potom navodi da tuženik nije obavljao poslove komercijalista iako je prethodno navela da je pod vodstvom UĐ išao na izmjere, pa je za zaključiti da ako svjedokinja, prema vlastitim navodima, nije imala saznanja o nazivu radnog mjesta radnika koji vrše izmjeru, da ista neosnovano navodi da tužitelj koji je obučavan za rad na izmjeri nije radio na radnom mjestu komercijalista.

15. Ovaj sud prihvatio je iskaz zakonskog zastupnika tuženika ZĐ budući da je isti u bitnome suglasan sa s iskazima svjedoka koje je sud prihvatio.

16. Ovaj sud djelomično je prihvatio iskaz tužitelja i to u dijelu u kojem navodi da je subjektivno htio naučiti posao i da je radio najbolje što je znao budući da je taj dio životan i uvjerljiv. Isto tako prihvatio je dio iskaza u kojem navodi da mu je bilo poznato da opseg poslova radnog mjesta komercijalista obuhvaća i dostavu vrata.

17. Međutim nije prihvatio iskaz u dijelu u kojem navodi da nije radio na poslovima komercijalista te da mu nije bila omogućena edukacija. U odnosu na edukaciju iskaz tužitelja je proturječan, prvo navodi da mu je pružena edukacija u trajanju od tri tjedna, a u kasnijem dijelu iskaza navodi da su ga kolegice LĐ i RĐ mentorirale jedan dan. Nadalje, navodi da je s UĐ išao na svaku izmjeru osim u periodu godišnjih odmora koje je trajalo dva do tri tjedna, a sa kolegom CĐ je išao na dvije do tri izmjere, slijedom čega ovaj sud zaključuje da nisu osnovani navodi tužitelja da mu tuženik nije pružio mogućnost edukacije. Naime, iz iskaza svih svjedoka, a djelomično i iz iskaza samog tužitelja, jasno proizlazi da je tužitelj imao više mentora, ovisno o dijelu posla za koje se trebao osposobiti, pa su mu tako isprva bile mentorice RĐ i LĐ, a potom UĐ za posao na terenu. Nadalje, tužitelj u svom iskazu navodi da na izmjeru nije išao sam te da bi na izmjerama upisivao mjere u tablicu koje bi mu govorio kolega UĐ ili bi pak on radio izmjeru, a UĐ bi upisivao u tablicu. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj prolazio edukaciju kod tuženika kakvu je tuženik kao poslodavac smatrao da mu treba pružiti na tom radnom mjestu s ciljem da nauči posao. Isto tako, iako tužitelj navodi da nije radio na poslovima komercijalista, ovaj sud je prihvatio iskaze svjedoka koju su jasno naveli da su tužitelja obučavali za te poslove, a da je za kvalitetno obavljanje tih poslova nužno obuhvatiti učenje rada u svim segmentima poslovanja. Ujedno je i tužitelju, prema vlastitim navodima, bilo poznato da je dio poslova radnog mjesta komercijalista također obuhvaća dostavu vrata, a koje poslove tužitelj opisuje da je radio.

18. Sukladno čl. 8. stavku 1. ZOR u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

19. U konkretnoj pravnoj stvari valja primijeniti odredbu čl. 53. st. 8. ZOR kojom je propisano da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu koji se radniku može otkazati tijekom njegova trajanja, a najkasnije zadnjeg dana probnog rada. Sukladno čl. 53. st. 9. ZOR propisano je da na otkaz iz stavka 8. ovoga članka ne primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o otkazu ugovora o radu, osim članka 120., članka 121. stavka 1. i članka 125. ovoga Zakona.

20. Prije svega valja ukazati da sud nije ovlašten upuštati se u pravilnost ocjene poslodavca o radu radnika tijekom probnog rada jer je autonomno pravo poslodavca da ocijeni je li radnik koji ima ugovoren probni rad udovoljio zahtjevima radnog mjesta odnosno ostvario rezultate koji bi bili dostatni za nastavak radnog odnosa. Takvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama poslovni broj Rev 861/2020 od 9. ožujka 2021., poslovni broj Revr 276/2013 od 4. veljače 2014., poslovni broj Revr 793/2018 od 9. listopada 2019. i drugima.

21. Obzirom da je konačna ocjena je li radnik zadovoljio na probnom radu procjena samog poslodavca, poslodavac je ovlašten samostalno odrediti način na koji će pratiti i ocjenjivati radnika na probnom radu, kao što je to poslodavac učinio u ovom slučaju. Takvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama poslovni broj Rev 2094/2018 od 22. travnja 2020., poslovni broj Revr 1423/2012 od 29. listopada 2014. te poslovni broj Revr 793/2018 od 2. listopada 2019.

