REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

Posl.br. P-6/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Anki Muhoberac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Royal Hotels & Resort d.o.o., OIB:41984487913, [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Krolo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Bogdanović, Dolički & partneri odvjetničko društvo d.o.o , Miramarska cesta 24, Zagreb spram tuženice REPUBLIKA HRVATSKA zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Građansko upravni odjel, OIB: 5261342138587, Zagreb, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 14. srpnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zakonskog zastupnika tuženice, a objavljenoj dana 10. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Utvrđuje se da 21/7669 dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel Dubrovnik, kat. čest. [katastarska čestica], opisana kao „Njilište“, ukupne površine 7.669 m2, i to: „stjenovita obala“, površine 7.453 m2, „bazen“, površine 127 m2, „bazen“, površine 68 m2, „stambena zgrada“, površine 21 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji u naravi odgovara realnom dijelu kako je on označen na Izvodu iz katastarskog plana Područnog ureda za katastar Dubrovnik, stanje na dan 23.01.2025. OSS evidencijski broj: 190491/2025 i omeđen slovima A-B-C-A, i koji Izvod iz katastarskog plana je sastavni dio ove presude na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije društvenog poduzeća „NEPTUN“ Hotelsko turističko poduzeće s.p.o., Dubrovnik prednika društva ROYAL HOTELS & RESORT d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB 41984487913, kao i na dan donošenja Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14.01.1999. (NN 6/99) nije bila pomorsko dobro.

2. Utvrđuje se da Tužitelj - ROYAL HOTELS & RESORT d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB 41984487913 ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na na 21/7669 dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel Dubrovnik, kat. čest. [katastarska čestica], opisana kao „Njilište“, ukupne površine 7.669 m2, i to: „stjenovita obala“, površine 7.453 m2, „bazen“, površine 127 m2, „bazen“, površine 68 m2, „stambena zgrada“, površine 21 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji u naravi odgovara realnom dijelu kako je on označen na Izvodu iz katastarskog plana Područnog ureda za katastar Dubrovnik, stanje na dan 23.01.2025. OSS evidencijski broj: 190491/2025 i omeđen slovima A-B-C-A, i koji Izvod iz katastarskog plana je sastavni dio ove presude prije nego što je utvrđena pomorskim dobrom na temelju Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14.01.1999. (NN 6/99) pa se temeljem toga nalaže brisanje upisa POMORSKOG DOBRA sa 21/7669 dijela navedene nekretnine izvršenog u postupku obnove zemljišnih knjiga od strane Općinskog suda u Dubrovniku te upis prava vlasništva na 21/7669 dijela nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist Tužitelja - ROYAL HOTELS & RESORT d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB 41984487913.

3.Tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju parnični trošak u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude."

II. Odbija se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Utvrđuje se da dio nekretnine kat. čest. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 21 m2 i to onaj dio koji je na Izvodu iz katastarskog plana Područnog ureda za katastar Dubrovnik, stanje na dan 23.01.2025. OSS evidencijski broj: 190491/2025 omeđen slovima A-B-C-A, koji Izvod iz katastarskog plana je sastavni dio ove presude na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije društvenog poduzeća „NEPTUN“ Hotelsko turističko poduzeće s.p.o., Dubrovnik prednika društva ROYAL HOTELS & RESORT d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB 41984487913 kao i na dan donošenja Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14.01.1999. (NN 6/99) nije bila pomorsko dobro.

2.Utvrđuje se da je Tužitelj - ROYAL HOTELS & RESORT d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB 41984487913 stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na dijelu nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 21 m2 i to onog dijela koji je na Izvodu iz katastarskog plana Područnog ureda za katastar Dubrovnik, stanje na dan 23.01.2025. OSS evidencijski broj: 190491/2025 omeđen slovima A-B-C-A, koji Izvod iz katastarskog plana je sastavni dio ove presude prije nego što je utvrđena pomorskim dobrom na temelju Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14.01.1999. (NN 6/99) te se utvrđuje da je Tužitelj vlasnik realnog dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 21 m2 i to onog dijela koji je na Izvodu iz katastarskog plana omeđen slovima A-B-C-A, koji precrt katastarskog plana je sastavni dio ove presude.

3.Tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju parnični trošak u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude."

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 600,00 eura u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. U tužbi tužitelj navodi kako je rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku od 29.11.2024., posl.br.: Z-10428/2023 prihvaćen prigovor podnositelja prigovora ovdje tuženika, te je proveden upis pomorskog dobra na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz istovremeno brisanje toga prava s imena tužitelja za 223/7669 dijela nekretnine, te brisanja tog prava s imena tuženika za 7446/7669 dijela nekretnine, te da je tužitelj upućen svoje pravo ostvarivati podnošenjem tužbe za ispravak. Navedena kat.čest 394/1 k. o. [katastarska općina] da je formirana, prema podacima stare izmjere, od dijela čest. zgr. [katastarska čestica], dijela čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Tužitelj da je u zemljišnim knjigama bio upisan kao vlasnik cijele čest. zgr. [katastarska čestica] (restoran), Zk. Ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] (bazen) i čest. zem. [katastarska čestica] (bazen) dok da je tuženik bio upisan kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] (obala). Iz izlaganja u nastavku tužbe proizlazi da se restoran tužitelja koji je u funkciji hotelskog kompleksa tužitelja nalazi u najvećem dijelu izgrađen na čestici nekadašnje oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ,koja odgovara današnjoj kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali ona nije predmet ovoga spora već je predmet spora nekretnina koja po tužitelju predstavlja dio toga restorana i to u dijelu površine od 21 m2 koji se proteže na drugu česticu od prethodno navedene i to česticu nekadašnje oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ,koja odgovara današnjoj kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to da je nekretnina koja je predmet spora.

1.2. Predmetna zgrada restorana zajedno s (kako to tužitelj navodi u tužbi) nerazdvojnim dijelom predmetnim „trokutom“ izgrađenim na kat. čest. [katastarska čestica] (utužena nekretnina) da predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, tj. pojedinačno individualno određenu stvar nastalu izgradnjom i izdavanjem dozvole za uporabu od 20.05.1961.

1.3. Tužitelj navodi da je prvotno postupku obnove zemljišne knjige na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uspostavljeno suvlasništvo tužitelja u 223/7669 dijela i tuženika u 7446/7669 dijela nekretnine ali da je tuženik prigovorio takvom upisu, te je po prigovoru tuženika provedeno brisanje upisanog suvlasništva i proveden upis pomorskog dobra na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

1.4.Tužitelj pojašnjava da je predmetna nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] formirana u postupku obnove zemljišnih knjiga i kao takva upisana u zemljišnim knjigama i katastru, a da je ukupne površine 7.669 m2, i to: bazen površine 127 m2, bazen površine 68 m2, stjenovita obala površine 7.453 m2, te stambena zgrada površine 21 m2.

1.5.Tužitelj smatra da u ovoj pravnoj stvari ima stečeno pravo vlasništva u odnosu na dio predmetne nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to dio koji je u zemljišnim knjigama opisan kao „stambena zgrada“, površine 21 m2, odnosno koji dio je na priloženom Izvodu iz katastarskog plana označen slovima A-B-C-A, a koji da u naravi predstavlja nerazdvojni dio zgrade restorana (u funkcionalnom, tehničkom i pravnom smislu) koji je izgrađen i nalazi se na susjednoj kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nije predmet ovog postupka) i koji restoran da je u funkciji hotelskog kompleksa tužitelja.

1.6.Tužitelj pojašnjava da u naravi dio nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u zemljišnim knjigama opisan kao „stambena zgrada“, površine 21 m2) u naravi predstavlja sastavni dio zgrade restorana tužitelja izgrađenog na susjednoj kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji restoran je funkciji hotelskog kompleksa tužitelja.

1.7.Tužitelj smatra da ima stečeno pravo vlasništva na dijelu nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 21 m2, neovisno o tome što se nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi u obuhvatu granice pomorskog dobra kako je ona utvrđena Uredbom Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14.01.1999. (NN 6/99) – (dalje u tekstu: „Uredba/99“).

1.8.Tužitelj navodi da je aktualno zemljišnoknjižno stanje, te povijesno stvarno stanje u naravi dijela nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], opisano je u zk kao „stambena zgrada“ u površini od 21 m2.

1.9.Tužitelj u tužbi navodi da današnja izgrađenost tlocrtne površine zgrade restorana odgovara stanju izgrađenosti sukladno Rješenju Narodnog odbora Općine Dubrovnik od 27.11.1959. kojim da je dozvoljena gradnja restorana, kao i sukladno Dozvoli za uporabu restorana od 20.05.1961. Tužitelj stoga smatra da je već prilikom gradnje restorana vidljivo da je najveći dio restorana bio izgrađen na čestici današnje oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ova nekretnina nije predmet ovoga postupka), dok da je nerazdvojni dio zgrade restorana izgrađen na predmetnoj čestici današnje oznake kat. čest. [katastarska čestica] Dubrovnik Nova. Tužitelj smatra da je stoga povijesno unazad od 1959./1961. stanje izgrađenosti u naravi bilo nepromijenjeno, te u tom dijelu realni predmetni dio nekretnine da nije niti onda (1959/1961), a svakako ne nakon te gradnje bila stvar izvan prometa koja ne može biti objektom prava vlasništva.

1.10. Tužitelj navodi da je do provedenog postupka obnove zemljišne knjige postojala dvojna izmjera, tako da je katastar vodio svoju evidenciju po novoj izmjeri, a zemljišne knjige prema staroj izmjeri. Dozvole za gradnju kao i pojedini drugi akti da su izdavane uzimajući u obzir katastarske podatke prema novoj izmjeri (Rješenje HFP-a o iskazu nekretnina od 06.06.1997. koje je izdano po okončanju postupka) dok da je uknjižba vlasništva na temelju provedenog postupka pretvorbe provedena u zemljišnim knjigama prema staroj izmjeri).

1.11.Tužitelj navodi da je zbog različite evidencije nekretnina u katastru i zemljišnim knjigama, povijesno unazad otežano sagledavanje pojedinih isprava jer da se pojedine isprave vode prema staroj, a pojedine prema novoj izmjeri, a pri tome, usklađivanje katastarskog i zemljišnoknjižnog stanja da nije bilo provedeno, pa radi bolje preglednosti navodi da nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (utužena nekretnina) odgovara nekadašnjoj kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera-katastarska evidencija), odnosno prema podacima u zemljišnim knjigama dijelu čest. zgr. [katastarska čestica], dijelu čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja nije predmet ovoga postupka) da odgovara nekadašnjoj kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po novoj izmjeri, odnosno prema podacima u zemljišnim knjigama č. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] te dio čest. zem. [katastarska čestica] i dio čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] prema staroj izmjeri (zemljišnoknjižna evidencija).

1.12.Tužitelj navodi da je zgrada restorana izgrađena na zemljištu tadašnje oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera), upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je manjim nerazdvojnim dijelom u površini od 21 m2 izgrađena na dijelu nekretnine nekadašnje oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Gradanja zgrade restorana da je izvršena na temelju dozvole za gradnju koju da je izdao Narodni odbor Općine Dubrovnik od 27.11.1959.

1.13.Tužitelj ukazuje na povijesni zk izvadak kojeg prilaže spisu iz kojeg da je vidljivo da je nekretnina tadašnje oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nije predmet ovoga postupka) bila upisana u vlasničkom režimu, po kulturi opisana kao „šuma“, te kao takva predstavljala stvar koja je sposobna biti objektom prava vlasništva i predmetom pravnog prometa što da je vidljivo iz slijeda upisanih promjena na navedenoj nekretnini koje upise u nastavku iznosi u tužbi.

1.14.Tužitelj smatra da iz tužbi priloženog povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je zemljište čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nije predmet ovoga postupka) na kojem je izgrađena predmetna zgrada restorana, a koja zgrada se, po tumačenju tužitelja, nerazdvojnim dijelom proteže na dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (predmet je postupka), prvotno po svojim izvornim prirodnim obilježjima bila šuma koja je po prostorno-planskoj dokumentaciji bila predviđena kao građevinsko zemljište za turističku namjenu i to za gradnju predmetnog restorana.

1.15.Tužitelj navodi da je gradnja restorana bila na temelju, kako smatra, legalno pribavljenih akata za gradnju.

1.16.Tužitelj navodi da je predmetna zgrada restorana hotela Neptun izgrađena na temelju Rješenja Narodnog odbora Općine Dubrovnik od 27.11.1959. Pojašnjava da je za predmetni restoran hotela Neptun, Narodni odbor Općine Dubrovnik izdao dozvolu za upotrebu od 20.05.1961. Općina Dubrovnik da je Rješenjem o odobrenju za izgradnju od 23.12.1963. odobrila investitoru ugostiteljskom poduzeću Hotel Neptun adaptaciju i dogradnju hotela Neptun.

1.17.Tužitelj navodi da je na temelju naprijed navedenih dozvola za gradnju izgrađen predmetni objekt restorana i to u tlocrtnoj površini koja odgovara današnjoj tlocrtnoj površini tog objekta, kako je ona prikazana u aktualnom izvatku iz precrta katastarskog plana. Navodi da je već tada nerazdvojni dio zgrade restorana u površini od 21 m2 bio izgrađen na čestici današnje oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj smatra da je gradnja izvršena na temelju legalno ishođenih akata za gradnju, pri čemu da se nitko nije protivio prekoračenju međe u odnosu na dio restorana „trokut“ izgrađen na čestici današnje oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nitko da nije osporavao gradnju niti Republika Hrvatska koja da nije osporavala gradnju restorana općenito pa niti u tom dijelu u kojem je gradnjom zahvaćena i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa da se ima smatrati da je izdavanjem građevinske i uporabne dozvole javna vlast to izričito dopustila i/ili barem na konkludentan način dala pristanak na takvu gradnju sve do danas. Republika Hrvatska da niti danas ne traži predaju posjeda niti postoji bilo kakav zahtjev koji bi vodio osporavanju gradnje tog dijela nekretnine.

Činjenicu da tlocrtna površina restorana iz vremena 1959., odnosno 1963. odgovara današnjoj tlocrtnoj površini restorana proizlazi i iz fotografija hotelskog kompleksa hotela Neptun iz 1970. i 1978. godine.

1.18.Tužitelj navodi da je Općina Dubrovnik Odobrenjem za građenje od 28.08.1974. odobrila Hotelsko-turističkom poduzeću Dubrovnik rekonstrukciju, dogradnju i nadogradnju restorana hotela Neptun izgrađenom na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (uz napomenu suda da se ne radi o nekretnini koja je predmet tužbenog traženja).

1.19.Tužitelj smatra da iz navedenih povijesnih akata za gradnju predmetne zgrade restorana s okućnicom koju predstavlja današnja kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nije predmet tužbe) i nerazdvojni dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] („trokut“ u površini od 21 m2) (koje je predmet tužbe) da proizlazi da je zgrada restorana legalno izgrađena na temelju izdanog akta za gradnju iz 1959., pri čemu da je dozvola za upotrebu restorana izdana 1961. godine od strane Narodnog odbora Općine Dubrovnik.

1.20.Tužitelj navodi da je izdavanjem dozvole za upotrebu restorana, restoran pušten u funkciju kao sastavni dio hotelskog kompleksa u građevinskom i u funkcionalno- tehnološkom smislu, radi pružanja ugostiteljskih usluga gostima hotela.

1.21.Tužitelj je mišljenja da primjenom odredbi čl. 6. u vezi s čl. 5. st. 3. ZV-a, predmetni realni dio prati pravnu sudbinu zgrade restorana koja da nije izvorno pomorsko dobro.

1.22.Nadalje tužitelj navodi o stjecanju društvenog vlasništva s pravom korištenja, upravljanja i raspolaganja od strane pravnog prednika tužitelja. Tako tužitelj navodi da je izostao upis društvenog vlasništva na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ali da se time ne dovodi u pitanje stjecanje društvenog vlasništva na cijelom restoranu kao osnovnom sredstvu prednika tužitelja koje da se potom pretvorilo u vlasništvo procjenom cijele zgrade restorana u postupku pretvorbe pravnog prednika tužitelja (čl. 390a. ZV-a). U ovom slučaju, kako navodi tužitelj, radi se o stjecanju prava vlasništva na temelju zakona, na konstitutivni način tako da, po tužitelju, provedba upisa u zemljišnim knjigama koji bi imao značenje deklaracije ne dovodi u pitanje učinak stjecanja vlasništva po pravnoj osnovi iz čl. 129. u vezi s čl. 390a. ZV-a. Time da je prednik tužitelja stekao na cijeloj zgradi restorana društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja na temelju zakona tada važećeg ZUR-a. Nastavno tužitelj ukazuje na praksu po kojoj se i bez formalne odluke o dodjeli nekretnina na upravljanje, korištenje i raspolaganje može uzeti da postoji pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i da iste na taj način mogu predstavljati njenu imovinu i društvena sredstva nad kojima da je mogla biti provedena pretvorba društvenog vlasništva. Time tužitelj ukazujući na status nekretnine koja je predmet ovoga postupka, ukazujući još da je već samim faktičnim korištenjem predmetni restoran postao na originaran način njegovo društveno vlasništvo.

1.23. Nastavno tužitelj navodi o postupku pretvorbe pravnog prednika tužitelja i upisu prava vlasništva u zemljišnim knjigama;

1.24. Tužitelj tako smatra da je upis prava vlasništva predmetne nekretnine proveden na valjanoj pravnoj osnovi i to time što je u postupku pretvorbe društvenog poduzeća HTP „NEPTUN“ procijenjena nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (prema tadašnjoj novoj izmjeri) u površini od 3.458 m2 (ovaj sud na ovom mjestu napominje da ova nekretnina nije predmet ovog postupka), pri čemu, kako tužitelj navodi, da je ujedno i objekt zgrade restorana procijenjen u cijelosti. Navedeno da, po mišljenju tužitelja, podrazumijeva, da je u postupku pretvorbe društvenog poduzeća HTP „NEPTUN“ procijenjen i dio objekta zgrade restorana izgrađen na čestici današnje oznake nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (predmet tužbe), te tužitelj navodi da navedeno proizlazi iz Rješenja HFP-a od 23.11.1994. kojim je dana suglasnost na pretvorbu i Rješenja HFP-a od 06.06.1997. u kojem je objekt restorana iskazan kao procijenjen.

1.25.Na kraju tužitelj navodi da je nakon provedenog postupka pretvorbe, društvo HOTEL NEPTUN d.d. provelo u svoju korist upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pod posl.br.: Z-1512/98, s učinkom od 09.06.1998. (ovaj sud na ovom mjestu napominje da ova nekretnina nije predmet ovog postupka) na temelju zakonom propisanih isprava za valjano stjecanje vlasništva u postupku pretvorbe.

1.26.Na temelju prethodno navedenog tužitelj drži da je nesporno da je pravni prednik tužitelja tada društveno poduzeće u postupku pretvorbe bio nositeljem društvenog vlasništva s pravom upravljanja , korištenja i raspolaganja i na dijelu objekta restorana koja nekretnina je predmetom ove tužbe.

1.27.Nastavno tužitelj navodi o ispunjenju pretpostavki za stjecanje vlasništva primjenom čl. 217. st.3. ZPDML/23 (str. 17. tužbe – l.s.17) ali tužitelj vezano za navedeno izlaže o čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja nije nekretnina koja je predmet ovoga spora. Sam tužitelj u uvodu svoje tužbe (str.1. – l.s. 1) navodi da je na većem dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađen restoran, a ista da prema novoj izmjeri odgovara današnjoj kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (dakle ne radi se o nekretnini koja je predmet ovoga postupka). Predmet postupka je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kojoj je, po kazivanju tužitelja, odgovarala čestica nekadašnje oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

1.28.U nastavku tužitelj izlaže o pravnom statusu dijela restorana "trokuta" u površini od 21 m2, oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nekretnini koja je predmet spora); da isti prati pravnu sudbinu restorana, a ne zemljišta na kojem je izgrađen pozivajući se na pravila o prekoračenju međe građenjem, na pravila poštenog graditelja i nepoštenog vlasnika/upravitelja zemljišta, te izlaže o pojavi "prekoračenja međe građenjem na susjedno pomorsko dobro" koje zemljište da je takvom gradnjom, a primjenom načela jedinstvenosti nekretnine izgubilo svoj dotadašnji identitet pomorskog dobra i po ovim pravilima da je izgrađena tlocrtna površina dijela objekta restorana izgrađenog na dijelu kat. čest. [katastarska čestica].

1.29.U nastavku tužitelj navodi da kada bi se pošlo od pretpostavke da je predmetna zgrada restorana bila pomorsko dobro da bi tada, po njegovom tumačenju, bile ispunjenje pretpostavke za stjecanje vlasništva na pomorskom dobru primjenom čl. 217. st. 2. i 3. ZPDML/23 izlažući o sadržaju navedenih zakonskih odredbi, prepričavajući sudsku praksu, te izlažući o stavovima pravnih stručnjaka.

1.30.Nastavno tužitelj izražava slaganje sa stavom da se izdvajanje iz pomorskog dobra koja pravna sintagma se spominje u odredbi čl. 217. st. 2. ZPDML/23 kao jednom od preduvjeta za stjecanje vlasništva na pomorskom dobru može dokazati izdavanjem građevinske dozvole.

1.31.U nastavku prekomjerno opsežne tužbe tužitelj izlaže o izdavanju građevinske dozvole za gradnju zgrade restorana ali samo za gradnju na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ovaj sud na ovom mjestu napominje da ova nekretnina nije predmet ovog postupka) u nastavku ponavljajući se u navodima o procjeni u postupku pretvorbe navedene nekretnine ali i dijela te nekretnine kojeg smatra nerazdvojnim i koji se nalazi na dijelu kat. čest. [katastarska čestica].

1.32.Tužitelj smatra da su u njegovu korist ispunjene pretpostavke iz čl. 217. st. 2. ZPDML/23 jer da je predmetna zgrada restorana i formalnim i neformalnim aktom javne vlasti u periodu od 1959. do 1961. izuzeta iz pomorskog dobra. Da je predmetna zgrada restorana izuzeta formalnim aktom navodi da se dokazuje Rješenjem Narodnog odbora Općine Dubrovnik od 27.11.1959. kojim da je između ostalog dozvoljena gradnja i zgrade restorana na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ne radi se o nekretnini koja je predmet ovoga postupka), a isti Narodni odbor Općine Dubrovnik da je za izgrađeni objekt restorana hotela Neptun (koji, po tužitelju, u građevinskom i funkcionalnom smislu obuhvaća i ovdje predmetni dio kao svoj nerazdvojni bitni dio) izdao dozvolu za upotrebu od 20.07.1961. Tužitelj navodi da se radi o formalnim aktima Narodnog odbora Općine Dubrovnik koji da je u to vrijeme kao javna vlast upravljao i pomorskim dobrom i građevinskim zemljištem namijenjenim za turističku izgradnju pa da se isti imaju, navodi tužitelj, smatrati formalnim aktima (koji se odnose na cijelu zgradu restorana i sve njene sastavne nerazdvojne dijelove) koje ima u vidu odredba čl. 217. st. 2. ZPDML/23 kojom je propisan izuzetak po kojem se iz pomorskog dobra mogla izdvojiti neka nekretnina ako je to učinila nadležna javna vlast do 24.05.1974. godine te da se u odnosu na takvu nekretninu smatra valjanim upis prava vlasništva koje je na temelju takvih odluka bilo provedeno.

1.33. Uzimajući u obzir naprijed navedene povijesne akte za gradnju predmetne zgrade restorana koju predstavlja današnja kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ne radi se o nekretnini koja je predmet ovoga postupka) i njezin nerazdvojni dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], po tumačenju tužitelja proizlazi da je zgrada restorana legalno izgrađena 1961. godine na temelju izdanog akta za gradnju i dozvole za uporabu objekta, izdanih od strane Narodnog odbora Općine Dubrovnik, a koji akt se odnosi na ovdje predmet tužbe kao nerazdvojni dio zgrade za koju je izdana uporabna dozvola.

1.34.Tužitelj navodi da zgrada restorana (uključujući i njezin nerazdvojni dio koji je predmetom ove tužbe) u vrijeme prije pretvorbe kao i po okončanju postupka pretvorbe sve do donošenja Uredbe/99 nije bila pomorsko dobro, pa slijedom toga smatra da je dokazano javnim ispravama da je u trenutku okončanja postupka pretvorbe kada je dana suglasnost na pretvorbu dana 23.11.1994. godine mogla biti objektom prava vlasništva.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodi da je Odlukom Vlade Republike Hrvatske granica pomorskog dobra utvrđena Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 14. siječnja 1999. (Narodne novine broj 6/99) te je u manjem dijelu radi izgradnje dodatka nekadašnjem hotelu Neptun (sada IMPORTANE RESORT) granica izmijenjena Uredbom od 7. studenoga 2015. (Narodne novine broj 119/15) dok granica na dijelu obale ispod Vile Elite nije mijenjana.

2.1.Tuženik nadalje navodi da je Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž (NN 6/99) određeno da nekretnina koja je predmet ovog postupka, novoformirana čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (nastala od čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u staroj izmjeri) pripada pomorskom dobru.

2.2.U odnosu na navode tužitelja da se upisanom knjižnom vlasniku ne može izravnom primjenom zakonske odredbe brisati pravo vlasništva i upisati oznaku pomorskog dobra s faktičnim učincima izvlaštenja, a bez prethodne mogućnosti sudjelovanja u sudskom parničnom kontradiktornom postupku u kojem bi mu bila omogućena zaštita njegovih prava (izraženo pravno shvaćanje – Ustavni sud Republike Hrvatske u Odluci br. U-I-4445/2008 od 4. listopada 2011.) tuženik navodi; da se u konkretnom slučaju radi o upisu oznake pomorskog dobra temeljem zakona, a nedvojbeno je da je Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž koju je donijela Vlada Republike Hrvatske, a koja je objavljena u Narodnim novinama broj 6/99 te njenom izmjenom iz 2015. obuhvaćena i nekretnina koja je predmet ovog postupka te je po provedbi geodetskog elaborata potvrđenog od Područnog ureda za katastar Dubrovnik 19. listopada 2021., dakle, nakon izmjene Uredbe u zemljišnim knjigama u odnosu na tu nekretninu zatražen i odobren upis oznake pomorskog dobra.

2.3.Tuženik navodi da je odredbom čl. 6. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N, br. 83/23) određeno je da pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno, podzemlje i podmorje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi i koji je određen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje i čine ga nekretnine koje su po prirodnim obilježjima, izgledu, namjeni, položaju i načinu upotrebe:, morska obala, morske plaže, sprudovi, rtovi, hridi, grebeni, otočići koje za vrijeme nevremena prekrivaju najveći valovi, žala, luke, lukobrani, rive, molovi, valobrani, nasipi, privezišta, gatovi, morske solane, ušća vodotoka koji se izlijevaju u more i kanali spojeni s morem, uključujući i građevine koje su trajno povezane s pomorskim dobrom i njegova su pripadnost.

2.4.Tuženik se poziva na odredbu članka 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, kao i ranijih odredbi čl. 48., 49. i 50. Pomorskog zakonika (N.N., br. 17/94, 74/94,…) u smislu koje pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, a takva dobra u smislu odredbe čl. 3. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nisu sposobna biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava. Na pomorskom dobru da se nije moglo stjecati pravo vlasništva kako po odredbama Pomorskog zakonika (Narodne novine broj 17/94, 74/94, 43/96- čl. 48. i 50. iz kojih odredbi proizlazi da se status pomorskog dobra stječe temeljem samog zakona dok je odluka ministra potrebna samo u slučaju dvojbe o postojanju ovog statusa) tako i Zakona o pomorskom dobru, lukama i pristaništima (Narodne novine broj 19/74, 39/75, 17/77, 18/81), a ni po pravnim pravilima bivšeg Općeg građanskog zakonika koja su se primjenjivala temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine broj 73/91) – pravno pravilo iz § 287.

2.5.Tuženik ukazuje da je odredbama čl. 52. Ustava Republike Hrvatske i čl. 4. ZPDML propisano da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, da ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan zakonom, a odredbom članka 217. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N, br. 83/23) propisano da su svi upisi prava vlasništva na nekretninama koje su pomorsko dobro po samom zakonu i koje su na temelju zakona i prema prijašnjim propisima bile pomorsko dobro, provedeni do stupanja na snagu tog Zakona nevaljani i bez pravnog učinka te su upisani vlasnici dužni trpjeti upis pomorskog dobra, a odredbama čl. 220. stavak 1. i 2. istog zakona propisano je da pomorsko dobro utvrđeno u skladu sa Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama (»Narodne novine«, br. 158/03., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16. i 98/19.), za koje je izrađen parcelacijski odnosno geodetski elaborat s ucrtanom granicom pomorskog dobra, upisat će se u zemljišne knjige kao pomorsko dobro, a da upisanim vlasnicima pripada pravo na naknadu kao da je provedeno izvlaštenje pod uvjetima iz članka 10. stavka 5. ovoga Zakona kao i da će nadležno državno odvjetništvo pokrenuti postupak uknjižbe pomorskog dobra iz stavka 1. istog članka u roku od godine dana od dana donošenja Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N, br. 83/23), na temelju akta kojim je granica pomorskog dobra odnosno lučkog područja utvrđena i prijavnog lista koje izrađuje tijelo nadležno za katastar.

2.6.Tuženik se poziva na odredbu članka 170. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojom je propisano da pravo vlasništva prestaje zakonskom odredbom po kojoj stvar koja je bila predmetom prava vlasništva više to ne može biti, u kojem slučaju za dotadašnjega vlasnika nastupaju pravni učinci kao da je glede te stvari provedeno potpuno izvlaštenje (rješenje Županijskog suda u Splitu, Gžzk-203/14 od 2. listopada 2014. godine: „rješenje kojim se utvrđuje granica pomorskog dobra ne treba sadržavati klauzulu intabulandi jer se radi o stjecanju temeljem zakona“, rješenje Županijskog suda u Dubrovniku, Gž-1624/11 od 27. veljače 2013. godine: „pitanje eventualnog prava na naknadu nije predmet ovog postupka“ i rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe Koprivnica, Gž-Zk-201/16 od 4. studenog 2016. godine: „pitanje izvlaštenja i eventualne naknade rješava se po prijedlogu zainteresirane osobe u odgovarajućem postupku kod nadležnog upravnog tijela, a to ne rješava zemljišnoknjižni sud“ te rješenje Općinskog suda u Splitu, Z-715/16 od 11. siječnja 2017. godine).

2.7.Podneskom predanim ovom sudu 13. ožujka 2025. godine tužitelj preinačava svoj tužbeni zahtjev na način da mijenja kako glavne tako i podredne tužbene zahtjeve s tim što je sada kao glavni tužbeni zahtjev istaknut i zahtjev na utvrđenje da predmetna nekretnina u povijesti nije predstavljala pomorsko dobro.

3. Predmet spora je utvrđenje da predmetna nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] upisana u Zk. Ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] opisana kao „Njilište“, površine 7669 m2, na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije pravnog prednika tužitelja, te na dan donošenja Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14.01.1999. (NN 6/99) nije predstavljala pomorsko dobro, da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za vlasništvo na dijelu predmetne nekretnine. Nakon prethodnih utvrđenja predmet spora je i naložiti zemljišno knjižnom sudu brisanje upisa pomorskog dobra koji upis je na navedenoj nekretnini izvršen u postupku obnove zemljišnih knjiga od strane Općinskog suda u Dubrovniku, te upis prava vlasništva na toj nekretnini u korist tužitelja. S napomenom da su predmet spora i podredni tužbeni zahtjevi u slučaju ako sud utvrdi da glavni tužbeni zahtjevi nisu osnovani.

4.Odnosno predmet spora je dio katastarske čestice nekadašnje oznake čest. zgr. [katastarska čestica] Zk. Ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja je imala oznaku "restoran" i bila upisana na tužitelja, a od koje je formirana u jednom dijelu današnja kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (točka II. glavnog i točka I. i II. podrednog tužbenog zahtjeva), a koja današnja kat.čest 394/1 k. o. [katastarska općina] je ujedno formirana (osim od dijela čest.zgr. nekadašnje oznake 2814) i od dijela čest.zem. nekadašnje oznake 1065/16 k. o. [katastarska općina] oznake "obala" (bila upisana na tuženicu), čest.zem. nekadašnje oznake 1065/129 oznake "bazen" (bila upisana na tužitelja) i čest.zem. nekadašnje oznake 1065/130 oznake "bazen" (bila upisana na tužitelja) koje posljednje navedene čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] od kojih je formirana današnja kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (pored dijela čest. zgr. [katastarska čestica] Zk. Ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od koje je također formirana današnja kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) predstavljaju predmet točke

I. glavnog tužbenog traženja tužitelja.

5.U naravnom predmet spora je nekretnina koja predstavlja dio restorana i to u površini od 21 m2 (točka II. glavnog i točka I i II. podrednog tužbenog zahtjeva).

6.Također u naravnom predmet spora je i pored gore navedenog i preostali dijelovi današnje kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji u naravnom predstavljaju dva bazena i stjenovitu obalu za koje se traži utvrditi da nisu predstavljali pomorsko dobro (predmet točke I. glavnog tužbenog traženja tužitelja).

Ovdje s napomenom da tužitelj u tužbi navodi da je zgrada restorana izgrađena na zemljištu nekadašnje oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera), upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je manjim nerazdvojnim dijelom u površini od 21 m2 izgrađena na dijelu nekretnine nekadašnje oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7.Iz izlaganja u nastavku tužbe proizlazi da se restoran tužitelja koji je u funkciji hotelskog kompleksa tužitelja nalazi u najvećem dijelu izgrađen na čestici nekadašnje oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ,koja odgovara današnjoj kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali ona nije predmet ovoga spora već je predmet spora nekretnina koja po tužitelju predstavlja dio toga restorana i to u dijelu površine od 21 m2 koji se proteže na drugu česticu od prethodno navedene i to česticu nekadašnje oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , koja odgovara današnjoj kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to da je nekretnina koja je predmet spora.

8. Dakle predmet spora su utvrđenja i činidbe vezano za nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica], oznake „Njilište“, površine 7.669 m2 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

9. Tužitelj u tužbi pojašnjava da predmetna nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara nekadašnjoj kč. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] po novoj izmjeri odnosno prema podacima u zemljišnim knjigama dijelu čest. zgr. [katastarska čestica], dijelu čest zem. 1065/16, čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].

10. Tužitelj je činjenični historijat tužbe postavio na način da za predmetnu kat.čest 394/1, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (koja odgovara nekadašnjoj kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po novoj izmjeri, odnosno prema podacima u zemljišnim knjigama dijelu čest. zgr. [katastarska čestica], dijelu čest zem. 1065/16, čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. U tužbi i do zaključenja prethodnog postupka tvrdi da ista u povijesti nije bila pomorsko dobro, a ako sud utvrdi da je ista bila pomorsko dobro predlaže dokaze da je ista formalnim aktom javne vlasti izuzeta iz pomorskog dobra.

11.Nastavno navedenom tužitelj je svoj tužbeni zahtjev temeljio i na činjenicama da stoga što predmetna nekretnina prije u povijesti nije predstavljala pomorsko dobro da je ista bila upisana u vlasničkom režimu.

12.U slučaju utvrđenja da je predmetna nekretnina u vrijeme kada je tužitelj stekao pravni osnov za stjecanje prava vlasništva bila pomorsko dobro utvrditi će se da li se tada ima smatrati da je predmetna nekretnina Rješenjem Narodnog odbora Općine Dubrovnik od 27.11.1959. kojim je dozvoljena gradnja i zgrade restorana na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno od strane istog Narodnog odbora Općine Dubrovnik izdana dozvola za upotrebu od 20.07.1961. imaju smatrati formalnim aktima kojima je predmetna nekretnina izdvojena iz pomorskog dobra.

13.Tužitelj smatra da su u njegovu korist ispunjene pretpostavke iz čl. 217. st. 2. ZPDML/23 jer da je predmetna zgrada restorana i formalnim i neformalnim aktom javne vlasti u periodu od 1959. do 1961. izuzeta iz pomorskog dobra. Tužitelj navedeno pokušava dokazati Rješenjem Narodnog odbora Općine Dubrovnik od 27.11.1959. kojim da je dozvoljena gradnja zgrade restorana na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ovdje uz napomenu suda da ta nekretnina nije ona koja je predmet ovoga postupka), a isti Narodni odbor Općine Dubrovnik da je za izgrađeni objekt restorana hotela Neptun izdao dozvolu za upotrebu od 20.07.1961. Ovi formalni akti Narodnog odbora Općine Dubrovnik koji je, po tužitelju, u to vrijeme kao javna vlast upravljao i pomorskim dobrom i građevinskim zemljištem namijenjenim za turističku izgradnju imaju se, po tužitelju, smatrati formalnim aktima (koji se odnose na cijelu zgradu restorana i sve njene sastavne nerazdvojne dijelove).

14.Tužitelj brani pravni stav da je nekadašnja Općina Dubrovnik bila ovlaštena na upravljanje i raspolaganje pomorskim dobrom na svom području i to prije donošenja Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama iz 2003. (ZPDML/03) i Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima iz 1974. (ZPDML/74) kada je dodjelom predmetnog zemljišta na korištenje u društveno vlasništvo radi izgradnje restorana, uključujući i dijela koji je izgrađen na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je aktima za gradnju dozvolila tu gradnju. Navedeno se, po tužitelju, ima smatrati da je tadašnja općina odobrila gradnju i dala suglasnost na istu izdavanjem akata za gradnju (građevinske i uporabne dozvole), odnosno da je znala za gradnju i nije istu branila, već naprotiv odobrila. Time smatra tužitelj da je prednik tužitelja bio pošteni i savjesni graditelj koji je gradio predmetnu zgradu restorana i na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pri čemu je Općina Dubrovnik kao osoba koja je upravljala i raspolagala s kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno u to vrijeme prema staroj izmjeri čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odobrila i dala suglasnost na temelju izdanih akata, što da čini graditelja poštenim graditeljem.

15.Pored navedene činjenične osnove tužbenog traženja bitnim je ukazati da je tužitelj učinio nespornim da se predmetna nekretnina danas nalazi u obuhvatu granice pomorskog dobra kako je to utvrđeno Uredbom Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14.01.1999. (NN 6/99).

16.U dokaznom postupku sud je pročitao i pregledao isprave koje prileže spisu dok preostale dokaze nije izvodio kao nepotrebne.

17.U dokaznom postupku pročitane su i pregledane isprave i to;

U dokaznom postupku pročitane su i pregledane isprave i to;

- Prigovor Općinskog državnog odvjetništva u prdmetu Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnom knjižnom odjelu u predmetu posl.br. Z-4640/2020 (l.s.50-51),

-Rješenje Općinskog suda u Dubrovniku 29.11.2024., posl.br.: Z-10428/2023 (l.s.52- 54),

- Izvod iz katastarskog plana za kat. čest. br. [katastarska čestica] (l.s.55, 59 i 301),

- Zemljišnoknjižni izvadak za čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 56-57),

- Informacijski sustav prostornog uređenja, digitalna ortofoto karta 2021/2022 (l.s.58),

- Zemljišnoknjižni izvadak za čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 60-61),

-Prikaz s geoportala Državne geodetske uprave (l.s.62),

- Kopije katastarskih planova (l.s.63-64 i 192),

- Ugovor o ustupanju prava korištenja zemljišta od 22.03.1971. (l.s.65-67, 69-70) iz kojeg proizlazi u čl.1 da su poljoprivredno i trgovačko poduzeće "Rudine" iz Dubrovnika kao ustupatelj i prodavaoc s jedne strane, te Hotelsko- turističko poduzeće "Dubrovnik" iz Dubrovnika kao kupac s druge strane za sebe i svoje pravne slijednike sklopili navedeni ugovor kojim je utvrđeno da nekretnina čest. zem. [katastarska čestica], površine 520 m.kv., čest. zem. [katastarska čestica] površine 1242 m.kv., čest. zem. [katastarska čestica] površine 104 m. kv., te čest. zem. [katastarska čestica], površine 130m.kv. Z. U. br. [broj ZK uloška] za k. o [katastarska općina] pripada na korištenje kao njegova osnovna sredstva poduzeću "Rudine", a da su formalno još uknjižene sa pravom korištenja na ime bivšeg gradskog poljoprivrednog poduzeća "Rasadnik" iz Dubrovnika koje se je 1955. godine integriralo sa poduzećem "Rudine". Nadalje proizlazi da je poduzeće "Rudine" nekretnina čest. zem. [katastarska čestica], površine 520 m.kv., čest. zem. [katastarska čestica] površine 1242 m.kv., čest. zem. [katastarska čestica] površine 104 m. kv., te čest. zem. [katastarska čestica], površine 130m.kv. Z. U. br. [broj ZK uloška] za k. o [katastarska općina] društvene vlasnosti kao nosioc prava korištenja ustupilo Hotelsko- turističko poduzeće "Dubrovnik" iz Dubrovnika uz naknadu i ovlaštenje za uknjižbu ustupljene nekretnine,

- Rješenje od 10.01.1955. (l.s.68) iz kojeg proizlazi da su istim vijeća među kojima je vijeće proizvođača Narodnog odbora Grada Dubrovnika na svojim sjednicama održanim 29.12.1954. godine odobrili Odluku Radničkog savjeta "Rasadnik"- Poljoprivredno dobro u Dubrovniku o pripajanju "Rasadnik"- Poljoprivredno dobro u Dubrovniku sa svim svojim prodavaonicama "Rudine-Poljoprivrednom odboru u Dubrovniku dobro, Dubrovnik",

-Povijesni zemljišnoknjižni izvadak za čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 71-82),

-Povijesni zemljišnoknjižni izvadak za čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 83- 88),

-Povijesni zemljišnoknjižni izvadak za čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 89- 91),

-Povijesni zemljišnoknjižni izvadak za čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 92- 94),

-Potvrda ureda za katastar od 14.10.2024. (l.s.95-96) kojom se potvrđuje slijed upisanih promjena za kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 1953., a u kojoj potvrdi je između ostalog navedeno da je ranija kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema podacima nove izmjere, po načinu uporabe evidentirana kao šuma, površine 2252 m2 i upisana u posjedovni list broj 1922 na ime Općina Dubrovnik (l.s. 95-96);

- Rješenje od 27.11.1959. (l.s.97-98) iz kojeg proizlazi da je Narodni odbor Općine Dubrovnik dozvolio gradnju zgrade-hotela na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

-Dozvola Narodnog odbora Kotara Dubrovnik od 20.5.1961. (l.s.99) iz koje proizlazi da svoj objekt- stanbeni paviljoni i restoran hotela Neptun na Babinom kuku može upotrebljavati,

- Rješenje o odobrenju za izgradnju (l.s.100-101) iz koje proizlazi da je tada Općina Dubrovnik 24.12.1963. investitoru ugostiteljsko poduzeću "Hotel Neptun" iz Dubrovnika dato odobrenje za izgradnju investicionog objekta: adaptacija i dogradnja restorana hotela Neptun s uređenjem okolnog terena i plaže (l.s.100-101),

- Odobrenje za građenje (l.s.102-103) iz koje proizlazi da je doneseno 28.8.1974. godine, te kojim se HTP "Dubrovnik" iz Dubrovnika odobrava rekonstrukcija, dogradnja i nadogradnja restorana hotela Neptun koji je izgrađen na čest. zem. [katastarska čestica],

- Građevinska dozvola izdana 6.7.2005. od Ureda državne uprave u Dubrovačko- neretvanskoj županiji službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove (l.s.104-107), kojom se hotelu Neptun d.d. iz Dubrovnika odobrava rekonstrukcija, adaptacija i održavanje postojećih građevina kompleksa hotela Neptun čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica], te izgradnja kolnog pristupa recepciji i parkirališta, sve na čest. zem. [katastarska čestica] k.o. Gruž

-Izmjena građevinska dozvola izdana od Ureda državne uprave u Dubrovačko- neretvanskoj županiji službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove (l.s.108-111), kojom građevinskom dozvolom se hotelu Neptun d.d. iz Dubrovnika odobrila rekonstrukcija, adaptacija i održavanje postojećih građevina kompleksa hotela Neptun čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica], te izgradnja kolnog pristupa recepciji i parkirališta, sve na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- Građevinska dozvola izdana 9.10.2018. od Ureda državne uprave u Dubrovačko- neretvanskoj županiji službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove (l.s.112-124), kojom se hotelu Neptun d.d. iz Dubrovnika na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (N.I.) dozvoljava rekonstrukcija recepcije hotela Neptun,

- Građevinska dozvola izdana 17.9.2020. od strane Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje (l.s.125- 138), kojom se investitoru Importanne Resort d.o.o. Dubrovnik dozvoljava rekonstrukcija hotela Ariston hotelu Neptun d.d. iz Dubrovnika na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (N.I.) dozvoljava rekonstrukcija recepcije hotela Neptun,

- Tužba za ispravak (l.s.139-170) iz koje proizlazi da je podnesena od i protiv istih parničnih stranaka kao u predmetnoj pravnoj stvari predmet kojeg tužbenog zahtjeva je nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica], ZK. UL. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- Presuda Vrhovnog suda RH, posl.br. Rev x196/2016-3 (l.s.171-177),

- Presuda Vrhovnog suda RH, posl.br. Rev x1131/2017-2 (l.s.178-181),

- Presuda Vrhovnog suda RH, posl.br. Rev 1993/2018-2 (l.s.182-186),

- Rješenje HFP-a od 23. studenog 1994. iz kojeg proizlazi da se daje društvenom poduzeću "Neptun" Hotelsko turističko poduzeće s p.o., Dubrovnik suglasnost na pretvorbu (l.s. 187-188),

- Rješenje HFP-a od 6. lipnja 1997. iz kojeg proizlazi da su društvenom poduzeću "Neptun" Hotelsko turističko poduzeće s p.o., Dubrovnik u postupku pretvorbe istoga u vrijednost društvenog kapitala procijenjena, među ostalima i nekretnina kč. br. [katastarska čestica] (l.s. 189-191),

-Presuda Vrhovnog suda RH, posl.br. Rev-495/2003 (l.s.193-195),

-Presuda Općinskog suda u Rijeci, posl.br. P-1672/1994 od 08.05.2003. (predmet LO i dr. ./. [adresa]) (l.s.196-204),

--Presuda Županijskog suda u Rijeci, posl.br.: Gž-448/04 od 24.08.2005. (l.s.205-212),

- Presuda i rješenje Vrhovnog suda RH, posl.br. Rev-307/06 od 20.06.2006. (l.s.213- 216),

- Izvod iz IUS-INFO pravnom praktikumu pod naslovom „Nekretnine u posebnom pravnom statusu, s posebnim osvrtom na pomorsko dobro (l.s.217-231),

- Odluka Ustavnog suda Hrvatske broj 27/1987 (l.s. 232-233),

- Dopis Republike Hrvatske, DORH od 22. veljače 2011. upućen Hrvatskom fondu za privatizaciju (l.s.234-235),

- Dopis Republike Hrvatske, Ministarstva turizma od 14. prosinca 1998. upućen Vladi RH s prijedlogom Uredbe o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž (l.s.236),

- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIB/1373/2009 od 07.07.2009. (l.s. 237-251),

- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-4445/2008 od 04.10.2011. (l.s. 252-262),

- Uredba Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14.01.1999. (l.s. 263-265¬),

- Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl br. Pž-3721/2024-2 od 19. studenog 2024. (l.s.285-300),

18. Izvedene dokaze sud je cijenio sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP), te brižnom analizom svakog tijekom postupka provedenog dokaza za sebe i u međusobnoj korelaciji s ostalim dokazima, a na temelju ocjene sadržaja isprava koje prileže spisu.

19. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

20. Tužitelj nije s uspjehom dokazao da predmetna nekretnina oznake kat.čest. kat.čest 394/1, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (koja odgovara nekadašnjoj kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po novoj izmjeri, odnosno prema podacima u zemljišnim knjigama dijelu čest. zgr. [katastarska čestica], dijelu čest zem. 1065/16, čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]) u svom povijesnom slijedu nije predstavljala pomorsko dobro.

21.Odlukom Vlade Republike Hrvatske granica pomorskog dobra utvrđena je Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 14. siječnja 1999. (Narodne novine broj 6/99), te je u manjem dijelu granica izmijenjena Uredbom od 7. studenoga 2015. (Narodne novine broj 119/15).

22.Uredba o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 14. siječnja 1999. (Narodne novine broj 6/99) donesena je na temelju članka 50. stavka 6. Pomorskog zakonika ("Narodne novine" br. 17/94, 74/94 i 43/96).

23.Uredbom o izmjenama Uredbe o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 7. studenoga 2015. (Narodne novine broj 119/15) izmijenjena je Uredba o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 14. siječnja 1999. (Narodne novine broj 6/99) u članku 2. vezano za koordinatne točke kojima prolazi granica pomorskog dobra.

24.Uredba o izmjenama Uredbe o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 7. studenoga 2015. (Narodne novine broj 119/15) donesena je na temelju čl. 30. st. 1. Zakona o Vladi Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 150/11 i 119/14) i čl. 118. st.3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" br. 158/03, 100/04, 141/06, 38/09 i 123/11).

25.U konkretnom slučaju radi se o upisu oznake pomorskog dobra temeljem zakona, a Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž koju je donijela Vlada Republike Hrvatske, a koja je objavljena u Narodnim novinama broj 6/99 te njenom izmjenom iz 2015. obuhvaćena je i nekretnina koja je predmet ovog postupka.

26.Tužitelj je učinio nespornim da se predmetna nekretnina danas nalazi u obuhvatu granice pomorskog dobra kako je to utvrđeno Uredbom Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14.01.1999. (NN 6/99).

27.Postoji pravni kontinuitet glede definicije i reguliranja statusa pomorskog dobra i to kako slijedi;

27.1.Pomorski zakonik (NN 17/94), na temelju kojega je donesena Uredba o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 14. siječnja 1999., u čl. 49. st.1. i 2., propisuje da pomorsko dobro čine unutrašnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i morsko podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen javnoj pomorskoj upotrebi ili je proglašen takvim.(st.1.), te u smislu stavka 1. ovoga članka pomorskim dobrom smatraju se: morska obala, lukobrani, brodogradilišni navozi, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, ušća rijeka koja se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem, te u moru i pomorskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva, ribe, rude i dr. (st.2.).

27.2.U Zakonu o izmjenama i dopuni Pomorskog zakonika (NN 74/94) na temelju kojega je donesena Uredba o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 14. siječnja 1999, člankom 1. mijenja se članak 49. st.2. Pomorskog zakonika (NN 17/94) na način da su iz statusa pomorskog dobra izuzeti brodogradilišni navozi, a u status pomorskog dobra uvrštena je morska obala luke.

27.3.Zakonom je i u povijesti uvijek bio propisan kontinuitet u definiciji pomorskog dobra i kontinuitet u načinu određivanja granica pomorskog dobra i to da se granica pomorskog dobra utvrđivala u postupku koji nije sudski postupak, u posebnom upravnom postupku u kojem je ostvareno načelo kontradiktornosti stranaka, a predmet utvrđenja u postupcima koji se danas vode pred sudovima može biti samo pitanje da li je predmetna nekretnina ušla unutar područja pomorskog dobra koje je određeno Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 14. siječnja 1999. - Narodne novine broj 6/99 i 119/15 (što nije sporno u ovom postupku) – Tako i u Presudi VSRH posl.br. Rev 1453/2021-2 od 13. prosinca 2022.

27.4.Donošenjem Općeg građanskog zakonika iz 1812. godine (OGZ-a) započinje pravna regulativa za nekretnine koje čine pomorsko dobro. OGZ je u paragrafu 287., između ostalog, morsku obalu i luke svrstao u one stvari koje su namijenjene općoj uporabi te ih je odijelio od ničijih stvari i stvari koje čine državnu imovinu. Stoga su nekretnine koje čine pomorsko dobro prema OGZ-u bile u nevlasničkom pravnom režimu, bez obzira što se upotrebljavao i termin javno dobro kao sinonim za opće dobro u današnjem značenju tog pojma.

27.5.Sljedeći pravni propis koji je sveobuhvatno definirao pomorsko dobro, pa tako i nekretnine koje čine pomorsko dobro, je Uredba sa zakonskom snagom o pomorskom javnom dobru iz 1939. godine.

27.6.Nadalje, pomorsko je dobro bilo uređeno Osnovnim zakonom o iskorištavanju luka i pristaništa (Službeni list SFRJ broj 2/1968; Narodne novine broj 52/1971 i 52/1973). Taj je Zakon prestao vrijediti stupanjem na snagu Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima (Narodne novine broj 19/1974, 39/1975, 17/1977 i 18/1981) koji je propisivao da pomorskim dobrom upravlja općina, da se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva i druga stvarna prava, a moglo se dati na korištenje u skladu s odlukom općinske skupštine (čl. 4. i 5.).

27.7.Zakon o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima prestao je vrijediti stupanjem na snagu Zakona o morskim lukama (Narodne novine broj 108/1995, 6/1996, 137/1999, 97/2000 i 158/2003) koji se primjenjivao od 5. siječnja 1996. do 15. listopada 2003. Spomenuti Zakon o morskim lukama je propisivao da se granice luke posebne namjene određuju odlukom o dodjeli koncesije radi obavljanja djelatnosti za koju je utvrđena posebna namjena odnosne luke (čl. 28.).

27.8.Pomorski zakonik (Narodne novine broj 17/1994, 74/1994 i 43/1996), u odredbi čl. 51., propisivao je da se na pomorskom dobru ne može stjecati ni pravo vlasništva ni drugo stvarno pravo po bilo kojoj osnovi, već da se ono može koristiti samo na temelju koncesije (čl. 51. st. 3. i 59. st. 1. navedenog PZ-a). Člankom 49. Pomorskog zakonika bilo je propisano da pomorsko dobro čine unutrašnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i morsko podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen javnoj pomorskoj upotrebi ili je proglašen takvim. U smislu stavka 1. predmetnog članka pomorskim dobrom smatraju se: morska obala, lukobrani, brodogradilišni navozi, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, ušća rijeka koja se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem te u moru i pomorskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva, ribe, rude i dr.

27.9.Odredbom čl. 6. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N, br. 83/23) propisano je da pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno, podzemlje i podmorje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi i koji je određen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje i čine ga nekretnine koje su po prirodnim obilježjima, izgledu, namjeni, položaju i načinu upotrebe:, morska obala, morske plaže, sprudovi, rtovi, hridi, grebeni, otočići koje za vrijeme nevremena prekrivaju najveći valovi, žala, luke, lukobrani, rive, molovi, valobrani, nasipi, privezišta, gatovi, morske solane, ušća vodotoka koji se izlijevaju u more i kanali spojeni s morem, uključujući i građevine koje su trajno povezane s pomorskim dobrom i njegova su pripadnost.

28.Odredbom čl. 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N, br. 83/23) propisano je da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, da ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan zakonom.

29.Sumirajući, za istaknuti je da u smislu odredbe članka 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N, br. 83/23), kao i ranijih odredbi čl. 48., 49. i 50. Pomorskog zakonika (N.N., br. 17/94, 74/94) pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, a takva dobra u smislu odredbe čl. 3. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nisu sposobna biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava. Na pomorskom dobru nije se moglo stjecati pravo vlasništva kako po odredbama Pomorskog zakonika - Narodne novine broj 17/94, 74/94, 43/96- čl. 48. i 50. iz kojih odredbi proizlazi da se status pomorskog dobra stječe temeljem samog zakona dok je odluka ministra potrebna samo u slučaju dvojbe o postojanju ovog statusa) tako i Zakona o pomorskom dobru, lukama i pristaništima (Narodne novine broj 19/74, 39/75, 17/77, 18/81), a ni po pravnim pravilima bivšeg Općeg građanskog zakonika koja su se primjenjivala temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine broj 73/91) – pravno pravilo iz § 287.

30.Na kraju, sukladno odredbi čl. 52. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) pomorsko dobro - more i dio morske obale na kopnu i otocima iznimno je vrijedno opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i pod njenom osobitom zaštitom.

31. Iz navedenog proizlazi da postoji pravni kontinuitet glede definicije i reguliranja statusa pomorskog dobra od Općeg građanskog zakonika i Uredbe o pomorskom i javnom dobru iz 1936. koja isključuje mogućnost stjecanja prava vlasništva i drugih stvarnih prava na pomorskom dobru, po bilo kojoj osnovi, pa sve do danas važećeg Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/2023) koji u svojoj odredbi čl. 5. isključuje mogućnost stjecanja prava vlasništva i drugih stvarnih prava na pomorskom dobru.

32.Tužitelj nije s uspjehom dokazao da predmetna nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u svom povijesnom slijedu nije predstavlja pomorsko dobro.

33.Tužitelj u svojoj tužbi i tijekom postupka navodi da je gradnja restorana bila na temelju legalno pribavljenih akata za gradnju jer da je predmetna zgrada restorana hotela Neptun bila izgrađena na temelju Rješenja Narodnog odbora Općine Dubrovnik od 27.11.1959. dok da je za predmetni restoran hotela Neptun, Narodni odbor Općine Dubrovnik izdao dozvolu za upotrebu od 20.05.1961. Isto tako navodi da je Općina Dubrovnik da Rješenjem o odobrenju za izgradnju od 23.12.1963. odobrila investitoru ugostiteljskom poduzeću Hotel Neptun adaptaciju i dogradnju hotela Neptun.

34.Tužitelj navodi da je na temelju naprijed navedenih dozvola za gradnju izgrađen dio objekta restorana koji je predmet ove tužbe i to u tlocrtnoj površini koja odgovara današnjoj tlocrtnoj površini tog objekta, kako je ona prikazana u aktualnom izvatku iz precrta katastarskog plana. Navodi da je već tada nerazdvojni dio zgrade restorana u površini od 21 m2 bio izgrađen na čestici današnje oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

35.Međutim, ovaj sud je uvidom u isprave na koje se tužitelj poziva utvrdio da u sadržaju istih nema uporišta takvim tvrdnjama tužitelje.

36.Tako iz navedenih isprava proizlazi i to;

- Iz Rješenja Narodnog odbora Općine Dubrovnik od 27.11.1959. (l.s.97-98) iz kojeg proizlazi da je Narodni odbor Općine Dubrovnik dozvolio gradnju zgrade-hotela na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i drugim katastarskim česticama među kojima se ne nalazi čest. zem. [katastarska čestica] k,o, Gruž za koju je tužitelj u tužbi naveo da je na njoj izgrađen manji dio restorana u površini od 21m2 koji je predmet ove tužbe,

- iz Dozvole Narodnog odbora Kotara Dubrovnik od 20.5.1961. (l.s.99) iz koje proizlazi da je ista izdana investitoru i da isti svoj objekt - stanbeni paviljoni i restoran hotela Neptun na Babinom kuku može upotrebljavati ali se ne može iz sadržaja ove Dozvole utvrditi da ista predstavlja Dozvolu za upotrebu dijela restorana koji je predmet ove tužbe jer se u sadržaju te isprave ne spominje odobrenje za izgradnju dijela restorana izgrađenog na čest. zem. [katastarska čestica] k,o, Gruž koja nekretnina je predmet ove tužbe,

- iz Rješenja o odobrenju za izgradnju (l.s.100-101) iz kojeg proizlazi da je tada Općina Dubrovnik 24.12.1963. investitoru ugostiteljsko poduzeću "Hotel Neptun" iz Dubrovnika dala odobrenje za izgradnju investicionog objekta: adaptacija i dogradnja restorana hotela Neptun s uređenjem okolnog terena i plaže (l.s.100-101) ali iz sadržaja te isprave ne proizlazi da se radi o odobrenju za izgradnju dijela restorana izgrađenog na čest. zem. [katastarska čestica] k,o, Gruž koja nekretnina je predmet ove tužbe, te

- iz Odobrenja za građenje (l.s.102-103) donesenog 28.8.1974. godine od strane Općine Dubrovnik proizlazi da se istim Ugostiteljskom poduzeću "Hotel Neptun" iz Dubrovnika odobrava rekonstrukcija, dogradnja i nadogradnja restorana hotela Neptun koji je izgrađen na čest. zem. [katastarska čestica] dakle iz sadržaja ove isprave ne proizlazi da je odobrenje za građenje dano za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].,

37.Stoga, nije ispravno pravno stajalište tužitelja da je gradnja dijela restorana izgrađenog na čest. zem. [katastarska čestica] k,o, Gruž koja nekretnina je predmet ove tužbe, izvršena na temelju legalno ishođenih akata za gradnju jer se sve prethodno pobrojane isprave o odobravanju gradnje ne odnose na gradnju na nekretnini čest. zem. [katastarska čestica] k,o, Gruž koja nekretnina je predmet ove tužbe.

37.1.Da je tome tako proizlazi i iz navoda tužitelja iz tužbe, vezano za činjenicu gradnje dijela restorana koja nekretnina je predmet ove da se pri gradnji iste nitko nije protivio prekoračenju međe u odnosu na dio restorana „trokut“ izgrađen na čestici današnje oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da nitko nije osporavao gradnju niti Republika Hrvatska koja da nije osporavala gradnju restorana općenito pa niti u tom dijelu u kojem je gradnjom zahvaćena i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa da se ima smatrati da je izdavanjem građevinske i uporabne dozvole javna vlast to izričito dopustila i/ili barem na konkludentan način dala pristanak na takvu gradnju sve do danas. Ovi posljednji navodi tužitelja kontriraju navodima istoga da je gradnja dijela restorana koja nekretnina je predmet ove tužbe poduzeta temeljem legalnih akata za gradnju.

37.2.Stoga navedene isprave nikako ne mogu predstavljati akt nadležnog tijela vlasti o izuzimanju iz pomorskog dobra nekretnine koja je predmet ove tužbe, a za koju je nesporno utvrđeno da predstavlja dio restorana površine 21m2.

38.Posljedično navedenom slijedi, a kako je to i naveo tužitelj u svojoj tužbi da je u odnosu na nekretninu koja je predmet ove tužbe da je izostao upis društvenog vlasništva na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je netočan pravni stav tužitelja da se time ne dovodi u pitanje stjecanje društvenog vlasništva na cijelom restoranu (dakle i na dijelu restorana koji je predmet ove tužbe), te je pogrešan stav da taj dio restorana predstavlja osnovno sredstvo prednika tužitelja koje da se potom pretvorilo u vlasništvo procjenom cijele zgrade restorana u postupku pretvorbe pravnog prednika tužitelja (čl. 390a. ZV-a).

38.1.Svakako ne stoji, od strane tužitelja, izmišljeni pravni institut "prekoračenje međe građenjem na susjednom pomorskom dobru", kojeg tužitelj konstruira kada obrazlaže o pravnom statusu dijela restorana "trokuta" od 21 m2, oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nekretnini koja je predmet spora) i kada navodi da taj dio restorana prati pravnu sudbinu čitavog restorana, a ne zemljišta na kojem je izgrađen pozivajući se na pravila o prekoračenju međe građenjem, na pravila poštenog graditelja i nepoštenog vlasnika/upravitelja zemljišta, te izlaže o pojavi "prekoračenja međe građenjem na susjedno pomorsko dobro" koje zemljište da je takvom gradnjom, a primjenom načela jedinstvenosti nekretnine izgubilo svoj dotadašnji identitet pomorskog dobra i po ovim pravilima da je izgrađena tlocrtna površina dijela objekta restorana izgrađenog na dijelu kat. čest. [katastarska čestica]. Takva mišljenja tužitelja nisu pravna i nemaju uporišta niti u povijesnim niti u pozitivnim propisima.

39.Stoga, suprotno stavu tužitelja nisu u njegovu korist ispunjene pretpostavke iz čl. 217. st. 2. ZPDML/23 jer dio zgrade restorana nije formalnim aktom (a kategorija neformalnog akta javne vlasti niti ne postoji) u periodu od 1959. do 1961. izuzeta iz pomorskog dobra, niti je to tužitelj dokazao ispravama na koje se poziva; Rješenjem Narodnog odbora Općine Dubrovnik od 27.11.1959., niti izdanom dozvolom za upotrebu od 20.07.1961. Takvi akti Narodnog odbora Općine Dubrovnik sve pod pretpostavkom da je to vrijeme kao javna vlast upravljao i pomorskim dobrom i građevinskim zemljištem namijenjenim za turističku izgradnju ne mogu se smatrati formalnim aktima koje ima u vidu odredba čl. 217. st. 2. ZPDML/23 kojom je propisan izuzetak po kojem se iz pomorskog dobra mogla izdvojiti neka nekretnina ako je to učinila nadležna javna vlast do 24.05.1974. godine, te se u odnosu na takvu nekretninu ne može smatrati valjanim upis prava vlasništva koje je na temelju takvih odluka bilo provedeno.

Stoga je predmetna nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u svom povijesnom slijedu predstavlja pomorsko dobro.

40.Odredbom članka 5. st.1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/2023) propisano je da je pomorsko dobro izvan pravog prometa i da se na njemu ne može steći pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi.

41. Odredbom članka 217. st.1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/2023) propisano je da su svi upisi prava vlasništva na nekretninama koje su pomorsko dobro po samom Zakonu iz članka 3. ovoga Zakona i koje su na temelju Zakona

42. Odredbom članka 220. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/2023) propisano je da će se pomorsko dobro utvrđeno u skladu sa Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19, dalje; ZPDML/23) za koje je izrađen parcelacijski odnosno geodetski elaborat s ucrtanom granicom pomorskog dobra upisati u zemljišne knjige kao pomorsko dobro, a upisanim vlasnicima da pripada pravo na naknadu kao da je provedeno izvlaštenje pod uvjetima iz članka 10. st.5. ovoga Zakona

43.U konkretnom slučaju je pomorsko dobro upisano u postupku obnove zemljišne knjige u kojem je sudjelovao i tužitelj i u kojem postupku je tužitelj i upućen na pokretanje ovog postupka. Međutim, u predmetnom se radi o nekretnini koja je kao pomorsko dobro, kako to propisuje citirana odredba čl. 220. st.1. ZPDML/23, utvrđena u skladu sa Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19, dalje; ZPDML/23) za koje pomorsko dobro je izrađen parcelacijski odnosno geodetski elaborat s ucrtanom granicom pomorskog dobra. Navedeno proizlazi iz toga što je donesena Uredba o izmjenama uredbe o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 7. studenoga 2015. (Narodne novine broj 119/15) kojom je izmijenjena Uredba o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 14. siječnja 1999. (Narodne novine broj 6/99) u članku 2 vezano za koordinatne točke kojima prolazi granica pomorskog dobra i istom je predmetna nekretnina obuhvaćena u granice pomorskog dobra. Navedena Uredba o izmjenama uredbe o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 7. studenoga 2015. (Narodne novine broj 119/15) je donesena, upravo kako to propisuje odredba čl. 220. st.1. ZPDML/23, na temelju Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11) pa je u skladu s tim zakonom i utvrđeno da je predmetna nekretnina pomorsko dobro.

44. Stoga ne može postojati legitimno očekivanje tužitelja da će predmetna nekretnina biti u njegovom vlasništvu budući se takvo očekivanje tužitelja stavlja u odnos s legitimnim očekivanjem građana prema državi da predmetna nekretnina ostane na opću uporabu svih koje posljednje legitimno očekivanje je po svojoj vrijednosti i značaju prevagnulo.

45. U svrhu dokazivanja da zgrada restorana na dan 23.11.1994. kada je okončan postupak pretvorbe nad društvenim poduzećem HTP Neptun p.o. nije bilo pomorsko dobro, te da to nije bila niti u trenutku uknjižbe prava vlasništva s učinkom od 09.06.1998. (Z-1512/1998) tužitelj je predložio provođenje očevida uz prisustvo vještaka geodetske i građevinske struke.

navedeni dokaz predložen je radi identifikacije nekretnine, utvrđenja povijesti promjena te je li objekt zgrade restorana (uključujući i njegov nerazdvojni dio koji je predmetom tužbe u ovom predmetu) kroz povijest bio pomorsko dobro te vještaka građevinske struke radi utvrđivanja je li predmetni restoran prema prostorno-planskoj dokumentaciji i aktima za gradnju prije donošenja Uredbe/99 po svom položaju, namjeni i funkcionalnosti bio pomorsko dobro te dali po svojim prirodnim i pravnim svojstvima danas predmetni restoran predstavlja pomorsko dobro te da li je u ovoj pravnoj stvari predmet tužbe bio bitni nerazdvojni dio zgrade restorana u smislu čl. 5. st. 3. i čl. 6. ZV-a;

46.Sud nije izvodio dokaz očevidom uz prisustvo vještaka geodetske struke radi identifikacije nekretnina, utvrđenja povijesti promjena te utvrđenja je li nekretnina kroz povijest bila pomorsko dobro, te vještaka građevinske struke radi utvrđivanja je li predmetna nekretnina prema prostorno-planskoj dokumentaciji i aktima za gradnju prije donošenja Uredbe/99 po svom položaju, namjeni i funkcionalnosti bila pomorsko dobro.

47.Navedene dokaze sud nije izvodio iz razloga što je sve to uzeto u obzir i utvrđeno prilikom donošenja Uredbe o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž koju je donijela Vlada Republike Hrvatske koja je objavljena u Narodnim novinama broj 6/99, te njenom izmjenom iz 2015. kojima je obuhvaćena i nekretnina koja je predmet ovog postupka. Iz istog razloga nije trebalo vještačiti da li predmetna nekretnina po svojim prirodnim i pravnim svojstvima danas predstavlja pomorsko dobro; budući je to utvrđeno spomenutom Uredbom/99.

48. Iako je sud ovlašten utvrđivati da li je neka nekretnina u statusu pomorskog dobra i to u situaciji kada bi stranka osporila da je nekretnina koja je predmet spora obuhvaćena Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra to ovdje nije slučaj jer je tužitelj učinio nespornim da je predmetna nekretnina Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž koju je donijela Vlada Republike Hrvatske koja je objavljena u Narodnim novinama broj 6/99 te njenom izmjenom iz 2015 na dijelu k. o. [katastarska općina] u obuhvatu granice pomorskog dobra.

49.Sud nije ovlašten određivati granicu pomorskog dobra (crtu u prostoru koja odvaja nekretnine u režimu općeg dobra od nekretnina u vlasničkom režimu) jer to čini javnopravno tijelo u upravnom postupku. Sud ne može samostalno odrediti granicu pomorskog dobra isključivo na temelju fotografije i mjerničke skice te se ta granica treba utvrditi u posebnom upravnom postupku. VSRH, Rev-1453/2021-2 od 13. prosinca 2022.) Propisana je nadležnost za utvrđivanje granice pomorskog dobra (odredba čl. 14. ZPDML/03 i čl. 20. važećeg ZPDML/23). Za vrijeme važenja Pomorskog zakonika/94 u slučaju dvojbe granice pomorskog dobra utvrđivala je uredbom Vlada Republike Hrvatske (za vrijeme važenja ZPDML/03 granice je određivalo ministarstvo nadležno za more) kao i sada temeljem važećeg Zakona. Stoga predloženi dokazi vještačenjem po vještacima mjerničke i građevinske struke nisu izvedeni kao nepotrebni i neodgovarajući.

50.U odnosu na navode tužitelja da je predmetna nekretnina prošla postupak pretvorbe pravnog prednika tužitelja – društvenog poduzeća Neptun s.p.o. za istaknuti je kako slijedi;

51.Trgovačka društva nastala pretvorbom društvenih poduzeća s osnove upravljačkih prava njihovih pravnih prednika na pomorskom dobru i procjene objekata u vrijednost društvenog kapitala nisu mogla steći pravo vlasništva na nekretninama u statusu pomorskog dobra. Čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je propisano da je trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva vlasnik onih nekretnina koje su na dan procjene u vrijednost kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile društveno vlasništvo s pravom upravljanja korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća, koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva. Trgovačko društvo nastalo pretvorbom društvenog poduzeća moglo je steći vlasništvo na nekretnini samo u slučaju da su bile kumulativno ispunjene sve pretpostavke iz odredbe čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Sve i da su nekretnine ili ulaganja u nekretnine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala prilikom pretvorbe, a radilo se o nekretnini u statusu pomorskog dobra, nije bila ispunjena ključna pretpostavka - jer opće dobro nije moglo biti predmetom stjecanja vlasništva.

52.Stoga, a budući bi sukladno čl. 217. st.1. ZPDML/23 tužiteljev upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini za koju je utvrđeno da predstavlja pomorsko dobro po samom zakonu (iz čl. 3 ZPDML/23) kako u povijesti prema prijašnjim propisima, a ono svakako donošenjem Uredbe/99 bio nevaljan i bez pravnog učinka to je tužitelj kao nekada upisani vlasnik dužan trpjeti upis pomorskog dobra pa je sud odlučio kao u točki I. izreke ove presude odbivši kako glavni tako i podredni tužbeni zahtjev tužitelja.

53.Tužitelj je pravovremeno u smislu čl. 190. st.1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) preinačio tužbu na način da je uz postojeći istaknuo i drugi tužbeni zahtjev i to na utvrđenje da predmetna nekretnina u svom povijesnom slijedu pa do donošenja Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14.01.1999. (NN 6/99) nije bila pomorsko dobro.

54.Tužbeni zahtjevi na utvrđenje (točka I. glavnog i točka I. podrednog tužbenog zahtjeva) ne mogu se smatrati dopuštenima u dijelu zahtjeva kojim bi se tražilo utvrđenje činjenice da predmetna nekretnina u povijesti nije predstavljala pomorsko dobro. Takav tužbeni zahtjev ne predstavlja incidentalni dio tužbenog zahtjeva u kojem odluka suda ovisi o rješenju prethodnog (prejudicijalnog) pitanja, postoji li neko pravo ili pravni odnos niti čini samostalnu cjelinu, za odluku o glavnoj stvar (utvrđenje vlasništva) niti predstavlja prethodno pitanje u materijalno pravnom smislu, prema odredbi čl. 187. st. 3. ZPP-a, jer utvrđenje da predmetna nekretnina u svom povijesnom slijedu nije bila pomorsko dobro ne predstavlja utvrđivanje (ne)postojanja kakva prava ili pravnog odnosa kao što ne predstavlja ni prethodno pitanje o kojem ovisi osnovanost odluke o glavnoj stvari već predstavlja pravno relevantnu činjenicu na kojoj će, ako je u dokaznom postupku utvrdi, zajedno s utvrđenim drugim tako bitnim činjenicama, ovaj sud zasnovati materijalno pravno stajalište i donijeti odgovarajuću presudu. Utvrđenje statusa nekretnine kao pomorskog dobra u prošlosti predstavlja utvrđenje činjenice, a ne utvrđenje prava ili pravnog odnosa za razliku od utvrđenja da predmetna nekretnina u trenutku donošenja presude predstavlja pomorsko dobro što bi predstavljalo utvrđenje prava odnosno pravnog odnosa.

55.Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude u odnosu na glavni tužbeni zahtjev i kao u točki II. izreke presude u odnosu na podredni tužbeni zahtjev.

56. Troškovi postupka temelje se na čl. 154. st. 1. ZPP-a po kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove postupka. Stoga je sud, a sukladno određeno postavljenom zahtjevu tuženice za naknadom troškova ovoga postupka, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te vrijednosti predmeta spora, priznao osnovanim slijedeći trošak tuženice:

- trošak sastava odgovora na tužbu i obrazloženog podneska od 9.7.2025. u visini od 100 bodova po radnji (Tbr. 8. Toč.1. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 200,00 eura, te

- trošak zastupanja na ročištima od 17.4.2025 i 9.6.2025. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari što sveukupno iznosi 600,00 eura.

57. Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 155. st.1. i 2. ZPP-a, odlučeno je kao u točki III. izreke rješenja.

U Dubrovniku, dana 10. listopada 2025.

Sudac:

Anka Muhoberac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a). U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

DN-a

- punomoćniku tužitelja,

- Županijsko državno odvjetništvo, Građansko upravni odjel, Dubrovnik.