- 1 -              Rev 4405/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4405/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K., iz D., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik S. Š., odvjetnik u D., protiv tuženika S. u D., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u D., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-233/2019-2 od 18. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj Pr-67/18 od 2. siječnja 2019., na sjednici održanoj 20. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu sadržan u odluci tuženika naziva Odluka o otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) broj 186/18 od 29. siječnja 2018. i odluci tuženika o zahtjevu za zaštitu prava – odgovor broj 322/18 od 19. veljače 2018. pa tužitelju nije prestao radni odnos. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužitelja na posao i to na njegovo radno mjesto.

 

II. Nalaže se tužitelju u roku od 8 dana naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 2.500,00.“.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 149/11-proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu, odnosno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove sastava revizije.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže istu odbiti.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu tužitelju (uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika) broj 186/18 od 29. siječnja 2018. uz vraćanje tužitelja na rad kod tuženika na radno mjesto višeg asistenta.

 

9. Pošavši od utvrđenja da je tužitelj kod tuženika na temelju ugovora o radu broj 1118/09 od 1. lipnja 2009. raspoređen na poslove radnog mjesta I. vrste - viši asistent, što po važećim propisima odgovara stupnju poslijedoktoranda, da je tuženik dva puta, i to 1. prosinca 2010. i 8. lipnja 2012., donio odluku po kojoj se tužitelj po prijavi na natječaj ne izabire u znanstveno zvanje jer ne ispunjava uvjete, da iz iskaza svjedoka Mara Jelića, kao predsjednika Povjerenstva za ocjenu napredovanja kod tuženika te rektora N. B., proizlazi kako tužitelj nije na više poziva dostavio izvješća o svom radu, da je provjerom Povjerenstva utvrđeno da tužitelj od 2011. nije imao niti jednu aktivnost u smislu napredovanja o radu, da je prva negativna ocjena rada tužitelja od strane tuženika za akademske godine 2014./2015. i 2015./2016. utvrđena 15. ožujka 2017., a druga negativna ocjena za akademsku godinu 2016./2017. utvrđena 30. studenog 2017., stajalište je nižestupanjskih sudova da su u konkretnom slučaju ostvarene pretpostavke za otkaz ugovora o radu tužitelju skrivljenim ponašanjem sukladno odredbama posebnog Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“, broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15 - dalje: ZZDVO), kojim je reguliran status i vrednovanje rada, između ostalih asistenata odnosno viših asistenata/doktoranada u sustavu znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja, a u svezi s odredbom čl. 115. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17, dalje u tekstu: ZR), kojim je reguliran otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika. Naime, čl. 43.a st. 2. ZZDVO propisano je da najmanje jednom u dvije godine poslijedoktorand podnosi izvješće znanstvenom vijeću o svom radu na temelju kojeg se vrednuje njegova uspješnost u znanstvenom ili umjetničkom te nastavnom radu, a ako je asistent ili poslijedoktorand dva puta ocijenjen negativno, o drugom izvješću mišljenje donosi upravno vijeće javnog znanstvenog instituta, pri čemu, ukoliko se drugo negativno izvješće, koje sadrži i očitovanje asistenta ili poslijedoktoranda, usvoji, ravnatelj pokreće postupak redovitog otkaza ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Sadržaj, kriterije te postupak usvajanja izvješća iz st. 1., 2. i 3. ovoga članka propisuje pak znanstvena organizacija općim aktom (st. 4.).

 

10. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP tužitelj obrazlaže tvrdnjom da je tuženik u jednoj godini dva puta negativno ocijenio rad tužitelja što je rezultiralo nezakonitim otkazivanjem ugovora o radu. Suprotno tvrdnjama revidenta, nižestupanjski sudovi su dali logične, dostatne i uvjerljive razloge ističući da je tuženik postupak ocjenjivanja proveo na zakonit, transparentan i legitiman način jer je njegov rad ocijenjen po objektivnim kriterijima propisanim čl. 9. Pravilnika o ocjenjivanju rada asistenata, poslijedoktoranada i mentora (dalje: Pravilnik), u postupku koji je proveden prema odredbama čl. 10. do 19. Pravilnika. Naime, Pravilnikom o ocjenjivanju rada asistenata, poslijedoktoranada i mentora koje je tuženik donio 28. ožujka 2014. u čl. 11. definirano je da akademska godina sveučilišta traje od 1. listopada prethodne godine do 30. rujna slijedeće kalendarske godine, pa je navedeno razdoblje relevantno razdoblje godišnje ocjene rada jer je upravo to razdoblje očekivane djelatnosti tužitelja i njegovih kolega u smislu znanstvenog i stručnog rada, te su bez osnove tvrdnje tužitelja da bi u konkretnom slučaju tužitelj bio ocijenjen dva puta u jednoj godini. Naime, nižestupanjski sudovi polazeći od provedbenih akata tuženika, tumače odredbu čl. 97.a ZZDVO i čl. 19. Pravilnika na način da je asistent/poslijedoktorand po sili zakona dužan stručnom vijeću znanstvene organizacije dostaviti izvješće o svom radu i to najmanje jednom u dvije godine, što dakle znači da ova obveza može po propisu i pozivu sveučilišta biti određena i češće, a cilj iste je godišnja ocjena rada poslijedoktoranda. U konkretnom slučaju tužitelj je prvi put negativno ocijenjen jer nije ispunio svoju obvezu dostave izvješće o svom radu za akademske godine 2014./2015. i 2015./2016., a isto nije dostavio niti na posebni poziv Povjerenstva, dok je prilikom drugog ocjenjivanja povjerenstvo, a nakon što im tužitelj nije ni na ponovne pozive dostavio izvješća za akademsku godinu 2016./2017., samo izvršilo provjeru njegovog rada te utvrdilo da u bazama podataka od 2011. nema niti jednog rada u kojem bi tužitelj bio autor ili koautor, pa je stoga ponovno negativno ocijenjen zbog čega je posljedično pokrenut postupak redovitog otkazivanja ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

11. U odnosu na revizijski razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja valja reći da je isti nedopušten u revizijskom stupnju postupka. Naime, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga, takvi revizijski navodi tužitelja nisu uzeti u razmatranje.

 

12. Zaključno, tužitelj u reviziji samo uopćeno ističe da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a da pri tome izrijekom, a niti opisno, ne ukazuje zbog čega smatra da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, pa se takav neargumentirani revizijski navod ne može ispitati i ocijeniti.

 

13. Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja protiv pobijane presude odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 20. rujna 2023.

 

                                                                                                  Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.