22. Dakle, pravo je poslodavca da u ugovorenom probnom radu utvrdi na bilo koji način, pa makar i samo putem razgovora sa kolegama, u konkretnom slučaju s mentorima koje je tuženik dodijelio tužitelju, da li radnik udovoljava određenom radnom mjestu ili ne i pri tome nije dužan radnika uključiti u taj proces jer ZOR ne propisuje takvu obvezu.

23. Poslodavcu koji tijekom probnog rada utvrdi da radnik ne zadovoljava kriterije zbog provjere kojih je ugovorio takav rad ili ne ostvaruje očekivane rezultate rada pripada (upravo zbog prirode probnog rada i istaknute njegove svrhe) pravo otkazati ugovor istekom ugovorenog roka probnog rada, ali i prije isteka toga roka - i to (obzirom da je riječ o posebnom institutu), već i samo pozivom na to što je utvrdio. Konkretno, utvrđenje da radnik ne ostvaruje očekivane rezultate rada već i samo za sebe predstavlja razlog za otkaz ugovora o radu kod kojeg je takav probni rad ugovoren, s time da tako dani otkaz jedino ne smije biti diskriminirajući i šikanozan ili rezultat ugovaranja probnog rada protivno svrsi zbog koje je propisan. Takvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revr 87/2017 od 13. svibnja 2020.

24. Prema tome, uzimajući sve navedeno u obzir, nisu osnovani navodi tužitelja da odluka tuženika nije pravilno obrazložena, budući da se tuženik u Odluci o otkazu pozvao na to da je utvrdio da tužitelj nije zadovoljio uvjete i očekivanja tuženika tijekom probnog rada. Ujedno dani otkaz nije diskriminirajući i šikanozan jer takvo što tužitelj nije niti tvrdio, a posljedično niti učinio vjerojatnim.

25. U odnosu na navod tužitelja da isti nije bio upozoren na povrede iz radnog odnosa, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj bio upozoren usmenim putem od strane svojih mentora jer to proizlazi iz iskaza svjedoka koje je ovaj sud prihvatio. Međutim, unatoč tom utvrđenju za ukazati je da se odredba čl. 119. ZOR, kojom je propisana dužnost pisanog upozorenja na povrede iz radnog odnosa, ne primjenjuje za vrijeme trajanja probnog rada na temelju odredbe čl. 53. st. 9. ZOR.

26. U odnosu na činjenicu da je tuženik tužitelju dao otkaz za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad, valja ukazati da se zabrana otkazivanja tijekom privremene nesposobnosti za rad na temelju odredbe čl. 38. ZOR odnosi samo na situaciju ako je radnik pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti, što u konkretnom slučaju tuženik nije pretrpio. Navedeno jasno proizlazi iz njegovog iskaza. Neosnovani su i navodi tužitelja da uslijed privremene nesposobnosti za rad koja je trajala svega dva tjedna tuženik nije mogao donijeti objektivnu odluku o kvaliteti njegovog rada jer iz cjelokupnog postupka proizlazi da je tuženik ocjenjivao njegov rad u cjelokupnom trajanju probnog rada.

27. Budući da je tuženik u ovom postupku uspio i dokazati svoje nezadovoljstvo radom tužitelja, prema ocjeni ovog suda Odluka o otkazu zbog nezadovoljavanja na probnom radu u je cijelosti dopuštena i zakonita.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. I. izreke ove presude.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa). Tuženik je u cijelosti uspio u sporu pa mu na temelju Tbr. 7.2. Tarife pripadaju ukupni troškovi od 875,00 eura (PDV uključen) koji se odnose na jednokratnu naknadu za zastupanje (četiri radnje i to odgovor na tužbu, ročište od 2.10.2024., sastav podneska od 14.10.2024. i ročište od 12.2.2025.) te za dvije daljnje radnje i to na temelju Tbr. 9.1. tarife za zastupanje na ročištima od 4.6.2025. i 4.9.2025. Tuženiku pripadaju i troškovi zatražene sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura, što ukupno čini iznos od 928,09 eura.

30. Tuženiku na troškove parničnog postupka pripadaju i zatezne kamate na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO).

31. Budući da tužitelj nije uspio u sporu, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura kao neosnovan.

32. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. II. i III. izreke ove presude.

33. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 10. listopada 2025 .  Sutkinja

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u četiri primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku